Jump to content

Moto Zajednica

Sa zadnjeg sedišta

Recommended Posts

  • U prolazu, 28 postova

24.07-25.07.18.

 

Mesto Cres je za moj utisak prelepo.Voda jeste hladna,ali je cista besprekorno.Sunocbrana za iznajmljivanje mislim i da nema jer je to ostrvo maslina,tako da je puno hladovine,lepih mirisa prirode.Cak je i temperatura bila prihvatljiva,nije bilo prevruce.Plaze su pristupacne,tusevi koji se ne placaju,cisto,mada guzve ima jer sezona je.Isplivali smo se,sto bi se reklo za sve pare.Uvece poseta starom gradu koji je krcat turistima.Svuda se moze popiti dobro vino i pojesti fenomenalan sladoled.Cak smo probali i jagnjetinu iz krusne peci.Dobra je,ali nas je tesko fascinirati po tom pitanju izbora jela,jer smo u BIH propbali svakojake djakonije od jagnjetine.

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 28 postova

26.07.18 

Kapetan voli rano da se krene. Probudio me je u tri ujutro kako bi smo uhvatili trajekt u 5. Međutim u hotelu nismo mogli da se odjavimo pre 6, tako da je krenula jurnjava da se stigne trajekt u 06.30 

Sa Krka smo krenuli ka Bihaću preko Senja. Lepa vožnja pored mora,mada vrucina.

Stali smo u lokalni market da kupimo dorucak.Kapetan je sizeo sto ceka na vrucini obucen ( problem je skinuti jaknu i kacigu ).Bacio je dve flasice vode jer nema mesta u koferu,na sta ja poludim,jer gladna mogu ali bez vode nikako.Sa tenzijom nastavljamo dalje put Velebita.

Stao je ubrzo da doruckujemo.Kako smo bili srditi oboje,ja sam se udaljila od motora i spustila kacigu na rukavice.

Medjutim,duvao je vetar,kaciga na neravnoj podlozi i odlete.

Ljutita,ne naspavana,gladna,nerazmisljajuci poletim da je uhvatim...ali....

Ne znam sta se desilo,verovatno sam se okliznula i pala niz liticu jer sledece cega se secam je kako na zadnjici klizam nizbrdo.

Kaciga leti,odskace o drvece,ja ne mogu da se zaustavim.Klizam preko trave,kamenja,suvih grana,ne znam ni sama.

Na kraju stade zakacena za drvo.Ja gledam,ne znam ni gde sam ni da li smem da ustanem i da li su svi delovi tela na meni.

Kapetana,drum,ne vidim uopste,cujem samo zaglusujuce zvukove automobila.

Usudim se da ustanem,dobro je,nista ne boli,dohvatim kacigu sa drveta,okrenem se ka gore da pogledam kuda sada i zgrozim se pri saznanju odakle sam sletela a sada treba da se vratim uz to brdo.

Vec me je napao strah od soka,ne znam da li sam se povredila,ne znam kako da se popnem,panika.

Strah me je rasplakao.

Krenem da se penjem noseci kacigu u ruci koja je ipak ulubljena od udarca.Drhtim,kordinacija losa,klecaju noge,tresu mi se ruke.Stavim kacigu na glavu jer ako poletim nazad da me bar malo zastiti.

Ne znam ni sama kako sam se popela,valjda ono iskonsko u coveku da prezivi je izbilo svu snagu iz mene na povrsinu.Hvatam se za drvece koje je suvo i puca,podloga neravna,kamenj koje kliza...Sve bolje cujem zvukove vozila i shvatam da sam blizu.Ugledala sam kapetana koji je tek tada sisao da mi pomogne da izadjem.

Uhvatio se za drvo,ja za njega,on me podupire i gura,ja grabim rukama ivicu da se popnem.Bogu hvala na opermi,od svega sam samo dlan oderala.Inace,da sam bila u civilnoj garderobi jos uvek bih vidala rane sigurno.

Sta me je sacuvalo od povreda ne znam ni sama.Zasto sam poletela za kacigom kao dete za loptom,ni to ne znam.Sve je dobro sto se dobro svrsi.

Isplakala sam strah,situaciju,trazila vodu koje nema,popili kafu,smirila se delimicno i nastavili smo dalje put Bihaca.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 28 postova

U Bihacu smo imali nocenje sa doruckom u motelu Mali korzo, u centru. Malo smo se promuvali, nista posebno. Grad pun izbeglica. U 21 h za njih je "policijski cas" kako nam je konobar objasnio, policija ih tera u sabirni centar i tek tad domicilno stanovnistvo izlazi iz kuca. Ujutru sam sisla na kafu i da proverim sta je za dorucak te kapetanu rekoh " Il ces jaja ili suhomesnato". Seli smo i konobar je doneo tanjir suhomesnatih proizvoda, korpu hleba, ciniju ustipaka. Potom se vratio do kuhinje i pojavio sa cinijom kajmaka i sira, ponovo do kuhinje ovaj put donosi tanjir sa mazalicama, dzem, maslac. Opet kuhinja sad nosi tanjir sa virslama, po tanjir sa omletom te mu se kapetan obrati " Izvini prijatelju jel ovo sve mora da se pojede ?" Mali svedski sto je bio serviran ispred nas. Sve pohvale !

 
Pakovanje gotovo i napustamo Bihac put Sarajeva, oko 330 km. Nebo ne uliva nadu. Oblacno.
Presli smo 50tak km kad smo sa ozbiljnog pljuska pobegli na pumpu. Za nama zaklon uzima i 25 motora, svi stariji ljudi. Neko je sam a neko sa balanserom. Iz price saznajemo da su englezi i vec dve nedelje putuju iz GB i sad su na putu za Sarajevo. Za njih su ovo normalni vremenski uslovi te nakon oblacenja kisnih odela odlaze. Mi provodimo skoro 2 sata jer pada velika kolicina vode, put je pod potocima a vozila kad prodju zapljuskuju sa ozbiljnim talasima. Nije stala samo je malo minula te nastavismo nasu voznju. Michelin 2 ct za svaku pohvalu, drzi ko po sinama.
 
Pod naizmenicnim pljuskovima i sitnoj kisi dobacujemo do Jajca, gde predah pravimo na pumpi ovaj put sat i po vremena jer tako pada da je izlaz sa pumpe malo jezero.
 
U Travniku smo, ne popusta ni malo. Vitez, kilometarska kolona u oba pravca. Obilazak kolone nemoguc. Prva, kocnica, prva i tako 45minuta a sipa li sipa sa neba.
 
Lasva, ukljucenje za auto put ZE-SA. Najzad kisa stala sad opet duga kolona koja moze da se obilazi dok ne dodjosmo do ogromnog jezera tako da vozila iz suprotnog smera koriste nasu traku da bi se tolika voda obisla. Opet prva, kocnica,prva. Imamo asfalta sirine nasih guma al kako koji kamion prodje potisne vodu koja nas zapljuskuje do duse kapetanove noge.
 
Auto put zatvoren zbog odrona te nas upucuju do Kaknja pa tamo da se ukljucimo na auto put. Oko1830 sedamo na cevape. Iskisli dobro. Kisna odradila posao al cizme i rukavice posustale nad 
celodnevnom kisom.
 
 
 Mission complete ! Rezime, adventure prava. Ugrubo, 12 dana, 4 zemlje, predjeno oko 3000 km. Na smestaj, hranu , kafe, sladolede, gorivo, putarine, utroseno oko 1600 €.
 
"Putovanja vas prvo ostave bez reči, a onda vas pretvore u pripovedača"
  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 23 postova

Prelepo iskustvo, stil pisanja... Hvala što ste podelili sa nama ovu avanturu! :) Najupečatljiviji je opis pada niz brdo ili šta je već bilo to s čega ste padali, ali dok sam čitala,  kao da sam se kotrtljala s' vama. :jee:Bravo, bravo još jednom!

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 28 postova
Pre 7 sati, avukat je napisao:

Prelepo iskustvo, stil pisanja... Hvala što ste podelili sa nama ovu avanturu! :) Najupečatljiviji je opis pada niz brdo ili šta je već bilo to s čega ste padali, ali dok sam čitala,  kao da sam se kotrtljala s' vama. :jee:Bravo, bravo još jednom!

Hvala puno na lepim recima

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 28 postova
Pre 3 sati, Toreador je napisao:

Lep krug ste napravili,ove godine sa malo vise prepreka, ali sve je to deo putovanja ;)

Do sledece avanture...

Moze nesto i da se izostavi iz ovih avantura ;)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja