Jump to content

Moto Zajednica

Od Austrije do Crnog mora

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 110 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

#30.07.2017#

Svice nasa prvo jutro u Madjarskoj. Nikada je prije nismo posjetili, ali ono sto smo sinoc obisli u Segedinu stvorilo nam je lijepu sliku o ovoj zemlji. Doruckujemo veceru od sinoc, a nacinjemo i zalihe plazme. Ima dovoljno za pocetak dana, nema potrebe da trazimo neki supermarket. Dogovaramo se da cemo danas, kao i ostatak puta, gledati da negdje obavezno pravimo pauzu za rucak i da rucamo, jer jucerasnji dan bez prave popodneven pauze je bio naporan, a taj napor smo osjetili tek kada nas je vec dobro sustigao. Lagano pakovanje stvari i standardno bez zurbe smo spremni za polazak oko 10:30h. Provjeravam kofere na motoru, da li su dobro zatvoreni, saginjem sa da vidim i ulje.... ups, gotovo da ga nema na pokazivacu.. Razne misli mi prodjose glavom u tome momentu, ni jedan utjesna. Do sada nisam sipao ni kapi ulja jer nije trabalo, pred put takodje nije trebalo, a onda odjednom sada nedostaje oko 3 dl ulja. Milica je jos u sobi, kazem joj kakva je situaciji i da jos ne oblaici opremu na sebe, jer tih 5 minuta dok ja dodjem do ulja, dopspem ga i vratim ispod stvari u kofer nema potrebe da se „kuva“ u njoj. Smjeska se i kaze- eto vidis, dobro je pa smo ponijeli ulje. Sipam tih 2-3 dl i nivo se penje na sredinu. Taj dan sam svako malo gledao na lampicu za ulje da se nece upaliti. Pojma nema kako svijetli, pretpostavljam da je crvena i da ce mi na vrijeme privuci paznju ako se ulje potrosi. Vise od lampice me brine uzrok tome. Nisam majstor, nemam neka posebna znanja, ali znam da takav nagli skok u potrosnji ulja ne moze biti dobar. Ispraca nas neka zena, ne ona ista koja nas je i docekala. Otvara kapiju i mase, a masemo i mi sa prvim kapljicama znoja ispod opreme.

 

59c94cc6255ba_m_2017-09-2400_16_15-CraiovaDoljCountyRomaniatoSzegedHungary-GoogleMaps.jpg.f2c4b0953e5dca7f7c1a902339d6a8fb.jpg

 

Pred nama je barem nekih 5-6 sati voznje, kroz dviej drzave i razlicite krajolike. Izlazak iz Segedina je lak, posebno kada imas navigaciju koja ti u uho sapce gdje trebas skrenuti. Odlucujemo se da prvu trecinu puta odvezemo autoputem, a onda tamo u Rumiuniji od Lugoja da nasatavimo magistralnim putem. Cilj nam je doci u Krajovu, gdje smo vec rezervisali smejstaj. Nakon nekih 15-tak minuta voznje, vec pred autoput, sjetih se da pertle na cizmama nisam vezao, htio sam to uraditi nakon dopunjavanja ulja. Brza pauza na stajalistu za bus i onda nista posebno zanimljivi autput kroz Madjarsku, sve do granice sa Ruminijom.

 

m_IMG_20170730_115125.jpg.14bbd19327ba950f08a1f1cdc98fb27e.jpg

 

Prvobitni plan je bio da umjesto u Segedinu spavamo u Kikindi. U tom slucaju bismo morali prijeci dva dodatna granicna prelaza, te nam se ta ideja nije bas mnogo svidjela. Zbog toga smo bili iznenadjeni kada smo izmedju Madjarkse i Rumunije naisli na granicu pred kojom kolone auta i nisu bile bas tako male. Slijedilo je standardno probijanje sto blize kucicama i onda kontrola. Bosanski pasosi su uvijek razlog da na granici skrenemo malo ulijevo, dok nas ne „provuku kroz sistem“. Hoce se da tu gjde su nas poslali nema hladovine, tako da smo se fino kuvali jedno pet minuta, dok nam ne vratise dokumenta. Ujedno je zavrsen i ulazak u Rumuniju, jer dva policjaca sjede jedan do drugog u kucicama. Nismo imali pojma da te granice izmedju EU i njenih clanica Rumunije i Bugarske nisu ukinute.

 

Rumunki autoput nam se svidio (koliko se jedan autoput motoristima moze svidjeti) zbog cinjenice da vinjeta za motor nije potrbna. Svaka im cast na tome. Inace, isti je kao i u Madajrskoj, samo pravo i bez i jedne vrijedne spomena krivine.

 

m_IMG_20170730_115233.jpg.ebf798e9352cf6df16afff76f9aa1cc5.jpg

 

Sva odmaraliste koja smo vidjeli su bila cista prosirenje bez gotovo i najmanje hladovine. Uopste nas to nije mamilo da pravimo pauze na njima. Tabla za Bukurset pokazuje 500 km. Huh, izgleda bas daleko. Ne idem tim putem, nego posle Temisvara, u koji nismo navracali ovaj put, se odvajamo prema Lugoju i tu silazimo sa atupota. Na lampicu za ulje sam vec i zaboravio. Ili je pregorila ili je sve u redu. Sa lijeve strane u daljini se vide planine koje vode ka cuvenim Transfagarasu i Transalpini, destinacije koje vrijedi odvesto motorom i o kojima su vec mnogi clanovi foruma ovde pisali. Slijedi dio puta koji je zanimljiviji, prozali kroz brezuljkastije krajeve, a asfalt je dobrog kvaliteta. Mahom dionice imaju po dvije trake u jednom pravcu. Cilj nam je doci do Orsove na Dunavu i tu napaviti pauzu i pojesti nesto pored Dunava.

 

m_IMG_20170730_153922.jpg.7a219bcc5d11ab035364c14f95da3a31.jpg

 

I tako i biva, oko 15h smo na Dunavu, u restoranu kraj vode koji nam se svidio- znaci prvi na koji smo naisli. Rado bismo pojeli neku ribu, da upotpunimo dozivljaj, ali je ovde nema, sluze samo pljeskavice, raznjice i tako ta mesa koja bas i nisu plivala Dunavom. Neki Rumuni bas nemaju osjecaja za ugostiteljstvo. Ali ne zalimo se mnogo, pauza prija, tako da smo zasjeli mozda i vise od jednog sata, da se pripremimo za poslednji dio danasnje dionice koja vodi do Krajove.

 

m_IMG_20170730_163821.jpg.7c49f7bedb040b94df5471f60ffe3fa6.jpg

 

Posto je nedaleko od Orsove mejsto na kome se na lijevoj strani Dunava nalazio Trajanov most, stajemo tu da vidimo kako to danas izgleda i sta je od svega toga ostalo. Napravljen prije nekih 2000 godina, a sluzio je samo nesto vise od stotinu godina.  Ipak, dugo je bio najduzi izgradnjeni most na svijetu duzine od preko jednog kilometra. Navodno stubovi ovog mosta i danas stoje ispod povrsine Dunava i prkose snaznoj rijeci zahvaljujuci svojoj sestougaonoj formi.

 

m_IMG_20170730_183233.thumb.jpg.78f6ee38eb2fd6b7e13be91567a4637d.jpg

 

Milica je ovde bila fotograf, skljocnula je i osta ova fotka. Primijetio sam da tip pored mog desnog ramena nije skidao pogled sa nas. Dosao je da natoci vode (koja je stvarno hladna i dobra) i da uhvati malo zraka u hladovini kao i svi. Reci cemo da se divio nasim cizmama, jakni i hlacama i sam u istom momentu pozelio iste da navuce. Definitivno cemo se morati pozabaviti malo nabavkom ljetne opreme do iduce godine.

 

Ne zadrzavamo se duze od 10 minuta tu i onda ponovo uz malo lutanje sa navigacijom izlazimo na pravi put. Vozimo se jednim dijelom pored Dunava i prolazimo i pored hidrocentrale Djerdap. Nekada prije 7-8 godina sam je posjetio sa srbijanske strane i tu su nam objasnili da od osam turbina cetiri kontrolisu Srbijanci, a cetiri Rumuni. Lijep je isjecaj ponovo proci pored vec posjecenih mjesta i vidjeti ih iz jednog novog ugla, ovoga puta rumunskog.

 

Put do Krajove je takodje dobar. Tu i tamo se naidje na neki stacionarni radar, koji kolicinom rdje na sebi ne odaje sliku necega odrzavanog i funkcionalnog. Ipak smo usporili i ispostovali svaki od onih koji nas je gledao sa ledja. Za razliku od Madjarske gdje je bio poprilican broj policije pored puta, primjecujemo da u Rumuniji takvih kontrola nema. Vidjosmo samo jedno njihovo auto parkirano u hladovini i to ne bas direktno uz glavni put. Put i dan idu, prilazimo Kraiovi i umor nas lagano stize. Vec je oko 19h i sunce nije toliko jako, sto nam prija. Nekih 20-30 km od Kraiove pocinje dionica puta koja je, koliko vidimo po tablama pored puta, donirana EU. Asfalt je crn i svjez, a linije nisu iscrtane. Tesko je reci da li u jednom pravcu imam jednu ili dvije trake ili gdje je zamisljena dupla linija izmedju dva pravca. Po sirini asfalta rekao bih da su po dvije trake. Policije nema ni ovde, a nema ni radara. Sve cega bismo se trebali pridrzavati su ogranicenja brzine, jedino to eksplicitno stoji pored puta, sve ostalo lagano pocinje da bude improvizacija. Lagano pocinjem osjecati nelagotu na motoru jer Rumuni ne postoju ta svoja ogranicenja brzine i cak mi sviraju da im se sklonim, iako i ja vozim barem 20km/h preko dozvoljenog. Vidim da biti fin ovde ne pomaze i dajem gas. Medjutim svako malo su u jednoj od te dvije nase trake ili auta parkirani ili tik uz moju cizmu stoje gajbice sa nekim rekao bih domacim poljoprivredim proizodima. A ja, kao i svi ostali, vozim barem 100 do 110 pored svega toga. Gadan osjecaj dezorjentaciji pruza dodatno nedostatak iscrtanih linija. To sto svakih kilometra mozemo naici na pjesacki prelaz koji je jedino sto je u ovome momentu obiljezeno, ne utice na brzinu nas ucesnika u saobracaju. Jurcaju Rumuni kao da nisu nikada vidjeli novi asfalt, a jurcamo i mi sa njima. Kaickom oka ugledah na pocetku jednog pjesackog prelaza mali spomenik. Sve mi je bilo jasno, ovaj dio puta je nesto najnelagodnije sto sam ikada odvozio. Put prolazi kroz gusta naselja, a naselja su reko bih Romska, sa improvizioanim kucama i sijedim djedovima koji vire iza karton na improvizovanim biciklima-kolicima. Na pola tog puta pred grad usporavamo- ipak nesto moze zaustaviti saobracaj. Sa druge strane koci i istrcava zena iz neke Opel Astre, bijeli dim izlazi iz auta i pravi dimnu zavjesu, nista se ne vidi ispred. Ne snadjosmo se da pa to uslikamo, stvrano je scena kao iz filmova. Vidim da prepadnuta place i pokusava nekoga nazvati telefonom. U njenoj traci staju auto-dva, da spasu ako sta mogu. Ostali se lagano probijaju kroz dim i jurnjava moze da se nastavi.

 

Osjecaj da smo sigurni na ovome putu je davno nestao, a jos i ovo sa tim autom cini da nam prvi osjecaj o Kraiovi, a i samoj urbanoj Rumuniji bude bas los. Uspijevamo doci do dijela gdje ulazak u grad usporava auta i svi voze normalnije, jednostavno jer se brze ne moze. I tu ne mogu da vjerujem da ispred mene vidim dva konja. Neupregnuta, neoseldana, mrsava, bez igdje vlasnika. Setaju se lagano putem. Evo ih, jedan vozi sporijom trakom, a drugom noge vire ispod moje kacige, on je parkiran.

 

m_IMG_20170730_202358.jpg.268de38bbde63344cf821e084e67256f.jpg

 

Prolazim relativno blizu ovog lijevog i dajem toliko gasa da ga ne upalsim, a opet dovoljno da prodjem sto prije. Mozda bih malo i skrenuo u lijevu traku, ali tu neko nazovi malo bolje auto sa jedno 3-4 rumunska omladinaca prolazi. Onaj na suvozacevom mjestu mora naravno biti najludi. Ludji je od onih koji sjede nazad, tako se izborio za suvozacevo mjesto. Sa druge strane ima osjecaj da je vazan, jer ne vozi nego je vozen. Prozor mu je otvoren i on cim ugleda stranu registraciju i scenu kako je aman neki Asutrijanac stao pred konjima na putu izbaci se kroz prozor i prodera nesto rumunskih rijeci uz sirok osmjeh i mlatnju rukama. Dobrodoslica u Kraiovu.

 

Pitamo se gdje smo mi ovo stigli, kakvo je ovo mejstu i sto bas tu izabrasmo da spavamo. Navigaciju sam ukljucio, vodi me do smejstaja. Vec je pokasno, sunce vec lagano zalazi, umor bi bio tu nakon ovih 460-tak kilometara i bez da smo imali ovakvih zadnjih 30 kilometara, a tek sa tim je koncentracija opala. Dolazim uzbrdo na raskrsnicu i trebam skrenuti lijevo. Zbog krivine koja je na lijevoj stani postavljeno je ogldalo, kako bi se ucinila preglednom. Stajem tu na stop, i drzim ravnotezu na lijevoj nozi jer put ne samo da je uzbrdno nego je i nagnut, raskrsnica ne bas mala a ipak nepregledna. Procjenjujm da bih mogao proci, dajem gas i naginjem se nalijevo. Taman u tome trenutku vidim da je auto sa lijeve strane bilo iza pjesackog i propustilo pjesake i daje gas. Ja smanjih gas u tom trenutku neodlucnosti a posto sam vec bio naget na raskrsnici koja je sama od sebe nageta, motor poce da pada na lijevo. Milica vrisnu. Docekah se na lijevu nogu jednnom pa jos jednom, udarih po gasu i izvukosmo se. Utrnuh u momentu od straha od pada, a i od straha da ce se razbiti motor, lijevi kofer pun stvari, mi..., ali prodje sve dobo. Ostale su bile bukvalno jos dvije-tri ulica do smjestaja i umalo da prospemo pri jedno 10 km/h, kako to obicno biva. Dobro je, stigli smo. Motorom prolazim kroz bastu kafica koji je u sklopu naseg smjestaja i parkiram ga u dvoriste. Tu je jos jedan Suzuki, straiji par iz Rumunije na proputovanju, rekao bih. Zelja da vidimo Kraiovu i sve njene ljepote, kojih sigiuran sam da ima, se potrosile u zadnjih sat vremena, i odlucujemo da je ostanak u sobi i odmor nesto sto nam mnogo vise treba, a ono sto je vazno jeste da cemo sutra vidjeti more.

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 110 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

Umor je sigurno odradio svoje, ali tada nisam bio ni toliko priviknut na motor i njegovu i nasu tezinu. Sigurno da bi se sa vise iskustva odreagovalo bolje, mada zadovoljan sam, bitno je da nismo pali. Danas, skoro tri mjeseca od kako ga vozim, osjecam da ga mogu bolje kontrolisati, tako da treba vremena i kilometara. Mada, postoji ona mudra koja kaze da postoje samo dvije vrsta vozaca motora- oni koji su pali i oni koji ce pasti.

 

A nastavak stize uskoro :) 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 580 postova

Baš tako, tu mudru sam čuo od jednog policijskog instruktora za vozače motora kada je pričao...
Naravno i ja znam po sebi dok ne prođe neko vreme dok se ne navikneš celokupno na motor može biti problema baš i na tim bezazlenim situacijama...
A tvoj motor ni malo nije lak, oko 285kg sa tečnostima a + vozač /suvozač + stvari....
Ajde čekamo nastavak ;)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 110 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

#31.07.2017#

Poslednji je dan u junu, a prvi od nasih dana, kada cemo stici do Bugarske i istrazivati njene plaze, prirodu i istoriju. Odmor je prijao i budimo se svjezi i zeljni puta. U sklopu smjestaja je i picerija, gdje je moguce uz manju nadoplatu imati i dorucak. Rado se prihvatamo ove opcije i sjedamo da narucimo. Djevojka koja tu radi ne zna ni rijeci stranog jezika, samo rumunski i ruke dolaze u obzir. Prevodimo nazive iz menija, da vidimo kako naruciti jaja, hljeb i jos po nesto. Uz google ide sve lako. Naucismo od konobarice i kako se kaze hvala- multumesce. I tako su ubrzo i stomaci a i koferi puni i prikaceni na motor i krecemo u novu avantur na cijem kraju se nalazi dugo cekano more. Od mogucih puteva, biramo najbrzi i najkraci. Prvu polovinu cemo voziti kroz Rumuniju, drugu korz Bugarsku.

 

59d53319bc856_m_2017-10-0220_24_07-ZlatnipjasatsiBulgariatoCraiovaRomania-GoogleMaps.jpg.5bd0e87b8ac0b5a00aee280dddfbf39d.jpg

 

Izlazak iz grada nije bio previse komplikovana, a Milica koristi priliku da napravi par fotografija.

 

m_IMG_20170731_095949.jpg.8e709264605758f3946fb55ae0cc6af2.jpg

 

Bolest i siromastvo se ne daju sakriti. Kraijova nam je izgledala bas siromasna, pogotova za jedan veci grad. Ali zato fotke izgledaju umjetnicki. Ne napisaih da smo juce uz put vidjeli zenu koja kopa u povrcu. Nista specijano novo, ali cinjenica da kopa bez majice i grudnjaka, pokazuje da je Rumunija prihvatila evropska razmisljanja, slobode i standarde.

 

m_IMG_20170731_095953.jpg.083569c8221f7fd639d071ede4f95559.jpg

 

m_IMG_20170731_100112.jpg.bfe6598d0ee830d5e24e7150df8549ec.jpg

 

m_IMG_20170731_100145.thumb.jpg.de1814e0207d4c92428fa360172b0925.jpg

 

Ako se potrudite, primijeticete da je izmedju dvije trake, izmedju dvije pune linije zamisljena pjesacki staza. Covjek ne stoji da prijedje, vec stvarno hoda izmedju traka, ide negdje.

 

I danas nas prati vrucina kao pretohodnih dana, tako da se hladimo kako god znamo. Zadizemo nogavice, otkopcavamo jakne, gledamo da napravimo sto bolju ventilaciju. Put kojim putujemo vodi konstantno kroz ravnicu, tako da neke hladovine i posebnih krivina i nema. Kvalitet asfalta je dobar.

 

m_IMG_20170731_103757.thumb.jpg.5f7be362e2a7be5a2dc781dd97cb4c30.jpg

 

Prolazimo pored grada Alexandria. Nemamo mnogo volje da sada svratimo u njega, ali Milica kaze da bi ga nekada voljela vidjeti. Ne znamo nista o tome gradu, ali naziv mu je taj koji ga cini zanimljivim. Jos koji kilometat dalje i dolazimo do table po kojoj je Bukurest udaljen samo jos nekih 60-tak kilometara.

 

m_IMG_20170731_115521.jpg.9bc32795cfd027d487e06ca586994d50.jpg

 

Sjecamo se one prve table kada smo usli u Rumuniju gdje je pisalo Bukurest – 500 km. Bilo je to juce ujutru, ali nama izgleda kao da je bilo prije sedam dana. Dozivljaj putovanja na motoru i stalnog mijenjanja lokacija preplavljeuje nasa cula i sve izgleda intenzivno i sadrzajno. To je siguran sam jedna od stvari zasto se motor i vozi.

 

m_IMG_20170731_123208.thumb.jpg.b9738be6c75d5622fca33d240b4572de.jpg

 

Pravimo pauzu na nekih 50 kilometara pred granicom sa Bugarskom, da se malo osvjezimo i odmorimo. Tu pokazujem moje sofisticirane vjestine pletenja pletenice. Pedagogija, iskustvo, sta reci...

 

m_IMG_20170731_124838.thumb.jpg.ddc4c1ada3207ba6851b57dea2d59fe3.jpg

 

Evo (pored motora) i glavnih aktera na jednom selfiju. Prijatan konobar zamoli nas da, ako nije problem, napravi jednu fotografiju na motoru. Pope se na njega sa sve osjemhom. Platismo mu, zahvalismo se obostranu i nastavismo put.

 

Tu smo imali ukljucenu navigaciju. I tako se vozimo jos nekih par kilometara i navigacija mi kaze da skrenem desno za 200 metara. Prodje tih dvjesto metara, a niti bi neke raskrsnice niti nekog saobracajanog znaka. Prodjoh ja tih 200 metara, prodjoh i jos mozda dva kilometra, a nema nigdje nista. Milica je vec uzela teleof u ruke, kaze da nas sada vodi pravo, samo da se okrenemo, pa ce nas opet vratiti nazad. Svasta. Okrecem se onda odmah nazad i opet ista prica, na nekih 200 matara pred tog nekog skretanja kaze sada da skrenemo lijevo. Usporim maksimalno i vidim da me vodi preko neke male cuprije, preko koje moze prijeci samo jedno auto, a put je goli makadam. Nije mi jasno, tvrdim da nema sansa da je to pravi put, ali hajde da vidim. Nije bas ni lako voziti, krupan kamen je ispod guma, ja u prvoj ili drugoj vozim. Ide put malo uzbrdo, krivuda, a sa strana je suvo siblje koje resta kao u onim dijelovima gdje je zemljiste mocvarno. Evo ga i neki mostic, prijedjosmo stavrano preko neke stajace vode, pa opet na makadam. Nakon par kilometara ipak izbismo na asfalt. Nema sta, navigacija je bas tuda zamislila da prodjemo i sada se vozimo nekih 20-tak kilometara putem kojim prolaze, rekao bih, samo traktori i te mehanizacije. Oko nas nema naseljnih mjesta, samo vise obradjene i manje obradjenje poljane. Put sa po kojom rupom, ali nista strasno, da se lijepo voziti.

 

Ubrzo dodjosmo do poslednjeg rumunskog grada pred granicom (pise se Giurgiu, kako se izgovara, nisam bas siguran). Tu nas doceka kolona auta naslagana ispred rumunskog granicnog prelaza. Slijedi probijanje do granice izmedju auta, sto vidim rade i jos dvojica starijih ceskih motorista na svojim, ako me sjecanje dobro sluzi, Varaderim. Ako sam dobro shvatio, Rumuni tu u stvari prije svega kontrolisu vinjete, a posto za motor placanje vinjete nije obavezno, pustaju nas da vozimo dalje. Mozda je to bilo i placanje mostarine preko Dunava, koga smo i juce u Orsovi vidjeli, ali ako i jesto to, onda je i to besplatno za motore. Sa druge strane mosta, na bugarskoj granici slicna slika probijanja izmedju kolona. Kada se dalje nije moglo, ugasih motor, a posto je tu neka nizbrdica, sledecih 5 minuta ga nisam ni palio, samo pustim kocnicu i lagano se pomejeramo u koloni. Ispder nas su Cesi. Na granici su bosanski pasosi ponovo prava poslastica za policiju, tako da pregled dokumenata traje duze od prosjeka, ali biva sve ok. Nakon nekih 50 metara je i mjesto gdje se kupuju vinjete. Stajem tu, Milica silaze da nam kupi jednu za koliko dan vec se moze kupiti, a neki tip nam dobacuje da za motor vinjete nisu potrebeno. Potvrdi to i rumeni sluzbenik, sto me bas iznenadi. Nigdje nisam nasao ovu informaciju kada sam radio skauting Bugarske, ali ocigledno da sam to propustio. Bilo kako bilo, prihvatamo rado ovu cinjenicu i dajem gas. Ostalo je jos 200-tinjak kilometara za danas, a sada je oko 14h.

 

m_IMG_20170731_144057.jpg.a1a7053ec559377725786ded5b56f799.jpg

 

Prvi bugarski grad u koji ulazimo je Ruse. Bez zadrzavanja samo prolazimo obilaznicom oko njega, jos nam nije potrebna pauza. Bugarski putevi na ovome dijelu su puni guzve, osjeti se blizina mora i turizma. Mnogo je kamiona, dostavnih vozila kao i kamp prikolica stranih registracija. Svako malo nailazimo na dionice puta gdje imam dvije trake u jednome pravcu, sto gust saobracaj znacajno rasterecuje, tako da kamioni ne guse previse. Svi voze proprilicno brzo, niko ispod 100, gotovo kao na auto putu. Nakoh nekih pola sata pocinjemo da osjecamo bol od ukocenosti pa pravimo jednu kracu pauzu pored puta i odlucujemo da potrazimo neki resotran krajputas prije nego sto dodjemo do autoputa, stomaci su prazni. I tako i biva. Tu otkrivamo ovcarsku salatu, koju cemo u naradnih osam dana probavati na raznim mjestima. Svugdje ce biti drugacije spremljenja (sa manje ili vise sastojaka), ali uijek dobra. To je ujedno i jedan od bugarskih kulinarskih specijaliteta, uz sir kackavalj, koji se moze jesti i svjez i pohovan.

 

m_IMG_20170731_161507.thumb.jpg.c5b1ddd18e6afd48bf972fc5db37701c.jpg

 

Opekotine od sunca se najcesce osjete prekasno. Nazalost, to se desilo i Milici. Dok se vozila raskopcane jakne i dok je pirenje vjetra prijalo, nije ni osjetila da je podobro izgorila. Sunce ja bilo tako jako i opsano, da je uspjela u jednom danu tako da izgori, da se i danas, evo dva mjeseca nakon toga, i dalje nazire tamniji trag na kozi.

 

Osvjezeni i nahranjeni izlazimo na autoput koji vodi sve do Varne, sve do Crnog mora. Ostalo nam je jos nekih 100 kilometara. Osjecamo uzbudjenje jer prilazimo onome sto nam stvarno znaci odmor. Neki ljudi vole planinu, more im ne predstavlja nesto posebno i veliko. A mi smo zivjeli u porodicama gdje je odlazak na more predstavaljo veliki i znacajan dogadjaj. Redovno je to bio ritual pakovanja po danu, onda odlaska na spavanje tamo oko 9h (prevrtanje po krevetu jedno cetiri sata), pa ustajanje u 1h posle ponoci. Roditelji piju kafu, da se vozac razbudi, a onda se pali golf dvojka i polazak. Pravac Crna Gora, gdje bi se drugo i islo. Kada se dodje do kanjona Pive i pocnu se redjati crnogorske planine, e to je vec vrijeme kada iza svake krivine ocekujemo more, koga znam i sam nema jos dobrih par sati na vidiku. E bas takav osjecaj, kakav pamitim iz tih odlazaka na more ucinio je da se preostalih sat vremena do Crnog mora osjecam veoma, veoma iznenadjeno. Sve te gorde crnogorske planine i goli kamen zamijenjene su talasastim zelenim bugarskim livadama. Svi oni borovi i cetinari sada su polja puna suncokreta, kukuruza i pasnjaka. Nema provalija sa lijeve i desne strane ili rijeka koje krivudaju u njihovim podnozjima. Put prav, istina loseg kvaliteta, ali ipak autoput. Govoimr sebi da je more tu negdje, ali bas i ne vjerujm istinski, sve dok ga ne vidim.

 

I onda se pojavi ono negdje u daljini, jos nejasne plave boje bez jasne linije gdje zavrsava kopno, a pocinje ono. Osjetim da motor poskakuje na zadnjoj gumi, prenosi Milicine vesele vibracije. Na nebu iznad nas lete tri aviona poprilicno nisko, turizam Crnoga mora osjeti se u zraku. Silazak sa autoputa i ukljucenje na prilazne ceste za Varnu. Guzva je poprilicna iako su, ako se dobro sjecam, tri trake u jednome pravcu. Od tog broja vozila nazalost se miris mora uopste ne osjeti, samo smrad izduvnih gasova. Vozili smo nekih 20 minuta kroz guzvu, semafore, dok nismo stigli do kruznog toka nedaleko od mora, koje se jos nije dalo vidjeti od zgrada, i onda se odvajamo sjeverno i vozimo jos nekih 15-tak minuta. Sati je negjde oko 19h i uz pomoc navigacije nalazimo smjestaj. Parking za auta je nenatkriven, ali iza kapija hotela, tako da i motor tu nalazi svoje mjesto. Prijava, unosenje stvari, oblacenje kupacih i pravac na palzu, da se uhavti jos koji suncev zrak. Entuziazam ne popusta, stigli smo se i brcnuti i prosetati plazom na kojoj gotov da nikoga nije bilo. A plaza pjescana, ne vidi joj se kraj, dugacka oko 3 do 4 kilometra. Ispostavilo se da nismo bas rezervisali smjesatj u centru Zlatnih pjasaka, nego da smo od njega udaljeni nekih 3 kilometra. Umor je tu, ali i zelja da vidimo gjde je to Milica prije deset godina bila na ljetovanju i da li ce se necega sjetiti ili se sve vec promijenilo.

 

Sjedamo na motor ponov, pa ka centru Zlatnih pjasaka, nije nam se bas ponovo setalo, jer je vec bilo oko 21h. Ispostavice se da je bolje da smo prosetali, jer put do centra je bio put kroz neosvijetljene, postrme, uske i nepokrpljene ulice pune setaca i pokojeg auta (+ umor), tako da je voznja na motoru bas potrajala, ali nadjosmo i praking i dadosmo se u setnju.

 

m_IMG_20170731_224704.thumb.jpg.d9c99686e707a5734b45d85115705ac4.jpg

 

Na pocetku tog velikog vasara, kako to vec najcesce uz plazu i jeste, usporavamo da vidimo razne sarene okacene stvari, stvarno nema cega nema.

 

m_IMG_20170731_224807.thumb.jpg.e30bc4ec36ffa6b6442354776bc35485.jpg

 

I ne primjecujem da nas neko posmatra... Razdvojih se od Milice jedno dva standa, tj. zaostadoh za njom, kada mi tip pridje i upita me Sprichst du meine Sprache? (govoris li moj jezik?) Ne bi mi nista jasno, ali vidim da ga razumjedoh, pa i odgovorih. Pita on, da li smo za druzenje. Napravih facu tipa ne cujem te dobro i tipa sta hoces ti, kada on pita, jesam li ja sa onom djevojkom zajedno (pokazuje na Milicu). Vidim da on ima neke opasne planove, reko momce svoj ti pos'o. Ispricam Milici, cudi se i ona toj direktnosti. Vidimo da je neka cudna atmosfera, ali idemo mi na parce pizze sa ananasom, da vidimo da li se to jede ili samo gleda.

 

m_IMG_20170731_225113.thumb.jpg.15b6a465dcb4d5c6951dba520071f235.jpg

 

McDonalds viri iza granja. Sa drugog pizza-standa zove, mase, nabacuje rukom neki mladi Bugarin, samo da se navrati i kupi kod njih. Standardno pitanje je odakle smo, kako bi nas sa par nama pozantih, a njima dobro uvjezbanih stranih rijeci jos vise osvojili. Kada kazemo da smo iz Bosne, nekako im se jezik zaveze, ni sami ne znaju bas na kojem jeziku da izbace tu foru.. Jedan nam rece da jos nikada nije pricao sa turistima iz Bosne. Koji dan posle sreli smo jednog kamiondziju iz Srbije sa porodicom i to je bilo to sto se nasih prostora tice, ostalo su Bugari, Rusi i Svabe.

 

Idemo u pohod trazenje hotela u kome je Milica bila odsjela, malo desno, malo lijevo i izbrdo i eto ga.

 

m_IMG_20170731_230529.thumb.jpg.65b29e0e76ce0da37ec25ce2e2e93792.jpg

 

Ih osmjeha, to se ne da platiti. Stvarno smo dosli na Crno more, stvarno smo tu, tek lagano nam dolazi to.

 

Setajuci dalje vidimo da onaj tip sto je nudio drustvo ne prestavlja nikakav izuzetak, sto i sledeci slike potvrdjuju.

 

m_IMG_20170731_232401.jpg.244173939c1b8cdce427d8ba24d4d7ce.jpg

Lagani uvod...

 

m_IMG_20170731_231056.jpg.c73285f5f22462c7cdfd2241730c1230.jpg

Zaplet...

 

m_IMG_20170731_230848.thumb.jpg.b584d44975354c55037f44db4f1c8bb2.jpg

Kulminacija, raspelt...

 

Zakljucak je da ko je zeljan „ludog“ provoda, treba doci u Zlatne pljaske. Milica je iznenadjen, nije jos bas ostala ta slika u sjecanju, bice da se tada ranije islo na spavanje. Sada je ovo pravi kupleraj uz more. Prosjek godina je oko 20-tak, ali zato sminke na zenskoj omladini ne nedostaje, a ni piva i flasa u momackim rukama. Ne svidja nam se ovo, previse je „na izvol'te“, previse napadno. Zaustavi nas covjek i napadno navraca u nocni klub, gleda me kao da sam mu nesto duzan, pa je dosao po svoje. Vjerovatno neke i ubijedi pogledom. Sve nam je to malo cudno, ali dobro, takvo je mjesto ocigledno. Pitamo se kakav je ostatak nocnog zivota i sta je u drugim mjestima.

Jos par fotkica...

 

m_IMG_20170731_233101.jpg.14759c16c18e6f93333b60cbb2705c31.jpg

 

m_IMG_20170731_233111.jpg.f6ca9d928b23a51cba6e7d669784e488.jpg

 

m_IMG_20170731_233209.thumb.jpg.faa076f8fee4af1bada58327f71ead2c.jpg

Kopija Ajfeloog tornja, ciju sliku sam vidio kod jednog forumasa u putopsiu kada sam istrazivao i citao o Bugarskoj.

 

m_IMG_20170731_234752.jpg.3b4334fa199fe6e125409bee0b50f75a.jpg

Ima i za bajkerke sta da se probere. Cijene su posakrivali, da ne bodu u oci.

 

Idemo u supermarket, super stvar je da radi do ponoci, mala nabavka za dorucak, i pravac ka motoru i u sobu. Mnogo toga je stalo u ovaj dan, bas je bilo zanimljivo i sadrzajno, a na kraju eto smo se i brcnuli u moru. I da, nije slano kao Jadran, kao da ga je neko razrijedio. Vjerovatno je tacna teza da je nekada davno to bilo slatkovodno jezero. Ali nije ni crno, ima lijepu morsku boja, tako da cemo mu za slanocu progledati kroz prste.

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 110 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

#01.08.-03.08.2017#

Svice nam utorak, prvo budjenje uz more. Uzeli smo smjestaj bez dorucka, ali smo se zato sinoc opskrbili hranom, tako da smo posle dorucka otisli pravo na plazu. Uz put naidjemo na mjenjacninu, svasta smo culi o bugarskim prevarama sa kursevima, tako da gledam vise puta, pitam je li kurs 1,91 leva za evro. Kazu jeste, i stvrano dobijem taj kurs. Sinoc sam mijenjao 50 evra i naisao sam na kurs od 1,95, lijepim velikim slovima. Pitam tipa iza stakla da li je to taj kurs, a on kao ne cuje od muzike, kaze daj ovamo ako hoces da mijenjas, jer on zatvara. Hajde dobro. I naravno dobijem kurs od cini mi se 1,81 ili tako nesto. Pogledam iza sebe, a oni lijepi kursevu vaze za otkup leva, a kada ih prodaju e onda imaju jednu drugu tablu, sa manjim brojevima i malo bolje skrivenu iza one velike table. Pitam ga sta je ovo (sada me cuje), a on pokazuje na tu malu tablu iza. Nema sta, papir sam potpisao, to je to. Platio sam cijenu, od sada pazim i detaljno citam. Posle sam naisao na mnogo mjenjacnica sa ovim tipom legalne prevare.

 

Na plazi mnogo hladovine bas i nemaju, zato su razvili posao iznajmljivanja lezaljki i suncobrana. Cijene relativno slicne, od tri do pet evra za lezaljku ili suncobran. Kao i uviejk na moru, radije biram lezanja na peskiru, pogotova kada je ispod mene ovaj bugarski zlatni pijesak. Pruza vecu odobnost od plastike, a jos ne kosta nista. Za taj dan smo planirali da odemo do Balcika na rucak i u obilazak botanickog vrta. Milica je tamo vec bila i kaze da je prelijepo. Hajde da vidimo. To je nekih 25 kilometra uz obalu ka sjeveru. Nakon plaze vracamo se u stan, spremanje neophodnih stvari i na motor. Meni je nedostajao, nakon tri dana provedena na njemu opet je lijepo sjesti na njega.

 

Brzo stizemo u Balcik, pratimo tablu i skrecemo ka vrtu. Bice da je to ulaz sa druge strane, gdje se moze doci autom i parkirati, ali vise od toga nema nista. A mi gladni. Vozimo onda nazad, pa malo dalje i dolazimo do glavnog ulaza u vrt iz grada. Setaliste koje vodi ka vrtu je puno restorana, bugarskih suvenira, sladoleda. Lijepo izgleda, nije bas kao neki vaser. Cilj je priovuci gosta, tako da svaki restoran ima po jednog konobara koji je zaduzen da izadje ispred restorana i prikuplja musterije. Biramo jedan koji je vise u etno fazonu, slike koje su okalcili obecavaju dobru hranu. Sjedamo i cuejm da mi nesto prija uhu, neki zvuk a nije muzika.

 

m_IMG_20170801_171219.thumb.jpg.50859218d2568ebda1647500aa9c8c7e.jpg

 

A ono iznad naseg stola imaju papagaje, pjevaju ne staju. Bas su mi prijali, dobra im je to fora. Uzesmo pastrmku, salate, skoljke, sve super ukusno, a zajedno sa picem ne prijedje 20 evra. Dobra hrana, a jos uz more, uopste nije skupo. Uz put ka vrtu jos po kuglu-dvije sladoleda i to je sigurna kombinacija za prejedanje. Ali dobro, trebace nam snage jer treba da obilazimo navodno ne bas mali vrt. Ovaj sladoled je bio neki Rafi, mnogo dobar, sa raznim komadima voca, keksa, cokolade, u zavisnosti od toga koju vrstu odaberes.

 

m_IMG_20170801_174306.jpg.7630b89fab9afbebc433f7858f2d40ef.jpg

 

A vrt je prva liga, sukupili su imam osjecaj sve vrste bilja koje mogu da rastu u ovim uslovima i fino ih tu rasporedili. Primjerci dolaze iz cijelog svijeta, iz Amerke, Evrope, Azije, Afrike. Tu sam vidio i cetinare na koje me crnogorsko primorje naviklo. Lijepo mirisu, pravo opustanje. Vrt je u stvari pripadao rumunskoj Kraljici Mariji koja je ovde provodila vecinu svog vremena i koja je uticala da se ovaj vrt izgradi i steken slavu koja ga i danas krasi. U nekoliko objekata se moze i prenociti u starim, ali odrzavanim, drvenim i kameim kucama. Jedino klima uredjaj na ovim kucama otkriva da su vremena moderna. Sve biljke i svi objekti su propisno opisani na plocicama. Nisam uspio naci drvo za koje se smatralo da je izumrlo, ali su ga naucnici slucajno otkrili negdje u Kini i onda jedan primjerak prenijeli i u ovaj vrt. Evo „par“ fotografija.

 

m_IMG_20170801_174856.thumb.jpg.2213e9c09064296ccd68b6a73003d278.jpg

 

m_IMG_20170801_175343.thumb.jpg.8cd54f0afbe03e7880d3f83e9ee70498.jpg

 

m_IMG_20170801_175656.thumb.jpg.801cae315cf14cad8117ca3a870faec5.jpg

 

m_IMG_20170801_175832.thumb.jpg.d2692d0f600bd99ae33452df8edef537.jpg

 

Ovakvo nesto jos nisam vidio, a nije ni cudo- Himaljski kedar.

 

m_IMG_20170801_175924.jpg.8df82dc80ae325b2372519d5b4d87419.jpg

 

m_IMG_20170801_180224.jpg.d3f8b4dc8eb304d962c58e2d6946d097.jpg

Vrucina se ne osjeca pod prirodnom hladovinom.

 

m_IMG_20170801_180658.thumb.jpg.9297eb12d2fc29a6623443591f752e64.jpg

 

m_IMG_20170801_180818.thumb.jpg.85d1ccc031fc10a9940adc767ea3f244.jpg

 

m_IMG_20170801_183653.jpg.247a155745abdb35bdcd5364342b3138.jpg

 Vrt je napravlje u vise nivoa. Neki su znacajno izunad mora, a neki su i vrlo blizu.

 

m_IMG_20170801_184354.thumb.jpg.d9487f5749e274b20c83b33eb026c946.jpg

 

m_IMG_20170801_184510.thumb.jpg.990cf3b90f7e3279d82888b97935f51a.jpg

 

m_IMG_20170801_184555.thumb.jpg.f5c8ed28ac9c11e1b802e93a70071d85.jpg

 

Druga najveca kolekija kaktusa u svijetu se nalazi upravo ovde. Bas izgledaju suvo.

 

m_IMG_20170801_185852.jpg.e9921d01542c126bda9963edf3a45a60.jpg

 

U dnu se nalazi Vrt ruza. Silazak u taj dio je bio kao dolazak u neku parfimeriju, mirisi ruza i miris mora je prelijep.

 

m_20170801_190703.thumb.jpg.efcd90cff8a2a50e49a5226d65636afe.jpg

 

m_20170801_190739_001.thumb.jpg.994439f6b31247a4da1660d5c97be6eb.jpg

 

m_20170801_191216.thumb.jpg.b35890a83956f1c2b6591885052beb69.jpg

 

m_IMG_20170801_185511.thumb.jpg.c019b987a88e6c5805c870eee9fc9801.jpg

 

A tu je i kolekcija starih vina. Ova nisu na prodaju.

 

m_20170801_185327.thumb.jpg.44f85a9db615690cba6fc5bbb6791d2d.jpg

 

Godina kraja Prvog svjetskog rata. Zanimljivo bi bilo probati vino iz tog periodo, od grozdja koje je na ondasnjem suncu sazrelo.

 

m_IMG_20170801_185706.jpg.9e9ba100f50c36baf647599d507f47e7.jpg

 

Ovo je najstarije koje sam vidjeo.

 

m_20170801_192423.thumb.jpg.3a72e7c786a5910cd68b8b8b99b9760b.jpg

 

Princezino omiljeno mjesto, ciju je udobnost oprpobala Milica.

Pored ove stolice hlad je princezi pravilo ogrmno drvo. Na, ako se ne varam, sedamdesetu godisnjicu njene smrti, drvo se srusilo ali kazu da je tako palo da stolica uopste nije ostecena.

 

m_20170801_192015.thumb.jpg.5f8848bd876508ac70cf800bd5b7b723.jpg

 

A evo i gospodina Huse huse.

 

Povratak iz Balcik je bio vec po mraku, tako da u Zlatne Pjaske doalzimo navece, lagana vecerica i stenja pa u sobu. Planirali smo provesti tri noci u ovome smjestaju, a onda jos tri nocu u Burgasu. Medjutim, imali smo i dva dodatna dana koja smo mogli negdje da iskoristimo i nismo se bas mnogo omisljali gdje cemo- ostajemo na moru. Vec smo imali rezervaciju za tri dana u Burgasu i nismo je mogli produziti za jos dva dana. Zato je otkazujemo i nalazimo sobu za pet dana u Hotelu Milev u Svetom Vlasu, nedaleko od Suncevog brega. Mirnije mjesto, a opet dobro locirano za obilazak primorja. Ova tri dana su nas kostala oko 80 evra, a u Milevu pet dana je 170 evra, ali  cemo tu imati i dorucak. Cijene vise nego prihvatljive za pristojan smejstaj. Za sutra nismo nista planirali, osim sto cemo se brckati u moru i ako nam se bude dalo otici do Albene, koja je na pola puta do Balcika. Dok smo setali uz more vidjeli smo ogromne talase, nisam vece nikada ni vidio. Doslo mi da se okupam, da me dobro izbacaju. I kada smo dosli uz sobu koja nije bila bas uz more, culi su se talasi i more je bilo bas nemirno.

 

Sutra, u srijedu, biramo novu plazu, koja nam je bliza, ali zato do plaze imamo i jedno 100-njak stepenica, mozda i vise. Silazak je lijep, ali penjanje nazad je slutilo da cemo odraditi dobar trening za danas. Plaza pripada hitelu koji se jos gradi i nije otvoren, tako da je plaza prirodna, neuredjena, bez ikakvih ograda za plivanje ili cuvara. A more..., more je istalo nemirno.

 

m_IMG_20170802_133531.jpg.743eef80e0b87e459442386885792076.jpg

 

m_IMG_20170802_133553.jpg.4e4734aec5c4ab7fbcd017585bef55aa.jpg

 

Dijete se bezbrizno igra... ili kako se to kaze, vise igra nego bezbrizno.

 

m_IMG_20170802_143657.jpg.130718286e8fd2dc06e963941e076ab1.jpg

 

E taj dan sam se iskupao i ismijao samo tako. Talasi su bili bas veliki i ulazak u more je skoro bio nemoguc. Ja sam jos nekako i uspijevao, ali Milicu bi svaki talas poklopio ali nije odustajala, jer nema nista zanimljivije od kupanja sa talasima. Par puta je i mene talas odvalio, pojam nisam imao gdje sam i cim izadjem, stigne novi. A sto je jos bolje, nije bilo ni mnogo kupaca, tako da se nismo mogli medjusobno sudariti. Kasnije smo saznali da je taj dan bila podignuta crvena zastavica za kupanje sto je znacilo zabranu kupanja i valjda kupanje na sopstvenu odgovornost. Ponovili bismo to opet, siguran sam, bez obzira kakvu zastavicu oni dizali. Navece se odlucujemo da odemo do Albene. Ljetovaliste za one sa dubljim dzepom reko bih. Vrlo uredjeno, mnogo lijepih i velikih hotela, uredjena setalista, plaza ima plavu zastavisu- znak da je voda cita, a plaza uredjena.

m_IMG_20170802_205053.jpg.bbcf24be9e75e00d81a1ccc6233c094e.jpg

Teniski teren u Albeni sa putokazima. Probajte pogoditi koji od ovihn turnira Djokovic jos nije uspio da ovoji?

 

m_IMG_20170802_211731.jpg.fe14e91e8f09b80eb1ba7f4ce8ce06a7.jpg

Hrana i pice, standardno uz setalista. Ono sto mi je smetalo jesu neki elektro automobilcici koji turisti iznajme i voze se kroz setaliste sa njima. Dakle, na setalistu je zabranjen ulaz autom, ali ovi elektricni su isto to, samo sto ti ni vozacka za to ne treba a mozes trubiti i gurati se a svima. Ne razumijem car voznje kroz prepuno setaliste gdje samo sviras i kocis.

 

m_IMG_20170802_212105.jpg.1e0efa41a4a5838a1d8b0fce8c1cc679.jpg

 

Jedna od atrakcija kako za djecu tako i za prolaznike (mahom zesnke) jesu ovi tipovi koji se igraju sa djecom. Rade bez majica, to im je radna uniforma. Svi u zavidnoj fromi, nabildani. Nema sta, zanimljiva atrakcija i uvijek puno.

 

Nakon setnje i nekog ogromnog palacinka povratak motorom u sobu. Parking ne platismo, jer smo rampu ko pravi bajkeri zaobisli, pa neka nas jure ako im nije mrsko.

 

m_IMG_20170801_185448.jpg

m_20170801_191005_001.jpg

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 110 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

#03.08.-08.08.2017#

 

U srijedu se budimo i bez mnogo zurbe se pakujemo. Vec smo se uvjezbali u raspakivanju i pakovanju kofera, da nekako sve vise i vise mjesta nalazimo u njima. Cak se naslo mjesta i za par suvenira koje smo kupili u Balciku. Izmedju ostalog smo uzeli jedan zemljani sud, velicine oko jedan litar. Mnogo je lijepo izgledao, kao tradicionalno bugarski sa naslikanim maslinovim grancicama i maslinama. Vec sam vidio kako cu pokusati u njemu nesto da skuvam, neka rebarca sa povrcime ili tako nesto. Ali, evo da odmah kazem i to- cim smo se vratili, napunio sam ga povrcem, ubacio maslaca na dno, jos neke slaninice i stavio na laganu vatru da se lagano zagrijava. Nije proslo ni pet minuta, puce sud, samo se napravi tanka linija na dnu, cijelom njegovom duzinom. Ne dihtuje vise, sto bi se reklo. Pogledam malo po internetu i vidim da se bas ti lakirani i fini zemljani sudovi upravo prave da bi se turisti namamili i da bi se prodali. Bitno je da lijepo izgledaju, a ne da funkcionisu. Ima u Bugarskoj kvalitetnih lonaca, ali se nece naci na setalistima pored mora. Sada onako neprimijetno napuknut, nas lonac nam sluzi kao ukras. Snosim kofere do motora i prolazim pored malog hotelskog bazena. Nismo se ni jednom okupali u njemu. Kada se moglo, nismo bili tu, a kada smo htjeli navece, onda ne moze. Ubace neke tablete, vjerovatno hlor, pa se voda cisti od 19h do 7h. Tesko je naci hotel, a da nema svoj bazen. Ovde je to bas popularno. Pozdravismo se sa bakicom na recepciji, prica cak i njemacki i lagano krenusmo juznije u pravcu novog smjestaja u Svetom Vlasu. Nekih 110 kilometara, za kojih treba skoro dva sata. Put manje vise pored mora koji prolazi kroz mala mjesta u kojima, rekao bih, nema mnogo turista. Ali je saobracaj poprilicno gust. Sveti Vlas je u blizini Suncevog brega, jednog od najpoznatijih ljetovalista u Bugarskoj, tako da ne cudi sto je ova ruta prilicno prometna.

 

Ukljucili smo navigaciju preko telefona, kako bismo lakse i brze dosli do hotela. Medjutim bice da sam negdje pogresno skrenuo, a to je za ovu navigaciju bas problematicno. Htjela nas je odvsti jedno pet kilometara dalje, pa da se tamo okrenemo, pa da se vratim onazad. Dobro je pa smo skontali na vrijeme, pa se okrenusmo i onda jos nekih desetak minuta voznje, pa odvajanje sa glavnog puta, uzbrdo dvije ulice i eto nas. Hotel Milev naravno ima bazen. I to jos vec nego nas prethodni hotel Angi. Malo potraja dok smo nasli recepcionarku, pa se tu nadje i vlasnik hotela (moguce da mu je recepcionaraka zena, sto automatski znaci da je ujedno i vlasnica :) ), upoznasmo se, smjestih motor ispod jednih stepenica, odmah uz ulaz u hotel. Nije garaza, ali je zaklonjen sa skoro svih strana i nije na suncu, a kise i onako nema ni na vidiku. Kofere u ruke i u punoj oprem pratimo gazdaricu do drugog sprata. Ako skrene lijevo, dobicem oslobu sa pogledam na nista. Ako skrene desno, dobicemo sobu sa pogledom na more. Kako smo rezervisali smjestaj prije dan-dva, i kako je hotel pun, za ocekivati je lagano skretanje na lijevo. Ali evo pogledajte slike sa terase, pa zakljucite i sami sta se desi:

 

m_20170806_092536.jpg.b8476057807301da18c3f40be2b4f05b.jpg

 

m_20170806_092627.thumb.jpg.57896def789e4290563a37cf4249d58d.jpg

 

Pogled na more, ispod pogled na bezen. Soba prostrana, terasa super, bez mnogo sunca, osim ujutru. Nema sta, bolje se nije moglo. Jeste da je plaza malo podalje, ali je hotel zato na samom pocetku setalista u ovom mjestu, tako da bi se moglo reci da smo skoro u centru. Na prvoj slici, u desnoj gornjoj strani se vidi Nesebar, poluostrvo prepuno istoriji koje je pod zastitom svjetkij istorisjkih institucija za ocuvanje spomenika kulture. Na putu do njega se nalazi Suncev breg, sa pjescanom plazom od oko pet kilometara. U planu nam je da obidjemo ova mjesta u narednih pet dana. Sjevernije uz obalu nema nicega posebnog, tuda smo se danas provezli, tako da se tamo nismo vise vracali. Ostatak srijede provodimo u Svetom Vlasu, malo kupanje, malo setnja. Plaze su pjescane, ali ne velike, tako da je guzva vise nego u Zlatnim pjascima. A glavno setaliste im je dugacko mozda oko kilometar i na kraju se nalazi fontana, posta i jos po neka vaznija zgrada. Jasne linije gdje je kraj Svetog Vlasa a gdje pocetak Suncevog brega i nema jer pored cijelog mora su kuce i hoteli. Jeste da ih negdje ima vide, a negdej manje, ali sve uz more je poprilicno pounjeno.

 

U cetvrtak idemo na prvi dorucak u hotel i pravimo planove sta cemo raditi ovih para dana na moru. Dorucak je dobar, neme preterano velikog izbora, ali hrane ima dovljno i uvijek smo se siti vracali u sobu. A za vrijeme dorucka se sjedi ispod vinovih loza na terasi restorana koji se otvra tek posle podne. Lijep ugodjaj i lijep pocetak dana. A sto se planova za obilazak tice, skontali smo da imamo vise dana od mijesta koje zelimo da obidjemo, tako da smo odlucili da se prepustimo neplaniranju i spontanosti. Kupanje od 12 do 17 je skoro bilo nemoguce, sunca bas przi, a da se tada vozimo motorm, nije nam ni to neki uzitak, tako da smo se u tom periodu izlezavali u sobi pod klimom. Primijetili smo sinoc, a i jutros da je more mnogo mirnije ovde. Nema onih talasa koji su nas izbacali u Zlatnim pjascima, nedostaju nam. Ovo je jedina bugarska plaza koja gleda na jug, vjerovatno je zbog toga dobro zaklonjena od otvorenog mora. Ali zato otkrivamo nove cari koje toplo more nudi- meduze. Huh, nije se bas lijepo kupati dok su one tu. Providne su, precnika oko deset cantimetara. Pojma nemam mogu li oprziti ili ne, ali vidim da se ljudi kupalju i da niko ne iskace iz mora. Dan-dva posle kada sam otisao bez Milice da se okupam posle dorucka naisao sam u plicaku na jednu narandzastu sa cetiri velike cupave noge. Uh, jeste bila ruzna. Nisam siguran, nisam je testirao, ali ako ona ne moze da oprzi, onda ne moze ni jedna. Steta sto nisam ima telefon da slikam nju, a posle toga i jos jednu. Ova druga je bila izbacena na kamenje, van vode. Mislio sam da je neka kesa iz koje voda jos nije iscurila. Ali kada sam joj prisao, vidim da je meduza, najveca koju sam do sada vidio. Nekih 30-tak cantimetara velicine. Nekako sam brzo izgubio volju za kupanjem, radije biram suv teren.

 

Navece naidjosmo na kamiondziju iz Srbije koje je dosao sa porodicom tu. Njih petoro. Kazu da su smjesteni u Suncevom bregu, a tamo talasi udaraju, pa se covjek ne moze kupati. Je li, rekoh? I tako onda brzisnko pakovanje i motorm do Suncevog brega. Vec vece pada, hvatamo zadnje zrake sunca. Ne razmisljamo kako cemo se osusiti, bitno je samo da se izbrckamo u talasima. Bas smo se navukli, bas je dobar osjecaj.

  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 110 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

A u Suncevom bregu, plaza skoro pa prazna, a mi stigli. Nema bas mnogo talas kao prije neki dan, ali nije ni to lose. Lijep osjecaj kupati se u moru dok vece pada. Nije hladno, bas prija. Evo par fotkica, da vidte kako je to bilo:

 

m_IMG_20170804_203056.jpg.b71acaeb5ddc4e1adece82e941581a42.jpgm_IMG_20170804_203203.jpg.55254d3380a452eb41d814d085dccd1e.jpgm_IMG_20170804_203219.thumb.jpg.a3f8b700d3bce80ce8b9268cec241563.jpgm_IMG_20170804_203254.jpg.e5ac9b57b3cc9a4d8d6014d8f9e5a5a9.jpgm_IMG_20170804_205350.jpg.306524638725cf9075149a48f876089e.jpgm_IMG_20170804_210638.jpg.43cf6baf4c26ec658a7de32362f0ef25.jpg

 

I tako, rijec po rijec, talas po talas, i zasija i Nesebar sa desne strane. Kupanje smo prekinuli jer me je nesto oprzilo na lijevoj podlaktici dok sam bio u vodi.. Mozda sam se isprepadao onih meduza pa sam umislio, ali definitivno me je peckalo jos jedno sat-dva posle i onda je proslo. Nismo htjeli da rizikujemo vise se kupanjem za veceras. Posto smo vec tu, idemo u setnju Suncevim bregom. Istresanje pijeska iz patika i pravac na setaliste. Ovo mjesto je bas veliko i prepuno turista. Prepuno je i dobrih hotela, vidjeli smo jednog sa pet zvjezdica, zdanje za sebe, nema sta. A kada smo dolazili veceras naisli smo na jednu zanimljivu scenu u saobracaju. Dolazimo do raskrsnice, trebamo produziti pravo, a na onom pjesackom ne ispred nas, nego u ulicu u nastavku zena sa djecijim kolicima prelazi ulicu. Stajem i prije raskrsnice, na prvom pjesackom, da ona tamo lagano prijedje, pa cu i ja posle. Njoj sa druge strane dolazi auto, staje prije njenog pjesackog. Utome se iz ne znam ni ja od kuda vise pojavljuje turisticki sareni vozic, jurcao je i sada usporava i koci i on na toj raskrsnici. Rekoh, dobro je pa nisam usao u raskrsnicu preduboko, neka se oni razidju, ko zna ko tu uima predonst i ko sta postuje. Iz lijeve ulice koce ni manje ni vise nego konji sa kocijama onim za vozikanje turista, stadose na pola raskrsnice. Sto kaze, gledam ne verujem. Prometna raskrsnica..., i onda kao slag na tortu na necemu sto sam tamo prvi put i vidio stvori se neki tip i on ukoci i gleda kuda da se provude. A to sto vozi je kao neki trotinet na baterije, sa sjedistem koje bas i ne izglda previse udobno, ali sve u svemu ubrzava kao motor i bas se moze jurcati sa tim i provlaciti svukuda. I sva ta prevozna sredstva (motor, kolica, auto, vozic, konji i taj trotinet) se skupise a zena nije uspjela ni pola pjesackog da prijedje. Nevjerovatno zanimljiva situacija. Ko je tu imao prednosti nemam pojma vise, znam da sam ih pustio da se svi lijepo razidju, pa prijedjosmo i mi ulicu. A tokom setanja smo napravili neke krugove, iksove i oksove po Suncevom bregu, tako da smo na kraju ukljucili navigaciju, pa vidimo kada do dodjemo nazad do motora. Bas veliko mjesto, veliki vaser. Vracamo se nazad ka hotelu, dosta za ovaj dan.

 

Da li je bio petak ili subita ili nedelja, vise ne znam ni sam kako smo se organizovali, ali smo bilo jos i u Pomorju, gradicu-poluostrvu. Nemamo fotkica iz tog mjesta, nesto ga se vise bas i ne sjcam. Znam da je bilo lijepo i vrijedilo je otci i tamo, ali ne mogu da se sjetim da me nesto posebno veze za Pomorje, osim da smo naletili na ogorman red za pljeskavicu. Bas je dobro izgledala, a jos je bila oko 3 leva (1,5 €), tako da me nije zaobisla. A posle toga i jos po jedan palacinak od pola metra, koji meni uopste nije trebao, ali eto, nije me ni on zaobisao.

 

A u jednom od tih dana, cini mi se da je bila nedelja smo otisli i da posjetimo i Nesebar. Tj. vidjeli smo natpise da u blizini Nesebara imamo Aqua-park. I prvo smo njega nasli, nekada oko 16h. Dosli smo na kasu i tip nam je preporucio da se ne ispalti platiti ulaznica i biti samo do 18h, jer do tada rade, a pumpe za vodu za tobogane iskljucuju vec oko 17:30. Guzva je i kao necemo stici obici sve. Malo mi bi cudno sto nam to govori, ali hajde reko valjda ovjek zna, radi tu, a s druge strane mi nikada nismo bili u Aqva-parku. I tako smo se onda odvezli jedno kilometar ka moru i parkirali izmedju Nesebara i mjesta Ravda i nasli neku finu, neizostvanu pjescanu plazu. Kupanje i vecera, pa da se spremimo za obilazak Nesebara, a u vodeni park cemo onda sutra da poranimo ko ljudi (ispostavice se da je to u nasem slucaju polazak oko 12h :) ). Evo pogled na palzu nakon kupanja:

m_20170805_201820.thumb.jpg.1f1d716ef805062a11b4326cc7eedbc2.jpg

m_20170805_193905.jpg.37bb42da4b29111cca75d8b182da02e1.jpg

Kamenitza, bugarsko pivo. Dobar ukus, nema sta.

 

m_20170805_202143.jpg.92b8a206fff3d48795f6423f070906a5.jpg

 

Bagra (cak fino pise "from Bulgaria") je ostala desno, a mi smo otisli lijevo..

 

Prilazimo Nesebaru...

 

m_20170805_203241.jpg.b88888efb87446ed87c090e3cb382861.jpgm_20170805_203820.jpg.a8b3f3e64522ea77f7b455567fb55ce3.jpg

Na ovoj slici je Nesebar iza nas, a tamo desno je Suncev breg.

m_20170805_203519.jpg.4626308da558b5022a50d8b1a37b60d5.jpg

Vrlo blizu ulazu stoji ova vetrenjaca. Neista nije pisalo kada i kako je koriscenja, od kada potice, ali je super fora za pravljenje fotografija i slefija, ne moze se doci na red.

 

m_20170805_204243.jpg.1ae1a1327cdf2153d649d486c3367b17.jpg

Ulaz u Nesebar, koji je u stavri u potpunosti stari grad. Zabranjeno je penjati se po ovim zidovima, i to mora da se postuje! Ali vidimo da mnogi ne mare za to... jedan tip, ulicni muzicar, se veoma diskretno popeo bas na ulaz. Mozda i ne bi toliko paznje privukao da ne trubi u gajde.

 

Nesebar je mjesto u kome zivot ne staje vec barem osam hiljada godina, a mozda i duze. Pripadao je svima kome je pripastio mogao, od Grka, pa Rimljana, preko Turaka i sada Bugara. Svaka od ovih (ne)civilizacija ostavljala je svoje tragove na ovome relativno malom posuostrvu i rekao bih da se ovde malo rusilo a mnogo gradilo. Tako se mogu vidjeti ostaci crkve Svete Sofije sagradjene nekih 400-500 godina posle Hristovog rodjenja. Pravi biseri istorije i Hriscanstva. Inace na ostrvu ima cetrdeset ostataka crkava (ako laze Wikipedia, njoj se obratite), neke manje ocuvane, a neke u boljem stanju.

 

m_20170805_205357.thumb.jpg.7354d5bf93aec87b73741eb7e26d264f.jpg

Teatar iza koga se nalazi crkva Svetog Jovana iz jedanaestog vijeka koja je u procesu obnove:

m_20170805_205249.jpg.bde5b8314f07d043d09ec7cbf7d1f380.jpg

 

Zatim crkva Hrista Pantokratora iz trinaestog vijeka:

m_20170805_210711.thumb.jpg.060242dd9e6a958d8479298747332a40.jpg

 

Crkva Svetog Stefana iz jedanaestog vijeka:

m_20170805_210048.jpg.490e7ecb4bcbe96dc4088dcc5b32a526.jpg

 

Ima covjek osjecaj da je svaki cosak u Nesebaru popunjen, ali se ipak nadje mjesta dvotockase:

m_20170805_210112.jpg.e2890ee0d3f4fbf52890300b0cf5e4b3.jpg

 

Freska Svetog Jovana kod crkve Svetog Jovana iz jedanaestog vijeka :

m_20170805_223448.thumb.jpg.eb26c7f45973d12adad00c31d4bdad0e.jpg

 

Ostaci crkve Svete Bogorodice iz sestog vijeka:

m_20170805_221441.thumb.jpg.f23732193c092c51e01e8a70617b29e3.jpg

 

Detalj sa jedne od ocuvanih crkava, cista umjetnost:

m_20170805_222318.thumb.jpg.df7dba90cbad74327d222b935aac0710.jpg

 

A sto se kuca tice, dobrim dijelom su ovog stila gradnje, vjerovatno uticaj Osmanlija:

m_20170805_210036.thumb.jpg.acb72b3977f91fff582bbabfbdae23aa.jpg

 

Ali nije sve u Nesebaru tako staro i dotrajalo. Prate oni i moderne tokove. Tako imaju muzej filma i dobar smisao za reklamu:

m_20170805_210301.thumb.jpg.bf13130fc2f1be8c02c3b99e90d62619.jpg

m_20170805_210323.thumb.jpg.35daf023d1178b3012d3769baa4297a5.jpg

 

A tu su i neki romanticni momenti Nesebara:

m_20170805_210515.thumb.jpg.e4dc559cea8449871fede5e57eb9abb6.jpg

 

Sve u svemu, Nesebar je vrijedan svakog minuta provedenog u njemu. Nismo obisli sve ulice, ali nije nam ih mnogo ni promaklo. Ostavlja jak utisak na covjeka zbog istorije koju prica kroz svoje gradjevine. A sa druge strane veoma lijep kontrast svom onome vaseru koje nude Suncev breg i Zlatni pjasci, te kao daje posebnu notu bugarskom primorju a i cijelome Crnom moru. 

 

m_20170805_224411.jpg.5bd5f9d4b9003d7a7323a793dfac3b9d.jpg

I za kraj dana, fotkica jednog masinovodje, koji koristi priliku da dremne.

 

Vracamo se u hotel, prezadovoljni vidjenim i dozivljenim. Ponedeljak, dan pred polazak ka unutrasnjosti Bugarske, smo planirali da odemo u vodeni park. Kao sto rekoh, nismo bas zurili sa kretanjem, a posle nam je bilo ko i zao sto nismo, jer je vodeni park poseban dozivljaj. Bio je u pravu onaj tip na kasi kada nam je savjetovao da trebamo doci ranije, zbog dvije stvari. Prvo jer imaju velki broj atrakcija koje se mogu probati. Nismo ih sve ni uspjeli probati. A druga stvar, na svako spustanje se ceka po jedno 20 minuta, jer je guzva, sto je dio koji se nikome ne svidja. Ali svi cekuaju, sta ce, jer adrenalin nakon spustanja skace kao lud :) Imaju tri oznake za nivo opansosti. Crna je najopsanija, a tu su i jos neke druge dvije boje za srednje i najlakse nivoe. Probali smo prvo naizgled obican tobogan, drugi novi. Kratak je, ali letis na njemu kao strijela a onda ulijeces u bazen koji je dubok cetiri metra. Nikavo cudo sto su ga takvog dubokog napravili. Smijeh do suza i ajmo opet. Za neke je trebalo imati i duseke, pa nadjosmo jedan dusek za dvoje i probasmo neki tobogan koji ide prvo u krug dva puta, o onda samo pravo sa dva veca propadanja. Auuuu, kakav osjecaj. Ono dva puta kada te vozi u krug su zanimljiva, svega si svjestan i moze se uzivati, ali onda kada dodju na red ova dva pada, e tu adrenalin skace. Svi vriste, ali se svi vracaju po jos jednom, kao sto smo i mi. A fotografi sjede sa strane i samo skljocaju- te fotke se onda na izlazu mogu kupiti. Kupilo smo jednu, gdje se ne zna sta nam je vise otvoreno, usta od vristanja ili oci, dok se grcevito drzimo za rucke na duseku. I sada kada hocu da se dobro nasmijem, dovoljno je da je samo pogledam.

Onda smo probavali neke manje opasne tobogane, ali zatvorene i potpuno mracne koje te uvrcu i u kojima gubis orjentaciju gdje si i kuda ides. Samo te na kraju udari sunce u oci i zabijes se u vodu. Svi vriste, a i mi smo, i to je terapija svoje vrste. I onda kao slag na tortu, odlucismo da se spustimo na necemu sto izgeda zanimljivo a ne preterano opasno. U obliku je slova U spustis se sa jednog kraja do dna, pa te inercija popne sa dna na drugi kraj i tako onda lagano gore dole dok se ne smiris. Nageto je malo na jednu stranu, pa te sa svakim njihanjem vodi ka izlazu. Uzmemo ponovo dusek za dvoje i lagano cekanje u redu...jedno 20 minuta opet. I kada smo bilo skoro pa naredu, skontamo da je oznaka za ovu zanimaciju crna. Znaci gore ne moze. Svi vriste, kidaju se. Sada dilema, da li se vratiti nazad, baciti tih dvadeset minuta cekanja ili se spustiti, pa kako bude. Ma idemo, kako bude, ja cu naprijed sjesti. Stavljam dusek u taj pripremni dio gdje momak koji tu radi provjerava kako sjedimo i koji nas gura. Vidi on da nemamo puno iskustva, pa stavlja Milicine noge ispod mojih ruku, da budemo stabilniji. Vidim da nije zafrkancija, ali nema nazad sada. I onda nas gurnu. Kako on nas gura tako ja kocim nogama, jer pogled iz ove pozicije odozgo je, da budem blag na rijecima, mnogo drugaciji od onoga kada gledas ovo cudo sa strane sa zemlje. Bukvalo te covjek gura pravo u provaliju, ispod tebe nema nista, ne vidi se kraj. Da je pad, imam osjecaj, za jedan stepen jaci, bilo bi za ocekivati da bi se dusek u jednom trenutku odvoio od podloge prilikom tog slobodnog pada. Uh, kakav osjecaj propadanja, kakva cika i grcenje. I onda kada dodjosmo do dna skontas u momentu da si zaboravio da sada slijedi i uspon. Dovoljno je reci da sam mislio da cemo izletiti napolje jer su mi noge dosle na par cantimetara do vrha drugog dijela. I to nije kraj. Sada sve to ali samo u nazad... i tako jos par njihanja, svako slabije i onda buc u bazen. Znaci u pet sekundi te prodje strah prije guranja dole, pa onda strah za zivot, pa adrenalin zvekne, pa onda smijeh i onaj pogled hocemo li jos jednom. Ipak nismo, dosta je bilo jednom. I tako prodje dan, bilo je vise nego zanimljivo. Da nije ponedeljak i da ne trebamo u utorak krenuti dalje na put, mislim da bismo dosli jos jedan dan ovde. Iducom prilikom je posjata Aqua-parku stavka koja se ne smjeti preskociti, samo ako bude ponovo u blizini odmaralista.

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 110 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

Nadjoh ga kako se zove- Tsunam je ovo sto sam opisao. Evo i jedan link, kako je te meni priblizno izgledalo. Jos ovaj tip sjedi iza, momcina pustio djevojku naprijed.

 

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 580 postova

Ooo nedeljko nema te danima, ja i zaboravio na putopis ajde ajde cekamo jos..

On 11/26/2017 at 0:10 AM, NedeljkoG said:

Jos ovaj tip sjedi iza, momcina pustio djevojku naprijed.

 

Tezi uvek ide pozadi, pa samim tim i ova cura je sela napred. Neko njihovo pravilo u aqua parku...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 110 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

Lakse ga je bilo odvoziti nego napisati, ali ide nekako, koliko vrijeme dozvoli. Za vikend stizu jos Plovdiv i Sofija, onda jos dva dana u Srbiji i to je to.

A za ovaj komentar i pravilo u Aqua parku, nama nisu nista rekli za to. Ali hajde sto je on sjeo nazad, nego sto sam ja sjeo naprijed...,hm- Milica je rekla da bas nemas smisla za humor, pa ti vidi sad :jok:

  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 580 postova
11 hours ago, NedeljkoG said:

Milica je rekla da bas nemas smisla za humor, pa ti vidi sad :jok:

Stvarno nisam mislio nista lose :D

Tako su nama rekli, jer sam ja krenuo napred da sednem i onaj radnik mi kaze ne moze tezi ide nazad. Aj da je to bio samo taj radnik, vec svaki drugi...:BJB3:

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 110 postova
  • Lokacija: Graz
  • Motocikl: BMW R1100 RT

#08.08.2017#

Svice i utorak, dan kada ostavljamo more iza ebe i krecemo ka kontinentalnoj Bugarskoj. Dobro smo doruckovali i imamo u planu odvesti u komadu tih 300-tinjak kilometara do naseg iduceg stajalista, Plovdiva, gdje cemo i prenociti. Smjestaj smo rezervisali, nismo htjeli da ga trazimo direktno u Plovdivu. Ovaj put smo se odlucili za varijantu dvokrevetne sobe u zajednickoj kuci za cijenu od nekih 15 evra. Vodimo se logikom da kada zaspimo, svejedno nam je da li je u WC-u gotivni mermer ili napukla jeftina plocica, a realno, tu cemo samo prespavati i ne moze biti toliko lose. Upakovali smo stvari, zakacili kofere na masinu i trazim krpu kojom brisem motor i ne mogu je naci. Nju sam koristioj jos kada sam vozi prvi motor i bas mi je draga, a dobra je za skidanje prasine. Jednostavno mnogo je ljepsi osjecaj ocistiti motor prije puta i onda sjesti na njega. Potrazim je u koferima, pogledam u motoru, tamo gdje radio treba da dodje, nema je ni tu. Sigurno nam je pala na stepenicama. Naidje i gazda, naidje i cistacica, hoce da se pozdrave sa nama. Pitam ih da li su vidjeli krpu negdje, masu galvom, ali cistacica uzima kljuc i idem opogledati u sobu. Nema je nigdje, sve smo pokupili, i taman da izadjem ugledam plavi coskic izmedju fotelje i ormara. Otkud tu, kada spade, ne znam. I iako je tih pet minuta bilo dovoljno da se vec oznojim ispod opreme, osmjeh je tu, mozemo dalje na put. Mislim, ne bi toj krpi bilo lose ni na moru, vjerovatno bi udisala svjez vazduh, malo vise posla bi imala u sezoni, a zimi bi vise odmarala, bas kao i sa motorom, ali vjerujem da se navikla da je na dva tocka. Motor je ociscen i zagrijan, krecemo oko 11h.

 

5a2a75b6e0f1c_m_2017-12-0812_20_21-PlovdivBulgariatoSvetiVlasBulgaria-GoogleMaps.jpg.d71a009a55c233c043952e6d458320a9.jpg

 

Do Burgasa se vozimo pored mora. Prolazimo pored Suncevog brega, pored Nesebara, Pomorja... Dosta je stalo u ovh pet dana, puni smo utisaka. Prolazimo i pored Aqua parka u kome smo bili juce, gledamo u Tsunami koji je tik pored puta. Krici se mogu cuti skoro do nas :) Malo prije Burgasa naidjosmo na jos jedan Aqua park, istina malo manji, ali i sa mnogo manje guzve. Zanimljivo, jer Burgas uopste nije mali. Visoke zgrade, avion koji slijece iznad nas, brodogradiliste, semafori i obilaznice, dva jezera tik uz more... Ima se sta tu vdjeti, ali treba ostaviti nesto i za iduci put. Na nekom od kruznih tokova se odvajamo na prvi izlaz i tu definitivno ostavljamo more iza nas.

 

Narednih dva sata je voznja na autoputu. Osim pauze koju smo napravili na jednom parkingu nista se posebno nije desilo. Sunce je kao i svaki dan prije toga przilo i htjeli smo uganjati neko odmaraliste gdje se moze naci malo hlada, ali to je izgleda prava rijetkost. Na kraju smo stali na asfaltiranu povrsinu bez ikakve infrastrukture, malo se istelgi, popili vode i nastavili dalje. Sa desne strane vidimo obronke planine Balkan, kako nam se i samo poluostrvo zove. U Plovdivu nas navodi naviacija, ne silazimo na prvome nego na drugome odvajanju sa autoputa za grad. Voznja sirokim ulicama ka odredistu. Prva slika grad nas ne odusevljava mnogo. Podosta sivih zgrada u komunistickom fazonu, malo zelenila, osim para auta i nas nema nigdje nikoga. Smjestaj nam je nekih dva kilometra od centra, tako da lagano prilazimo centur i primjecujemo malo ljepse zgrade, uredjenije ulice i kruzne tokove. Prelazimo i rijeku Maricu (Maritsa) i odmah tu uz rijeku je i nas smjestaj. Parkiram na praking pored ulice, pa cemo potraziti tacan ulaz u kucu, koja je na suprotnoj strani na kojoj nema prakinga. Tu nekako nespretno ostavih kacigu na sjediste i ona pade, ruzan zvuk. Uh, prodje me jeza... Pogledam je, malo je izgrebana, ne bi trebala da je napukla, vizir je citav. Dobro je prosla, a i ja, gdje bih sada nasao drugu. Nadjosmo ulaz, nadjosmo gazdariu i njenih par drugarica. Starija ekipa koja se brine za cistocu i iznajmljivanje. Dobismo sobu sa dvorisne, mirnije strane, motor je parkiran u dvoriste u debeloj hladovini, sve super. Tusiranje u zajednickom kupatilu, malo odmora posle tople voznje i tamo oko 16h idemo u setnju.

 

O Plovdivu nisam mnogo toga cuo prije ove posjete. Milicin tata nam je savjetovao da ga ne trebamo zaobici, pa je dosao na nasu listu zelja. Ono malo sto sam procitao na internetu bilo je o istoriji grada i o njegovim radnjama gdje se prodaju tradicionalni, rucno izradjeni predmeti i odjeca. Ne ocekujem mnogo, ali ispostavice se da grijesim... Setamo neosuncanom stranom ulice, idemo ka starome gradu koji najvise obecava i trazimo neki restorancic da nesto pojedemo. Milica hvata prvi kadar:

m_IMG_20170808_152604.thumb.jpg.8a40160b0a2c96a0fc44131589ff6105.jpg

U toku je bio nekakav festival, ne sjecam se tacno o cemu se radilo. Na desnoj strani ove ulice vidjosmo fin kafic sa hranom, pa smo se tu stacionirali. Komunikacija na engleskom ide nekako. Nemaju bas sva jela koja im stoje u mapi, sto saznajemo nakon narudzbe. OK, uzimamo onda dva ista, koja imaju. Dobijamo samo jedno, nesporazum sa konobarom, ali nema veze. Ostace nam jos taman mjesta da pojedemo negdje nesto "snogu" sto nam se svidi. Utorak je i ljudi prolaze, vidi se da sredjeni idu sa posla kucama. Takve, vjerovatno rijetke, setnje poslovnih ljudi su na primorju utopljene medju turiste i ne daju se primjetiti. Treba nam malo da svatimo da smo se odaljili od mora, da zivot oko nas funkcionise onim nama dobro poznatim kontinentalnim stilom i da se lagano vracamo kuci. I kurs leva prema evru je sve slabiji kako se udaljavamo od mora. Ovde je na nekih 1,92 preva evru, a na moru je bio od 1,70 do u najnajboljem slucaju 1,9 prema evru (sve zavisi koliko se dopustis zeznuti mjenjacnicama). Osvjezeni krecemo dalje u centar starog grada, pustamo da nas intuicija vodi, navigaciju smo iskljucili.

 

m_20170808_161214.thumb.jpg.dfa6a3214410d108097c1a54ac79b3ea.jpg

Lijepa fontanica sa pijacom vodom  na koju nailazimo. Na ovim okruglim klupama cemo, nezanjuci sada, sutradan, kada krenemo ka Sofiji doruckovati, jer cemo naci samoposlugu u blizini. Grad vazi kao mjesto susreta mnogih kulutra, Rima, Turske, moderne Bugarske, sto ce se i potvrditi kroz dalju setnju. Citajuci malo na Vikipediji, malo na oznakama po gradu saznajemo da je Plodiv jedan od najstarijih gradova Evrope kakvu je mi znamo. Stariji je cak i od Rima i Atina, sto je samo po sebi velika stvra. Svojevremeno se zvao Filipolis, jer ga je osvojio otac Aleksandra Makedonskog, Filip II. Bio je na strateskom putu od zapada ka istoku i prije svega tome moze da zahvali za svoje dugo postojanje i istorijske spomenike koji ga danas krase.

 

m_20170808_161925.thumb.jpg.08c598f823cf486ac8e9894e6afa4456.jpg

Prvi od takvih je dzamija Dzumaja. Posto sam na fakultetu izabrao da ucim arapski kao izborni, ostalo mi je jos nesto znanja toga jezika, tako da znam da dzuma znaci petak. Sagradjena oko 1360 godine imenom podjesca, mozda slucajno, mozda ne, na crkvu na cijim temeljima stoji, na crvku Svete Petke.

Bukvalno u momentu spustanja pogleda sa visokog minatera na setaliste ispred sebe primjecujem, nekoliko metara dalje novo biser Plovdiva, gdje sam ostao bar pola sata da se divim i razgledam.

 

m_20170808_162207.thumb.jpg.4a4fb7f22ff4f3e74b832c3245e93500.jpg

Na slici iznad dzamija mi je iza ledja, a ispred ili bolje reci ispod mene je rimsko igraliste. Kadar lijepo prikazuje koliko se ovo igraliste danas nalazi ispod zemlje.

 

m_20170808_162210.thumb.jpg.36818ede6353cdfd19b9e3494be5a97a.jpg

Pogled sa druge strane.

 

m_20170808_162317.thumb.jpg.4b0e1df427b3d65bd12e324a55f8d336.jpg

Ispod ove kapije su prolazili oni koji su se tu "igrali". A tacno iznad su sjedili najvazniji likovi Filipolisa i ondasnjeg Rima. Isprva se nisam mislio ovde mnogo zadrzavati, ali sidjoh dole stepenicama i ostadoh ocaran ambijentom i mislima kako li je to prije izgledalo. Stadion je izgradjen u drugome vijeku posle Hrista. Navodno je u moglo stati do 30.000 gledalaca. Geldam ovo kamenje, zamisljam ljude da sjede na njemu i nekako mi se taj broj ne uklapa u ovo. Malo bi mi se gledaoci morali stisnuti. A onda naidjoh na maketu koja docara velicinu ove gradjevine:

m_20170808_163534.thumb.jpg.b6190eb1dd7008f42d5d9d6ecf132a1e.jpg

Onaj vidljivi dio koja sam ja fotografisao sa na ovoj maketi nalazi skroz gore na sjeveru. A ostatak stadiona se nalazi, na moje nevjerovanje ispod danasnjeg setalista i zgrada. Ovi visoki zidovi na sjeveru i jugu stadiona su sruseni rako bih, jer se danas ne vide a trebali bi izvirivati, ako je vjerovati maketi.

 

m_20170808_162540.thumb.jpg.f71efe70c89f39f12e98cc48ed9e88a2.jpg

Ko ne zeli da zamislja, moze i da pogleda u 3D-u kako je to prije izgledalo. Procitao sam par ne bas pohvalnih recenzija na interentu tako da sam preskocio ovaj dio. Milica mi se negdje izgubila, posle sam je nasao u pordavnici cipela :) Svako ganja svoje.

 

m_20170808_162454.thumb.jpg.ea06b70ccd781db9a4c830c2e07c1d51.jpg

Silazak u stadion danas je omogucen morednim rostfrajom. Plovdiv se kandidovao za Evrospi grad kulture za 2019, tako da se vidljiva ulaganja i priprema povodom ove kandidature.

 

m_20170808_164101.thumb.jpg.41e03220d003bc0409c4b08fc27e0365.jpg

Prolazak kroz tunel i ulazak na stadion. Tuneli i zidovi savrseno drze i savrseno izgledaju cak i danas. Prije ulaza u tunel se nalaze ostaci rimskog vodovoda u koji je voda direktno dolazila sa planine Rodopa koji se nalaze na dobrih 20-tak kilometara od Plovdiva.

 

m_20170808_164657.thumb.jpg.522ee65e37b6794cf1adce96b220ca00.jpg

Tu je izlozeno i jos par stvarcica, izmedju ostalog i ovaj spomenik rimskom vojniku. Pise na njemu koji majotr i za koga ga je napravio, a narucio ga je otac ovog vojnika. Spomenik oceve ljubavi prema sinu koji je ostao do danas tu.. Nadjoh Milicu, malo odmorismo uz sldoled i jos poneku sitnicu, pa dalje u setnju. Steajuci dalje naidjoh na jos par oznaka koje se odnose na rimksi stadion. Na jednoj zgradi pise da joj se u podrumu nalazi jedan dio tribina koje su otkopana za vrijeme postavljanja temelja za zgradu. Stadion je tu, ali ga vjerovatno nikada nece ugledati cijelog, jer ne postoji volja da se postojece zgrade i setaliste razruse ili premjeste. Ostaje da lezi ispod zemlje, dobro konzerviran.

 

m_20170808_174416.thumb.jpg.30f3a97b8d311db5aa87207801eefba4.jpg

Jos jedna zanimljiva fontana uz put, na kojoj je poprilicna guzva.

 

m_20170808_174509.thumb.jpg.38d4ba91424b914b11b1c8ce55ccf9a6.jpg

Malo i nas. Popeli smo se i gore uz stepenice, desno vode stepenice dalje na neko brdo gdje se omaldina okuplja. Sve je prpuno grafita, jedan se nazire i na voj slici u podnozju stijene lijevo.

 

m_20170808_175446.thumb.jpg.53ab08e1981828c6da15c5597f1d8200.jpg

Zgrada opsitene...

 

m_20170808_175455.thumb.jpg.b3fa37332fba9e0fc3a0f438aa1ec8cb.jpg

...,a ispred zgrade fontana i tamo gdje su ovi suncobrani nekakav restoran u kome smo se opet zasladili. Htjeli smo samo malo sjesti, nesto popiti, ali kada smo otvorili kartu i vidjeli slike sladoleda, kupova i drugi cuda, nismo mogli odoliti. Ponuda kakvu jos nigdje nisam vidio, preuna kreativnosti i dobrog ukusa. Ovde se vidi i grupica ljudi na desnoj strani. Vidimo da neki tip sa ruksakom i dredovima docekuje turiste, upozanju se, zapisuju imena i tako se napravi lijepa grupica. Pravili su turu po gradu. A mi malo vec obisli i sami, a malo da se sada bas i ne probavamo ubaciti u grupu, nastavlljamo svojim tempom. Posle smo je sretali i cak smo igrom slucaja zavrsili nas obilazak bas tamo gdje i oni- kod rimskog amfiteatra, koji je cekao na nas da ga otkrijemo.

 

m_20170808_193442.jpg.95541113c83af95874a80654cf81cc1e.jpg

Nasli smo i Tehnicki univerzitet i Pllovdivki univerzitet, i njih uredno obisli, prosetali i povelikim i fino uredjenim parkom. Slikah se negjde uz nesto. Niti pise sta je niti se bas da naslutiti. Ali za svaki slucja da se napravi jedna fotkica, pa neka stoji.

 

m_20170808_193513.thumb.jpg.f24712cc442c36f242bc27f09a8ac0f8.jpg

Tu negdje bi trebao da se nalazi drugi kraj rimskog stadiona, ali se ne da bas zakljuciti gdje tacno.

 

m_20170808_193519.jpg.4df02599d26eccf999c3e559b292c789.jpg

Tu je sada ovaj veliki, prostrani trg. Vece vec lagano pada. Nastavljamo setnju danje, putevima koje nismo obisli i iskacu nam onako spontano nova arheoloska nalazista:

 

m_20170808_193814.thumb.jpg.3d95cd673c6a6779655e140de87d1127.jpg

 

m_20170808_194301.jpg.d14f42e6344c0feda4c9b98f0b22aa6a.jpg

Savremeni Plovdiv je zaista dobrim dijelom izgradjen na temeljma rimskih ostataka. Ocarava me cinjenica kako se ovakva nalazista nalaze a svakome koraku. Bilo ih je jos, neka iskopavanja su u toku. Nisam bio u Rimu, ali bih rekao da ova slika moze da se smjesti u neki album iz Rima i da bi to ostalo neprimijeceno.

 

m_20170808_201318.thumb.jpg.ef70925df738a89355760bc5d08e3a0a.jpg

Penjemo se na jedno od, ako se ne varam, tri brijega na kojima lezi Plovdiv. Tu naidjosmo i na sjediste Plovdivske mitropolije. Veoma lijepa ulazna kapija uradjena od drveta.

 

m_20170808_202206.thumb.jpg.938416f69c5c40e2e89c9c48cd42270f.jpg

Putokazi na penjanju uz brijeg nas vode do pravoslavne crkve. Ulazna vrata u dvoriste crkve na brijegu koju sam propustio da fotografisem. Tu u crkvenom dvorisutu, tik uz crkvu leze grobovi nekih viskoh svestenika koji su ocigledno kroz svoju sluzbu bili usko vezani za ovu crkvu. Malo dalje uz put naizalizimo i ono po cemu je Plovdiv danas najvise i poznat:

 

m_20170808_203213.jpg.66fb616fa66153b9870030618cb18af5.jpg

Prilaz rimskome amfiteatru! Sa desne strane je ona turisticka grupa koju sam maloprije spomenuo.

 

m_20170808_203800.jpg.64290fb03aa4935edf0640f7f10ae804.jpg

I sam amfiteatar. Za svoje godine i u usporedim sa ostalim rimskim amfiteatrim odlicno je ocuvan. Uspijeva da zamislim ovu sliku bez ovih krovova kuca i zgrada..., jednostavno pogled na amfiteatar i Rodope u pozadini. Nakon ovoga definitivno sam rekao da mi je Plovdiv iznenadio i ocarao onime sto moze da ponudi. Mjesto koje se ne smije zaobici u ovome dijelu Bugarske. U uglu desno se vidi i vrh drugog brijega, tamo gdje rekoh da se omaldina okuplja i gdje je prepuno grafita. Tamo je ocigledno neki repetitor.

 

m_20170808_203803.jpg.1ff273b599bbca0c27f9396e76c70f46.jpg

Pogleda sa jos jedne strane ka amfiteatru, u koji je ulaz nazalost bio samo do 18h.

 

m_20170808_203806.jpg.14a7fbc75ea0547fe084af3604137923.jpg

I onda jos jednom i sa ove strane.

Posle ove ture po gradu nas stize umor, dan je vec na zalasku i lagano se vracamo u sobu. Uz put hvatamo jos par fotkica.

 

m_20170808_204520.thumb.jpg.f014aa378eee35210b00df83f75dd30c.jpg

Stara kaldrma nas vodi niz brijeg.

 

m_20170808_204712.thumb.jpg.1830671a615946ee527f0213baffe4ac.jpg

Kuca koju je francuski predsjednik Sarl de Gol posjetio..., vise ne znam kojim povodom, ali ostade fotka, pa rekoh a postavim.

 

m_20170808_204722.jpg.dab164437905c2d8b6efadfd75e8209e.jpg

U starome gradu postioji mnogo ovih natpisa. Na ovome se vidi da se tu nalazi veci broj pravoslavnih crkava.

 

m_20170808_205828.thumb.jpg.130073dad3cb6ca273a516a41ad674a1.jpg

Stari grad definitivno ima svoj sarm. U samo nekoliko koraka od rimskoh nalazista se dolazi do ovakvih stilova gradnje. A u svakoj drugoj kuci rodjen je neki bugarski velikan, sto potvrdjuju ploce pored ulaza.

 

Da malo bolje poznajemo Plovdiv i njegov gradski saobracaj, vratili bismo se busom do sobe jer su noge vec dobro utrnule. Ali izgurasmo jos nekako tih nekih petnaestak minuta. Sve u vemu, Plovdiv je bio vrijedan svakog koraka i svakog pogleda.

 

  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 3942 postova
  • Lokacija: CH-HR-BiH
  • Motocikl: 2002 K1200RS-1989 XTZ 750 Chesterfield- 1989 XTZ 750 FarawayBlue

Tvoje putopis ima jako informativni karakter, kao i tvoj stil pisanja.

Krajevi i mjesta koje ste posjetili su jako zanimljivi.

Lp

 

Gesendet von meinem S8 mit Tapatalk

 

 

 

 

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja