Jump to content

Moto Zajednica

Ljubav na prvi pogled – moj Stršljen i ja

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 707 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Lucifer

Ovo možda nije klasičan putopis u pravom smislu te reči.

Više je priča o tome kako sam kupila i dovezla motor i pitanje da li su izbori koje pravimo srcem dobri izbori.

Pa nadam se da će vam se svideti.

 

 

Upoznavanje i prepoznavanje

 

Sve je počelo potpuno neplanirano i odigralo se brzo i iznenada.

Videla sam ga slučajno na oglasima a da ga nisam ni tražila.

Opčinio me je odmah tako vrtoglavo i snažno da nije bilo druge, morao je biti moj.

Prelepi jogunasti sivi Stršljen.

I sve u vezi njega, od momenta kada smo se upoznali do trenutka kada smo zajedno krenuli kući  bilo je potpuno nestvarno, neverovatno i čarobno. Ljubav na prvi pogled.

Evo kako je to bilo…

Kraj je decembra, Nova godina na pragu.. Gledam oglase sa motorima na prodaju… Tek onako.

Razmišljam, hajde da vidim šta se nudi i kakve su cene, možda bi trebalo za sledeću sezonu uzeti novi motor.

Yamahu moju volim,  lepo smo se navozale nas dve ove godine.

Gde sve nismo stigle i koliko smo kilometara prevalile zajedno i nigde me nije izneverila.

Dobra je ona, veran i pouzdan drug na putu.

Ali želim da probam još nešto, nešto malo novije , uzbudljivije, nešto što podiže adrenalin.

Gledam, svašta ima… A ni ja ne znam šta tražim... Ograničavajući faktor je uvek cena, ona određuje ostalo.

I tada ugledam njega.  Na slikama kao princ, uglađen, zategnut, prelepa izazovna linija, pravi zavodnik.

I opis sve u superlativu, samo da i u stvarnosti tako izgleda. Nije on baš momak, već fini gospodin koji lepo nosi svoje godine.

Ali vreme je hladno, nikako malo da otopli pa da odem da ga vidim… A godina samo što se nije završila.

I onda poslednje nedelje decembra odlučim da se upoznam sa njim.

Stanuje u Valjevu ali beogradsko prebivalište u ličnoj karti ima.

Pa, nije ni daleko ni blizu za ovo zimsko vreme, taman.

 

Naš prvi susret je za pamćenje kao uostalom i sve do sada u vezi njega.

Prvo je grejalo sunce a bilo je minus tri, a onda je vejao sneg  odjednom niotkuda čitavih petnest minuta kao u bajci, potpuno nestvarno i potpuno magično.

Padao je svuda po nama, kroz krošnje drveća, po kosi, putu, travi, tako jako da se činilo da će u trenutku da zaveje sve, i nas. A onda je iznenada stao kako je i počeo.

Čarobni trenutak magije koji te odvede u drugu dimenziju, onu gde je sve moguće i sve savršeno.

Tako je počelo… A nastavilo se...

Zbog njega sam otišla na probnu vožnju sa nepoznatim vozačem, prodavcem (D.), i pali smo.

Hteo je da mi pokaže kako se Hornet lako vozi i kako ima mali luk polukružnog okretanja ali je napravio previše mali luk na sred puta i u trenutku smo se našli na zemlji. Oboje, a motor čiji vlasnik tek treba  da postanem, preko nas.

Malo sam nagnječila nogu, imala ogromnu ljubičastu, pa onda crnu modricu na listu ali motoru sreća ništa.

Kako sam samo sam bila ljuta na njega...

Koliko neodgovorno sa moje strane što sedam na motor sa vozačem koga ne poznajem, toliko neodgovorno i sa njegove da dopusti  tako nešto.

A čovek vozi motore 40 godina i baš sa mnom da padne dok mi ga prodaje .

 

Ako mislite da je ovde kraj neobičnim dešavanjima… Nije…

Ali magija već deluje… Potpuno me je začarala. 

Te moćne privlačne sile, prvog pogleda, prvog dodira, prve vožnje, leptirići u stomaku pri samoj pomisli na njega potpuno potiskuju razum.

Gotovo je, već sam njegova.  A on, on jednostavno mora biti moj, bez obzira na sve.

Ljubav na prvi pogled, šta da vam kažem.

 

Kada sam otišla u opštinu, tog  30-tog decembra da platim porez pa da ga vozim kući, tamo kao da će smak sveta…

Gomila ljudi se gurala da podnese neki  zahtev za koji je zadnji rok baš taj 30-ti decembar kada ja treba da platim porez za moj motor.

Od ljudi ne mogu ni do šaltera da dođem da pitam a ako stanem na red stići ću sledeće Nove godine.

Ali sreća je ipak na mojoj strani  i uz malo snalaženja  nailazim na razumevanje šefice i za dva sata rešenje je moje a moj je i lepotan.

 

Ali saga neobičnih događaja se nastavlja… Kao u Alisi u zemlji čuda...

Hornet čeka u garaži da ga preuzmem, mi tamo a on neće da upali… Čovek kaže da je bio veliki minus noćas a on zaboravio da zatvori garažu.

Proba jednom, dvaput, ne pali... On neće dalje da vergla, mali mu je akumulator, isprazniće se, bolje da ga upali na gurku. Malo guranja po ravnom i upalio je brzo…

Oblačim dodatne slojeve garderobe, ipak treba voziti do Beograda na -3 stepena, pozdravljam se i krećem.

Lagano, bojažljivo  Stršljen i ja idemo prvo do obližnje pumpe da sipamo gorivo pošto nije sigurno da ga ima dovoljno do OMV-a.

Znala sam da migavci malo rade, malo ne... Ili su kontakti ili nešto drugo... Uglavnom, nikad se ne zna hoće li ostati upaljeni  kada pustim prekidač.

A meni  Stršljen nepoznat, sasvim drugačiji od Yamahe…

Lakši i manji po gabaritima, jednostavniji za upravljanje  ali žustriji , snažniji, brži… Samo čeka da ga do kraja otkrijem.

Stižem do pumpe.  Ona je sa leve strane ulice... Treba skrenuti a migavac neće da se uključi.

Čačkam ga, nervoza raste, kaciga se od hladnoće i mog disanja magli. Pogledam u retrovizor  i vidim daleko iza neki auto, a u susret niko ne dolazi.

Taman se nameštam da skrenem iz svoje desne trake  levo na pumpu, kad ispred mene proleće neki crni audi, čini mi se 100 na sat ako ne i više.          

Na tom putu se vozi brzo i vozilo koje ti se čini daleko za čas je tu iza tebe.

Čovek nije mogao da zna za moju nameru da hoću da skrenem pošto migavca nije bilo pa je hteo da me obiđe projurivši sa moje leve strane.

To što je motor meni nov i nepoznat, pa je moja priprema za skretanje trajala čitavu večnost koliko je loše ( jer me je auto sustigao pre nego što sam i krenula ),  toliko je dobro jer bi od mene i Stršljena ostala samo fleka na asfaltu da sam samo par sekundi ranije krenula u skretanje. Ovako je audi projurio tik ispred mog fara, čini mi se na deset santimetara.

Kakva neopreznost… A nisam još ni krenula.

Ali dobro, kažem sebi , ovo ne sme da se ponovi…

Do kuće ima još oko 75 km... Hladno je a ako ne požurim i mrak će me uhvatiti.

Međutim ovaj događaj ostavlja trag na moju (ne)sigurnost pa dalje baš polako vozim, ispitujem motor a zbog nervoze mi je izuzetno hladno.

Prsti su se prvi smrzli i vidim da ću morati na OMV-u  da napravim pauzu da se ugrejem, saberem, i još malo obučem ( ponela sam garderobu i rukavice u rezervi ) pa onda da nastavim dalje.

Računam, taj deo puta do Beograda dobro poznajem, prošla sam ove godine njim najmanje dvadeset puta i po danu i po mraku.

To je olakšavajući faktor. Otežavajući je hladnoća koju ne mogu da izbegnem a i motor koji ne poznajem pa samo mogu da se nadam da mi neće biti problem da ga vozim.

Na pumpi  je haos, strašna gužva. Dan pred Novu godinu, svi nekuda putuju. To me dodatno uznemirava i čini nervoznom.

Nalazim jedva slobodno mesto da popijem toplu čokoladu da se ugrejem.

Sedim relativno dugo, sigurno pola sata.

Pokušavam telefonom da dobijem prijatelja, potrebna mi je podrška,  zbog hladnoće a i zbog onog događaja od malopre, ali njega nema.

To me još više čini nervoznom, ne mogu da se smirim nikako, a ni zagrejem. A moram, bez toga nema dalje.

Njega i dalje nema. Ne mogu više da čekam, moram da krenem.

 

Ali evo novog zapleta ...

Dolazim do motora, okrenem ključ, pritisnem dugme, neće da upali... Malo zavergla ali neće.

Tako nervozna zaboravljam na šta me je prodavac upozorio, da ne smem mnogo da verglam a ni da ga palim sa gasom, samo saug inače ću isprazniti akumulator.

Ja upravo to radim. Posle par pokušaja akumulator je oslabio, više i ne vrgla.

Auh… Shvatam šta sam uradila...

Sad već očajna jer nemam pojma kako da rešim ovu situaciju a ne znam ni zašto moj novi motor koji sam kupila pre nepunih sat vremena neće da upali počinjem gotovo da plačem.

Stojim pored njega, ništa mi ne pada na pamet, a obično mi pada svašta i borim se sa suzama koje samo što nisu krenule.

A onda nečija ruka na mom ramenu, poznato lice mi se smeši i kaže: “Ćao Majo otkud ti?”.  Lalajko!

Kakva radost. Gotovo sam mu se obesila oko vrata od sreće što ga vidim.

Pričam mu zbrda zdola šta mi se sve izdešavalo i koji problem sada imam a on gleda motor i govori mi da  je lep.

Jeste lep, Lalajko, predivan je ali neće da upali. A onda kreću sumnje, da li je dobar, da nije neki skriveni kvar... Da nije ovo ili ono.

Lalajko je smiren, teši me, ma nije sigurno ništa strašno, ali ostaje pitanje kako upaliti motor kad mu je akumlator prazan a okolo sve ravno.

I prijatelj mi se konačno javlja,  još jedna uteha… Doći će ako treba…

Zovem prodavca  (D.), on me psuje: “Jesam ti rekao kako da ga pališ... A ti si sve kontra uradila... Ajde probajte na guranje sad...”.

Pitamo neke ljude da poguraju, Lalajko proba...Ma neće, nema šanse.

Zovem opet D... Kaže  da će doći sa kablovima… Čekamo ga i stvarno dolazi...

Ali sad je problem kako doći do akumulatora, trebaju nam imbus ključevi ili oni drugi za koje ne znam kako se zovu, da skinemo neku plastiku sa strane ali niko nema.

Pitamo i milicajce koji tu stoje u patroli i ljude koji su svratili da kupe gorivo, i vozače kamiona, autobusa…

Ma niko nema a napolju sve hladnije… Nema ni vulkanizer preko puta... Da li je to moguće...

Lalajko zove prijatelja da dođe i donese ključeve i on dolazi ali nema baš taj koji treba...

O Bože…

Njih dvojica odlaze negde da kupe komplet imbus ključeva…

I dok ih čekamo a to je već dva sata od kad sam stala na pumpu, u  meni tek tada proradi onaj moj osećaj za rešavanje problema.

Čekaj, nije moguće da na pumpi od toliko ljudi i kola niko nema te ključeve. Odlazim unutra, nalećem baš na šefa i pitam ga ima li ključeve i može li da mi pozajmi. Ima i može.  Hvala Bogu... Konačno.

Skidamo plastiku, tj skidaju plastiku, ja samo gledam i D. za sekund pali Hondu kablovima.

Nisam imala pojma da toliko mogu da se obradujem zvuku motora. Bože, koja radost…

Stršljen  radi, lepo radi i nas dvoje ćemo danas ipak kući zajedno.

U međuvremenu se i Lalajko vratio sa još jednim setom ključeva, taman da se nađe za drugi put  (iskreno se nadam da drugog puta neće biti).

 

             image_0_02_05_ac04057df4cf9c1598c5b29156

 

Već je četri sata... Za sat će mrak a možda i pre, hladno je, prste ne osećam na rukama.

Pomažu mi da se spakujem. Lalajko mi čak navlači rukavice kao detetu,uvlači rukave u njih da mi što manje duva,  prsti ne funkcionišu i ne mogu sama da ih obučem, i požuruje me da krenem da uhvatim što više dana.

Lalajko, hvala ti puno na svoj pomoći i podršći, stvarno mi je trebala.

Da nisi naišao i bio tada sa mnom sigurno bih sedela narednih sat vremena na ivičnjaku i plakala dok se ne bih sabrala da nešto konstruktivno uradim. A ne plačem baš često, zapravo skoro nikada...

 

           image_0_02_05_a7787dc28425a5fcc46b309e18

 

I D. me prati, ,pozdravlja i viče kroz šalu:

“Idi molim te , nemoj da staješ  nigde, nemoj da gasiš motor i nemoj molim te više da me zoveš …

Ljudi, ja ne znam šta je ovo sa ovom ženom… ceo dan sam sa njom..

I pao sam sa njom a za 40 god. nisam, motor koji je palio njoj neće da upali... ispraznila je i akumulator...

Molim te samo idi…i javi se samo kad stigneš”.

 

I otišla sam…

 

Put do kuće je bio začuđujuće lak i zabavan.

Uopšte nisam osećala hladnoću, kažu da je to zbog adrenalina. A i ljubav greje, ona još više...

Nigde nisam stala, mada sam mislila da ću morati da se zagrejem ali nisam, nije mi bilo hladno.

A sa Stršljenom, sa njim sam se odmah sprijateljila, već posle prvog kilometra, kao da se znamo čitav život.

Zapravo on je tako poslušan i krotak sa jedne strane a sa druge energičan i brz što pruža osećaj sigurnosti i zadovoljstva ali i nagoveštaj prave avanture.

Mislila sam da neću prelaziti 60 km/h., obećala sam da neću ali sa njim je tako lako preći svaku granicu a da to ni ne osetiš. 

Sto na sat ide ko od šale.

A zvuk… Ima tako opasno zavodljiv zvuk...Zuji  baš kao pravi stršljen.

Opravdano je to bila ljubav na prvi pogled... samo se nadam da će ona i dalje trajati… a mislim da hoće.

Do kuće sam stigla brzo, uz svu gužvu na putu, za sat vremena... nije još pao mrak.

Celim putem sam pevušila… Prva je ljubav došla tihonezvanasama, za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama

 

Ipak na kraju je sve ispalo savršeno, iako razvoj događaja to nije obećavao.

Koliko sam samo bila srećna to veče…

Taj dan i to veče su posebni po mnogo čemu, pamtiću ih dugo sigurno…

Eksplozija raznih emocija, čak i onih za koje nisam znala da još postoje u meni…

Radost, ushićenje, euforija, sreća... ljubav... ma sve.

Kakvu i koliku čarobnu magiju ovakav jedan vragolan može da stvori da čovek ne poveruje.

Da li sam pogrešila? Nadam se i verujem da nisam.  A da li je ovakav izbor mogao da bude greška?  Veoma moguće.

I kada bih ponovo birala, opet bih birala srcem, uvek srcem, pa čak i da pogrešim.

 

Već drugog dana nove godine, čim je temperature bila malo u plusu Stršljen i ja smo napravili jednu lepu januarsku probnu vožnju od 200 km.

 

 

          P_20170102_134356_1_p.jpg

 

Nema dileme, on je taj.

Jedinstven, pomalo kočoperan a potpuno neodoljiv, jedini pravi izbor za mene.

Ipak srce retko greši.

Voleću ga mnogo, družićemo se dugo, odvozićemo mnoge puteve.. uživaćemo zajedno…

  • Sviđa mi se 2
  • Podržavam 35

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Tutti Frutti, 668 postova
  • Lokacija: ...
  • Motocikl: Pojela Maca

Bravo za tekst,bravo za hrabrost,bravo za avanturu.

 

Nadam se da si pre te voznje 2 januara ustanovila zasto nekad nepali,ili si opusteno krenula misleci,valjda ce paliti?

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 707 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Lucifer

Zdravo miksamgm,

ma nisam još ništa ustanovila, to jutro je normalno upalio.Jeste da nije baš odmah ali bilo je hladno.Suština je da dugme za paljenje ne držim dugo..

Posle u vožnji sve ok...a pravila sam i pauze, pa i posle uveče kad je baš zahladnelo.

Ali od onda ga nisam palila, stoji ušuškan..moraću ovih dana da vidim šta će da kaže...hoće li upaliti

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • :), 5943 postova
  • Lokacija: Nova Pazova!
  • Motocikl: Bicikl

Na ovo vreme,ako nije dobro ususkan/akumulator\ ni ne pokusavaj da ga palis.

Kad god jedva zavergla pokrivis malo po malo ćelije,hornet inače ima traljav aku,i nije za zimske čarolije. .

A i samom agregatu neprija temperatura 0c ili manje da ga pališ,a i zima bre. .

Po meni bolje da si dala 5crvenih za kombi nego da vozis motor po ovoj zimi. .

Udje zima u koske,klizav asfalt itd. .

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Narod koji bira lažove i lopove nije žrtva već saučesnik!, 1951 postova
  • Lokacija: Čačak
  • Motocikl: Yamaha XTZ 750 Super Tenere

I kako se to obično kaže:

- Ko zna zašto je se sve to dobro!

Drugim rečima u jednom danu si ispucala sve pehove koji mogu da snađu, pa tako sad mirno možeš da čekaš proleće i da se bezbrižno voziš. Želim ti puno bezbednih kilometara i neka je sa srećom.! 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 707 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Lucifer

Hvala.

Pa ono jeste i to što kažeš, uvek se nešto dešava...da ne bude dosadno.

Ali uvek se na kraju sve dobro završi☺

Malo kiše i snega neće mi smetati a nekad baš zato doživljaj bude još bolji

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • 8-bit, 1759 postova
  • Lokacija: Beočin
  • Motocikl: KTM690 Freeride 250R

Na ovo vreme,ako nije dobro ususkan/akumulator\ ni ne pokusavaj da ga palis.

Kad god jedva zavergla pokrivis malo po malo ćelije,hornet inače ima traljav aku,i nije za zimske čarolije. .

A i samom agregatu neprija temperatura 0c ili manje da ga pališ,a i zima bre. .

Po meni bolje da si dala 5crvenih za kombi nego da vozis motor po ovoj zimi. .

Udje zima u koske,klizav asfalt itd. .

Znaš kad će te poslušati   :)

Mnogo stvari radimo koje nisu dobre za nas, pa ipak...

... ipak je ovde u pitanju ljubav, kao što tema kaže.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1063 postova
  • Lokacija: Beograd- Cerak
  • Motocikl: Tracer MT09

Pa kada si letos u Rumuniji lečila visoku temperaturu vozeći motor, ne čudi me što kupuješ motor na ovoj hladnoći. Neka ti je srce puno i duša zadovoljna, a da te Stršljen uvek kući nasmejanu vrati. :takoje:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1063 postova
  • Lokacija: Ljubljana
  • Motocikl: BMW GS 1200 LC ADV

Divna prića, emotivna kako samo ženska duša može da je napiše.

Što se uzbuđenja tiće, potpuno te razumem, doživljavao sam to nekoliko puta, doduše uz manje zaplete...

Srećno!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 231 postova
  • Lokacija: Paracin
  • Motocikl: Suzuki GSX-R 750 K5, Yamaha TDR

Svaka cast, cestitam na motoru i puno lepih i bezbriznih kilometara ti zelim.. Zavidim ti na volji i izdrzljivosti, veliko i jao srce imas.... :-) :-)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Šumadinac, 1581 postova
  • Lokacija: Kragujevac
  • Motocikl: Yamaha xj 900S Diversion

A koji je to motor bolji od Yamahe? :lol:

Kažu stariji da prve ogrebotine (i baksuzluci) posle čuvaju vlasnika!

Sa srećom ga vozila i dobro te služio!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja