Jump to content

Moto Zajednica

Okretište zvano Stonehenge

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 238 postova
  • Lokacija: Bled, SLO
  • Motocikl: Stelvio. Još u proizvodnji.

Samo jedan popravak. Wurzen pass, na SLO Korensko sedlo, na nadmorskoj visini je 1073 m.  Ako bi bilo na 1700m, bio bi najvisi prelaz u SLO. Dok ne anektiramo bar juzni deo Austrije, najvisi jos je Vršič sa 1616.

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 78 postova
  • Lokacija: Mostar
  • Motocikl: Honda Crosstourer 1200 x

Da, u pravu si!:takoje: 1073 m je visina. My bad:ups: Mislim da je veći dio prevoja u Austriji i da je visina od 1073 m u Arnoldstein, Austrija!?

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 78 postova
  • Lokacija: Mostar
  • Motocikl: Honda Crosstourer 1200 x

3. dan – 17.07.2017. godine

 

Nakon kvalitetnog sna u odličnom, a povoljnom motelu (Leto Motel Munchen) budimo se i lagano, već standardno, idemo do extra marketa po doručak. Balahamo i guštamo u zaista odličnim sirevima i raznoraznim suhomesnatim proizvodima, samo nikako ne uspijevamo pronaći kiselo mlijeko. Vremenom odustajemo od traženja, ali Bosqe ubada kefir koji će nam kasnije, još bolje sjesti.:)

 

Odjavljujemo se iz motela i pilamo u centar obići Minken, što bi rekli stari ljudi.:jee: Na samom polasku se već pravo nerviramo, jer je prometna infrastruktura u smislu određivanja dinamike prometa, blago rečeno, užas! Svako sekundu neki semafori koji traju cijelu vječnost, pa u full opremi na nekih 30C baš izbaci čovjeka iz takta. Sam prilazak centru ne ostavlja dojam onakvog grada kakav smo očekivali da će biti, u najmanju ruku možemo reći da nam je bio nekako otužan, ali kada se uđe u uži centar, slika se vrlo brzo mijenja, pa tako i naše mišljenje. Parkiramo pred jedan od *pivskih vrtova* i krećemo u obilazak bavarske prijestolnice.

 

Osjeti se baš lijepa kemija i uža jezgra nam se strašno dopala. Prvo prolazimo kroz predobru tržnicu na kojoj ima svega, od sireva, suhog mesa, pa sve do voća i povrća. Kafane su već pune, a poseban ugođaj stvara i veliki broj cvjećara sa raznoraznim primjercima prelijepog cvijeća. Nakon upijanja onog prvog dojma, krećemo dalje i upadamo na prelijepi Marienplatz. Ovaj trg nas nije nimalo ostavio ravnodušnima, za razliku od većine europskih trgova, koji su manje-više slični. Neki manji, neki veći, ali to je otprilike sve tu negdje. Do sada su nam daleko najveći utisak ostavili trgovi u Krakowu i Sibiu, a ovaj bavarski po ambijentu i arhitekturi, možemo uvrstiti u top 3 trga do sada. Tijekom puta ćemo doći i do TOP 5!:oda2:

 

Cjelokupni doživljaj pojačava neka ekipa glazbenika koji se odlično uklapaju u ambijent, kako glazbeno, tako i modno. Građevine su impozantne, a gužve neviđene. Pravi mravinjak. Dalje idemo, a gdje drugo, već do Hofbrauhaus-a, najveće pivnice u Munchenu, sa vlastitim pogonima i vlastitom pivom. Pivnica je ogromna, što u unutra, što vani. Autentična piva, koljenice, wurste i sve ono sto ide na ovakvim mjestima, baš onako po ćeifu. Bosqe uzima pšeničnu, ja lager i odlično je bilo, sve dok nije došao račun. Dvije pive 10 eura!:staa2: Još malo guštamo, obilazimo pivnicu i idemo dalje, kad najedanput zamirisa gulaš i to odmah do Augustinerove pivnice. Sreća naša, još smo u happy hour-u.:takoje: Kako se radi manje potrošnje većinom hranimo po super marketima, nastojimo svaki dan ili bar svako drugi pojesti nešto *kašikom*, jer ipak treba čuvati crijevnu floru.:)

 

Nakon odličnog gulaša, šetamo dalje i upadamo u Paulanerovu pivnicu.:givemebeer: Eeee, pa kad je bal nek je maskenbal. Tu ima i jedna pričica... Pored toga što plaćamo dvije pive 10 eura, moramo platiti i uslugu konobara, a onda i tetu pored wc-a!:staa2: A brate, pa ima li ovdje išta od *kuce*!?

 

Već je kasno poslijepodne i polako idemo nazad, jer još moramo naći mom sinčiću obećane igračke iz crtića „Cars 3“. Šetamo i šetamo, otiđošmo i do drugog kraja centra, al bezuspješno, jer u toj radnji čiji mi je link žena poslala, nema auta. Grrrr… Već smo blago nervozni i vraćamo se nazad na Marienplatz, jer je vrijeme da krenemo put Nurnberga kako bi došli prije mraka. Ali meni neki đavo ne da mira, pa Bosqe ostaje kraj motora, a ja idem sam do neke druge radnje koja se nalazi na Karlsplatzu i koju naravno u tom općem metežu ne uspijevam  pronaći. Nema druge, nego brzo natrag i ostaviti shopping za drugi grad. Pakiramo se i krećemo iz Munchena, al kad te ono krene… Ja i navigacija se nešto ne skontašmo i skrenem u pogrešnom smjeru na brzoj cesti.:tras2: Sad treba nać mjesto za okrenut se, a nigdje ga na vidiku. Nakon 15 – ak minuta kruženja, kršenja svih mogućih njemačkih prometnih pravila, vraćamo se na pravi put i opet lijepim lokalnim cestama u sumrak dolazimo do Nurnberga. Tu smo uzeli Airbnb smještaj i spavamo u stanu s nekim studentima, gdje imamo svoju sobu i zajednički wc. Simpatično je bilo. Nakon osvježenja se brzo gasimo, jer dan je bio poprilično naporan, dosta se hodalo, dosta se i pive popilo, a i prešlo se oko 180 km.

 

Sutra nas čeka dinamičan dan, jer planiramo autocestom direktno put Amsterdama, do kojeg ima nekih 650 km, a onda u njemu jedan dan lijepo se odmoriti bez vozanja prije prelaska La Manche-a.

 

20170717_094742_HDR.jpg

20170717_112506_HDR.jpg

20861650_1932098260338765_277026450210910562_o.jpg

20170717_113748_HDR.jpg

20170717_113841_HDR.jpg

20170717_114700_HDR.jpg

20170717_115220_HDR.jpg

20170717_115315_HDR.jpg

20170717_121159_HDR.jpg

20170717_121411_HDR.jpg

20170717_121836_HDR.jpg

20170717_125016_HDR.jpg

20170717_132158_HDR.jpg

20900907_1932094643672460_2654963364333014579_o.jpg

20861847_1932096097005648_4905978025000584939_o.jpg

20861948_1932095320339059_1595783164615508265_o.jpg

20170717_133420_HDR.jpg

20170717_133452_HDR.jpg

20170717_153451_HDR.jpg

20819787_1932096470338944_3123593827893289751_o.jpg

20861726_1932095503672374_2947256279707820449_o.jpg

20861736_1932097700338821_3517305879441218906_o.jpg

20883002_1932090817006176_7073023220295692972_n.jpg

20861784_1932095783672346_7404440271317705119_o.jpg

20863650_1932096303672294_108191677998367181_o.jpg

20900642_1932098210338770_2857614416956680802_o.jpg

20901325_1932094423672482_4321602356427269404_o.jpg

20901435_1932094687005789_6199309155706980108_o.jpg

20901708_1932095663672358_1237081873167692605_o.jpg

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 78 postova
  • Lokacija: Mostar
  • Motocikl: Honda Crosstourer 1200 x

4. dan – 18.07.2017. godine

 

Rano se budimo, oko 6.30h, te se brzinski spremamo i tiho izlazimo iz stana da ne probudimo cimere. S obzirom da nam je smještaj bio na 3. katu zgrade bez lifta, dva penjanja i spuštanja stvari do motora su nas dobro razbudila i taman kad smo bili spremni krenuti, katastrofa! Na Bosqetovom MT-u neće brava da se otključa! I u Munchenu smo imali sličan problem, ali od drugog puta sve je bilo ok, međutim ovdje je pravo zaštekalo i neće nikako. Već smo u goloj vodi i odmah nas prolaze crne misli, al na sreću šok i nevjerica nisu dugo trajali i nakon 4-5 minuta nekako brava popušta i otključava se.:jee:

 

Iz Nurnberga izlazimo oko 7.20h i odmah se hvatamo puta, jer valja dobaciti do Amsterdama do kojeg ima nekih 650 km. Nakon nekih 100 km stajemo na seosku pumpu na pravi njemački slatki doručak, gdje se dogovaramo da je vrijeme da nađemo traženi poklon. Kava i par vrsta kroasana nas je dovoljno okrijepilo za nastavak puta i potrage za sinovim „Carsima“. Po google-u, u Frankfurtu ima neki super tržni centar s igračkama naziva Toys „R“ Us, pa nam nema druge nego put Franfurta. Do tamo idemo sve lokalnim cestama i napokon tražene igračke pronalazimo u istoimenom gradu. Malo smo se ispatili, što radi vrućine, što radi ulaska i izlazka iz velikog grada, al sinova sreća je i naša sreća. Onako što smo usput vidjeli, Frankfurt nas je baš dojmio, ali šteta što nismo imali vremena malo se više zadražati u tom gradu. Bit će prilike…

 

Vozimo lokalnim cestama, ali nas na par mjesta navigacija pokušava preusmjeriti na autocestu. Autocesta je već svima poznato besplatna u Njemačkoj i to je fenomenalna stvar za one koji idu brzo od točke A do točke B, međutim mi i dalje jedno vrijeme nastavljamo lokalnim cestama i to nam je pričinilo baš veliko zadovoljstvo. Sva sela u Njemačkoj su tako uređena za ne povjerovat. Obično su to seoska domaćinstva i imanja, pored su strojevi, štale, ali nema prljavštine, da nešto stoji pogrešno parkirano ili da je istovareno na krivo, Bože sačuvaj. Sve je doslovno kao apoteka. Ceste nove, odlično označene, ali putokazima smo se razočarali. To nije baš kako treba. Recimo nekih 100 km od Munchena, on se niti na jednom putokazu ne spominje. Strašno! Bez navi bi bilo puuunooo teže i lokalnim cestama, a da ne pričamo o pronalasku adresa u velikim gradovima.

 

Općenito smo došli do zaključka da se kroz Njemačku nevjerojatno puno obrađuje zemlja i uzgaja stoka. Teško je naići na predio sa neobrađenom zemljom i baš ima one stare „gdje seljak dobro živi, svima je dobro“. Ispred svake kuće su nova vozila, radni strojevi sa LED svjetlima, sve novo i pod špagu. Primjetišmo kako najviše ima kukuruza i pšenice, a na sjeveru samom primjećujemo dosta polja krumpira.

 

Na jednom dijelu se uključujemo na autocestu i na jednoj od pumpi dok smo malo mezili i pijuckali prilazi nam Slobodan. Rodom iz Beograda, živi i radi dugo u Njemačkoj i također vozi bike. Upoznajemo se i kreće priča o svemu i svačemu. Kako ga upoznašmo s našim planom putovanja, predlaže nam da nigdje ne žurimo i da ne idemo odmah u Amsterdam, već kod njega u Dusseldorf, točnije Neuss, predgrađe navedenog grada.

 

On je s autom i kreće prema kući, razmjenjujemo brojeve i odlučujemo da noćimo kod njega, a onda dolazak u Amsterdam prolongiramo za sutra. Tako da s ranijim polaskom, kilometražu od Neussa do Amsterdama nećemo niti osjetiti i opet će nam ostati sasvim dovoljno vremena za obilazak grada. Još samo trebamo pronaći neki smještaj u Amsterdamu, jer opcija s šatorom i kampom otpada s obzirom da najavljuju neko nevrijeme za sutra, al otom potom.

 

Slobo je već otišao, a mi polako krećemo dalje, Pravimo pauzu nekih 120 km od Dusseldorfa i stajemo na odmorištu na extra gulaš i naravno hladnu pivu koju pijuckamo u dubokoj hladovini s pogledom na Autobahn. Veseli nas novo poznanstvo i bas pričamo kako se bikeri začas *nađu*. Navigacija nas skida s autoceste prema Dusseldorfu i uvodi u nesnosnu gužvu. Jedno 30 ak minuta smo se probijali između auta i nekih 1 km od Slobodanove kuće nema dalje! Neki radovi i svi putevi prema njegovoj kući zatvoreni. Sretnemo nekog njemca koji nam govori da nekoliko stotina metara vozimo šetnicom, pa se opet uključimo na gradsku cestu, al to odbijamo učiniti radi potencijalnih kazni. U opciji nam je bila i vožnja trotoarom, ali i to križamo s liste opcija, pa nam nema druge nego iskoristiti „džoker zovi“. Naravno zovemo Slobu i objašnjavamo mu situaciju, kad čovjek dolazi na skuteru vozeći trotoarom, najnormalnije i kaže nam da u ovakvim situacijama dvotočkaši mogu koristiti trotoar i polako bez ugrožavanja drugih zaobići radove i uključiti se u promet, pa tako i činimo.

 

Ubrzo stižemo kod Slobe koji nas uvodi u svoj dom. Budući da ima odličnu terasu sa brodskim podom, odlučujemo prespavati u šatoru i taman malo *ušteliti* razapinjanje, jer je šator tek nedavno kupljen. Nakon što smo popili kavu i malo se raspremili idemo do kvarta na predobru grčku večericu, na izvorni gyros po obiteljskom receptu. A šta reći drugo, nego predobro!:takoje: Slobodan je sa sobom poveo i svog sina Lakija, koji nas je pravo oduševio. Malo čudo od klinca... Družimo se uz koju hladnu i navečer lagano kući. E sad što se tiče pojma večeri, na sjeveru je to malo drugačije nego kod nas južnjaka. Naime, kako se ide prema sjeveru, noći su sve duže, odnosno jako kasno pada mrak, što nas je par puta poremetilo u vremenskoj koncepciji, jer mrak pada tek oko 22-22.30h.

 

U ovom slučaju taj termin smo debelo probili i sad je crnilo i na sjeveru, pa još kratko ćakulamo kod Slobe u dvorištu i idemo u šator na spavanje.

 

Sutra nas čeka nekih 230 km do Amsterdama, koje jednim dijelom namjeravamo odvoziti autocestom, a drugim dijelom lokalnim cestama da malo vidimo sela i lokalne ceste Nizozemske.

 

20170718_081658_HDR.jpg

20170718_100604_HDR.jpg

20170718_100623_HDR.jpg

20840855_1932092527006005_4875763012242770390_n.jpg

20170718_130335_HDR.jpg

20170718_140407_HDR.jpg

20170718_161113_HDR.jpg

20841196_1932090603672864_453325681461829368_n.jpg

20841923_1932090510339540_2637649966530755395_n.jpg

20170718_193533_HDR.jpg

20914638_1932089560339635_503888593825730696_n.jpg

20170718_230437.jpg

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 157 postova
  • Lokacija: Futog-Ns
  • Motocikl: Yamaha fz6n 2005

Svaka cast momci. Lep putopis.
Mene zanima koliko trosi ta grdosija od mt01?

Послато са SM-N910C уз помоћ Тапатока

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 78 postova
  • Lokacija: Mostar
  • Motocikl: Honda Crosstourer 1200 x

Hvala na lijepim komentarima:) MT je u prosjeku trošio negdje oko 5,5 litara i pravio je puno veću kilometražu na europskom gorivu u odnosu na naše, dok kod VFR-a ta razlika nije bila toliko izražena. 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja