Jump to content

Moto Zajednica

Indija i okolina Mumbaja

Recommended Posts

  • Drug član, 1538 postova

Ima tome već dosta vremena ali budući da nisam stizao da budem aktivan član, tek sad nalazim vremena za forum.

 

2013. godina, jesen se u Evropi završava, lagano će zima a mene firma sprema na put. Indija, Mumbaj na najmanje tri meseca. Trebao sam ostati šest ali se završilo negde između. Četiri. Od novembra 2013. do početka aprila 2014. godine. U oktobru se završava monsunski period celodnevenih kiša, visoke vlažnosti i visoke temperature tako da sam, srećom, uleteo tačno kada je najlepše. Sunce sija ceo dan, nigde oblačka, dnevna temepratura je oko 25°C i lagano se penje kako dani odmiču i stiže do nekih 40°C krajem maja kada opet krenu kiše. Dakle, što se vremenskih prilika tiče, bolje nije moglo.

 

Mumbaj je grad koji nema više kuda da se širi osim u visinu pa niču zgrade brže nego pečurke posle kiše. Zvanično, ima oko 13 miliona stanovnika ali sa sve onom sirotinjom koju nema ko ni da prebroji, procene su da ih je oko 24 miliona sa velikom tendencijom rasta. Grad ekstremno bogatih (ima više milionera nego cela Nemačka!) i ekstremno siromašnih koji ceo dan čiste i peru za tanjir neke čorbe a spavaj u i žive u kartonskim kućicama. I ma koliko malo para imali, svi se trude da imaju auto. To su modeli Nisana, Micubišija, Renoa, Suzukija, Mahindre, Tate i sličnih za koje ostatak sveta ni čuo nije. Motora ima ali manje od onoga što sam očekivao da ću videti. Najveći je bio neki model Honde sa 125 kubika, podešen za njihov vazduh i vlažnost. Sa tim podešavanjem, kako mi objasniše kolege tamo, u Evropi ne bi mogao ni da se pokrene. Logično. Elem, saobraćaj. Do 8:30 skoro da nema nikoga. Onda, kao start neke trke, kreću svi napolje i idemo. Gužve se stvaraju u roku od nekoliko minuta. Svuda. Svi se veoma lagano kreću i trube. Neverovatno je koliko svi stiskaju sirene. Dosta automobila, pa čak i kamiona i autobusa nema spoljne retrovizore već se orjentišu prema zvuku sirena. Neverovatno i zaglušujuće ali i stvar navike. Svaka raskrsnica je zakrčena jer automobili staju a izmešu počinju da se provlače prvo tuk-tuk-ovi sa dvotaktnim, neverovatno agilnim i malim dvotaktnim motorima. Sve što vozač ima je upravljač. Na desnoj strani je klasika, gas i kočnica a na levoj i kvačilo i menjač. Poluga kvačila je uobičajena. Stisne je rukom i u prvu brzinu ubacuje tako što ruku okrene na gore, napred, da tako kažem. Svak sledeća, a video sam još tri, je nazad, na dole. E, njih je milion. Svuda ih ima i svuda se provlače. Svi ih obiđu ali svako zaustavljanje i gužvu koriste da prođu napred. Samim tim zaustavljaju sve. Posle njih mopedi i motorčići svih vrsta, starosti i oblika. Gume su svima potpuno ćelave. Najmanja, slučajna kiša čini da ulice budu skroz klizave jer je kvalitet asfalta očajan i, u saradnji sa prašinom, po kiši postaje kao led. Tada je moguće videti kako vozači motora pojma nemaju o vožnji, da su se priučili ali i da im je iskustvo pokazalo kako da padaju a da se ne polome i izlome. Kacige i zaštitna odeća su retkost. Kacige nisu vezane ispod brade, već eto onako, samo stoje na glavi. Mnogi voze i svoje žene a one sede kao nekada dame na konjima. Sa strane. Haljine im ne dozovljavaju da "zajašu" motor. Kada vozač nešto zajebe, one prosto skaču jer znaju šta sledi.

 

Koliko je kretanje u gradu sporo, reći ću da me je vozač vozio kako je znao i umeo ali da je uz svo umeće prelazio nekih 11 kilometara, koliko je hotel bio udaljen od sedišta firme, najmanje sat i po do puna dva sata.

 

U ovakvoj situaciji, jedan od kolega iz Evrope, predloži: "Hajde da iznajmimo motor i da se provozamo! Idemo van grada, video sam, ima neko jezero na sat vremena vožnje." Prva pomisao je bila, bože koja budala ali... Našao je klub "Enfield Riders".

 

20140302_091225.thumb.jpg.27133121d9fd10aa8e10957748b9a296.jpg

 

5a684443467ca_Foto4.thumb.JPG.75985af974bdc5b961c36ee1ebab922b.JPG

 

Kod njih je moguće iznajmiti čak i Harlija ali smo se mi odlučili za egzotiku. "Royal Enfield Bullet" od 500 kubika. Indijski Harli jer toliko "veliku" kubikažu retko ko i da vozi. Plus im je skup. Ispred je su bili parkirani oni koji su bili pripremljeni za nas plus još par koji služe samo kao šu, da bi se hvalili sirotinji koja nema para ni da ih pipne.

 

5a6844447656c_Foto5.thumb.JPG.f69f34535be4c086a0d40e615dc32cff.JPG

 

DSC00288.thumb.JPG.dc7207b72a39b74e35e60021b3d658b9.JPG

 

DSC00285.thumb.JPG.3b465edec6148b49758827c531cf5aeb.JPG

 

Na fotkama se lepo vidi da je zaštita za ženske haljine sa leve strane, kao i mala stopa na koju stave noge dok je sa desne strane nema. Tamo je auspuh, koji može da ih opeče. Sad je jasno pretpostaviti kako sede, zar ne?

 

Meni je zapao crveni. Moja baba je znala da kaže: "Crveno je, srećo babina, na radost!" E pa, baba je umrla, laka joj zemlja, ali nije uvek tako. Svi su bili prešli od 500 do 1000 kilometara, dakle novi. Moj nije hteo u prvu dok je bio hladan, pa bog. Udarao sam nogom, na kraju sam skoro pa skakao po polugi menjača dok ga ne ubaci. Čim se ugrejao, to je radilo ali je onda ler gas krenuo da kvari priču. Svako kočenje sa kvačilom je dovodilo do gašenja. Na sreću, imao je elektro-starter pa brzo u prvu i gas. Kroz gužvu je to bilo izuzetno zamorno toliko da sam ruku hladio po povratku u hotel. Ne vozim često, pogotovo ne ovako nešto i onda je to dovelo do upale. Kolege, koji su sa mnom vozili, su imali drugih problema slične prirode koji su se misteriozno pojavljivali ali isto tako i nestajali.

 

Sve u svemu, krenusmo puni elana i nakon pet minuta vožnje... ovo!

 

20140302_101206.thumb.jpg.57847e8a7416a985b08d6858dea515b2.jpg

 

Nakon nekih stotinak kilometara, stali smo na pumpu da natočimo. Dobili smo ih sa punim rezervoarima pa daj da proverimo potrošnju.

 

DSC00289.thumb.JPG.e31a3ffee1cce166d2297e8e71e8686c.JPG

 

Proračun je pokazao da troše jedva četiri litre na sto kilometara pa je štura procena pokazala da nema potrebe da stajemo više zbog toga. Krenusmo dalje, lagano se isčupasmo iz gužve, usput smo naučili da je sirena zaista odlična za davanje znakova drugima i probijanje u prve redove. Nije bitno je bio ispred, samo malo "tut-tut" i vozač uz pozdrav ruke kroz prozor, sklanja svoje vozilo. Posle grada i frtutme malo putokazi, malo mapa i dođosmo na jednu raskrsnicu. Lepo obeležena ali se ne može reći da je nama bila razumljiva. Na fotki se vidi kolega koji pretpostavlja gde smo.

 

20140302_131142.thumb.jpg.96fa95b18a64491c19520a826c41f02b.jpg

 

E baš tu, tačno tu! Majko mila... Ali na sreću, Indijci su veoma fin narod i gostoljubiv do korena pa smo sačekali da neko naiđe. Sa toliko stanovnika, nismo se načekali. Auto, neki Suzuki, par likova unutra, izađoše, objasniše nam put a usput nam ponudiše da popijemo s njima, ni manje ni više nego "Jack Daniel's". Slavili su nešto ali neka hvala. Tačno bi ostali tamo gde smo bili. Nastavili smo dalje prema uputsvima mada su bili zaćuđeni zbog čega hoćemo baš tamo da idemo. Kad smo stigli do cilja, shvatili smo da jezero postoji ali da nije prirodna lepota već je u sred pustinjosog dela i da se radi o veštačkom jezeru koje služi za navodnjavanje.

 

DSC00296.thumb.JPG.0cbdebac626a55560ef9cc552f851971.JPG

 

DSC00297.thumb.JPG.dfbc6e5a434baadc986fe7121d53b44b.JPG

 

DSC00298.thumb.JPG.6a281594be71e190bf5ae7c1a8b56394.JPG

 

DSC00300.thumb.JPG.535a7ca1a590e61b71a2785f02f97d44.JPG

 

Nažalost, onaj čija je ovo ideja bila se nije najbolje raspitao o svemu a ja i treći član "ekspedicije" smo otišli kao bez one stvari u svadbu. Bilo kako bilo, nastavismo dalje kroz pustaru i iako je temperatura vazduh bila taman, sunce je radilo svoje pa su pauze bile preko potrebne. Jedinu hladovinu su pružali kamioni pored puta.

 

DSC00290.thumb.JPG.83a8b51537b1631862b951f516180cd4.JPG

 

DSC00291.thumb.JPG.1c519516202310374a28e7bf799e1945.JPG

 

DSC00295.thumb.JPG.5aae0b277a53ec954cea0cf6f7e9c67d.JPG

 

Posle nekih pola sata vožnje, naiđe neka naseobina. Šta je da je, poslužilo je za pauzu i traženje nekog napitka. Poneli smo svi vode ali okušasmo sreću u ovom naselju.

 

20140302_135412.thumb.jpg.e71e9b7269f8673697ab33485bd7feef.jpg

 

U Indiji je u principu opasno jesti i piti bilo šta i bilo gde. Osnovno pravilo je: "Cook it, peel it, boil it or forget it!" Voda ili neki drugi napici se piju samo iz kupovnih i originalno zatvorenih flaša pa smo se ovde nadali da ćemo naći neku prodavnicu. Nije je bilo a ovo što je preko puta bilo je restoran. Unutra, u onoj tmini su stolovi i izgleda kao predratna birtija. Mali tv u ćošku na kojem je jeftina narodna muzika uz šumove jer je signal slab, par likova se glasno razgovara a ispred su dva gorionika na kojem su šerpe sa dnevnim menijem. Čim sam prišao, gazda je odmah krenuo da otvara šerpe a nevišen roj muva je prekinuo tišinu. Objasnio sam mu da mi treba neko piće ali nije imao ništa osim piva. Ono je odličnog kvaliteta, "Kingfisher" ali umoran i slupan od sunca, ne ide. Tačno bih zaspao na motoru. Sledeće fotografije pokazuju okolinu, levo i desno od nas.

 

20140302_135405.thumb.jpg.a37fb14096406927f034f7123e1bf9e2.jpg

 

20140302_135414.thumb.jpg.f974231f1e9c90027631a2561f1ca513.jpg

 

20140302_135420.thumb.jpg.8de4776c27e16b4d54b9e596d8175ff0.jpg

 

20140302_135612.thumb.jpg.2d49e9d7b287b1ae06283e9b18149bcd.jpg

 

20140302_135618.thumb.jpg.b89ca9275b3f7e83462c1afb07978fa8.jpg

 

DSC00301.thumb.JPG.3687871f732747a81c89a90fe4388fcf.JPG

 

DSC00302.thumb.JPG.fdf771f1888cc27b0237886a1ed6b146.JPG

 

20140302_135737.thumb.jpg.93947abea12378b16a509e691f00bdb8.jpg

 

Ovu fotku sam hteo na ostavim na jednoj drugoj raspravi koja se skoro povela oko simbola ali nemam dovoljno postova za tako nešto. Svejedno. za Indijce je to znak sreće, zadovoljstva, pohvale, zaboravio sam tačan opis ali bitno je i na koju stranu je okrenut.

 

Nisam imao pravu opremu onomad pa i nemam više interesantnijih fotografija. Bez prave kamerice, samo neki jeftin fotoaparat i neki mobilni telefon, čak sam i opremu za vožnju od kluba "Enfield Riders" iznajmio. Kasnije sam pronašao jednu radnju i kupio odgovarajuću kacigu i rukavice. Cena kacige je 20€, potpuno nova, sa zglobom i dodatnim vizirom za sunce koji se uvlači i izvlači po potrebi. Nisam ljubitelj dvodelnih kaciga ali po onoj vrućini, bolja opcija. Rukavice su 10€ dok jaknu nije imao moj broj. Sve je to bilo kupljeno jer je posotjao plan za još jednu vožnju ali se ona nije ostvarila. Biće sledeće prilike, možda već krajem ove godine. Firma opet ima određene planove sa mnom, pa... "stay tuned".

DSC00293.JPG

  • Podržavam 14

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • I'm the fear addicted, a danger illustrated !, 3919 postova
  • Lokacija: Lyon
  • Motocikl: Klx650,a Tdm u srcu.

Vau :) 

meni je Indija magicno mesto gde se svetovi sudaraju. Velika zelja. Mozda jednog dana.. 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Velika je to država. Nije ni čudo zbog čega se zove Indijski podkontinent. Sever, hladniji, nepristupačniji, priroda predivna a bedi nema kraja. Tuče, prebijanja, silovanja i razna maltretiranja su, sačuvaj me bože, uobičajena stvar. Kako se krene ka jugu, sve je drugačije. Bogatije, opuštenije, ljudi su dobrodušniji ali je priroda manje atraktivna.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova
12 minutes ago, Bruno 68 said:

ih super

nego sto se tice onih znakova to jest "srece", jel to mesto gde se covek olaksa pa je izuzetno srecan?

To smo i mi tamo pomislili. :) Istina je da su neverovatno sujeverni. Za sve im treba neka "viša" potvrda. Ovaj znak sam svuda video. U hotelu, u restoranu, na autobusu, ovde iznad klonje... Kad su saznali da je u Evropi "jedan čovek" poveo svoj narod pod ovim znakom, palo je neverovatno oduševljenje. Bio je lanac "Hitler" prodavnica u kojima su prodavali svakojake proizvode sa raznim naci-simbolima. To je naravno iznenadilo i uvredilo turiste koji nisu mogli da veruju. Komentar je bio da je on imao "dobre ideje jer je imao ovaj znak" i slične budalaštine jer su neobavešteni a brka nije dospeo do njih pa nemaju pojma o kojim zlodelima se radi. Brzo su sve to ukinuli. Običan narod i dalje stavlja raznorazne simbole po sebi, odeći, vozilima, kućama... Sujeverje. Ništa drugo. Pa one oznake i tačke po čelu kod njih imaju istu svrhu kao kod nas kad babe sitnoj deci i bebama vezuju crveni konac oko ruke. Skretanje lošeg pogleda sa očiju, koja su ogledala duše, kako ne bi preneli ružne misli i lošu, negativnu energiju. 

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova
Svaka cast. To mi je totalni trip Indija motorom. Bas pre neki dan odgledah na kanalu Lolo Cochet njegovu avanturu u Indiji sa Enfield-ima, i evo sad i tvoj putopis. Bravo```!!!
Da je trip, jeste. I hvala na komplimentu.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 277 postova
  • Lokacija: Banja Luka
  • Motocikl: Peda Tek 250

Kakav ti je utisak po pitanju higijene, da ne kažem prljavštine, smeća, fekalija, svega što je nabacano i ostavljeno okolo?

Prva asocijacija na Indiju mi je prljavština, jbg, oni su takav narod, navikli su da žive u smeću.

Vjerujem da ima i "čistijih" dijelova, ali smeće i vršenje nužde na otvorenom je normalna pojava u većini Indije.

Dosta turista koji posjete Indiju brzo dobiju stomačne infekcije.

Priroda je divna i vjerujem da je veliki doživljaj na motoru, ali ljudi su problem.

Znam da im je saobraćaj u gradovima haos, gužve, nema pravila, konstantno trube, itd.

I vjerovatno su buljili u tebe jer znam da bulje u strance. :D

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Njihov životni moto je da je sve u saradnji sa prirodom jer im vekovno učenje i kultura govore da se samo energija kreće a da je sve ostalo, živo i neživo, samo odraz trenutne situacije i dostupnosti te energije. U tom duhu se i odnose prema svojoj okolini. Oni to ne vide kao prljanje već kao vraćanje nazad. Moj utisak je da ih je to sve odvelo u nekom drugom pravcu. Postali su lenji da bilo šta promene jer to sada već iziskuje ogromnu energiju. Iole obrazovaniji se trude da budu drugačiji, da se promene. Vidi se to i po tome što kada odu bilo kuda, ne jedu rukom (kažem u jednini jer desna služi za trpanje hrane u usta a leva za pranje guzice i ostalih izlaza i tu nema greške :) ), ne bacaju otpad bilo gde, ma jednostavno se ponašaju kao i svi ostali. Kada sam tam ovideo vozača da je bacio neku kutijicu od nekog keksa, šta li je bilo, kroz prozor, odmah sam ga upitao zbog čega je nije bacio u neku kantu. Ima ih, nije da ih nema. Odgovorio mi je da uvek ima nekoga ko će to da čisti i da on za to dobija novac i od toga živi. Što je opet pa istina jer su poslovi raspodeljeni do najsitnijih detalja. S druge strane, nemoguće je da ima toliko čistača koliko ima onih koji prljaju. 

 

Zbog svega ovoga opasnost od zaraza je svuda. Potrebno je prilagoditi se. Zahteva energiju i trening ali je moguće. Na primer, nema diranja lica rukama već samo kroz neku maramicu. Svrbi nos, oko, bilo šta, sve to se ne sme. Ako nema maramice, onda kroz majicu ili košulju. Bilo koji dugmići i tasteri se ne stiskaju vrhom prsta već savijenim prstom i onda spoljnim delom drugog zgloba u prstu. Voda se pije samo, i nikako drugačije, iz originalno zapakovanih flaša. Čak ni tada se ne prislanja ustima već se sipa u usta kao u čašu. Oko ovde oni imaju posebnu kulturu i izgrađeno lekovito mišljenje. Za njih je ona sve. Lek protiv prehlade je litar vode na ringlu i kuvanje dok ne ukuva do petine, dakle do dva decilitra. Kad se ohladi, popiti. Ništa više. Kad su bolesni, prehlađeni i slično, ne piju čaj jer kažu da čaj dehidrira organizam. Opet, samo vodu. Posebna je to kultura i priča za sebe. Imam i svoj blog na kojem godinama već pišem i piskaram skoz neobavezno ali ne znam smem li da ga ostavim ovde da ne budem shvaćen kao spamer i slično.

 

Odužih ali sve je stvar navike i treninga. Naravno, za sve koji dolaze iz skroz drugog sveta, vakcinacija je obavezna. Ja sam bio šest meseci pre odlaska na pregledima, vakcinacijama i revakcinacijama. Difterija, malarija, određeni hepatitisi i besnilo su glavni problemi tamo gde sam ja bio. Na severu vlada opasna bakterija Ešerihija Koli dok je u drugim delovima ima manje i slično.

 

Stranci im jesu čudni i čudnovati ali je to sve jedno prijatno osećanje. U početku čudan trip ali onda ide lagano pa sam čak i uživao u pažnji koju sam dobijao. Posle izvesnog vremena sam prestao da koristim moje ime kada sam poručivao nešto. Sledeća situacija. Bio sam u "Pizza Hut"-u i poručih picu a on me pita za ime. Rekoh "Dragan" a on me gleda bledo i ima problem da zapiše. Da ne bih objašnjavao, samo sam mu dodao: "Apu, ime mi je Apu!" Ozario se u licu jer to zna i razume. Hvala Simpsonovima...

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • 8-bit, 1768 postova
  • Lokacija: Beočin
  • Motocikl: KTM690 Freeride 250R

Lep putopis.

Pre jedno dve godine bili mi neki gosti iz Mumbaja i ja se malo raspitivao o motorima, saobraćaju. Na pitanje koliko je ograničenje brzine prvo su me bledo gledali. I na moje ponovno pitanje, koliko brzo sme da se vozi, odgovor je: pa koliko auto može da ide. Bilo mi malo čudno, al' to su rekli.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svakom po zasluzi, 12234 postova
  • Lokacija: NBGD - KN04ET
  • Motocikl: Honde Transalp, plavi i narandžasti, oba za dečake

Lomitelju, slobodno navedi adresu svog bloga, sigurno će većini biti interesantno tvoje pisanje ;)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova
19 minutes ago, mradomir said:

Lep putopis.

Pre jedno dve godine bili mi neki gosti iz Mumbaja i ja se malo raspitivao o motorima, saobraćaju. Na pitanje koliko je ograničenje brzine prvo su me bledo gledali. I na moje ponovno pitanje, koliko brzo sme da se vozi, odgovor je: pa koliko auto može da ide. Bilo mi malo čudno, al' to su rekli.

:) Lepo su ti rekli. Prvo kvalitet puteva. Ko misli da su u Srbiji "rupa do rupe", nije video sve. Drugo, gužva. Treće, kultura i ponašanje u saobraćaju. Auto-put ima tri trake u jednom pravcu a šest vozila se lagano kreće jedno pored drugog. :grr: Imaju ograničenje na putevima, valjda je 80 km/č po auto-putu ali ja se tamo još nisam vozio brže od 60 km/č. Kad sam onog mučenog Enfilda doterao do 80 km/č pomislio sam će se raspasti od vibracija koje je dobijao s puta. Dobro, možda je i kvalitet izrade na niskom nivou... Saberi, oduzmi, na kraju mu samo daš po gasu i po sireni pa dokle doguraš. ;)

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova
14 minutes ago, Arakis said:

Lomitelju, slobodno navedi adresu svog bloga, sigurno će većini biti interesantno tvoje pisanje ;)

Hvala. U pitanju je moja "Kafana kod Dajca" na sledećoj adresi: lomitelj.blogspot.com

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 100 postova
  • Lokacija: Pirot
  • Motocikl: Honda Africa Twin RD04

Hehe ovo je stvano egzotika. Piši druže, piši ide ti od ruke. 

 

Ovakvi putopisi na tako prijemčiv način dočaravaju gradove, sela, ljude.. da ni jedan dokumtarni film nije ni blizu.

Eto recimo to sa svastikom iznad klozeta i njihovim loženjem na čičicu sa brčićima, tačno možeš da stvoriš sliku koliko je ovaj svet ogroman,

i koliko je njima Evropa daleka (ili daleko). 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova
1 hour ago, The Krle said:

Hehe ovo je stvano egzotika. Piši druže, piši ide ti od ruke. 

 

Ovakvi putopisi na tako prijemčiv način dočaravaju gradove, sela, ljude.. da ni jedan dokumtarni film nije ni blizu.

Eto recimo to sa svastikom iznad klozeta i njihovim loženjem na čičicu sa brčićima, tačno možeš da stvoriš sliku koliko je ovaj svet ogroman,

i koliko je njima Evropa daleka (ili daleko). 

 

Hvala. Pišem, pričam pa ko sluša, sluša. Ko ne sluša, opet dobro. ;)

 

Kulturološke razlige po svetu su ne velike nego ogromne. Ponekad zaista nepremostive ali Indijci su skroz opušten narod.

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 3971 postova
  • Lokacija: CH-HR-BiH
  • Motocikl: 2002 K1200RS-1989 XTZ 750 Chesterfield- 1989 XTZ 750 FarawayBlue

Jako dobro pišeš, sviđa mi se.

 

Glede kulturnih razlika želim samo naglasiti kako istie neće postojati u dogledno vrijeme.. zahvaljujući globalizaciji.

Užasno sam ogorčen na samo spominjanje tog pojma.

A o “humanitarnom širenju demokracije” ne bih gubio vrime.

 

 

 

 

Vozim motor a nisam bajker.....

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Povodom te glob..., sličnog sam mišljenja samo bih se ipak ogradio što se tiče država kao što je Indija, Kina, Pakistan, Bangladeš i slične mnogoljudne i siromašne države. Kod njih bilo šta novo teško stiže a još se teže može odomaćiti jer većina dane provodi tako što se trudi da sastavi bar za jedan obrok dnevno. Zeznuto je misliti na statuse po društvenim mrežama dok stomak krči prazan i gladan. Ali tu smo sa očekivanjima od sveta, tu smo slični.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja