Jump to content

Moto Zajednica

Novogodišnji krug – od Severa niz Dunav ka Istoku i nazad

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 707 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Lucifer

Život je kao reka. Od izvora do ušća njenim koritom protekne mnogo vode. I bistre i mutne i mirne i brze. Mnogo kamena i blata provalja ona u svom toku. Mnoge obale izbrusi po svome, mnoge ljude razdvoji a mnoge i spoji. I uvek stigne do svog kraja, bez izuzetka.

 

 

Tišina

 

Hajde, Bože, budi drug 
pa okreni jedan krug unazad planetu
noć je kratko trajala
a nama je trebala najduža na svetu


U mom oku samo hlad
u mom srcu samo stud, inje i prašina
nisu čvorci pevali dok je 
iznad krovova svirala tisina

 

…reči pesme isprva tiho odjekuju u mojoj glavi, a onda sve jače…pevušim i vozim se…

Kraj još jedne godine je tu, samo što nije.

Sutra uveče poklopiće se kazaljke po ko zna koji put tačno u ponoć, uz odbrojavanje ispratićemo staru i dočekati novu godinu.

Zašto svake godine tako revnosno ispraćamo jednu i dočekujemo drugu?

Da li to želimo da ostavimo iza sebe i što pre zaboravimo neispunjene nade, neostvarene snove, možda lošu sreću ili se nadamo boljem početku i novim mogućnostima?

Ko zna…možda i jedno i drugo… ili pak nešto sasvim treće…

A ja?

Ja svakako iza sebe ostavljam burnu godinu. Godinu promena, previranja, velikih  ličnih padova i uzdizanja. Ali i godinu burnih emocija, novih spoznaja o sebi a i drugima, godinu davanja, predavanja ali i primanja....Meni možda najdinamičniju, najintenzivniju, najeksplozivniju godinu, ali na neki način i najlepšu do sada…

Ono, kada kažu “ovu ću godinu pamtiti”…za mene je to 2017.

Pa red je da je ispratim kako dolikuje. U znaku svega onoga što je ona obeležila.

Vožnja, vožnja i vožnja, po putu, životu, snovima, nadama a i strahovima, usponima i padovima…

Kako je vremenska prognoza obećavala skoro pristojnu temperaturu za praznike nije mi bilo teško da odlučim da par svojih slobodnih dana za Novu Godinu provedem negde u vožnji.

Pitanje je bilo samo gde?

Da li za Crnu Goru da krenem? Tamo me uvek prvo povuče srce.

Ali razum opominje…

Ipak je kraj decembra, preko planina za tren oka može da padne sneg. Već imam iskustvo do kakvih komplikacija mogu da dovedu nepredviđene padavine i  klizav put.

A prognoza kaže sneg i minus na Zlatiboru i Kolašinu, preko noći i ujutru sigurno.

Malo dana imam, a i potrebno mi je nešto izvesno da me ugreje i ozari u ovaj smiraj sezone, ne bih sada da se nadmudrujem sa snegom ili ledenom kišom.

Gledam šta kaže Accuweather, gde će biti suvo i u plusu. Ne mora toplo, samo da ne bude baš previše hladno i da ne pada ništa.

Kaže…

Od Severa dolazi mraz i ledena kiša, donosi hladnoću i teskobu u duši, dole ka Jugu …slično.

Ali Istok obećava. Prognoza kaže, Kladovo i okolina od  0 do 10 stepeni sa vetrom u opadanju.

Odlično. Odlučila sam, idem tamo.

Plan je bio … da nema plana.

Odnosno ima okvirno, a onda na licu mesta u zavisnosti od vremenskih uslova menjam i dorađujem.

U subotu ujutru ustajem rano ali ne krećem odmah. Polako se spremam, razvlačim se, čekam da malo otopli. Bar da bude 0… ali ništa od toga.

Ne mogu baš da čekam do podne. U deset je još uvek minus jedan.

Ne čekam više . Pakujem stvari na motor. Standardna procedura, roll bag na zadnje sedište vezujem gurtnama, ono što stane ide u koferčić, mazanje lanca, zagrevanje motora, nameštanje retrovizora i pokret.

 

20171230_105305.jpg.75448c4908492078b95803e3f16ea911.jpg

 

Malo mi je teško da se popnem na motor i uopšte upravljam njim u onih deset slojeva stvari na sebi. Jeste, rekla sam još davno kada sam se poslednji put smrzavala da ću kupiti first i second layer odeću ali naravno, nisam.

Pa tako opet imam ispod jakne koja više nije za broj veća, dve rolke (tanju i vunenu još bakinu – ona je spas), duks, prsluk i par majica…Osećam se kao kosmonaut u skafanderu  i shvatam da njima uopšte nije ni malo lako.

No dobro, zanemarićemo komfor, važan je cilj.

Praktično nisam još ni krenula a već treba savladati prvi izazov.

Neka cev je pukla i voda se sliva niz ulicu, tačnije slivala se dok se nije zaledila.

A ja sada treba baš tom ulicom da siđem, a strmo je i cakli se led.

Divota jedna.

Srećom ovaj put mogu i na drugu stranu.  Nije sasvim suvo ali je mnogo bolje.

Silazim polako i krećem ka izlazu iz Beograda.

Idem kroz Leštane, preko Kaluđerice za Grocku pa pored Smedereva za Požarevac.

Nisam odavno tuda vozila. Kako odmičem sve se bolje osećam.

Zujanje moje Honde, vetar koji me gura, vibracije pod prstima kroz rukavice vraćaju mi ravnotežu. Sva ona setna osećanja, prazna očekivanja, neostvarene želje koje me redovno prate i retko napuštaju tonu u drugi plan.

Varnica je kresnula, plamičak se razgoreva. Toplina se širi, greje dušu.

Više nije važno da li je minus ili plus. Sunce sija visoko na nebu , njegov sjaj me prožima do srži. Ništa nije bilo ok, ali sada jeste i biće … Osećam to.

Na putu nema mnogo vozila. Ljudi su ili već otputovali ili ne putuju ili ne u ovom pravcu.

Ne vozim brzo, još se zagrevam…

Negde pre Požarevca stajem da se javim gde sam i kuda ću …

Naravno, ne nailazim na odobravanje…sledi pokušaj ubeđivanja da se vratim, previše je hladno, šta ću sama, što tamo…

Sunce za trenutak bledi, ali ne, ne premišljam se. Nemam zašto. Vozim dalje.

Juče sam pre polaska pronašla veoma pristupačan smeštaj. Soba u privatnoj kući sa upotrebom kupatila i dvorištem za motor. Meni dosta, ne treba više. Samo da je toplo i čisto a moj prijatelj na dva točka na sigurnom.

Posle se ispostavilo da sam u toj istoj kući spavala pre tri godine na mojoj prvoj dužoj vožnji. Ta vožnja ima značajno mesto u mom moto odrastanju.

Bilo je to …kako se kalio čelik!

Moji prvi pređeni kilometri van Beograda, prve ozbiljnije  krivine, usponi, preticanja…ma sve prvo i sve odjednom u moto smislu.

Ali preživela sam izgleda uspešno, i eto, od tada ne stajem…

Još nešto simbolično ima u ovom putovanju.

Pre godinu dana tačno na ovaj dan moj Stršljen i ja smo započeli naše druženje.

Odmah smo se prepoznali i zavoleli. Ljubav na prvi pogled od koje zastaje dah i srce preskoči. Od tada smo nerazdvojni nas dvoje…puno zajedničkih kilometara, mnogo uspomena, mnogo emocija…A naučili smo i mnogo toga zajedno …

I tako dok mislim i sećam se lepih , nežnih uspomena stižem na Srebrno jezero.

 

P_20171230_132120_1_p.jpg.d8d163b9539641570873a0661b390b59.jpg

 

P_20171230_132052_1_p.jpg.eaf3b1fb4fcb13d15c491685d5a6df8c.jpg

 

P_20171230_132025_p.jpg.dbd08d95e2e8c453677a457d43e51f5f.jpg

 

P_20171230_132231_1_BF_p.jpg.e158ac83432212c8b2e156bc1dd03c70.jpg

 

P_20171230_132322_1_p.jpg.3cde8afa77507a94179952812ce42544.jpg

 

P_20171230_132331_p.jpg.711cf51b897555e8b4875a8967d6c913.jpg

 

Dan je hladan a sunčan. Jasno, čisto nebo bez oblačka. Voda svetluca pod zracima sunca. Lepo je. Nema ljudi, nema kola, nema nikoga…samo jedan pas…

Tišina me zove. Stani ! Oseti,dodirni,udahni mir !

Stojim tako neko vreme parkirana pored jezera. Ne mislim, samo dišem i upijam .

A onda ipak nailaze neka kola, nirvana je prekinuta a vreme je za dalje.

Vraćam se gore na put i svraćam na pumpu.

Jedan auto već toči gorivo.

Čujem čoveka meni iza leđa kako nekome kaže: Svaka čast majstore.

Okrećem se da vidim o čemu pričaju i shvatam da čovek stoji sa ispruženom rukom i obraća se zapravo meni.

Onako još uvek polu opijena posle onog lepog predaha kraj jezera zbunjeno ga gledam a i on se za trenutak zbunio videvši da nije majstor nego… majstorica.

Pruži mi ruku i kaže da je isto iz Beograda, vozi i on motor ali ne danas, ne dok malo ne otopli.

Ako je kolega sa foruma pozdravljam ga! 

Još malo pa kreće najzanimljiviji deo puta za vožnju. Od Golupca magistrala vijuga pored Dunava. Reka i put, jedno uz drugo krivudaju kroz klisuru sve do Kladova.

Desnom stranom Dunava, onom kojom ja vozim put prolazi kroz Srbiju a levom sa druge strane reke, kroz Rumuniju.

Vozila sam i jednom i drugom stranim više puta ali svaki put je uživanje kao da je prvi!

Krivine se nižu, asfalt dobar, skoro svuda suv, vuče da se zavrne gas.

Malo, ne mnogo…ne žurim nigde a i želim da uživanje duže traje.

 

P_20171230_142843_1_p.jpg.a1a6cf93e1c932bd2c05ea4bba4da1c7.jpg

 

P_20171230_142854_1_p.jpg.ed4f6b5f0138d3e8689184370ab79067.jpg

 

P_20171230_142900_p.jpg.b17e8c79307013c24a14b2c86cffbd98.jpg

 

Zastajem kod Golubačke tvrđave. Vrhova obasjanih suncem, iako rekonstrukcija još nije završena, deluje velelepno. Onako nadnesena nad Dunavom kao stameni čuvar stoji tu vekovima.

Preko puta vetrenjače…slikam i njih. Lepe su. One su opet simbol snage i moći i prirode i čoveka modernog doba.

 

P_20171230_144123_p.jpg.92570460dac85b8e8692dbc400c1d7fc.jpg

 

P_20171230_144245_1_BF_p.jpg.3d4bc3ac1660ddc97204a6f933727a78.jpg

 

P_20171230_144408_1_p.jpg.f79e3a687d86dc86e7df4032316bc24b.jpg

 

Vozim dalje. Dunav me vuče i opija. Razmišljam, kada bi mogao da priča ko zna kakve tajne bi mi sve otkrio o ljudima, vremenima, gradovima …

Sunce polako nestaje, dan kratko traje. Od četri već počinje da se smrkava.

 

P_20171230_155804_1_p.jpg.4783de18a580a913a703527def962d9e.jpg

 

P_20171230_155900_1_p.jpg.d73d7914af6e82e2736282713dcb5318.jpg

 

P_20171230_160026_1_BF_p.jpg.670031b6612887f36b2869e784d90ff9.jpg

 

Ali nisam još daleko, a nije mi mnogo ni hladno. Greje me adrenalin. Čak sam i grejače ručki zaboravila da uključim skoro sve do Donjeg Milanovca.

U smeštaj ne žurim jer gazdarica neće biti tamo pre šest sati.

A ja stižem nešto malo posle četiri.

Velelepna hidrocentrala osvetljena kao svemirska stanica nagoveštava da sam stigla.

Pa taman ću sesti u kafić na trgu, isti u koji uvek svratim, da se ugrejem. Prsti su već počeli da trnu od zime, malo ću da odmorim, nešto kupim za večeru i brzo će proleteti vreme.

Uh kako topla čokolada prija. Odmah sam popila dve i razmišljala se da poručim treću. Dok sam malo popričala sa prijateljima preko poznatog nam modernog načina komunikacije, Vibera, vreme je već proletelo.

U prvoj prodavnici kupujem nešto namirnica, sedam na motor i tražim smeštaj.

Za divno čudo skoro iz prve ga nalazim iako mi je orijentacija očajna. Navigaciju nosim ali kao da je ni nemam. Spakovana je u torbi a kad je i izvadim da mi nečemu posluži ona otkaže poslušnost uvek nepogrešivo baš u onom  trenutku kada mi je njena pomoć neophodna.

Veče provodim u sobi. Toplo je, prijatno. Ne izlazi mi se. Tuširam se, jedem, kucam opet… a to traje. Čitam forum… Vidim temu o otvaranju sezone 01.01.2018 vožnjom do Mladenovca i druženjem negde na kafi usput.

Eh… to bih volela i išla bih sigurno da nisam krenula drugim putem, sa drugim planovima u nagoveštaju.

Radomir će da ide. Šteta . Malo mi je žao što ja ne mogu.

Nema veze…drugi put, sledeće godine možda…

Ja moju sezonu zatvaram i novu otvaram vožnjom dunavskom magistralom i okolinom i srce mi je puno.

Opet gledam prognozu, jer se i sutra valja voziti.

Eh, ali ono što vidim nije više tako sjajno.

Ipak neće biti onako toplo kako sam mislila. Sunca ili neće biti ili će ga biti jako malo, uglavnom oblačno, preko noći i ujutru minus.

Pa dobro, šta da se radi. Šta je tu je, videćemo ujutru pa ću nešto smisliti.

U najgorem slučaju ako baš ne bude prijatno za vožnju prošetaću Kladovom.

Sustiže me hladnoća od danas , jeza se uvlači u kosti.

Gazdarica mi je uključila i dodatni električni radijator . Pokrivam se svim jorganima i ćebadima koje sam našla u sobi i tonem u san.

 

 

 

  • Podržavam 17

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 707 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Lucifer

31.12.2017

 

Budim rano od preterane toplote u sobi.

Ali napolju uopšte nije sjajno.

Mračno je, oblačno a ulica se sija. Pogledam temperaturu na telefonu, minus dva.

Pa nije baš za vožnju…

Vraćam se u krevet do daljnjeg…

Umalo da odustanem od vožnje za taj dan. Da jesam pokajala bih se strašno.

Ali srećom nisam. Čekala sam da temperature poraste makar do nule ali nije.

Pa sam na kraju ipak u dvanaest izašla sa namerom da se provozam makar do Negotina.

Nikada nisam bila u tom gradu niti vozila u tom pravcu.

Trideset prvi je. Nema uopšte mnogo ljudi ni vozila. Pošto nisam planirala da idem negde u provod za doček Nove godine jedino se trebalo pobrinuti da stignem u prodavnicu pre zatvaranja.

Dakle napraviću vožnjicu do Negotina i nazad. Već je kasno, više nije realno da izvozim ono što sam prvobitno planirala a da se vratim za dana u Kladovo.

I tako krećem ka Negotinu bez velikih očekivanja… čisto da protegnem točkove i ubijem vreme.

Ali ne kaže se džabe da se najbolje stvari dogode onda kada ih najmanje očekujemo.

Put od Kladova ka Negotinu nastavlja pored Dunava. Meni nov i nepoznat  deluje potpuno idilično. Sela na obali reke, neko malo jezerce pored puta, odraz kuća u vodi kao u ogledalu, sunce koje se već promalja kroz oblake….sve to čini da se osećam kao u nekom drugom svetu.

 

P_20171231_115807_p.jpg.84ccce1af91b1549591e0f588dfc81f0.jpg

 

P_20171231_121127_1_p.jpg.0acb8f52545545d42e1b66073e7664f4.jpg

 

P_20171231_121217_p.jpg.9ec1e2b742949640195fd8140ea81ae4.jpg

 

P_20171231_121620_1_p.jpg.003f7df2d1160b617da27a3ae1aa19c4.jpg

 

P_20171231_122320_p.jpg.d0064cfd72c66e5abb11e857f3c028c9.jpg

 

P_20171231_122325_p.jpg.92e6bfb839b6dfe9b76e05b1d071d6e8.jpg

 

P_20171231_123815_1_p.jpg.c9676be0facbccb0bc58f7b0446e4e02.jpg

 

Kreću oni poznati žmarci kada otkrivaš nenadano nešto novo što te dovodi do potpunog ushićenja.

Uh..nisam to baš skoro osetila.

A već znam kako to ide. Snaga uzbuđenja  zbog doživljaja koji se otvara preda mnom je toliko velika i dalje raste da više nema zaustavljanja. Prolazim pored HE Đerdap 2. Mogla sam tu da pređem u RO, da napravim mali krug i vratim se u Kladovo.

 

P_20171231_122515_1_p.jpg.4a4f4597ce51b1bae09a7d02f5bc55f5.jpg

 

P_20171231_123827_1_p.jpg.52ae279fe234ab3cfb7bd18919d3882e.jpg

 

P_20171231_123847_BF_p.jpg.a0f3f10088d967956466bdb1aac39901.jpg

 

Ali nesvesno ja znam da sam već krenula onim malo dužim putem, onim kojim sam nameravala danas da vozim da sam krenula jutros bar u deset kako sam planirala …

Nema veze što je to krug od nekih 260 km, nema veze što ću se vraćati po mraku, nema veze što će se prodavnice možda i zatvoriti,  nema veze što nemam kod sebe ni jedan jedini eur, ni kredita u telefonu za “ne daj Bože” a lanac, lanac je bio za zamenu sada već pre tri, četri hiljade kilometara…

Ništa to sada nije važno…Ja ću danas, poslednjeg dana ove godine, ipak izvoziti taj krug u komšiluku sa jedne i druge strane Dunava, proći kroz još dve zemlje i prelepog novog mosta koji ih spaja.

Iz Negotina nastavljam za Bugarsku. Idem za Vidin da tamo preko novog mosta pređem u Kalafat u Rumuniju. A odatle uz Dunav kroz rumunska sela do Turnu Severina pa nazad za Kladovo.

 

P_20171231_134408_1_p.jpg.dfeb0797044df2081118d659782f1104.jpg

 

Temperatura se vidno popravila a i vreme. Uživala sam u ovoj vožnji mnogo više nego što sam očekivala. Predeli uz Dunav, nebo vatrene boje potpuno su me očarali.

 

P_20171231_164510_1_p.jpg.31ffcbd672148b8aeb32d6e01d591844.jpg

 

P_20171231_164712_1_BF_p.jpg.9d64699b29cd40e1a23b27265ee9f314.jpg

 

P_20171231_164747_1_p.jpg.21e3f7a496927e1955a0667aa8df2924.jpg

 

P_20171231_170347_1_p.jpg.6f06f8be9bb3ea5c5194c9260ed3e227.jpg

 

A bilo je i par komičnih situacija u prazničnom duhu.

Na ulazu u Bugarsku carinik je uporno pokušavao nešto da mi objasni, da me pita ali nikako ga nisam razumela šta želi. Jasno je bilo da je nešto šaljivo u pitanju a nikako da shvatim šta. Moja Honda je još okićena od Dedamrazijade, nova godina je stizala za par sati a ja negde između lutam sama, daleko od kuće, daleko i od smeštaja, dok se veći deo nacije sprema za doček.

Čoveka je zanimalo kako to da nisam kod kuće i ne spremam novogodišnju večeru za porodicu ili prijatelje nego se vozim baš ovde. Više je to bila šala sa simpatijom nego ozbiljno.

 A onda malo dalje kad sam prešla most Vidin – Kalafat, stala sam da ga slikam. Most je zaista veličanstven.

Nisam ni primetila da sam se zaustavila ispred kućice pogranične policije. Čovek je izašao da vidi šta ja to radim. Pokušala sam da ga pitam mogu li da slikam ali nije razumeo dok nisam izvadila telefon i demonstrirala mu svoju nameru.

Pošto mi ugao za slikanje nije bio dobar, ja sam sišla malo dole ka mostu a on je ostao da stoji nedaleko od motora i čeka da se vratim i odvezem odatle. U jednom trenutku sam okrenula telefon u nameri da napravim selfi a Rumun se razmahao rukama gestikulirajući da ne smem tu da slikam. Jedva mu objasnih da slikam most a ne …ni sama ne znam šta tu nije bilo dozvoljeno pošto osim te kućice ničega nije ni bilo.

Ali ajde, da ne pravim problem sela sam na motor i nastavila dalje.

Odmah posle par stotina metara je pasoška kontrola i naplata takse za prelazak mosta ali za motor se ne naplaćuje. Dobro je jer novca nisam ni imala.

 

P_20171231_152018_p.jpg.9ff5ad35ed71e525c1ae1e6d504f7205.jpg

 

P_20171231_152027_p.jpg.208ea83e3f832c813048bd8f86a00d00.jpg

 

P_20171231_152412_1_p.jpg.1097efee1cd9e80ed4a2024f29fce429.jpg

 

P_20171231_164802_1_p.jpg.385c1abbbebd501f0bd0d41100c12697.jpg

 

P_20171231_170446_1_p.jpg.96fe929fa00f03ed7dd63dd85ca5db63.jpg

 

P_20171231_172230_1_p.jpg.7e460eeecf67c7b2d5e13cd77598a9e4.jpg

 

P_20171231_172236_p.jpg.8e78ee5969d6aac48a848282c5c74719.jpg

 

Mrak je već uveliko pao kad sam stigla do Turnu Severina. Nisam se tu zadržavala, mada ga jednom treba obići, deluje zanimljivo.

U Kladovo stižem taman pred zatvaranje jedine prodavnice koja je radila do 19h ali ne uspevam da kupim ništa jer stojim ispred i pričam telefonom sa mojim dragim prijateljem koji mi večeras nedostaje a i ja njemu. Ali eto, dočekaćemo  Novu godinu svako na svom kraju Dunava  …

Prodavnica se zatvara, gledam ali ne prekidam razgovor.

Bez hrane lakše mogu, a bez topline poznatog glasa ipak teže…

Posle idem da potražim roštilj, na pumpi mi rekoše da ima jedan što još radi… a ako ne bude, nije ni važno…ješću sutra. Mada bi bilo bolje večeras jer sam za ceo dan pojela samo jedan sendvič za doručak.

Roštilj radi, kupujem belo pileće meso, a na trafici neki sok i čips i idem u svoju sobu da dočekam 2018. pa na spavanje.

Svakako sam planirala sutra da se vraćam za Beograd jer je za utorak najavljena kiša i pogoršanje vremena.

Samo sam mislila da vozim rumunskom stranom, iz dva razloga.

Ta strana je sunčana, toplije je za vožnju a i bezbednije, nema zaleđenih deonica , a drugi razlog je da zatvorim krug.

Međutim, kako se približavala ponoć sve više me je vukla misao da ipak krenem ujutru ranije i da stignem na vožnju za otvaranje sezone do Mladenovca.

Ne može se krenuti mnogo rano, hladno je i klizavo a opet neko krajnje vreme za polazak bi bilo 8.30 ako mislim da stignem do 12h u Beograd.

A moraću našom stranom, kraće je, rumunskom ne bih stigla.

Rešena da ujutru probam ako ne bude zaleđeno pakujem stvari da sve bude spremno kada ustanem.

Malo me muči ono što sam čula od gazdarice ,da je njen sin jutros oko osam krenuo za Beograd na doček i da je do Donjeg Milanovca bilo dosta leda. Kaže da je par puta proklizao kolima ali je na kraju sve bilo ok.

Videćemo ujutru, ali svakako moram dodatno da budem oprezna.

Sat polako otkucava, još malo pa stara godina ostaje za nama a počinje nova.

Sačekaću dvanaest sati, da razmenim čestitke sa dragim osobama a onda odoh na spavanje.

Dan je bio dug i zanimljiv a ja već umorna ali zadovoljna.

Predstavu nemam da li je bilo vatrometa i petardi, ništa ja to nisam čula.

Zaspala sam momentalno čim sam ugasila svetlo i kada se poslednja poruka na Viberu oglasila.

 

rutica.jpg.6486cc087269f2926eb8ca553dc073d6.jpg

 

 

  • Podržavam 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 707 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Lucifer

01.01.2018

 

Prvi je januar 2018! Svanulo je. Sunca nema, neka magla se diže a telefon kaže temperatura -1.

Pogledam napolje, asfalt je suv na ulici ispred kuće a na horizontu sve još sivo i mračno.

Jedva se nazire tamo negde tračak sunca.

Ali maksimalna dnevna po prognozi za danas je čak deset stepeni u Kladovu a u Beogradu 13.

Ma idem.

Pakujem motor, već sam sve slojeve odeće obukla, još jednom proveravam jesam li sve ponela i polazim.

Drugarima javljam da krećem i da ću probati da stignem na druženje.

Kladovo još spava,ulice su prazne. Nema tragova noćašnjeg slavlja osim svetlećih ukrasa u gradu.

Neki poseban osećaj imam dok se vozim nazad ka kući ovog prvog jutra u novoj godini.

Lepo je svuda otići. Mene daljina privlači kao magnet. Mesto me ne drži. Malo malo pa sednem na motor i odvezem se…negde…Što dalje to je uzbudljivije.

Ali nema toplijeg osećaja u duši od onoga kada se vraćaš kući onima koje najviše voliš, onima koji su smisao tvog života.

A raduje me i susret sa drugarima i naša prva zajednička vožnja u ovoj godini.

Napuštam Kladovo, vozim pored hidrocentrale. Velelepno izgleda i jutros neosvetljena!

Oprezno vozim. Čim sam napustila Kladovo asfalt je mokar i presijava se. Veći deo puta je u senci, biće poledice dosta. Malo, malo spuštam nogu da vidim koliko je klizavo.

Paa… klizavo je.

Nastojim da vozim ujednačenim ritmom, bez naglog skretanje i kočenja.

Dunav je lep i u ovo još uvek sumorno jutro. Širok, dostojanstven probio je svoj put kroz stene. Stajem na istom vidikovcu gde i prekjuče da napravim sliku istog pejsaža samo jutarnju, prvu ovogodišnju. Veličanstven prizor!

 

P_20180101_085652_p.jpg.eecb43c8787755edfc2f5987cb3f4ff2.jpg

 

P_20180101_084658_p.jpg.e5247c5039b023d082cc6a62ff38dda6.jpg

 

P_20180101_085716_p.jpg.528ee0b3ed5b9f28b950896b4cba0cd7.jpg

 

P_20180101_085710_p.jpg.863daded5d4a5bc227dc87c02b35b596.jpg

 

P_20180101_085734_1_BF_p.jpg.30f4d42d5275fb7d524c2cb8bd8610c3.jpg

 

Odatle se put spušta vijugavo na dole pa posebno pažnjivo vozim taj deo puta.

A opet ne mogu ni previše sporo. Neću stići na vreme do Beograda a onda je uzalud  bilo rano kretanje a i propuštena vožnja rumunskom stranom.

Do Golupca vozim ne većom brzinom od 60 a odatle se put otvara, sunce je već granulo i asfalt je skoro svuda suv. Još uvek je hladno ali bar može brže da se vozi.

Stala sam da se malo odmorim a više zagrejem na pumpi . Čovek koji tu radi sa zanimanjem je gledao ukrašen motor i raspitivao se gde sam to slavila Novu godinu. Komentarisao je da je dobro što sam prešla bezbedno đerdapsku klisuru jer kaže juče se tu dogodila strašna nesreća, vozač automobile je izgubio kontrolu naletevši na led, udario u kamion i sleteo sa puta.

Da..pa ipak je januar, hladnoća i klizav put su za očekivanje.

 

P_20180101_101924_p.jpg.41ab1873c1418406e9ea38528c0db6cc.jpg

 

P_20180101_101935_p.jpg.ab09620c921679ffa1be502b55464f1f.jpg

 

P_20180101_103306_1_p.jpg.806e3a5ab42a28d0bde080d22b1af134.jpg

 

Mene dalje čeka izvesno bolje vreme i daleko bezbedniji put za vožnju pa i mogućnost da vozim dosta brže.

To dosta brže, je stvarno bilo brže…toliko da sam sve ukupno od Kladova do Beograda stigla za tri ipo sata čak malo pre vremena na dogovoreno mesto gde sam se priključila ekipi.

A kako je dalje bilo piše u temi “Otvaranje sezone 2018”. A bilo je fenomenalno.

Lepa vožnja, dobro društvo, druženje uz kafu i kolače kod naših dragih domaćina Komše i Komšinice i isto tako dobra vožnja nazad do Beograda.

Neko i duže…Radomir još osamdeset kilometara uzvodno.

Krug je zatvoren na najlepši mogući način.

Ispratila sam staru godinu i zatvorila sezonu… na putu, dočekala novu… na putu, otvorila sezonu sa dragim prijateljima i kolegama sa kojima delim ovu ljubav i strast, i punog srca sa zadovoljnim osmehom se vratila svojoj kući.

 

Dok parkiram motor i pokrivam ga ćebencetom da ne ozebe odnekud ponovo izviru reči pesme…

 

Hajde, Bože, budi drug 
pa okreni jedan krug unazad planetu …..

  • Podržavam 20

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2013 postova
  • Lokacija: Pula
  • Motocikl: KTM 1290 SD GT

da su ti sve koze na broju baš i nisu, 31.12/01.01 a ti sama negdje na - ?

ALI! da me takvi postupci oduševljavaju, da. da vidim da ti je motor veci dio životnog stila, da. znaš opisati i upakirati u putopis ono što odvoziš i to se sa guštima cita, da. 

posebna si, tj. malo si više posebnija od drugih, da.

Sretna ti Nova godina i još ovakvih poteza u njoj ali i da si još prije Nove godine ( vaše ) kupiš neki termo pododjelo jer ocito je da ceš opet negdje zapaliti pa ti je to prijeko potrebno.

 

 

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svakom po zasluzi, 12217 postova
  • Lokacija: NBGD - KN04ET
  • Motocikl: Honde Transalp, plavi i narandžasti, oba za dečake

Naša Maja, jedna od heroina ovog Foruma opet ne sluša drugare već svoju (ludu) glavu... ali živi život punim plućima :)

 

Bravo!

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 5472 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: XT1200Z Super Tenere

Bravo po 1000 puta! Stavrno nesvakidasnje iskustvo! :takoje:

Sto kaze Mile, nabavljaj ozbiljno pododelo, kako si krenula trebace ti ozbiljno!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 3075 postova
  • Lokacija: Arandjelovac-Darosava
  • Motocikl: Suzuki GSF 1250 SA

Čitao ovaj i stari putopis bez pauze...svaka čast...ženski Memedović ali na motoru...

Srećna Nova...i puno sličnih putopisa...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1424 postova
  • Lokacija: KLADOVO, KLADOVO, KLADOVO
  • Motocikl: Mali Plavi Zeka S '06., VFR 800 V-Tec '02., TL 1000s '97., FJR 1300 '02., Gillera Runner FXR '02., Peugeot Vivacity. Suzuki AY 50 Katana - za sada... I SVI LEPI!!!

Kladovom se oko Nove godine sirio neki trac da je neko zensko na motoru po okolini, ali je sve ostalo na nivou dosaptavanja po kuloarima. Sada, kada sam procitao putopis potkrepljen fotografijama, tek sada sam poverovao u te price, uz jedno veliko: ZASTO SE NE JAVI ILI NAJAVI?

I uz jos jedno veeeeliko  BRAVO!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 707 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Lucifer

SHOKLA,

Pa ja pisala u temi  Otvaranje sezone - 1.1. u 12h!, i pozvala na vožnjicu i piće ko je raspoložen.

Doduše možda malo kasno...

A inače ti si zaslužan za smeštaj u kome sam odsela, a da ni ne znaš :)

To je isti onaj gde si nas (me) smestio pre tri godine kada je bila bjb vikend vožnja do Kladova , onda kad si nas vodio u obilazak hidrocentrale.

Gazdarica me se setila... jedva je tada našla sobu za mene, nisam bila u paru a ostali vozači sve muškarci ..:jee:

Javiću se drugi put, volim na tu stranu da vozim. Sada je bilo iznenada , neplanirano a i Nova godina...

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 439 postova
  • Lokacija: Vrsac
  • Motocikl: Honda ST 1100 pan european - Honda GL1500 GOLDWING - Honda Shedow

                                        S V A K A    C A S T ! ! !

Sretna nova godina i samo da si ti nama zdrava i vesela pa ovako lepe putopise  i  dalje pisala.

Hvala 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 707 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Lucifer
11 hours ago, mile fazer said:

da su ti sve koze na broju baš i nisu, 31.12/01.01 a ti sama negdje na - ?

ALI! da me takvi postupci oduševljavaju, da. da vidim da ti je motor veci dio životnog stila, da. znaš opisati i upakirati u putopis ono što odvoziš i to se sa guštima cita, da. 

posebna si, tj. malo si više posebnija od drugih, da.

Sretna ti Nova godina i još ovakvih poteza u njoj ali i da si još prije Nove godine ( vaše ) kupiš neki termo pododjelo jer ocito je da ceš opet negdje zapaliti pa ti je to prijeko potrebno.

 

 

Hvala Mile,

i ja tebi a i ostalim kolegama želim srećnu Novu godinu i mnogo lepih i bezbednih kilometara !

Za termo pododeću ću se potruditi da je nabavim što pre, a koze, poneka se izgubila... vremenom, a možda nisu nikada ni bile na broju :)

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 295 postova
  • Lokacija: Sombor
  • Motocikl: BMW F 650 GS

Svaka čast. Divim ti se. Putopis prijatan za čitanje sa lepim slikama. Posebno su mi se dopale neke sa Dunavom. Jedino me užasava tvrđava Golubac od kojeg su napravili monstruma (kao da je od kartona). Srećan sam što sam ga video ranije, dok ga nisu "doterivali". Pozdrav i sretna Nova godina

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 442 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Honda CBF600S, DL650 V-Strom, Beverly 400 Tourer

Svaka čast Majo!
Hrabro i odlučno kao i uvek.
Planiram na proleće tamodje tim putem, uz spavanje na Srebrnom Jezeru.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1063 postova
  • Lokacija: Ljubljana
  • Motocikl: BMW GS 1200 LC ADV

Hrabro... ludo... izuzetno... lepo... mora da je bio neki ozbiljan razlog za tako nešto.

U svakom slučaju, srećna ti 2018. I da se vidimo u SLO, kako si obećala...

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 707 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Lucifer

Hvala Nemo,

Vidimo se u SLO čim otopli, nadam se :)

To mi je u vrhu liste želja već neko vreme.

A ozbiljan razlog za vožnju uvek imam :)Volim, mnogo volim da se vozim, uvek kad god može, kad god vreme i uslovi to dozvoljavaju.

Malo stvari može toliko da me obraduje, podigne adrenalin i napuni energijom kao dobra vožnja, lepim putevima kroz lepa mesta.

A svaka vožnja je dobra vožnja :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja