Jump to content

Moto Zajednica

Moto Alpine Adventure 2017

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 237 postova
  • Lokacija: Beograd,Knjazevac
  • Motocikl: Yamaha MT09 Tracer 2017

svaka cast za ovu voznju
koliko samo znace navlake za rukavice i za cipele,ako udje voda u tim delovima hladno dzaba i kisno odelo od 100e
kafa popijena,idem da radim :)

Sent from my SM-G930F using Tapatalk

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 297 postova
  • Lokacija: Sopot
  • Motocikl: Honda SW 600

Ja kad god sam isao do duse kolima prema Minhenu ili pored njega (min 2x godisnje) uvek je padala kisa. Do sada mi se nije deslio da ne pada bilo da je leto ili jesen-zima.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 417 postova
  • Lokacija: Mladenovac
  • Motocikl: kavasaki kle, BMW K 1200RS

imam predlog za ko mora da vozi po kiši . Da vam noge ne budu mokre ponesite (ili kupite u marketu ako ste zaboravili da ponesete ) pakovanje crnih kesa za đubre i kotur izolir trake . Kesu navučete na svoju xxx eura plaćenu čizmu ( koja čuva malu decu i kuva ali i propusti kišu ,a taj sitan detalj vam kod kupovine nilko nije spomenuo  ) i izolir trakom je bogato stegnete oko čizme ( slično kao kaiščići za opanke ) i to je to .

Prednosti :

--kada se pravilno postavi (ispod kišnog odela ) noge ostaju suve 

--izdržaće  i nešto hodanja bez problema

--kada ste stigli ili je kiša stala skinete i ubacite u kantu za đubre ( prednost ne stavljate kao navlake u pretrpani kofer koji vam se u tom trenutku baš i ne otvara  i ne iskvasite stari koje se nalaze u spomenutom koferu )

--cena nije za priču

--veoma kompaktno

prijatna i sretna vožnja ,želi vam Tesha Mladenovac 

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 3942 postova
  • Lokacija: CH-HR-BiH
  • Motocikl: 2002 K1200RS-1989 XTZ 750 Chesterfield- 1989 XTZ 750 FarawayBlue

Već godinama vozim u Daytona čizmama koje imaju membranu. Nikad niti kap nisu pustile.


Vozim motor a nisam bajker.....

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 580 postova

Aaaaa daaaaj namerno sam krenuo da citam kasnije putopis sa nadom da je gotovo, kad ono morgen jos nije kraj, nije fer kolega, dolazi ovamo hocemo jos :sampion:

Svidja mi se kako pises, opisujes, slike, samo tako nastavi (sa pisanjem) sto se tice brzine daj malo gas po tastaturi :D

Kolega sa foruma bojan mi je dao savet sto se tice kisnih rukavica, a to je da se kupe one "radnicke gumene"(mahom su crvene,a mogu se naci i crne) eee to kad se kupi kisa ne moze da prodje milion posto. Nema bolje sto se tice kise, navuces svoje moto,pa preko te i samo cepas.

Kolega ipak si ti bolje proso od mene ti si barem imao stitnike koji su koliko~toliko stitili od vetra, ja nisam a rukavice pokisle, a vetar hladan siba po rukama,uuuh kad se setim....

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 283 postova
  • Lokacija: Beograd

Pre nego što nastavim putopis moram prvo da se izvinim svima koji su ga pratili. Gomile obaveza plus posao i sve to u kombinaciji sa mojom lenjošću koju sam već opisao na početku je dovela do ovolike pauze. Izvinjavam se svima i obećavam da neću ništa drugo raditi dok ne završim putopis.

 

Minhen

 

Po dolasku u Landshut kod prijatelja nakon iscrpljujuće vožnje po kiši dao sam sebi za pravo da se sutradan ceo dan odmaram. Plan nisam imao, ali pošto su mi i prijatelji bili slobodni odlučio sam da se organizujem prema njima. Narednog dana kada sam ustao kiša je i dalje padala. Debela jaka dosadna kiša. Počela je negde tokom noći. Sećam se toga jer me je probudilo lupanje kapljica po simsu prozora. Doručak, kafica i neki plan šta raditi danas. Predlog je da mi pokažu grad ukoliko iole stane kiša. Gledam prognozu i ne pokazuje ništa dobro narednih nedelju dana, a ne danas. To je trebala da mi bude baza par dana odakle bih ja kretao ujutru u obilaske Bavarije i uveče se vraćao kod njih.


Dok smo popili kafu kiša je stala i došli su malo svetliji oblaci. Radost u meni pošto vidim da ne pada kiša je bila neopisiva. Sedamo u kola i idemo u grad, da oni završe nešto, a i da ga obiđemo. Landshut nije veliko mesto, sa lepim gradskim centrom tipičnom za Nemačku, i sa dvorcem iznad grada. Na periferiji grada se nalazi i fabrika BMW gde se sastavljaju neki modeli (nisam zapamtio koji). Grad kao grad ima sve, čak i univerzitet pa bukvalno ne postoji potreba da se živi u Minhenu i u gužvi, ako baš ne moraš.

Lepo vreme je potrajalo bukvalno sat vremena nakon čega se vratio jak pljusak sada praćen i grmljavinom. Nije bilo svrhe obilaziti zamak i kisnuti bezveze pa smo to ostavili za sutra ako vreme dozvoli.

 

Bukvalno jedine dve slike Lanshuta koje imam.
oUswETatpHEvs8JUp7vmOH97c_c8ywUnLkdaqHVK

 

JiRBCiWbeomqG3P8cFm4GOrK7tz6Ceh2gt4axiPm

 

Prebacili smo se u neki pub na dobro pivo i nakon toga zapalili kući. Ostatak dana proveden u priči uz opet pivo, vino i nargilu dok je napolju kiša neprestano padala.

 

Buđenje narednog dana me i nije posebno obradovalo. Prehodne večeri sam napravio plan da odem i posetim Neuschwanstein zamak, a usput i da svratim u BMW Muzej u Minhenu, kilometraža bi bila oko 350km što bi taj dan gotovo potpuno ispunilo i negde predveče bih bio nazad u Landshutu. Sjajno, tj. to bi bila sjajna vožnja da kada sam se probudio kiša nije lila kao da je neko otvorio česmu. Gotovo mi je bilo zanimljivo kako ulice nisu poplavljene do sada. Smoren gledam sa prozora kako kiša pada i kako voda odnosi taj moj plan i rutu za taj dan pravo u kanalizaciju. Nije mi problem da vozim po kiši, ali da baš krećem po pljusku ne želim. Kretao sam po kiši kada negde moram da stignem pa čuti i vozi. Ovako s obzirom da bi trebalo da bude uživanje, a uz onakvu kišu to svakako ne bi bilo, jednostavno sam odustao. Nije mi se dalo. Nema veze prilagodiću se. Taj dan sam proveo sa drugarom igrajući PS4, čekajući drugaricu da dođe sa posla pa smo zapalili kolima do grada na pivo, jer kiša nije stala ceo dan.

 

Vremenska prognoza mi se nije sviđala nikako. Kiša kiša kiša i tako u nedogled. Bar za oblast Minhena. Već sam postao nervozan što su mi dva dana propala zahvaljujući kiši, a i vozilo mi se, pa mi sve to zajedno nije davalo mira. Budim se 27. Jula i po prvi put u prethodna 3 dana ne čujem kišu da pada. Ne verujem šta se događa. Gledam kroz prozor čak vidim i sunce i delove plavog neba. To je to. Mali tračak sunca koje ću da iskoristim da pobegnem iz ove proklete kišne Nemačke negde prema jugu gde prognoza kaže da je bolje stanje. Drugarica je već otišla na posao, drugar još uvek spava, doručkujem i pakujem se. Smeštaj rezervišem u Austriji u gradu Pfunds. Hotel Edelweiss. Hteo sam da dođem što bliže Italiji kako bih sutra napao prelaz Stelvio. Prognoza je pokazivala da će sutrašnji dan u toj regiji biti sunčan. To želim da iskoristim. Dok sam ja završio pakovanje, u kojem sam postao veoma vešt i nije mi trebalo više od 10min, bio sam spreman da pođem. Za to vreme su se navukli crni oblaci i sunce je nestalo. Sada idem pa makar padale ovce baš me briga. Radujem se što ću opet voziti. Drugar se taman budi da se pozdravimo i da mi poželi srećan put. I on je nekada vozio motore, sada samo skutere i vidim da mu malo fali da kaže čekaj idem sa tobom bar do negde. Vreme je negde malo pre 9. Palim motor i krećem.

 

Prva destinacija je Louis radnja u Landshut-u blizini u kojoj kupujem vodootporne kisne rukavice. Ne želim više da mi ruke budu mokre. U Louis-u se ne zadržavam puno. Radnja kao radnja, ista kao i ona u Vilahu. Danas imam na bolje stvari da gubim vreme.
Iz Landshuta izlazim na Auto-put i vozim prema Minhenu, želim da što pre pređem sa druge strane grada kako bih uživao u magistralnim putevima. Za sada nema kiše, ali nema ni sunca jer je oblačno. Prolazim pored Allianz arene i odlučujem da svratim bar da opalim koju fotku. Jedan od mojih omiljenih klubova ikada, još od vremena kada je branio Oliver Kan i kada sam samo zbog njega hteo biti golman. Neki drugi put ću otići i na utakmicu Bajerna i obići stadion i muzej. Ovako, samo kratko zadržavanje usput.

 

FC Bayern Munich
na0q5kaKWzlXm9xPESuDHjRa9y9JHvmKd4SPAFtB

 

Nastavljam dalje i pošto me vreme za sada služi i ne pada kiša, a imaću vremena odlučujem da posetim BMW Welt. Prodajni salon i muzej koji se nalazi u Minhenu. To mi je odavno bila želja i deo plana na ovom putu i razlog uopšte dolaska u Nemačku, ali mi je loše vreme pokvarilo deo planova. Minhen kao grad treba obići svakako, jer ima toliko toga da se vidi, ali meni to na ovom putu nije bilo primarno obilaziti gradove već se voziti, a usput šta se vidi. Grad ću obići drugom prilikom gde ću samo za njega da odvojim par dana.


Brzo dolazim do Minhena i navigacija me bez problema sprovodi do destinacije. Malo zveram dok ne nalazim parking za motore odmah uz zgradu muzeja pod natstrešnicom. Nije obeleženo posebno da je za motore, ali vidim da ih ima 1000 parkiranih pa tu i ja stajem. Skidam sa sebe opremu i pakujem u kofere i rasterećen krećem u muzej. Idem prvo tamo, jer pod broj jedan parkiran sam pored njega, a pod broj 2. i više me interesuje od prodajnog salona koji se nalazi sa druge strane ulice i koji je sa muzejom povezan pešačkim mostom. Na glavnom ulazu se kupuju karte, cena može da se proveri na netu, jer je se ja ne sećam. U okviru karata može se uzeti i paket kojim može da se poseti fabrika u okviru celog tog centra. Za to samo treba proveriti vreme, jer su ture u određeno vreme i treba rezervisati mesto. Muzej svakako treba posetiti bez obzira da li vozite BMW ili ne. Sjajno je postavljen i vodi Vas kroz istoriju nastanka motorcikla i nastanka automobila i na prebacivanje sa proizvodnje avionskih motora, njihovi razvojni putevi, trkačko nasleđe, patenti i sve ostalo što je zaslužno zašto je BMW to što je danas. Svakako za preporuku svakome ko iole malo više voli motore ili automobile. Slike će to malo bolje dočarati svakako.

 

bTBM1-bnglhT8mDBBYyQyM8tu_ffLsjGbayVhAvt

 

8clRpUGM2Mw4co0lmiYMRfLZuECn-MSLHeV1zH3p

 

eXVqO8UFDZ-jJzaHn_H30PImilvrzVIaSS33Tun_

 

JUtKHL-1ph0jUIeBPMkS1lEhjtMENJE73sJ3TqbJ

 

Pkf3ajzZg2O1oXFUDp-fasoTKxDHUTMb2dz352h5

 

jYgjz10G4WYO3nky0FTocpwfmd-NCDdD9tP-McU4

 

Samo mali deo onoga šta se sve nalazi u muzeju. Svakako za preporuku za obići i videti.

 

Pun utisaka napuštam muzej i pešačkim mostom prelazim u BMW Welt. Prodajno-izložbeni salon u kakvom nisam bio do sada. Tu se može doći i videti sve što BMW trenutno ima u ponudi, na sve i u sve se može sesti, videti probati. Tu se dolazi da se kupi auto koji će vam biti posebno isporučen i koji će te moći da izvezete tu direktno iz salona. Stvarno su ceo taj doživljaj kupovine podigli na visok nivo. Od dočekivanja na ulazu do sprovođenja posebnim liftom, popunjavanja papirologije i na kraju dobijanja ključeva od vaseg BMW-a. Verujem da je baš dobar trip. S obzirom da je kiša opet krenula da pada brzo prelazim most i ulazim unutra. Cela zgrada je i sa arhitektnoske strane veoma zanimljiva i totalno čudnog oblika i linija. Arhitekti svaka čast. Stvarno imate osećaj da se nalazite negde posebno. S obzirom da je ovo salon ne plaća se nikakav ulaz, a i hostese su privlačne. To obilazim manje više ubrzano jer nema tu mnogo stvari koje me zanimaju. Većinu motora sam vide uživo, kao i kola. Sve u svemu lepo je, ali muzej je zanimljiviji.

 

Automobili koji čekaju svoje nove vlasnike.
K4_aTKuAtsaA4iDon5WpjDupDICR8v9nL__McJR-

 

Verovatno moj sledeći motor
fI1LE1nT3Uj5FWtZOhCvfRoY6Pzc98UyDic3S-_i

 

A1k6UqwgoIKWAkVzCKhbRZzDt2ymYNAKmO0_4F0r

 

Moto odeljenje
Ixi15VTtLIakOVmeyMVD8lRkLvhTKEBPSqSGx5e4

 

My baby
V7-DQW0Sjxj0SRFWRuiHSqhOPaseLBp00_gVzu_O

 

Nastaviće se

 

  • Sviđa mi se 5
  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 283 postova
  • Lokacija: Beograd

Pfunds

 

Obilaskom svega što može videti u BMW Welt-u polako se i završavala moja poseta Minhenu. U glavi sam već zacrtao da ću ponovo doći motorom u ovu oblast i detaljno je obići kao i sam grad Minhen, u koji sam siguran može još dosta toga da pokaže. Na izlasku iz salona dočekuje me kiša, koja nije prestajala od kako sam istim tim mostićem prešao iz muzeja u prodajni salon. Ne uzrujavam se mnogo, valjda sam se već navikao pa mi je sve jedno. Svakako mi je sledeće stajanje negde u nekom restoranu na ručku, da li na izlasku iz Nemačke, da li u Austriji, videćemo. Motor me čeka tamo gde sam ga i ostavio. Pakujem stvari, oblačim kišno odelo, dokumenta spremam u kofer da ne pokisnu. Putarine u Nemačkoj nema, a vinjeta za Austriju mi još uvek važi tako da nema zbog čega da vadim pare. Palim motor da se malo zagreje, a on veselo zabrunda. Ljudi koji prolaze stazom pored, gledaju u motor i nekako sa osmehom ga prate dok prolaze dalje. Iako su verovatno navikli na prizor GSA u Minhenu ili bilo gde u Nemačkoj, nekako mislim da ga više gledaju sa ponosom misleći: "To smo mi napravili..." i da ih raduje kada ga čuju kako radi. Čudan neki narod ovi nemci.

 

Destinacija u navigaciji je već ukucana i samo proveravam da li me ruta vodi auto-putem iz grada jer želim što pre da izađem iz njega i da ne gubim vreme provlačeći se kroz ulice. Posle kada napustim grad ako se poboljšaju uslovi napustiću i auto-put. Spakovan kao robokap gde su mi pokreti tela prilično limitirani kišnim odelom sedam na motor i krećem. Današnja destinacija je grad Pfunds blizu granice sa Italijom. Imam dovoljno vremena za celu danasnju rutu, pa će pored ručka biti mesta i za neki izlet verovatno. Dok lagano napuštam Minhen, vozeći po kiši, a dok muzika lagano svira preko komunikacije, počinjem  da razmišljam o novoj jakni i pantalonama koje mi se već neko vreme motaju po glavi, a koji bi bili idealni za ovakvo kišne uslove. To je Revit Dominator jakna i pantalone sa Goretex Pro postavom implementiranom u spoljni sloj jakne. Sjajna stvar koju kada nosis ti ne treba kišno odelo uopšte. Mnogo komotnije za vožnju u ovim uslovima, samo prebaciš BMW u rain mod i nastavi da teraš bez da staješ da se oblačiš. Mala digresija, vraćam se dalje na putovanje.

 

Put me od Minhena vodi ka Garmisch-Partenkirchen-u. Poznato skijalište, sa još poznatijom skakaonicom gde se odvija jedno od najvećih takmičenja u skokovima, turneja 4. skakaonice. Put je sjajan, liči na auto-put, a vodi se kao magistralni, pritom da u nekim delovima ima i 3 trake. Jaka kiša koja me je pratila lagano prestaje i put se suši. Stajem na jedno od prošrenja pored puta kako bih skinuo kišno odelo jer je već sada krenulo da mi bude vruće. Ako nisam bio mokar spolja, bar ne moram sada da budem mokar i iznutra.

 

Kroz Garmisch-Partenkirchen samo prolazim i pratim put dalje koji me vodi jugo-zapadno ka Austriji. Lepo mesto sa dosta turista. Moglo bi se i obići drugom prilikom malo detaljnije, a možda čak i videti tu čuvenu skakaonicu. Malo mi je bilo muka od sve te kiše pa sam nekako hteo i da pobegnem od Nemačke, računajući možda mi se sreća promeni kada odem ponovo u Austriju. Pozdrav Nemačko, vidimo se drugom prilikom.

 

yOiysQhhUqvwsO24MP7tAHEV_LVlbO0Uv59XFrqb

 

Posle Garmiša ubrzo dolazim do granice i prelazim u Austriju. Tu odlučujem da pratim putokaze koji me vode preko Fern prelaza. Prolazim kroz mesto Ehrwald i Biberwier. Već ovde je put bio potpuno suv, i oblaci svetliji sa naznakama plavog neba pa je konačno posle 5 dana kiše moglo da se i malo uživa. Krećem lagano penjanje ka prelazu, asfalt odličan, a put krivudav, okoliš za uživanje sa odličnim predelima, i to je sve što mi treba trenutno. Krivina za krivinom sa malom količinom saobraćaja. Ovo mi je vratilo osmeh na lice. Motor brunda, a ja ga prebacujem iz nagiba u nagib. Tu ti tamo sretnem motoristu u drugom smeru pa se pozdravimo. Mnogo sam srećan. Vratio se osmeh na lice, a sva ona kiša u Nemačkoj je već bila zaboravljena.

 

mau-FL5Z6ovAFMStphfj2DJfLBO0BnROBSUq--eN

 

Mo5spIQ2TJs9L0SXinzS0aGx8fsj5vMMeTViTFAC

 

U toj sreći i vožnji počinje da mi se javlja stomak, kako je prazan i kako mu treba dopuna. Ok stomak, staćemo samo da nađemo nešto. Na prolasku pored jezera Blindsee spazim parking restorana koji se zove Zugspitzblick. Ok tu stajem da jedem. Nisam imao pojma kakva je bašta restorana sa kakvim pogledom. Hrana u restoranu nije ništa posebno, ali oprostiću im. Bilo mi je dovoljno da ne budem gladan. Parkiram motor među grupu od 6 ili 7 vozača GL-ova čisto da im pokažem šta je mašina i zauzimam mesto u bašti tik uz ogradu. Odlična pauza koja mi je bila potrebna, na suncu sa fantastičnim pogledom. Taman da napunim baterije za ostatak deonice. Dosta ljudi dolazi i prolazi. Lepo je mesto da se stane i napravi pauza.

 

Gold Wing sekta i BMW medju njima
ZyPgMN3EkQVrFLqh3RgDcPQyh7TLLqf_9RmRmFCP

 

Pogled iz bašte
mX6FzXNi-17OxAeHKKEQcJhCQdA2LDQ4DY583NyI

 

Moja malenkost (selfi čisto kao dokaz da sam bio :) )
xmkvnxUseNXYFHbxDrhKVZ8Aeu1vZY78pVcMQ_pI

 

Dobro odmoren, sit, i osunčan, oblačim se i nastavljam dalje prema jugu. GL banda je već otišla, verovatno ću ih stići negde usput. Malo više saobraćaja na putu, ali ok je, većina se sklanja da napravi mesta pa brzo ibijam na čelo kolona i mogu neometano da vozim. Dolazim i do tog Ferna prelaza gde se nalazi mala pumpa i prodavnica i to je to ništa posebno. Ne zaustavljam se nego vozim dalje i ubrzo prolazim pored Fernstein jezera gde imaju dva restorana uz sam put i sudeći po količini motora i kola ispred svakog rekao bih da je tu bolja klopa mnogo od one gde sam upravo jeo, ali nemaju takav pogled. Sledeći put ću znati gde da jedem. Krivudav put, a gume drže odlično pa mi je i tempo dobar pa ubrzo dolazim do mesta Brennbichl gde vidim tablu koja pokazuje ka mestu Pitztal, najviši glečer u oblasti Tirol. Hmm zvuči zanimljivo. S obzirom da je negde oko 17h, a do smeštaja imam još nekih 40-tak kilometara odlučujem da napravim mali izlet i da malo istražujem i da vidim šta to tamo na kraju puta ima. Pratim odličan put kroz dolinu između dve planine i prolazim kroz mnogo malih sela. Sve je kao sa razlednice. Vožnja ne traje dugo iako mi brzina ne prelazi skoro 50km/h i ubrzo stižem do kraja puta. Poslednje selo, i tabla koja govori da sam na glečeru, ali glečera nigde nema. Verovatno se otopio. Vidim da dosta ljudi se tu parkira i kreće u punoj pešačkoj opremi sa sve štapovima putem kuda bih ja rado motorom, ali je zabranjeno za motorna vozila. Da imam iole normalniju obuću za hodanje i da nije kasno popodne verovatno bih se i ja prošetao do samog podnožija glečera. Pomalo razocaran, okrećem motor da krenem nazad. Doduše nije sve bilo uzalud, ova deonica od glavnog puta je odlična za vožnju i predeli su nestvarni.

 

Deo puta ka glečeru.
MAF9At6CdPWV_f5tObJ5ObVn44-YfWpMe2ISRSze

 

Kraj puta odakle se može samo pešaka doći do glečera.
WntPvQgON_z0afczcul0pY1o_jMZ20jPbAc489L1

 

Opet ja...
zIONQzJR4Ik4_txRv_VRcl23PQSv0eRbfi6rG-yK

 

Nije mi bilo teško da se vraćam istom deonicom nazad do glavnog puta. Uživao sam celim putem. Ne vraćam se na glavni put već gledajući navigaciju ostajem na malim sporednim putevima  koji me vode u brda krećući se dalje ka zapadu i krajnjoj destinaciji za danas. Kod mesta Wenns se odvajam levo i idem ka Fuchsmoos-u. Na kraju tog puta, na račvanju primećujem vidikovac sa leve strane na koji odlučujem da stanem i da malo uživam u pogledu na reku Inn ispod koju ako je budem pratio dolazim do hotela. Tu koristim priliku i da napravim par fotki tog vidikovca.

 

Povratak sa glečera.
94P-0LYfnT65GTw3lcl806ef1wh76j_yVVma9UBS

 

jnle0bbLyZb2As6KktD0xcHn1AWjLVqksge_SUWf

 

Pogled sa vidikovca.
FTwgOp-Y-QfHxQesI65tC6pCtFF7JSA7o18eO3Qg

 

sM7eYvGWLF3c5moOLQIYnog34MFuH5DBp9c9eLmA

 

YP5inlRbrLCNnK-CIa0m-wcBQX1VuG1USTg303Y5

 

Reka Inn i magistrala na koju treba da se uključim.
z1JaE50ddp7oagNiRsPeAkZqnmdSPDlcadB6CTDX

 

Shvatajući da već dosta uživam i da vreme prolazi, palim motor i nastavljam lokalnim putem ka jugu do mesta Prutz gde se uključujem na glavnnu magistralu. Skrećem levo i pratim nju, prateći reku Inn koja posle postaje Bad Inn sve do svog odredišta. Odličan put tako bez veće frke ili napora stižem u hotel Edelweiss u mestu Pfunds. Parkiram se i čekiram u hotelu. Dobijam sobu na 5 spratu, ali je dobra stvar što postoji lift pa ne moram da teglim stvari uz stepenice. Recepcionar mi pokazuje i garaže samo za parkiranje motora, koje se noću zatvaraju i zaključavaju. Čak su im i pored puta postavljene table na kojima piše da su Biker friendly. Sve u svemu zadovoljan sam. Soba je prostrana sa lepom pogledom na planine iza. Grad mi izgleda zanimljivo za obići, ali od toga odustajem jer želim da večeram. Tuširanje, raspremanje, stavljanje sve od elektronike na punjenje, izbacivanje stvari na terasu da se izluftiraju i silazak na večeru. Posle klope naravno zalivanje svega toga sa jedno 2-3 piva i više mi se nije išlo nigde već pravo u sobu da legnem pustim neki film i da krenem sa prebacivanjem slika i videa od tog dana na eksterni. Komunikacija sa budućom ženom, porodicom i prijateljima da im svima javim da sam dobro i da sa njima podelim neku sliku sa današnje deonice. Kao i prethodnih dana na ovom putu, lako se uspavljujem umoran i srećan. Laku noć.

 

Garaža za motore.
DwMd92iPjJ_Zls4YHa60Yarjyzw26QWPI3zmISlM

 

Pogled sa terase
s9nR5rPUaMk3CmB3e7jdThI7bSxEysSAdkiL8xVQ

 

Ruta za taj dan oko 330km.
GI4seTHA6coK_wgkTJNtkY3v5M6Xuf6oWQKbCgMV

 

Nastaviće se

  • Sviđa mi se 5
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja