Jump to content

Moto Zajednica

Pohod na zemlju bunkera

Recommended Posts

  • U prolazu, 55 postova
  • Lokacija: BG
  • Motocikl: R1100GS

Ovim delom od Kukesa do Fushe Lure (i dalje) sam prošao prošle godine ali u suprotnom smeru. Isto sam. Čini mi se da si propustio jedan jako dobar deo uz Drim ali možda je bilo i namerno. Svima koji idu na tu deonicu preporučujem:
a) da uprkos svemu prođu i novim putem Kukes-Peshkopi
b) da se popnu na Korab

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Advanced Member, 1766 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: KLE 500/Aprilia Tuareg 660

Hvala svima na komentarima. Ima ovde još dosta toga da se ispriča i pokaže :)

 

 

Ovim delom od Kukesa do Fushe Lure (i dalje) sam prošao prošle godine ali u suprotnom smeru. Isto sam. Čini mi se da si propustio jedan jako dobar deo uz Drim ali možda je bilo i namerno. Svima koji idu na tu deonicu preporučujem:
a) da uprkos svemu prođu i novim putem Kukes-Peshkopi
b) da se popnu na Korab

Pazi, dok ti nisi napisao nisam ni skontao da je u pitanju Drim... Daj tu deonicu koju sam propustio, biće još putovanja u Albaniju. Vredi. Ne može sve odjednom da se obiđe.

 

Novi put Kukes-Pesjkopi je odličan, kao i svi ostali njihovi novi putevi. Još uvek ima malo saobraćaja tako da se baš lepo vozi.

 

 

Bravo covece!!

 

Nego koje si staklo nosio i koji je aparat? Lici mi na neku 35-icu 1.8, 1.4 tako nesto a boje su mi Nikonske  :D

 

Sve si omašio :D :D  Negde sam već pisao, 95% fotki je napravljeno sa 18-55 IS koji sam kupio dan pred polazak. Dosta je manje oštar (glupo napisati tupjli) od mog prethodnog 18-55IS koji je krepao nakon 20 hiljada km truckanja na putovanjima. Ostalih par fotki je sa Helios 44M (panorama sa bunkerima i verovatno prva sledeća fotka, tamo još u Vermosh-u) i sa matorim 35-135 (mislim da još nijedna nije došla na red). Nikada me nije ovoliko mrzelo da se igram i menjam objektive. Boje... Lighroom--->White balance--->Auto--->čačkanje dok mi se ne svidi :) A, da, EOS 450d kojeg ne planiram menjati dok ne crkne.

 

 

@ Gliga I objašnjenje im je prihvatlivo, ipak ne ispadam asocijalni ludak  :)

 

Šta si ih slagao?   :lol:

Nije lepo lagati  :popovanje:  Realno je teško naći saputnika za ovakvo putovanje. Pored termina treba da se usaglase i stilovi vožnje/putovanja. Ja sam nepunih 10 dana pred polazak saznao da sam ipak dobio godišnji, ne možeš se tako organizovati sa drugima... To sve uglavnom na kraju bude neki obostrani kompromis. Ja recimo baš volim da stajem na svakom ćošku radi fotkanja (dešavalo mi se da stajem svakih kilometar-dva...). Ta pauza traje najkraće minutu što meni nije mnogo. Zamislite koliko ta pauza traje nekome koga fotografija ni najmanje ne zanima. Budem ja uviđavan u takvim prilikama pa stajem mnogo ređe al' onda se na kraju dana nerviram jer nemam fotke :D Društvo u svakom slučaju prija jer se osećam sigurnije, vozi se bezbrižnije. Možda najveća prednost jeste društvo za kampovanje. Meni i dalje nije baš najprijatnije da kampujem sam u nekoj zabiti.

 

Uglavnom, obe varijante imaju prednosti i mane. Obe sam probao i odgovaraju mi. Neću se nikada nešto posebno truditi da nađem društvo za ovakva putovanja ali neću ni bežati od toga. Svakako neću sedeti kući zbog nedostatka društva, to je iz dosadašnjih putopisa jasno :D

 

 

Toliko lepo i koncizno pišeš, da imam utisak kao da izveštavaš sad-direktno sa mesta dešavanja. Ili si možda vodio putnički dnevnik, pa sve zvuci napisano u realnom vremenu, svaka čast!

Na kraju dana napišem 5 redova beleški u notes, uglavnom tehnikalije. Priču izvučem prateći fotke :) A da, ponekih stvari i događaja se i sećam.

  • Sviđa mi se 2
  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Šumadinac, 1581 postova
  • Lokacija: Kragujevac
  • Motocikl: Yamaha xj 900S Diversion

@ Gliga Meni i dalje nije baš najprijatnije da kampujem sam u nekoj zabiti.

Tebi brate svaka čast na hrabrosti da sam putuješ po onim orlojebinama, da 'ladno uđeš u kuću kod lika, a da možeš samo da se nadaš da su mu dobre namere, da zanoćiš sam u onim vrletima ... i da ne nabrajam. :care:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1186 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Yamaha FAZER 8 - Race Blue 2014

Bio sam u Albaniji jos 2007 i to isto sam sam isao. Pardon, ja i moja tadasnja R1 :jee1:  Nije mi bilo sve jedno, jos pogotovo u ono vreme kad se nije islo u Albaniju, kad te na granici zaustavlja prvo policija, pa te posle vojska pretresa popunjavas neke papire i postavljaju ti 1000 pitanja, gde niko ne govori ni rec engleskog. Sada je to mnogo drugacije i Albanija je mnogo otvorenija drzava za turiste. Samo ja uvek kazem, Albaniju treba videti, jer se uvek vratis u prosli vek i to je to. Bio video i hvala. Ne volim da se vozam po siromasnim i nesigurnim drzavama, gde strepis da nekoj budali nesto padne na pamet i onda te je pojeo mrak. Ipak je to Albanija, gde nas vekovima ne vole (ne svi) ali ima ih. Narod je dosta primitivan i zatucan, svi nesto mafijaju i glume Sicilijansku mafiju sa Mercedesima i Italijanskim tablicama. Svaki drugi Mercedes i svaki drugi vozi Italijanske tablice. Upoznam ja nekog lika tamo (jedini koji je jedva govorio Indijanski engleski) i on me vodi kao u neki kafic da popijemo pice. Pita me odakle sam. Ja kazem Novi Sad. Pita on mene gde je to, ja kazem u Vojvodini, a on me pita jel to u Srbiji, ja kazem ne ne ne :jok:  A u kaficu se okupilo 10 momaka da vide nekog stranca sa motorom. Pa napolju stoji jos njih 5 momaka i zagledaju mi motor. Bas bas mi je bilo neprijatna situacija. Mesto se zvalo Korçë. Inace je taj lik sto smo isli na pice je skroz super. Ovo sve pisem kako je bilo u ono vreme kada sam se ja vozao po Albaniji.

@Gliga Putopis je kao i svaki raniji, Vrhunski odradjen. Svaka ti cast :) Izvinjavam se sto sam napisao koju recenicu duze.

U Albaniji sam uradio nekih od prvih Sefija ;)

MfTivtw.jpg

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Advanced Member, 1766 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: KLE 500/Aprilia Tuareg 660

Sedmi dan, 2.8. Nacionalni park Lure-Berat

 

Standardno rano ustajanje, alarm zvoni u 6:00 (rano ustajanje je jedna od najkorisnijih odluka na ovom putovanju). Šetnja po okolini, branje divljih malina, fotkanje... Onako, sve uobičajeno. Prvobitni plan za danas je predviđao ubitačnih 350-400 km vožnje od čega bi bar polovina bila van asfalta. Iskustvo od prethodnih godina me je naučilo da od realizacije takvih planova nema ništa ukoliko želim da uživam. Pošto je ovo godišnji odmor uživanje je pri vrhu liste prioriteta. Dakle, postoje dve rezervne varijante; prva je da vozim sve redom i da zabodem šator kada mi bude dosta, druga je da odvozam veliki deo planirane rute ali da pri kraju izađem na asfalt i stignem do Berata...

 

2015-08-02%252520002.jpg

 

2015-08-02%252520003.jpg

 

2015-08-02%252520004.jpg

 

2015-08-02%252520005.jpg

 

 

Pozdravljam se sa sinoćnom ekipom i krećem. Jedna od stvari koje sam saznao prethodno veče jeste da put kojim sam krenuo zaista izlazi na drugu stranu nacionalnog parka, trebao bi biti prohodan (olako shvatam razdaljine u fazi planiranja. Redovno bude: "A, možeš misliti. Ako ne može da se prođe vratiću se časkom tih 20-30km i nikom ništa". 20-30km je sat vremena vožnje sa pauzama za fotkanje...).

 

Put je od samog starta lošiji nego do jezera Madh, sinoćnjeg kampa. Jutro je i vozim lagano, opušteno. Često stajem radi fotkanja jer prilike su brojne.

 

2015-08-02%252520008.jpg

 

2015-08-02%252520009.jpg

 

2015-08-02%252520010.jpg

 

2015-08-02%252520011.jpg

 

Jezera se ređaju jedno za drugim. Neka lepa, neka baš i ne. Sva su ljudskih ruku delo. Veliki deo šume je stradao u požarima ranijih godina, sada se priroda lagano oporavlja.

 

2015-08-02%252520012.jpg

Neprikladnije mesto za lavove teško mogu zamisliti. Ovo je česma u sred šume na sred planine u sred piiiiiiiiiip materine. Okolo je sve kamen i drvo...

 

2015-08-02%252520013.jpg

 

2015-08-02%252520014.jpg

 

2015-08-02%252520015.jpg

 

2015-08-02%252520017.jpg

 

2015-08-02%252520018.jpg

 

Kilometri odmiču a put postaje progresivno lošiji. Naiđe tako zemljana deonica sa gomilom bara. Ne možeš ih zaobići a voda je potpuno blatnjava te ne možeš proceniti dubinu. Zagaziš točkovima i iznenadiš se koliko visoko moraš podići noge da se čizme ne bi napunile. Dobra stvar u celoj priči je to što nema skrivenog kamenja...  Verovatno očekujete da sledeća rečenica bude "a onda sam naleteo na skriveni kamen i ostao bez šrafa za ispuštanje ulja."

 

Nisam.

 

Posle te deonice sa barama dolazi se do jedne blage uzbrdice na livadi. Koliko je put dobar možda najbolje opisuje činjenica da celom uzbrdicom postoje desetine "puteva", tragova od terenaca. Svako pokušava da nađe ne toliko najbolji koliko najmanje loš put. Realno, za motor nema problema jer nije strmo a i suvo je. Sa vrha tog brda nizbrdo vode 2-3 puta. Prvi je bio toliko strm, kamenit i neprivlačan da sam okrenuo. Drugi je malo manje strm i malo manje kamenit tako da može poslužiti. Meni je nekako na vrhu bilo jasno (ili mi je bar delovalo) da jednom kada siđem nema povratka uzbrdo. E, toliko strmo i kamenito (podloga je zemljana sa dosta krupnog kamenja koje viri i čeka svoju priliku da nešto ošteti). Da se ne lažemo, ova strma deonica je dugačka možda čak i 100m. Negde na pola nizbrdice kamen ispred prednjeg točka me izbacuje iz ravnoteže, puštam kočnice i silazim sa puta. U sledećem trenutku već jurim, ni sam ne znam kako ostajem na točkovima. Prvi adrenalinski momenat na ovom putovanju :)

 

Fotki sa cele ove zezancije nemam, video verovatno postoji. Jednom će doći na red...

 

Sišao sam na normalni loš put, već je ravno. Prelazim preko isušenog kamenog korita nekog potoka koje ne deluje preteći. A onda sam naleteo na kamen, koji nije bio skriven, i ostao bez šrafa za ispuštanje ulja. Dobro, to da sam ostao bez šrafa sam saznao malo kasnije. Za udarac u kamen sam znao odmah. Nasađivanje motora na kamen, ni prvi ni posledji put. Do sada se uvek završavalo samo krivljenjem alu zaštite tako da ovoj pojavi više i ne pridajem neku pažnju. Dakle vozim dalje. Penjem se uzbrdo možda kilometar, možda dva kilometra. Krenem da silazim (vrlo bitan trenutak, SILAZIM) na drugoj strani i učini mi se da motor ispušta čudan zvuk. Stanem, ne gasim mašinu, pogledam dole a ulje samo šiklja!!! Onako, momački.

 

2015-08-02%252520019.jpg

 

 

 

E, biću dovoljno bezobziran da ovde napravim pauzu sa pisanjem. Ne toliko da vas držim u neisvesnosti, jer svi znate da sam nastavio sa vožnjom, koliko zbog činjenice da ima još puno da se piše a ujtru valja raniti na posao :)

  • Podržavam 17

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 139 postova
  • Lokacija: Bgd.periferija
  • Motocikl: Triumph Speed Triple 955i

Pa hajde covece, vec tri dana ni slova... stvarno bezobzirno.

 

CEKAMO nastavak ovog sjajnog putopisca i avanturiste.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Advanced Member, 1766 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: KLE 500/Aprilia Tuareg 660

Dvanaestočasovno radno vreme šes' dana nedeljno ne ostavlja mnogo vremena za piskaranje. Večeras pravim film, ako ne krenem sa tim bojim se da će sve ostati u domenu gomile klipova na kompu koje niko ni ne pogleda... :)

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Advanced Member, 1766 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: KLE 500/Aprilia Tuareg 660

Vidoje je gotov i meni se sviđa   :hvala:   Sad još samo da bogovi Youtube-a i interneta obave svoj deo posla, a potrajaće par sati... Do tada samo jedan frejm, negde sa kraja filma :)

 

OafKY9n.jpg

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Advanced Member, 1766 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: KLE 500/Aprilia Tuareg 660

Evo ga. Standardno unakažen kvalitet prilikom Youtube kompresije al' suština je tu. Ustao sam iz kreveta u dva ujtru samo da bih objavio link, da ne bude kako vas puštam da dugo čekate :)

 

  • Podržavam 11

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 349 postova
  • Lokacija: Runaway hill
  • Motocikl: suzuki dl-650 L7

Odlican je video, stvarno izgleda kao da si nas odveo tamo na  kratko. Ne bi mi bas bilo svejedno na 4.45, ostro kamenje sa pogledom na provaliju...

Nestvarno.

Hvala, sto si dozivljaj podelio sa nama.

 

Veliki pozdrav

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Јахач змајева, 1537 postova

Dvjema stvarim se divim...

Prvo tebi jer si malo :lud: , pišem ovo ne misleći ništa loše...  :lol2: 
Drugo tom nosaču telefona koji ni u jednom trenutku nije zaboravio zašto je on tu...

Put je odličan, čekao sam da završi pisanje pa da te hvalim...
Svaka ti čast.

Stranici koji su ti rekli da je gefahrlich su potpuno u pravu...
na stranu uzbuđenje koje takav put za tebe očigledno nosi, zamisli (ne dao Bog) da nisi mogao da središ motor, ili da si se i sam povrijedio... uh...

U svakom slučaju kompadre, imaš los cojones i moj duboki naklon za ovo uživanje koje si dao nama, čitaocima, koji ne volimo ovakve vrste vožnje ili nemamo taj dio tijela koji ti imaš...  :lol3:  :lol3:  :lol3: 


Živio... 

 

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 55 postova
  • Lokacija: BG
  • Motocikl: R1100GS

ako ne krenem sa tim bojim se da će sve ostati u domenu gomile klipova na kompu koje niko ni ne pogleda... :)

Lepo si opisao moje klipove iz Albanije 2014. Eno ih i dalje na eksternom disku, nesređeni.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Advanced Member, 1766 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: KLE 500/Aprilia Tuareg 660

Sedmi dan, nastavak

 

 

Kill switch je blizu. Prvo što pomislim u tom trenutku jeste, sasvim logično, da sam naj#%b'o. Polupanom karteru baš nema pomoći. Lagano smišljam logistiku potrebnu za prebacivanje motora do neke civilizacije, servisa, kuće... 
 
Spustim se ugašenim motorom do prvog iole ravnog mesta gde zapravo mogu sići sa motora. Hmmm, deluje da ništa nije polomljeno, samo nedostaje šraf. Naravno, jedina svrha tog šrafa jeste da ulje zadrži u mašini tako da mi nedostaju i sve tri litre ulja. Ali to već ne deluje kao nerešiv problem. Dobro, nit imam rezervni šraf niti sam ikada nosio ulje uz sebe...
 
Ne zaboravite, društvo sa pet terenaca ide istim ovim putem. Možda će proći pola dana dok stignu ali biće tu. Ne znam imaju li oni ulja ili, kojim slučajem, odgovarajući šaraf ali lakše se čovek oseća kada vidi neki izlaz iz sranja... Pošto mi ne pada na pamet da stojim tako pored puta nedoređeno dugo odlučujem da se spustim motorom koliko god bude moglo. Nije moglo daleko, nizbrdica prestaje ubrzo. Logičan sledeći korak jeste da nastavim gurati potpuno natovareni motor od 200 kila. Odavno znam da je to uzaludna rabota al' opet, ne mogu samo da stojim/sedim i čekam.
 
Nakon 20-30 metara guranja nailazim na raskrsnicu; levo se odvaja strmi put nizbrdo, prečica. Pravo produžava ovaj put na kom sam ja. A desno, desno put vodi do rudnika koji je možda 200-300m dalje... Dakle: pravac rudnik. Možda ne bi bilo loše napomenuti da je tog dana bila nedelja. U baraci pred ulazom u rudnik jedan čovek, sprema klopu ili šta već. Po izrazu njegovog lica bilo je jasno da baš i nisu navikli na posetioce.
 
"Motor, ulje, problem." Te reči nekako isto zvuče na mnogim jezicima, očito i na albanskom. On od engleskog poneku reč. Nekako se brzo sporazumemo šta meni zapravo treba, čak i gradaciju ulja. Krene on da pretura po prostorijama al' ulja nema. Kratak telefonski poziv i sav se ozari, dobio je informaciju gde imaju uštekane dve litre ulja. Do tog vremena on već zna da sam iz Srbije, to ni na jedan način ne umanjuje njegovu spremnost i želju da pomogne. "Friends?" Nemam, putujem sam. Reakcija mi nije iznenađenje: dobro poznati gest kada osoba vrti kažiprst tamo oko slepočnice... "Crazy..." Iznad rudnika se vijore albanska i turska zastava. Kaže tip da možda baš i nije najpametnije samostalno putovati Albanijom sa srpskim tablicama, ipak može da se naiđe na budalu. Jezička barijera je ipak golema pa ne hvatam celokupnu priču.
 
Pokušavam da objasnim kako mi je još neophodan i šraf ali se ne razumemo. Za svaki slučaj već gledam šta bi od bačenih predmeta možda moglo da se iskoristi: kese kao zaptivke, zamišljam već i granu zabodenu u rupu a sve to pričvršćeno španerima... Zvoni njemu telefon u svemu tome, na kraju razgovora: "friend, moto, problem..." treba mu litra ulja... Jbg, ja bih baš voleo dve ali i jedna je bolje nego ništa. Siđemo zajedno do motora, gleda on šta i kako i kaže ne sipaj, fali ti "borelji". Eh da, borelji mi treba. Sve mi bilo na vr' jezika (ograđujem se, verovatnoća da se tačno ovako piše ili makar izgovara je oko 2%, meni je tako ostalo u sećanju).
 
Koristim priliku da napravim fotku, ne znam da li ćete mi verovati ali nije mi baš bilo do fotkanja za svo ovo vreme :D
 
2015-08-02%252520020.jpg
 
2015-08-02%252520021.jpg
 
 
Ode čovek gore do rudnika i vraća se posle par minuta sa nekoliko šarafa. Svi predugački ali poneki ipak odgovarajućeg prečnika. Problem rešen!!!
 
2015-08-02%252520022.jpg
 
Za litar ulja nije problem, njemu ne treba. Drugu bi mogao da mi proda ali bi imao logistički problem da se to njemu opet donese. Sipam prvu litru, upalim mašinu i obradujem se kada ne čujem čudne zvuke. Lampica za slab pritisak se ugasi, kez mi napadne lice. 5€ je litra ulja (gradacija sasvim prikladnih 20W50, mineralno), pružam 700 Lek-a ali lik odbija, vraća 200. Ni da čuje. Dakle u vukojebini platim litru spasonosnog ulja 500 Leka, toliko sam ga platio i dva sata kasnije na benzinskoj pumpi...
 
Saznam da je kraj makadama na 15-ak kilometara, odatle "samo pravo asfaltom do grada Burrel." Mrzim objašnjenja tipa "Samo pravo", ili "Samo prati glavni put". To nikada, nikada nije istina. Saznam i gde da nađem servis, da mi skrate ovaj novi šraf. Dobijem i još jedan-dva rezervna šrafa :)
 
Izgrli me tip na rastanku, izljubi... Realno, mislim da cela ova igranka nije trajala više od sat vremena što je, priznaćete, zanemarlivo mala količina vremena za rešavanje ovakvog problema  :jee1:
  • Podržavam 17

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Јахач змајева, 1537 postova

Ja sam jedan od onih koji vjeruju da će se uvijek i u svakoj situaciji naći neki dobar čovjek i među najgorim "neprijateljima" (da se tako izrazim mada ne zvuči prikladno) koji je spreman da pomogne unesrećenom...


E sada, da li sam ja sanjar ili naivan, to nije tema... ali eto... vjerujem...




Kolega, moram da priznam da si ti ovdje izuzetno dobro prošao, stvarno. Imao si sreće k'o pas...  :lol3:

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 5472 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: XT1200Z Super Tenere

Pozitivnim razmisljanjem si pokrenuo energiju koja je dovela do resenja problema! Skoro da bi mogao da se zakunem da je to pravilo! 

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Advanced Member, 1766 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: KLE 500/Aprilia Tuareg 660

Moram malo o sreći i putovanjima. Već dugo razmišljam na tu temu i to izgleda otprilike ovako...

 

 

Stvar je prosta: količina sreće koja me prati na ovim mojim putovanjima već počinje da me zabrinjava.

 

Da se podsetimo:

-prvo putovanje, puca guma na nekom totalno sporednom putu. Mislim da nisam imao rezervnu (imao pribor za krpljenje) a ni za pumpu baš nisam siguran. Pola sata bezuspešnih pokušaja skidanja gume sa točka je dovelo do toga da se na tom sporednom makadamskom putu pojavi prazan kombi sa vozačem voljnim da me odbaci do vulkanizera, 80km dalje. Nije hteo da naplati a nijedna cena ne bi bila previsoka...

 

2012-07-20%252520042.jpg

 

 

-drugo putovanje, negde na vrhovima Stare Planine klizam u krivini i puca mi dekla alternatora, curi ulje. Do Pirota mislim da ima preko 40km. Rupa je pozicionirana tako da ulje skoro i ne curi kada je motor u uspravnom položaju. Jedan poziv Darku (Desert Fox) i to je to. "Dođi do Pirota i ništa se ne sekiraj." Dva sata kod majstora i stvar je rešena, još je i KLE bio opran. Naravno da nikakva vrsta plaćanja popravke nije dolazila u obzir.

 

Rh04Z2k.jpg

 

 

-Prvi dan ovogodišnjeg putovanja, već opisani problem sa svetlima i opet totalno nesebična popravka po hitnom postupku. Sada ovo sa šrafom i uljem...

 

Gde su tu još nebrojene dobrote od slučajnih, potpuno nepoznatih ljudi bukvalno u svakom kraju u kom sam bio. Što dalje od civilizacije to veća verovatnoća da će stranci nuditi pomoć neočekujući ništa zauzvrat. Dobro, očekuju društvo i malo priče ali to se podrazumeva. Gošćenja, čašćavanja, pozivi na druženje, noćenje. Neverovatna, zaista neverovatna količina pozitivne energije svuda i uvek. Na svim putovanjima još nijednu neprijatnu situaciju nisam imao.

 

 

E sad, svestan sam ja činjenice da sreća ne može trajati zauvek, prosto se ne možeš oslanjati na to. Već neko vreme se bojim dana kada će sve ovo doći na naplatu. Znam da će to biti strašno loš i težak dan, moje je da uživam do tada :)

 

I onda predzadnjeg dana putovanja doživim udes. U prvi mah pomislim da je to to, eto je naplata za svu onu silnu sreću. Posle sat-dva-tri se malo saberem, shvatim da nemam praktično nikakih povreda a malo, tako malo je falilo da ostanem bez noge (levi štap prednje viljuške se zabio u blatobran kola što je mene katapultiralo sa motora. Da se nije zabio amortizer prva sledeća stvar koja nailazi jeste moja leva noga...), u celom procesu upoznam još nekoliko izuzetnih ljudi... Na kraju postane jasno da je ludačka sreća i dalje tu, samo su okolnosti malko drugačije.

 

Nisam od pobožne sorte nit' nešto verujem u karmu i tako to. Ne tražim objašnjenja ni razloge za sve ovo, ćutim i plivam.

  • Podržavam 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 55 postova
  • Lokacija: BG
  • Motocikl: R1100GS

 

Gde su tu još nebrojene dobrote od slučajnih, potpuno nepoznatih ljudi bukvalno u svakom kraju u kom sam bio. Što dalje od civilizacije to veća verovatnoća da će stranci nuditi pomoć neočekujući ništa zauzvrat. Dobro, očekuju društvo i malo priče ali to se podrazumeva. Gošćenja, čašćavanja, pozivi na druženje, noćenje. Neverovatna, zaista neverovatna količina pozitivne energije svuda i uvek. Na svim putovanjima još nijednu neprijatnu situaciju nisam imao.

 

 

Unapred izvini ako će ovo da ti zvuči kao popovanje, nije to namera. Moj je posao takav da se lako i često gubi glava (naravno, svako samo po jednom). Iskustvo i godine prilično pomažu da se ne izgubi, ali treba preživeti prvih godinu-dve-tri (pogibija ide nisponom eksponencijalnom krivom).

 

Elem, tako kad sam ja bio mlad majmun i kad sam počeo da se bavim ovim čim se bavim... posle 2-3 dana uzme me jedna stara kuka pod svoje, kaže "ti ćeš sutra, blago čiki, sa mnom". Krenem ja da se gicam, da ko je on da mi određuje šta ću i kako ću i štajaznam... ali ipak poslušam. Provedem s njim ceo mesec, još on svašta plaćao, nije mi dao da se uhvatim za novčanik, čak ni za ono što bi inače firma platila.

 

Tada nisam znao zašto je to tako ali kasnije, kad sam preživeo i sam postao stara kuka i ja sam instinktivno počeo da skupljam guštere, hteli oni to ili ne, i da ih vodim za ruku, učim, pomažem da ne izgube glavu. I kad me pitaju kako da se zahvale ili čime da uzvrate kažem: meni ničim - a kad budeš jednog dana ovo plaćao znaćeš da si platio meni, kao što sam ja platio nekom, a da mene neće tu biti.

 

Tako i ovo tvoje - kruženje dobrote i ljudskosti u prirodi. Neko to odgore vidi sve. I dobro je što je to tako, i hvala svima koji su ikome ikad pomogli i hvala unapred svima koji će ikad ikome pomoći. Sve se to negde izravna.

 

A inače u 27 godina odlazaka u Albaniju čak ni u najnapetijim godinama nikad ni jedan problem imao nisam. Dobri ljudi, hvala im što su takvi i nek su živi i zdravi i veseli i svaka im dala!

  • Sviđa mi se 2
  • Podržavam 16

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1109 postova
  • Lokacija: Sr.Mitrovica
  • Motocikl: Honda Africa CRF 1000

Bravo na izvlacenju,cekao sam pricu o sarafu od pocetka(i o cerki onog albanca,valjda to sledi sad) mogu samo da mislim kako si se osecao u tom trenutku.

A sto se tice ljudi ja sam bio vrlo prijatno iznenadjen kao i ti velikim srcima ljudi koji hoce da pomognu.Naime pre par dana osvajamo transalpinu i ja odjednom ostajem bez struje,motor se gasi mrtav skroz.Stajemo drugar i ja(posto je nizbrdo dovucem se do neke male pumpe) i tu krece sarafanje,skidanje oklopa, rezeorvara itd.Misleci da je akumulator crkao skroz(mada bi upalio na gurku valjda) pocinjemo da trazimo kablove,naravno niko nema.Dolazi covek(60 godina) i donosi nove kablove s pumpe i kaze to je moj poklon za tebe Ja obozavam srbe ceo svet je nepravedan prema vama,valjda ce te upaliti.

To su ti ljudi zbog kojih ima neki tracak nade da nije sve pokvareno,korumpirano,bahato i prokleto,jedini je problem sto su uvek u manjini ali ono sto vredi nikada se ne pojavljuje u velikim kolicinama(kao zlato).

p.s. ah da nestalo je struje zbog zardjalog sarafa koji drzi kontakt izmedju brave i reglera valjda-sekund smirglanja i upali kao mina,al dok smo ga nasli uh

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Advanced Member, 1766 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: KLE 500/Aprilia Tuareg 660

Sedmi dan, još jedan nastavak...

 

 

Dakle, problem sa uljem je za sada rešen (sad proverih na track logu, stajao sam manje od 50 minuta...). Ostaje da odvozam tih 10-15km van asfalta i onda još 15-20 asfalta do grada i majstora. Ne zaboravite da je ovaj šraf sada bar 3cm duži od originalnog, odnosno da ispod motora viri 3cm nečeg što više ne bi valjalo udariti. Ne pamtim kada mi je vožnja bila psihički napornija. Na svakom udubljenju, rupi, usporavam do brzine hoda, spuštam noge na put i tako rasterećujem motor. Zabavno? Ni najmanje.

 

Grad u koji treba da idem nije na mojoj originalnoj trasi. Par minuta mi treba da ga uopšte lociram na karti i još malo da utvrdim kako mi to ni malo ne remeti planove za dalju vožnju. Posle bezgranično mnogo vremena dolazim na asfalt, nov, još crn. Pratim uputstva "kada izađeš na asfalt samo pravo" i 10-ak minuta vozim u nekom potpuno pogrešnom pravcu. I ovde su specijalizovali onu foru gde se asfaltira samo deonica u sred ničega, kojoj se sa obe strane prilazi makadamom...

 

Na prvoj pumpi kupujem još jednu litru ulja. Najfinije, najkvalitetnije superspecijalno ulje vrste "Dajštadaš". Ta mi je bila omiljena... Na ulazu u Burrel auto praonica (definitivno prva reč koju ćete naučiti kada putujete kroz Albaniju: "Lavazh" ili "Lavazho", zavisno od kraja. Autopraonica ima praktično na svakom ćošku. Svaka besposlena osoba sa vodom, crevom i izlaskom na ulicu će imati svoj lavazh), posle par stotina metara nailazim i na preporučeni servis. Sada možda nije loš trenutak da još jednom spomenem da je taj dan bila nedelja. U servisu nigde žive duše. Protivno svim mojim očekivanjima ni u roku od dva minuta, koliko sam se vrzmao po dvorištu, niko se nije pojavio. Nikakav problem, Sreća se opet postarala za mene. Naime, prolazeći pored malopre spomenute praonice video sam tipa koji nešto vari, seče. Upravo ono što je i meni potrebno.

 

Deset sekundi objašnjavanja i pokazivanja rukama i razumeli smo se. Još par minuta tražim posudu u koju ću istočiti sveže ulje. Trebam li napomenuti da je Čovek odbio da naplati? Verovatno zato što je nedelja...

 

2015-08-02%252520022a.JPG

 

2015-08-02%252520022b.JPG

 

Snimci su sa kamere, hteo sam da snimam film, ne znam kako su se oni stvorili...

 

 

Jedna briga manje. Ostaje da me kopka pitanje da li je došlo do nekog oštećenja unutar mašine. I dalje sam u pripravnosti, spreman da produžim za Makedoniju na prvi nagoveštaj nevolje. Vozim prema gradiću Bulqize. Ne želeći da ponovim jučerašnju grešku (neverovatno da je to bilo samo 24 sata ranije...) sa gorivom stajem na prvu pumpu i točim gorivo. To je bila prva situacija da se neko okoristio o moj nedostatak lokalne valute. Svesno bezobrazan kurs Eura kada je već bilo suviše kasno. Jbg, plati i vozi. Uz pumpu je i restoran, u restoranu krkanluk/svadba/šta god. Klinka od 5-6 godina stidljivo koristi priliku da vežba engleski. Drkoš pumpadžija je već zaboravljen.

 

Na nekoj od sledećih pumpi odlučujem da ipak ne bi bilo loše da uzmem još jednu litru ulja. Prilikom zamene uvek sipam 3 litre tako da računam da će mi od ove zadnje boce dosta ostati. "Dajštadaš" 20w50 ulje ovde košta isto kao i na planini, 500 Leka bez računa, iz sobice pored pumpe... U mašinu sipam celu flašu a nivo ulja ostaje negde jedva iznad minimuma. Hmmmmmm, nešto ne štima. Prilikom zamene ulja, sa sve menjanjem filtera, 3 litre budu dovoljne da nivo ode na maksimum. Tada se trudim da iz mašine iscedim svo staro ulje. Sada solidno sumnjam da ga troši, i to da ga dosta troši što ne može biti dobro.

 

Plan je da stignem do Bulqiza, 20-30km dalje tamo klopam, proverim situaciju sa uljem i odlučim da li produžavam prema Makedoniji ili nastavljam sa originalnom rutom. Rudarski gradić Bulqiz je podeljen na dva dela, na dve strane doline. Sredinom doline prolazi put a svaki deo grada se ugnezdio pod planinom na svojoj strani. Izbor mesta za klopu nije baš neki tako da zabadam u prvu hamburgeriju. Sedim, klopam, gledam prolaznike... Mladi su većinom u nekom krimi fazonu, kao crnci iz američkih filmova (čisto izgledom i stilom, daleko od toga da su stvarno kriminalci). Ovo je slučaj u celoj Albaniji. Prevedeno na jezik televizije, tj muzike na televiziji to izgleda ovako:

 

 

4 od 5 spotova je ovog tipa...

 

Bitne stvari, nema sumnje, i znam da vas jako zanimaju. Za vreme ručka (ili beše doručak u 14h...) sam video i prvi veliki motor u Albaniji, a da nije stranac. Nešto nalik Goldwingu, vozi ga nešto nalik glavnom baji u selu...

 

Ulje nisam nešto pošteno ni proverio tako da je logična odluka da se ipak držim originalnog plana. 70-ak kilometara off-a od Bulqiza, preko Bize-a do Elbasana uz opciju da negde uz put zanoćim. Ni malo mi ne smeta što je početak puta asfalt. Loš, stari, propali asfalt. Rudarska okna na sve strane, kilometrima i kilometrima. Poneko napušteno industrijsko postrojenje pa onda opet okna... Saznadoh kasnije, u pitanju je rudnik hroma sa najvećim rezervama u Albaniji... Do tada sam se već malo opustio po pitanju stanja motora tako da se moglo fotkati.

 

2015-08-02%252520023.jpg

 

2015-08-02%252520024.jpg

 

2015-08-02%252520025.jpg

 

2015-08-02%252520026.jpg

 

Granicu kraja asfalta i početka makadama nije lako utvrditi, toliko je taj asfalt dobar. Priroda, malo potpuno goli kamenjar pa malo četinarska šuma pa opet kamenjar... Mnogo tako naglih promena okruženja posvuda u Albaniji. To je bila jedna od prvih stvari koje su upale u oko prilikom premijerne posete (joj, moraću i to da bacim na papir, čisto da vidite da umem i ja da putujem asfaltom, sa suvozačicom kao normalan svet. Tri nedelje Makedonije, Albanije, Grčke, opet Albanije, Crne Gore i Bosne... Šta ima veze što je bilo davno :D ).

 

2015-08-02%252520027.jpg

 

2015-08-02%252520028.jpg

 

Skupe i opasne greške...

 

2015-08-02%252520029.jpg

 

 

Do Bize-a ništa naročito uzbudljivo. Stvarno se ne sećam nikakvih pojedinosti a pošto nemam fotke... Bize je napušteni gradić (zovem ga gradić jer je imao isključivo zgrade, njih 5-6-8) koji sada polako propada. Kao takav bio je nezaobilazna tačka na mom putovanju. Do vremena kada sam stigao tamo već nisam bio naročito raspoložen za istraživanje i zavlačenje u ruševne zgrade. Tome doprinosi i činjenica da ipak ima pokoji živ ljudski stvor kao i vojna baza. 'de je vojna baza tu nije poželjno mlatarati velikim fotoaparatom. Zdrav razum... Pravim pauzu za zasluženu dremku i samo pomalo fotkam. Moraće to pre ili kasnije da se dopravi :)

 

2015-08-02%252520032.jpg

 

2015-08-02%252520033.jpg

 

2015-08-02%252520034.jpg

 

2015-08-02%252520035.jpg

 

Ovaj je, zajedno sa svojim jatom, krenuo strateški da me opkoljava. Verujem da sam se izvukao u zadnjem momentu...

 

16h je debilno vreme u jednom dugačkom letnjem danu. Suviše rano da se čovek smesti (izuzev u slučaju da je lokacija odlična) a opet suviše kasno da se vozi nešto ozbiljnije posle toga. Po mojim beleškama do Elbasana imam 60-ak kilometara, nemam informaciju koliki deo je bez asfalta pa računam da je to cela deonica. Dva sata vožnje kako god okrenem i zastanem. Za kampovanje nemam vode (a i poznato je da je ne smem tražiti od ljudi koji npr. žive ovde) tako da ta opcija za sada otpada. Opcija da ostatak dana izvezem po originalnom planu je već sada u domenu fantastike (nakon Elbasana još skoro 100 km off-a do vrha planine Tomori, od toga solidan deo vodi kroz korito reke za koje ni ne znam da li je prohodno). Spavanje u Elbasanu nije privlačno ali je realna opcija. A onda, "tu" je i Berat. "Ovoliko" daleko na karti znači da realno nemam predstave koliko stvarno ima, nikada nisam razmatrao tu opciju. Nadam se da su putevi asfaltirani inače neće da valja. Fotki Berata se sećam iz perioda planiranja. To je takođe jedno od mesta koja sam morao videti (po planu tu mi je bio predviđen jedini čvrsti smeštaj, to valjda govori koliko me se još tada dojmio). Procenjujem da vredi forsirati. Teoretski stižem pre mraka, fotkam stari grad obasjan zalazećim suncem i tako. Teoretski...

 

 

Put na izlazu iz Bize-a je zaista odličan. Gas gas gas, uživancija. Već vidim kako do Elbasana stižem mnogo brže od planiranog. Sreća ne traje naročito dugo, samo do prve raskrsnice. Nakon toga put se pretvara u onu staru kaldrmu (ne ove "moderne" kocke već staru, pravu kaldrmu od prirodno oblikovanog kamena). Vozim dosta agresivnije nego što bih to inače radio. Realno prija, zanimljivo je, a i praktično je jer štedi vreme. Loša strana je to što si tada mnogo bliže granicama mogućnosti, kako tvojih tako i "motorovih". I primeti se. U više navrata prednji kraj beži u krivinama. Svaki put Mitas zagrize na vreme ali se svaki put i dobro štrecnem.

 

Psujem sam sebe nakon odluke da pratim svoj track log, očiglednu prečicu, umesto da produžim okolo ovim proverenim putem. Prečica je neki traktorski put kroz šumu. Kolotrazi, duboke rupe, zemljana podloga koja je srećom suva. Par minuta psovanja i opet sam na putu (naravno da nisam mogao da se okrenem na livadi posle prvih 200 metara. Ne mogu da se okrećem... "Možda će posle ipak biti bolje" sindrom je potencijalno vrlo zeznuta stvar). Svo vreme se vozi kroz šumu tako da nema ni pogleda.

 

Negde, bez neke naročite najave put se ponovo pretvori u odličan makadam. Taman tu negde je i šuma posustala. Sunce se bliži kraju svog dnevnog putovanja tako je celokupan utisak koji oko zapaža vrlo zadovoljavajući.

 

2015-08-02%252520036.jpg

 

2015-08-02%252520037.jpg

 

Rekao bih da sam do ovog momenta već regulisao problem sa vodom jer sam ipak počeo da tražim potencijalno kamp mesto. Međutim, i dalje je suviše rano (čitaj: nije sumrak) pa sam probirljiv. Na lokalni, uzani asfaltni putić izlazim 15-ak kilometara pre očekivanog. Sjajna vest u ovom trenu. Čak i asfaltom treba mi dugačkih po' sata do Elbasana.

 

2015-08-02%252520038.jpg

Pogled sa brda na glavni put.

 

Još u Bulqize-u sam isplanirao da u Elbasanu proverim ulje. Makedonija odatle još uvek nije daleko a put je magistralni. Nakon Elbasana idem u suprotnom pravcu, udaljavam se. Ne stajem. Naravno da se ne zaustavljam... Zašto bih proverio tako banalnu sitnicu koja može da upropasti ostatak putovanja.

 

Glavni put me zatiče malo nespremnog. Zadnja dva dana sam vozio ili vukojebinama ili neopterećenim putevima pa mi magistrala sa saobraćajem i svim pripadajućim idiotima, onako, ne prija... Elbasan valjda prolazim glavnom ulicom. Lep grad, deluje moderno. Prijatno iznenađenje ovako u prolazu.

 

Na navigaciji povučem pravu liniju između trenutne lokacije i cilja, dobijem razdaljinu koju 'tica mora preleteti (navigacija koju koristim nema mogućnost automatskog rutiranja, samo prati unapred crtani track log i prikazuje poziciju na karti. Ovo mi savršeno odgovara). To konzervativno pomnožim sa dva i računam da je to moja daljina. Tako nekako. E, tom metodom zaključim da do Berata ima još dosta, svakako više od sat vremena vožnje. Dugo nakon Elbasana se vozi kroz neka naselja. Put dosadan i loš. Sunce je zašlo i opet kao tražim mesto za kamp a znam da od te priče nema ništa. Nameračio sam se na krov i krevet u starom delu Berata i to je to.

 

Berat, prvi mrak. Ulaz u grad savršenim novim putem. Dobro, deo oko starog grada je trenutno gradilište ali, tamo gde nije presečen zbog kopanja kanala, put je dobar. Maglovito se sećam nekog stranog putopisa gde su stranci našli odličan i jeftin smeštaj tako što im je prišao lokalac na skuteru. Već sam prošao stari grad a niko da me "spopadne". Ne pada mi na pamet da idem dalje, ako ću plaćati smeštaj to mora biti u starom gradu jer sve ostalo je isto kao i bilo gde drugo... Dakle okret. Parkiram pred hotelom, na vratima silne preporuke od ovih i onih poznatih turističkih organizacija. 4 zvezdice, gospodski... Nije za mene. Iza ćoška, malo uzbrdo je hostel. Moje zvonjenje na interfon ostaje neuslišeno. Jbg, ipak idem u zvezdice pa šta bude. Mogu samo da zamislim na šta sam ličio momku na recepciji. Perfektan engleski, soba nema.

 

E izeš ga. Sad stvarno ne znam šta ću i gde. Recepcioner me upućuje na hostel gde sam već izvisio. Izađem napolje i u roku od 20 sekundi me spopadne čikica, bez skutera doduše, "Room?" Jašta more, naravno da mi treba soba!!!. Izdaje on, malo dalje tamo uz brdo. Mogu slobodno da ostavim motor to dole dok mi on pokaže. Što se više penjemo, a penjemo se koliko god ima puta, sve više mi se čini da je ovo bila loša ideja. A onda iznenađenje. Kuća, praktično na samom vrhu starog grada, sa dvorištem/terasom. Kompletno renovirana soba sa kupatilom, klimom... Ne dvoumim se. Samo je trebalo prikriti oduševljenje dok ne prođe deo sa pričom oko cene. 15€ noćenje sa doručkom... Jbg, daj dve noći o'ma!!!

 

Ostavim ranac i jaknu i idem dole po ostatak stvari. Domaćin ide samnom i nekako računam da će mi pomoći bar sa kacigom ili fotoaparatom. Ništa od toga. Parkiraj ovde, ne brini, prijatno veče. Nekako sve to razumem iako ne pričamo isti jezik. Velika torba, kaciga, fotoaparat... Preko 20 kila stvari a vruće je. Da, nisam spomenuo. Uličice u starom gradu su pešačke. Strme, uzane i sa stepenicima tako da nisu predviđene za saobraćaj. Umro sam do vrha bar nekoliko puta. Činjenica da sam 100 metara penjao pogrešnim putem uopšte nije pomogla... Zanimljivo kako mi uvek fali bar jedna ruka u ovakvim situacijama.

 

Klima, tuširanje i pravac u grad. Ne nosim fotoaparat. Prošlo je vreme za fotkanje a i ne moram baš očigledno da budem turista, to ću sutra. Glavna ulica me neodoljivo podseća na rivu u nekom primorskom gradiću, jedino što je umesto mora ovde park. Gužva, gomila ljudi. Klopam neki kebab. Za to malo vremena koilko mi je trebalo da smažem obrok ljudi na ulici je skoro nestalo. Neverovatna stvar, kao programirani, kao da ima policijski čas... 

 

Blago je reći da sam već tada bio oduševljen Beratom i da mi je drago što sam se ipak forsirao da stignem ovde danas.

 

Ovo bi komotno mogao biti najduži, fotkama neprekinuti, tekstualni deo u mojim putopisima.

 

 

 

280km, skoro 8.5 sati vožnje a sigurno preko 12 od jutarnjeg polaska. Do uveče sam već stigao i da zaboravim pola dešavanja... Track log, kao i do sada, možete naći u prilgou. U sledećoj epizodi smo na kratkom izletu oko Berata.

2015-08-02 0809__20150802_0809.gpx

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja