Jump to content

Moto Zajednica

Sam do krajnjeg juga Evrope

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 880 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R 1200 GS ADV LC

 

Upravo sam se vratio sa moto ture oko Peloponeza u duzini od oko 3100 kilometara.

 

Ruta je igledala priblizno ovako, najjuznija tacka je bilo ostrvo Elafonisos.

 

Mapa.thumb.jpg.6f6e3ab671ab1be0f19295af6a55b21c.jpg

 

 

Na put sam isao sam (prvi put) i proveo sam se vrhunski, otkrio sam zasto je dobro putovati sam a i potvrdio

zasto nije ali o tome dalje u putopisu koji krece uskoro.

 

 

Moj verni ljubimac i ja na jednoj od plaza na Peloponezu...

 

 

DSC_0024.thumb.JPG.1fcaf96e2a3b7c0192c5729b9ddfa94f.JPG

 

 

 

  • Sviđa mi se 18
  • Podržavam 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 880 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R 1200 GS ADV LC


Vec nekoliko godina unazad imam zelju da motorom obidjem Peloponez.
Zelja mi je bila da s tom turom otvorim sezonu zato sto je u to vreme kod nas jos uvek rano
za neku intenzivniju voznju motorom a tamo je temperatura taman kako treba.
Osim toga moj raspored nastupa je do Uskrsa vrlo proredjen a posle toga nemam vise slobodne vikende sve do kraja godine.

Nazalost u to vreme niko nije spreman za dalji put, zima tek sto je prosla, motori uglavnom garazirani, gume potrosene
od prosle sezone, registracija istekla itd...

 

Pricam svima svoj plan i kako sam cvrsto resen da to uradim pocetkom aprila, javlja se nekoliko potencijalnih saputnika,
medjutim kako se priblizava 1.april jedan po jedan odustaju, jedan nije dobio odmor na poslu, drugi ima zdravstveni problem,
trecem je iskrsla naprasno neka obaveza... ok znaci i ovog puta nista od Peloponeza, pusti snovi...

Supruga prati desavanja i u jednom momentu kaze a sta mislis da ja pitam za odmor na poslu pa da podjemo zajedno?
Jedan deo mene se raduje a drugi deo mene bi voleo da se to ipak ne desi, kalendarski je prolece tek pocelo a pogledom
kroz prozor se da ustanoviti da zima jos uvek traje, sneg pada kao da je januar, ne bih voleo da je dovedem u situaciju
da danima kisne i mrzne se na motociklu, svakako imamo planiran obilazak Italije motorom jula meseca.
Ona odmor ipak nije dobila...

 

Odlazim na promociju knjige "300.000 km avanture" Zeljana Rakele i slusam dogodovstine sa putovanja o kojima sam vec upucen
delom preko klipova sa Youtube-a a delom sam o njima saznao preko nasih zajednickih prijatelja.
Vec sutra krecem sa citanjem knjige i sa svakom procitanom stranicom zelja za moto putovanjem u meni buja.
Kad sam stigao do dela gde opsisuje svoje putovanje kroz Australiju, sam samcit po 1000 i kusur kilometara
dnevno kroz pustinju gde ne sretne nikoga u toku dana u meni se napokon prelomi, IDEM NA PELOPONEZ!

 

Pa to je nasa prijateljska Grcka u kojoj sam bio nebrojeno puta, istini za volju nikad juznije od Halkidikija ali
sta bi tamo moglo da mi se desi a da ne bude ljudi koji bi mi pomogli, pa nije to pustinja ili prasuma! :)

 

Negde u to vreme mi se javlja skolski drug koga nisam video od zavrsetka srednje skole 1994.godine, zivot nas
je odveo na razlicite strane a on zivi vec 17 godina u Atini. Salje mi poruku na mesengeru: "prijatelju pratim
tvoja moto putovanja i uzivam u njima, nadam se da imas i ovaj deo Evrope u planu za obici pa ako te put nanese
nekad na ovu stranu javi se da se vidimo."

 

Da li su to znakovi kraj puta?

 

Odgovaram mu ekspresno da je bas Peloponez u planu pocetkom aprila i da se i ja radujem nasem susretu posle 24 godine.

Krece planiranje ruta, iscitavanje putopisa, gledanje klipova, avantura moze da pocne!

  • Sviđa mi se 15

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 880 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R 1200 GS ADV LC

Tesko pronalazim polozaj za kucanje na laptopu, jos uvek bole zadnjica i kicma od motora,

sinoc sam se vratio a juce sam presao ooozbiljnu kilometrazu. Putopis nije bio u planu ovako brzo

ali posto su u stanu pripreme za Uskrs a supruga je u to vreme veoma zahebana jer dan provodi

u kuhinji resio sam da se povucem u svoje odaje i iskoristim sveze pamcenje sa tek zavrsenog puta. :)

 

1.april

dan kad je planiran zvanican pocetak puta.

Za ovaj dan je planiran samo odlazak do Leskovca autoputem, planirana je kisa za ceo dan pa sam

pratio prognozu po satima u Bg,  Jagodini (koja je otprilike na pola puta) i Leskovcu kako bih se provukao

bez kisnog odela. AccuWeather kaze da je to 12 sati, podne.

 

Inace ja sam rodjen u Leskovcu i tamo zive moji roditelji koje imam u planu da posetim pre odlaska juznije

a i da prekratim put do Atine gde me ceka drug iz skole, Aleksandar.

 

Obzirom da sam svirao 3 dana uzastopno pre toga odgovara mi da krenem kasnije da bih pospavao

malo tako da je 12 sati kako kaze prognoza odlicno vreme za pokret.

 

Koferi su vec pakovani par dana unazad malo po malo, putno osiguranje kupljeno za 10 dana.

 

Ustajem oko 10 jer sam nocas kasno legao, obzirom da sam popio uvece i par piva nisam imao

problema da zaspim brzo tako da nije bilo predputnog prevrtanja po krevetu i nesanice.

Kisa pada, temperatura je ispod 10 stepeni ali sve sam to vec znao. Posle dorucka i kafe lagano

dovrsavam pakovanje. Oko pola 12 snosim kofere i tank torbu do motora da sve lepo napakujem.

Stavljam i navigaciju kako bih preko bluetooth konekcije sa nje slusao muziku uz put. Kisa je stala

i natenane postavljam sve na svoje mesto, sisao sam u trenerci kako se ne bih oznojio dok pakujem prtljag,

hladno je, ruke su mi se smrzle.

Vracam se u stan i oblacim se propisno, aktivan dugi ves pa moto odelo sa goretex postavom, supruga mi

pomaze da navucem velike zimske, vodonepropusne rukavice na ruke preko jakne, spreman sam.

 

Inace, prtljag sam organizovao tako da mi je u levom koferu inner bag sa garderobom i neseserom,

u desnom litar ulja za svaki slucaj, kompresor, sprej za krpljenje guma, nesto prirucnog alata,

neizostavni duck tape, prva pomoc i ranac sa patikama i papucama, flasa vode.

Top case ostavljam prazan da bih u slucaju da zatreba nesto mogao da spustim u njega ili

kad stignem u smestaj da tu spustim kacigu i ne vucem je sa svim ostalim prtljagom.

Ovog puta je u njemu kisno odelo, gornji deo raskopcan i spreman za brzo navlacenje,

tu je i jos dva para rukavica i par potkapa.

U tank torbi su dokumenta, pasos, zelena karta i saobracajna u vodonepropusnoj vrecici,

foto aparat, GoPro kamera, vlazne i suve maramice, par Bonzita, zvake bombone...

 

Sedam na motor i u tom momentu krece kisa.

Odlucujem da ne oblacim kisno odelo jo uvek.

Bio sam u pravu, posle par minuta je stala. Sve je sivo i tmurno. Lagano izlazim iz grada na autoput,

ceprkam po navigaciji da nadjem odgovarajucu muziku, klikcem na media player a  navigacija mi

kaze da konektujem handsfree ili slusalice... taj bag se stalno javlja iako je komunikator ukljucen i

povezan, ne znam zasto ali me ponekad bas izludi!

Uspevam posle nekog petog restartovanja da pustim muziku. Vec sam na naplatnoj rampi, uzimam karticu

i braaaaap, gas i saltanje na gore bez kvacila uz gromoglasnu muziku iz omijenog mi Akrapovica, srce je na

pravom mestu. Osmeh ispod kacige samo potvrdjuje da se za ovaj osecaj zivi!

 

Bacim pogled na cajger, 150 km/h, ukljucim tempomat i pustim misli na otavu...

U momentu se setim jucerasnjeg razgovora sa kumom i podsecanja da bas danas pocinje merenje

prosecne brzine i da pripazim >:(

smanjujem na 130 i nastavljam s mislima daleko na suncanom Peloponezu.

 

Negde oko Jagodine krece kisa koja se pretvara kod Cuprije u pljusak, stajem na pumpi

da se natankam jer nisam sipao gorivo na polasku a i da obucem kisno odelo u cemu mi pomaze

predusretljivi radnik sa pumpe.

Ulazim unutra da platim racun a tamo 100 dece, rekao bih iz Turske po govoru, probijam se nekako

do kase i pitam sa kacigom na glavi, da li mogu da platim racun za gorivo, radnica se sazali na mene onako

pokislog i pusti me da platim preko reda, utom se lik koji je bio tu negde pored mene okrece i ljutitim glasom

kaze: "bate pazi be pope se na mene", shvatim da sam ga odgurao u onom probijanju do kase a kako imam

velike protektore na laktovima nisam ni osetio da sam ga izgurao :)

izvinio sam se uljudno i objasnio da nije bilo namerno a on je nastavio da gundja nesto sebi u bradu.

Meni je ova situacija bila toliko smesna da sam otkinuo od smejanja ispod kacige.

 

Nastavljam dalje, kisa je smanjila svoj intenzitet a meni je prijatno u kisnom odelu jer je temperatura

prilcno pala, mislim da je bilo oko 7 stepeni.

Grejaci rucica su na max sto dodatno popravlja opsti utisak, po ko zna koji put razmisljam o liku koji

ih je izmislio i kako je velika nepravda to sto niko ne zna njegovo ime, u  najmanju ruku bih mu dao

Nobelovu nagradu za taj izum koji me je spasio bezbroj puta do sada.

 

Javlja se i bol u sedalnom delu tela da ne kazem guzici, ne zbog predjenih dvestotinak km vec

zato sto sam tri dana uzastopce svirao a inace sam bubnjar tako da pozadina i lumbalni deo kicme

vec polako prelaze u hronicno bolna mesta...

 

Stizem u Leskovac i na ulazu u grad pravim fotku.

 

yTzWFn1m_o.jpg

 

  • Sviđa mi se 11
  • Hvala 1
  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 880 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R 1200 GS ADV LC

Dok sam bio kod mojih zvoni telefon, Mario moj drug me zove na rucak,

objasnjavam mu da sam upravo rucao, onda cemo pojesti kolac kaze, ok.

Dosao je po mene kolima jer sam motor ostavio da odmori a ja skinuo sa sebe moto opremu.

Tu je bio i Sale predsednik Nocnih Vukova koji mi je potvrdio da mu je zabranjen ulaz u Bosnu

i prepricao mi nedavni dogadjaj o kome je pisala stampa.

Vreme leti kad se prica o motorima i dozivljajima sa moto putovanja

pa je vec doslo vreme za razlaz, otisao sam na pocinak sa vec prisutnom predputnom tremom.

 

 

SkQXOYMO_o.jpg

  • Sviđa mi se 5
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 880 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R 1200 GS ADV LC

Cele noci je pljustala kisa, ja sam spavao pa... onako na jedno oko.

Probudio sam se u pola 5 i pogledao kroz prozor mrak, kisa, vratio sam se u krevet do 7 u koliko je

bio podesen alarm za budjenje.

 

Inace kad sam pravio plan za obilazak Peloponeza tura je bila rasporedjena na 10 dana,

obzirom da idem sam ja sam uglavnom po dva dana spojio u jedan tako da bih veci deo dana bio

na motoru jer sam se bojao da cu se ako budem imao previse slobodnog vremena smoriti.

Obzirom da sam u Solunu bio vise puta ja sam ga izbacio iz prvobitne rute i za danas mi je plan

da predjem 830 km do Atine gde me ceka drug iz srednje skole koga  nisam video 24 godine.

 

U 8 sam vec bio na putu, inace sam prilicno precizan i odgovoran i uvek mi je smetalo

jutarnje razvlacenje u vecini slucajeva kad se putuje u grupi, pa se neretko krene dva sata kasnije

od planiranog polaska sto na kraju dana rezultuje kasnim ulaskom u smestaj i ostavlja malo vremena

za kuliranje... ovo je bio jedan od prvih pluseva sto se tice samostalnog putovanja, krenuo sam kad

sam i planirao.

 

Bilo je hladno jutro, 7 stepeni, kise nije bilo ali je sve bilo mokro, sivo i tmurno.

Brzo ulazim u Grdelicku klisuru gde se temperatura spusta cini mi se iz kilometra u kilometar,

vec je neko vreme 2 stepena, na displeju se pojavila pahulja koja me sa blinkanjem dvojke koja

oznacava spoljnu temperaturu podseca da je klizav kolovoz, vozim uobicajenim tempom, guzve

na putu nema. Negde na izlasku iz klisure stajem da obucem kisno odelo jer mi je vec mnogo hladno.

Na srecu kise nema ali nema ni sunca, razmisljam kako bi bilo veselo jos i da kisa pada i o tome da

je prognoza za danas bila bar za jos 15 stepeni visa, ok jutro je bice bolje u toku dana nadam se.

 

Dok sam oblacio kisno odelo prosla je patrola policije kolima i trubnuli su mi i pokazali rukom ono

jel sve u redu, palcem na gore sam im potvrdno odgovorio, oni nastavise svojim putem.

Ispalo je da sam stao na pravom mestu da obucem kisno jer sam se ubrzo ukljucio na novi auto put

i povecao putnu brzinu pa samim tim i vetar koji me samara, kisno odelo je dosta popravilo situaciju

nije mi vise bilo toliko hladno, grejaci rucica su naravno na max i ponovo razmisljam o liku koji ih je

izmislio, koliko je puta samo promrzao na motoru...

Navigacija mi nije pravila problem sa pustanjem muzike ovog puta pa mi muzika pomaze da bar u mislima

budem na nekom lepsem mestu dok ispod kacige slusam "Summer in the city" Joe Cockera.

 

Negde pred granicu se sada nalazi nova naplatna rampa, stajem da platim putarinu simbolicnih 40 dinara

i osecam da je temperatura prilicno skocila, pojavilo se i sunce, ja skontam da sam poslednjih 50 km

vozio u nekom polusnu kroz onu maglu, trgnem se, protegnem i nastavim dalje do granice.

Na granici nigde nikoga, prvi put sam na Presevu jedini pred kucicom, ne skidam kacigu a ni rukavice,

dajem dokumenta iz tank torbe policajcu koga sam zamolio da ih izvuce iz kesice jer mi se ne skidaju

rukavice posto sam se smrzao. On prica nesto a ja cujem samo "javili su jutros na jutarnjem programu"...

gasim motor kako bih ga bolje razumeo i pitam sta su javili, kaze pa da  mnogo ginete na tim motorima,

razmisljam dal' si brate mogao ista gluplje da mi kazes u ovom momentu.... mislim se da li da se upustam u

bilo kakvu konverzaciju s njim, kratko mu odgovorim da mi jesmo najosetljivija kategorija u saobracaju ali

da ja zbog toga ne mogu i ne zelim da se odreknem strasti i ljubavi koju gajim prema voznji motocikla i da

ne zelim da provedem zivot u staklenom zvonu da mi se ne bi slucajno nesto desilo,

a gine se na bezbroj nacina inace...

 

Nastavljam do Makedonske granice gde takodje nema nikoga, ponovo ne skidam kacigu ali ovog puta

skidam rukavice i dajem dokumenta policajcu, ovaj je nasmejan i kaze Bratislav, odgovaram sa molim,

"ti li si be?", rekoh tvoje je da mi verujes a ja nemam nameru da skidam ovo sa sebe :)

on se nasmeja i pita me dokle idem, ja mu odgovorim i on mi kaze e tamo ces uzivati i nece ti biti hladno

i pozeli mi srecan put vracajuci mi dokumeta.

 

Dobro poznat autopat kroz Maekedoniju i naplatne rampe koje prolazim bez zaustavljanja, nije mi problem

da platim po 1.5 euro ali jeste da skidam rukavice, kopam po tank torbi i stojim u redovima od nekoliko

automobila, oni svakako imaju pored krajnje desne rampe metar prostora gde se moze proci bez problema

i sa bocnim koferima, radnici koji stoje sa strane i puse cigaretu klimaju glavom u fazonu ah vi bajkeri...

 

Upalila se lampica za rezervu negde pred Velesom, stajem na prvu pauzu. Tocim gorivo do vrha i preracunavam,

cena po litru je oko 130 dinara. Skidam kisno odelo jer je se temperatura popela na 17 stepeni, suncano je.

Pijem kafu, jedem neki keks koji sam poneo, pregledavam motor, ulje u agregatu, sve je kako treba biti.

 

 

JO81Eqvv_o.jpg

  • Sviđa mi se 5
  • Hvala 1
  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 880 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R 1200 GS ADV LC

Nastavljam dalje, sledeca stanica Bogdanci.

Uvek kad sam na putu za Grcku svratim u Gevgeliju u restoran Javor Dzoko

gde je najbolja jagnjetina na svetu provereno a salate i ajvar jos bolji.

Ovog puta menjam rutinu. Kada sam na facebooku-u objavio svoj put javio mi se

prijatelj Kiril iz mesta Bogdanci uz samu granicu u blizini Gevgelije i ponudio

da svratim na kafu i upoznamo se licno posto smo se poznavali samo preko fb-a

i njegove fb stranice BMW GS Macedonia, ah ti sektasi... :D

 

Ujutru sam mu poslao poruku da se vidimo oko podneva. Stigao sam u pola 12 u njegov

kafic, parkirao motor i usao unutra da ga potrazim, konobarica mi je rekla da nije tu,

zamolio sam je da ga pozove. Dala mi ga je na telefon, kaze brate ja sam te razumeo da

dolazis popodne pa sam dosao do Gevgelije da zavrsim neke obaveze, popij kafu tu pa

dodji do mene u Gevgeliju i objasnio mi gde se nalazi.

Popio sam kafu i kiselu, nisu hteli da mi naplate jer su dobili intrukcije od Kirila.

Brzo stizem u Gevgeliju i nalazim se s Kirilom, odlazimo u restoran na dorucak, on insistira

da probam njihovu Fungi pastu, stvarno je bila vrhunska!

 

 

3SgvZ6UQ_o.jpg

 

 

FP1CghjG_o.jpg

 

 

Cakulamo o motorima i moto putovanjima, o GSu i dodatnoj opremi, otkriva mi kako on uglavnom putuje sam

jer ne voli da nekog ceka, da nekog juri, da pravi ceste pauze i sl. Pronalazim se prvi put u zivotu u ovoj prici

mada ostavljam zakljucak za kraj putovanja, za sada mi prija ovo solo putovanje.

Ponovo ne njegovo insistiranje "dezertiramo" cheesecake koji je takodje bio prvoklasan.

Pozdravljamo se  i na polasku mi daje neki cokoladni keks, kaze evo da ti podigne nivo secera na pauzi.

 

Prelazim Makedonsku granicu bez veceg zadrzavanja, na Grckoj prolazim kontrolu policije uz lupanje

pecata u pasosu, dolazim do carinarnika koji mi kaze da mu pokazem sadrzaj kofera.

Silazim s motora i otvaram mu kofere, prekopava ih onako povrsno, dolazi do poslednjeg desnog

kofera gde je bila flasa vrhunske viljamovke u ukrasnom pakovanju koju sam poneo svom prijatelju

u Atinu na poklon. Pri pokusaju da otvori kutiju cepa je i vadi flasu uz pitanje sta je ovo, odgovaram

rakija, gift for my friend, rakija kaze uz osmeh i dodaje sorry for this i pokazuje na pocepanu kutiju,

rekoh no problem, zatvaram kofere i nastavljam dalje.

 

Odmah posle granice je naplatna rampa koje ranije nije bilo, prva u veeeelikom nizu, ovaj dan

cu mahom pamtiti po naplatnim rampama kojih je bilo... najbolje procenite sami koliko...

 

 

YaBnP7ow_o.jpg

 

 

kasnije sam saznao da autoputeve kroz Grcku odrzava nekoliko razlicitih firmi, mahom Nemackih

pa tako zavisno od toga koja firma odrzava tu deonicu ona i naplacuje, gubi se cak i smisao tag

uredjaja za ENP jer ih morate imati nekoliko razlicitih...

  • Sviđa mi se 9
  • Hvala 2
  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ako gledaš u pod nikad nećes videti nebo, 1376 postova
  • Lokacija: Vrnjacka Banja
  • Motocikl: K1600GT

Lepo. 

Juce oko 11 h sam te sreo kod Aleksinca , ako si bio ti.

Kaze supruga , vidi kako mu lepo. Reko ma gde lepo pusti budale po ovoj kiši :)

  • Haha 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 880 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R 1200 GS ADV LC

Na oko 200 km ispred Atine stajem na pumpu da se natankam i popijem kafu.

Gorivo placam poprilicnih 1.65 eur.

 

 

UgC5NAJm_o.jpg

 

 

Na ovom delu puta ima i malo krivina pa povecavam brzinu kako bih malo oborio motor i ogulio koliko toliko

gume i sa strane :)

Pred polazak mi je Aleksandar rekao da budem pazljiv jer su Grci pojacali kontrolu sobracaja i da je nedavno

ostao bez vozacke zbog prekoracenja brzine. Moje pravilo je inace da vozim 10km/h iznad ogranicenja jer

tako mogu brzo smanjiti na dozvoljenu brzinu ukoliko ugledam radar a i smatram da ce u vecini slucajeva

istolerisati to prekoracenje, kako god na ovom delu puta je ogranicenje brzine 130 km/h ja vozim 140 po

navigaciji, po cajgeru na motoru je to skoro 150, po meni taman kolko treba. :)

 

Inace nisam video saobracajce za ovih 830 km u smeru kojim sam se ja kretao, u suprotnom smeru iz

Atine ih je bilo na dva mesta ali na mestima gde su merii brzinu je bio beli kombi i auto, oni obuceni

u fluo prsluke tako da su bili lako uocljivi iz daljine.

 

Stizem u Atinu oko 19h, saobracaj u Atini je jeziv, guzva nesnosljiva. Provlacenje kroz Atinu za mene

dobija novi naziv, PROŠIŠAVANJE jer i sa leve i desne strane prošišavaju skuteri maksimalnom brzinom.

Ja natovaren koferima vozim dosta pazljivije jer krajickom oka pratim i navigaciju koja kaze da ima jos

12 kilometra do cilja, pitam se zasto me je iskljucila tako rano sa auto puta da se probijam kroz ovu guzvu.

Posle nekog vremena me ponovo izvodi na autoput gde stoji pogadjate NAPLATNA RAMPA!

Na svakom izlasku iz grada na autoput stoji naplatna rampa i putarina za motor 1,40 eur za auto 2,80.

U nasim uslovima gledano, iskljucis se na Dusanovcu na autoput do Plavog mosta platis 1,40 i tako

onoliko puta koliko puta udjes na autoput, nebuloza!

Vrlo brzo me opet vraca u gradsku guzvu, moj prijatelj zivi na krajnjem severu Atine u naselju koje se

zove Agia Paraskevi, sto sam saznao po dolasku videvsi znak, kad sam ga kasnije pitao sta znaci iako

sam pretpostavljao potvrdio mi je da znaci Sveta Petka, inace moja krsna slava koju smo prvi put slavili

prosle godine jer smo pre par godina supruga i ja imali saobracajku na motoru kad nas je u Novom

Sadu udarila spoznorusa koja je pricala telefonom, ispred pesackog prelaza na kome smo stali da propustimo

pesakinju koja je prelazila ulicu. Nekim cudom smo prosli skoro nepovredjeni i sa minimalnim ostecenjem

RTa 1200 koji sam tada vozio dok je Punto koji nas je udario bio prilicno unisten, bas cu potraziti slike sad :)

 

 

Gti0cq6E_o.jpg

 

PwiyK4rC_o.jpg

 

gNIjPpj2_o.jpg

 

2ATopKDE_o.jpg

 

T0qyC2Ln_o.jpg

 

D9XRz50k_o.jpg

 

 

To se desilo 27.10. na Svetu Petku i odlucili smo da nam ona bude Krsna slava.

Inace supruga mi je dan pre polaska na put na Lazarevoj suboti kupila u crkvi ikonicu Svete Petke

sa molitvom za vozace koja je sa mnom presla celi ovaj put!

 

 

kK7CSWlp_o.jpg

 

 

Tako da je za mene to sto sam u Atini spavao u naselju koje se zove Sveta Petka imalo poseban znacaj!

  • Sviđa mi se 11
  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 880 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R 1200 GS ADV LC

Da se vratim na putopis.

Navigacija me vodi nepogresivo na adresu, zovem Aleksandra na telefon koji me doziva sa terase

i kaze cuo sam te upadaj ovde i pokazuje mi rukom na dvoriste ispred zgrade u kojoj stanuje.

Obzirom da sam se naslusao prica o kradji motora, auspuha u Grckoj niije mi bilo svejedno

gde cu drzati motor, ovo dvoriste mi je izgledalo sasvim ok, medjutim na moje prijatno iznenadjenje

drugar mi otvara garazu i kaze ovo je za tebe, ovde se kradu motori poprilicno a moj auto ne moze

da stane u garazu jer je mala tako da mozes parkirati motor unutra, izvini sto je malo nesredjena! :D

 

 

8uZJGIEz_o.jpg

 

 

wjNiyo8l_o.jpg

 

 

Skidam stvari sa motora, pravac tusiranje i izlazimo u grad da uz veceru ispricamo sve ono cega se setimo

za protekle 24 godine.

 

 

trmeiL46_o.jpg

 

 

Posle vecere odlazimo u kraj koji se zove Halandri, mnostvo kafica, taverni, mladog veselog sveta, zalivamo

veceru sa po par tocenih piva.

Na pocinak odlazim pun utisaka i vec po malo umoran.

Pre nego sto sam zaspao imao sam snage jos da rezervisem na bukingu smestaj za sutra,

mesto Monemvasia na krajnjem jugu, hotel Kritikos, cena za single room 25 eur.

Laku noc!

  • Sviđa mi se 10
  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 580 postova

Kolega, kako je toliko nacinjena steta puntu kao da je u betonsku gredu udario...

Jel vas je oborila sa motora prilikom udarca?

Sto se putopisa tice samo tako nastavi jedva cekam nastavak

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja