Jump to content

Moto Zajednica

Devojka za jedan dan

Recommended Posts

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

...ako sam nekada i hvatao sebe u pokušaju podvlačenja crte i računanja u šta je potrošeno pedesetak godina odustajao sam brzo...

 

...jer takav,krajnje besmislen račun na kraju se uvek svede na par stihova...

 

Grešio sam mnogo,i sad mi je žao

i što nisam više,i što nisam luđe

jer,samo će gresi,kada budem pao

biti moje delo-sve je drugo tuđe,

 

(Duško Trifunović)

 

Pesnik je tu da nas podseti da mnogi od nas ne ostadoše imuni na ovozemaljske grehe.Iako svi znamo da će mo ispaštati zbog toga jednoga dana kada to neko stavi na kantar,grehe ipak činimo...ili smo ih činili...

 

U neke smo srljali voljno,svesno i željno a neki su nam se prosto samo desili,možda i slučajno i bez namere a opet i bez želje da ih ne počinimo,bez opiranja,možda nismo ni bili svesni šta činimo u nekom trenutku.

 

Ne merimo ih sve istim aršinom,neki moj greh meni nekad deluje naivno i sitno a nečiji tuđi pregolemo,nekad je obrnuto-nečiji tuđi greh je malen,malecak,zanemarljiv,ma nije vredan ni spomena a moj sopstveni se čini veliki,ogroman,veći od ove noći u kojoj pišem priču o jednom grehu koji mi ponekad izmami smešak na lice.

 

Nije on usamljen na mom rabošu gde se teftere počinjeni grehovi,ima njih čini mi se nekad i previše,ali mi on nekako odudara od sličnih situacija u koje me gurnuše vetrovi života.

 

Ako se ispovedim greh me neće više mučiti,neće mi na san dolaziti ni padati na pamet u trenutcima kad čujem ''Yesterday,When I Was yong''...sladak je to greh bio,sladak kao pusta mladost koja prohuja tako brzo i ostavi nezaboravne uspomene...

  • Sviđa mi se 3
  • Hvala 1
  • Podržavam 31

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

Više od te pesme na greh me podseti jedan stari šator koga sam izneo napolje raspremajući garažu nameran da ga bacim jer samo smeta i skuplja prašinu već mnogo godina,kampovao nisam odavno...

 

Pomislio sam i da nije više upotrebljiv,možda su ga i miševi izgrickali?Otvorio sam ipak zelenu vreću u koju je upakovan i shvatio da sam pogrešio,trebalo ga je baciti odmah jer iz vreće uz koloniju pauka izađoše i uznemireni duhovi prošlosti....

 

Šator na prvi pogled ne izgleda loše,plave je boje i koliko vidim platno je čitavo.Rešim da ga postavim u dvorištu samo da vidim u kakvom je stanju.Možda ga nekom i poklonim ako je ispravan...

 

Postavio sam ga za tili čas.

 

DSCN0933.jpg

 

 

Ulazeći u tesan prostor zapahnu me neki karakterističan i davno zaboravljen miris kao odgovor na pitanje koje sebi često postavljam-mogu li uspomene da mirišu?

 

Mogu.I to jako...

 

Na podu napipah flekicu od voska...eh..

 

Pamtim ko da je bilo danas-dobio sam šatorčić 88-e od jednog prijatelja.Da se poslužim, ali ga nikad više nije tražio natrag.

 

Nije mu verovatno nikad ni trebao.

 

A meni jeste,baš te 1988-e meseca Jula.Po čemu uopšte pamtim neku godinu neki period mog života?

  • Sviđa mi se 3
  • Haha 1
  • Podržavam 30

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

Neke događaje pamtim po devojkama i ženama s kojima sam se voleo,družio,vozao...Po motociklu koga sam tad posedovao i vozio...

 

Po vožnjama i putovanjima...

 

U tim godinama meni je to bilo najvažnije...

 

A imao sam ih 28,obilato trošenih na druženje s devojkama kao i mnoge kilometre provedene na motociklu...

 

I mnogo ludih zadimljenih kafanskih noći zalivenih potocima alkohola i polupanih čaša...sisatim pevačicama i neumornim muzičarima koji znaju da odsviraju ''uzmi sve što ti život pruža'' ili ''oči jedne žene'' a neprijatno se štrecnu kad tražimo da sviraju ''ko to kaže ko to laže'' ili ''vostani Serbie'',to se tad nije smelo a sumnjam i da su znali.

 

Moja se malenkost uvek pitala,ponekad i naglas,kome bre i zašto smeta pesma?

 

Mnoga još pitanja nisu imala smislen a neka nikakav odgovor...

 

To je mene i par mojih istomišljenika često vodilo u rasprave bez početka i kraja,bez odgovora,načinjali smo filozofiju a da toga nismo ni bili svesni.

 

Takozvane istočne zemlje toga vremena bile su pune kafanskih pijanih filozofa ali ja sebe nisam tako video,bio sam samo mlad i radoznao čovek čije se misli raspinju između onoga što vidi i onoga što mu pričaju...

 

Famozni ''memorandum SANU'' koji se krišom u obliku fotokopiranog teksta distribuirao među proverenim poznanicima ponešto je razjasnio a iz belog sveta stiže najava kraja komunizma.

 

Sve to stvori popriličnu konfuziju među ''drugovima'' koje sam poznavao.Oni nisu mogli da shvate da nije sve onako kako su slušali na partijskim sastancima...i da će oni ubrzo biti samo prošlost...

 

...i da niko normalan neće verovati u to što oni propovedaju...

 

..i da niko više neće moći da,između ostalog,zabranjuje knjigu,pesmu ili film...

 

...niti će neko voditi ''službenu belešku'' o tome šta je čuo na pijacu ili u kafani...

  • Sviđa mi se 2
  • Podržavam 21

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

Ja sam njih razumeo odlično,mnogi od njih prodali su dušu za neku sitniju privilegiju,radno mesto,stan...i nisu hteli toga da se odreknu,uporno su srljali u nešto što nikako nije mogla biti ''svijetla budućnost'',više je ličilo da će biti mračna i nisam je samo ja tako video...

 

Ucenjivački pokušaji fabričkih ''partijskih aktivista'' tokom predzadnje decenije 20-og veka da me zavrbuju u njihovu satanističku stranku na izdisaju bili su jadni,smešni i naivni a moj odgovor uvek isti ''izvinte drugovi,nemam vremena,čeka me jedna crnka sa slatkom krofnicom među nogama''...

 

Nisam lagao nikoga,trošio sam vreme ispunjavajući svoj svet lepotama koje su meni bile drage i sa neskrivenim gađenjem gledao na ideologiju koju predstavljaju razni uvlakači,čankolizi,dupedavci...pohlepni sitni materijalisti kupljeni za tepsiju ribe a često i manje od toga...

 

Moje poimanje osnovnih životnih vrednosti nije bilo slično sa razmišljanjem većine ljudi koje sam sretao svakodnevno.

 

Zavrtao sam gas i bežao a to bekstvo me uvek vodilo na isti način i na slična mesta,moja su interesovanja bila vrlo predvidiva.

  • Sviđa mi se 2
  • Podržavam 21

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

Motocikl je od rane mladosti bio sjajno sredstvo da me prenese u neki drugi,lepši svet...ili makar samo odveze u zagrljaj neke devojke...

 

Veče se počinjalo u nekom od još uvek retkih lozničkih kafića a završavalo u zoru u nekoj zloglasnijoj kafani na periferiji.

 

Kafići su polako najavljivali neko novo doba a mene obuzimala tuga što će kafanske pevačice biti samo istorija o kojoj ću pričati mlađima.

 

Tužan sam bio i ako na fajrontu ne povedem kući žensko društvo da mi u osvit novog dana podari malo sreće...

 

Rada.jpg

 

Tad mi je dolazilo da vrisnem od muke jer se ta noć neće i ne može više nikad nadoknaditi.Trudio sam se da se tako nešto što ređe dešava,predugačka mi je bila svaka noć ako jutro treba da dočekam sam...

 

Neobuzdana mladost je nezasito i nezaustavljivo tražila još a kraj se tome nije nazirao,činilo mi se da kraja i nema i da ću zauvek ostati u 28-oj.

 

Vozio sam svoj život punim gasom a poneki stariji su govorili ''pustite ga ljudi,u mladosti se živi''...drugi neki ljudi su me sablažnjivo gledali...

 

Iz kafane se ponekad znalo otići pravo u fabriku na samoupravljanje u prvoj smeni..umela se i tamo dotaći sreća jer često se dan ili noć u fabrici baš oduži pa se dosada mora nekako neutralisati,najbolje uz neku samoupravljačicu kojoj samo treba objasniti da se vreme na poslu može kratiti i na lepši način i da mi sami koliko-toliko samoupravljamo svojim životima...

 

Tako sam lakše podnosio fabričku nezdravu atmosferu.Bilo je toga svugde,mnoge su fabrike bile poznate kao prave ''fabrike ljubavi'' ili prostim narodnim jezikom rečeno - jebarnici...

 

Bez obzira na sve,u to ružno improvizovano zdanje prepuno ljudske zlobe i mizerije nisam odlazio rado,podsećalo me previše na zatvor i moja se fabrička epizoda brzo završila...

  • Sviđa mi se 3
  • Podržavam 24

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

Nestajali su polako i crno beli ORWO filmovi kao i Fotokemikine hemikalije i raster papir 883 za c/b fotografiju a fotografija izgubi draž u mojim očima,nikad na kolor i c/b nisam gledao isto...

 

Neki novi vetrovi dunuše državom,načuh negde da će da se štampa autobiografija Milovana Đilasa a ''Borba'' u nastavcima objavi ispovest čika Vlade Dapčevića,najčuvenijeg preživelog sužnja režima josipa broza kome je te godine poslednji put upriličena skupocena proslava rođendana što je oštro kritikovala Slovenačka ''Mladina''.Postojalo je ''dva miliona razloga''da se ne slavi rođendan mrtvome čoveku...

 

U Prosvetinoj antikvarnici nabasah na ''Arhipelag Gulag'' sjajnog Solženjicina konačno na Srpskom jeziku i knjige zauzeše počasno mesto na mojoj polici.

 

Voleo sam da kopam po istoriji tragajući za istinom i za odgovorima.Predobro sam znao da je ''zvanična'' istorija puna laži,izmišljotina i namerno izostavljene istine...neke su knjige polako i stidljivo otkrivale i pojašnjavale nešto što se samo naslućivalo i o čemu se nije pričalo glasno...

 

Posredstvom Slovenačke Jeklotehne postade moguće kupiti Kawasakija na legalan način,cena je bila ''jedan tebi-jedan državi'' a prvi GPX 750 koji je te godine stigao u Loznicu bio je plaćen 16.000 DM...

 

Skromniji i manji GPZ 500 S sa jednim diskom napred i dobošem pozadi nije koštao ni punih 10.000 DM ali ipak više od novog ''stojadina''...

 

Iz Slovenije stiže i ''Vroči kaj'' - ''socijalistički pornografski časopis''...U državi gde je pornografija bila zakonom zabranjena časopis koga je uređivao sjajni dr.Košiček narodne mase oduševljeno dočekaše.

 

Beograd dobi svoj McDonalds a u Ljubljani proradi porno bioskop.Bili su jedini u Istočnoj Evropi...

 

U prvoj privatnoj Lozničkoj prodavnici stidljivo se pojaviše Coca Cola u konzervi i Milka čokolada,ilegalno uvezene kao i Rafaelo kuglice koje postadoše hit među klincima...

 

Generacija koja ove godine slavi punoletstvo ne može zamisliti izraz oduševljenja na licima ondašnjih osamnaestogodišnjaka limenkom Coca Cole koju su kupili po prvi u životu...

 

 

Država zvana SFRJ milostivo dozvoli svojim sužnjima u mom kraju da konačno postanu korisnici telefonskog priključka.Naravno,kad sami kupe centralu i plate proširenje postojeće mreže...osim što sam se našao u neverici da ću posle 15 godina čekanja ''dobiti telefon'' zatekoh se i u razmišljanju odakle da namaknem tolike pare...

 

 

Ilegalno stigoše i video rekorderi i kamere,Loznica dobi svoj prvi ilegalni video klub a ja u nekim krugovima dobih neopravdano nadimak ''Lordan'' .Niti sam producirao niti režirao prvi Loznički pornić,to je neko izmislio prisluškujući razgovor nekih vragolanki...

  • Sviđa mi se 5
  • Podržavam 27

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

Tamni je vilajet bio svet oko mene sazdan od bluda,razvrata,bahanalija i greha....A pokajao se svako ko je u taj vilajet zakoračio i poneo nešto odatle.Neko se kaje što nije uzeo bar malo a onaj ko je uzeo malo kaje se što nije poneo više.

 

Nisu svi imali hrabrosti za iskorak u tamni vilajet a mene je užasavala pomisao na život u kome je neko već sve smislio i ugurao u kalup a ja samo treba da dignem ruku u znak da se slažem...

 

Jebeš to,ja tako nisam mogao...

 

 

U ludoj vrtešci tamnog vilajeta u koji sam svojevoljno upao probao sam i zajednički život (izgleda da smo te noći previše popili) ali smo i ja i ona brzo došli do zaključka da u tome nema draži.Složili smo se ipak da je bilo zanimljivo iskustvo,poljubili se i odjurili svako na svoju stranu...

 

...a moja se vrteška zavrtela još brže,još luđe, nije joj ni bilo vreme da stane.Točak ruleta zvani život se okretao a kuglica skakutala donoseći sreću...tok..tok...tok...Goca...Dara...Vesna...

 

...stade na početku čas vrelog,čas kišovitog leta 1988-e kad sam se smuvao s novom novcijatom devojkom mlađom od mene deset godina,tek stasalom,tek punoletnom,zvao sam je Malena...živela je takoreći u mom komšiluku i nekako je preko noći od devojčice postala devojka koju nisam mogao da ne primetim.

 

Shvatio sam da je i ona želela da bude primećena.

 

U početku se,kako mi je kasnije sama priznala, malko plašila nečega što je videla u meni ali je to i privlačilo na neki način(''živeo si ko' da je svaki dan poslednji'')...nije mogla da shvati ni šta će mi tolike knjige pisaca za koje nije nikad čula,pa nisam valjda pročitao i one debele knjige,komentarisala je moju skromnu biblioteku?

 

To me oborilo s nogu a njoj se svidelo što slušam Doorse,Beatlese,Boru Čorbu i Azru,itd... itd...ali kako mi je tu zalutao neki Clayderman,Pogorelić, Aznavour,Leonard Cohen...

 

Wagnerova muzika je činila da se uplaši a utisak nije popravljala ni Mozartova simfonija ,ni Bachova fuga,kako mogu to da slušam pitala me jednom kad me zatekla zanesenog zvucima violine neponovljivog Vlastimira Pavlovića?...

 

''Jel' istina da ovaj krvoločni pas kad oseti da će da ugine prvo pojede svog gospodara''? zanimalo je sasvim ozbiljno kad je prvi put pomazila REX-a.Ništa manje ozbiljno sam odgovorio da je baš taj pas poznati ljudožder koji još nije doručkovao na šta je ona hitro trgla ruku sa pseće njuške...

 

Pravo pravcato dete iskreno u svoj svojoj naivnosti uveseljavala me svojim biserima a ja njoj objašnjavao da nisam izašao iz ''Paklene pomorandže'' kako joj je možda neko ljubomoran i zloban ispričao i da ako neko vozi motocikl to nipošto ne znači da je razbojnik,siledžija i kabadahija...

 

Druženje s nekim mlađim ulilo je malo dodatne svežine u moj život u kome sam, tako sam bar onda mislio,već sve video,isprobao i doživeo...

 

Postao sam te godine vlasnik jednog MZ ETZ-a 250, skoro novog.Sa Laverdom 500 koju sam imao pre toga doživeo sam dva gadna udesa u prethodnoj godini i rešio da je se kurtališem,da ne bih rizikovao s njom još neki udes,po treći put...

 

Proleće je stiglo rano a meni motocikl polupan,sezona počinje....uzimaj šta ima a izbor je za one pare kojima sam raspolagao bio jako mali....MZ-e mi se svideo a bio sam malo skeptičan kad sam ga preuzeo.

 

Posle nekoliko vožnji do Novog Sada nisam mu imao mnogo šta zameriti...

 

Manji i lakši motocikl osim što je neprikosnoven za lokalnu vožnju može sasvim dobro poslužiti i za neko duže putovanje.Skromnost je doduše i tad bila odavno izumrla vrlina.

 

To sam shvatio slušajući gomilu tzv. bajkera koji ''bez 'iljadarke ne bi krenuli na duži put''... mene su ipak, više mamile daljine i putevi a manje natpisi na rezervoaru i broj kubika...

 

Daleko od toga da nisam voleo zver na dva točka ali - ''čemu vakat njemu i zeman''.

  • Sviđa mi se 3
  • Podržavam 33

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

Šator sam naravno postavio prvo pored Drine na pažljivo odabranom mestu da vidim kako ''funkcioniše''...blizu vode a ipak zaklonjeno šumom,mesto gde samo slučajno neko može naići.

 

Malo sam ga i zamaskirao granjem.Navukao sam neko kamenje i složio u krug ispred šatorčića.U tom kamenju ću da naložim vatru,pa sam skupio kamaru suvog granja.

 

Imam i džezvu i šoljice,kafu i primus na benzin ruske proizvodnje kao i obaveznu vojničku porciju sa čuturicom ''nabavljenu'' na nekoj vojnoj vežbi rezervnog sastava slavne JNA.

 

Pljosnatu flašu sa domaćom rakijom sam stavio u vodu,rakija je najlepša kad se ohladi u Drinskom brzaku.

 

U šatoru imam i odličnu vreću za spavanje.

 

Sve što sam nabrojao je moglo da stane pozadi na korpu od mog MZ-a,i još preko toga...

 

Korpa je bila neka fabrička pravljena za Tomosa pa malko dorađena i upasovana na MZ-a

 

Motocikl je uguran u šumicu,odmah iza šatora.

 

Pozajmljena skromna kamp oprema i nejaki motocikl mene su činili nestrpljivim i srećnim, sve je bilo spremno za putovanje!

 

 

Sutradan dolazi Malena da provede jedan dan sa mnom pored Drine kolko da vidi kako to izgleda kampovanje...

 

Dogovorili smo se da idemo na more,odnosno,najpre na Grobnik pa onda do Dubrovnika.Na Grobniku će mo kampovati.

 

Tako to mora jer Malena zvanično ide sa rođakom iz BG-a u Dubrovnik na more(okolinu Dubrovnika),...u stvarnosti će biti drugačije.

 

Ona će otići u BG,spavaće kod rođake,zajedno će izaći iz stana,poljubiće tetku i otići na bus...samo što ona neće ući u taj bus nego će čekati mene na dogovorenom mestu a ja stižem motociklom da je pokupim pa idemo zajedno.

 

Moramo tako jer da kaže svom ocu da ide sa mnom motociklom na more dobiće zabranu izlaska iz kuće na neodređeno vreme.

 

Skovani plan za putovanje nije imao manjkavosti a i njoj se svideo moj predlog...

''Jupiii...avantura,hoćuuu,hoćuuu...'' obesila mi se oko vrata i strasno me poljubila...

 

O tome sam razmišljao u kasno popodne jednog lepog Julskog dana raspaljujući primus da skuvam kafu i uživam u prirodi...posle ću malo da se bućnem u vodu jer je Drina najtoplija popodne.

 

Inače,vrlo hladna reka pa i u sred leta.Pored nje sam proveo najlepše dane detinjstva i mladosti...

  • Sviđa mi se 2
  • Podržavam 28

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Tvrdo kuvan, 472 postova
  • Lokacija: Blokovi
  • Motocikl: mi je mnogo glasan.

Svaka cast za tekst. Pun fine i odmerene komparacije i metafore, jedva cekam nastavak. :Mina:

 

 

 

 

PS: Sto bre nisi otvorio temu tipa ispovesti, pa da se lepo svako izjada ono sto ga muci. To bi bila neka jama u koju bi mogli svi lepo da viknu "u cara Trojana, kozje usi"

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 226 postova
  • Lokacija: Sremska Mitrovica, Lacarak
  • Motocikl: Honda Rebel CA125, u potrazi za VF750C Magna :)

Taman kad sam stvorio sliku u glavi i uziveo se kao da sam tamo nestade teksta 0plac.gif

 

Nestrpljivo iscekujem nastavak 1aha.gif

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 5472 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: XT1200Z Super Tenere

Nisam siguran ni da li sam...i ako jesam koliko sam zagrebao vreme o kome pricas, no sve jedno...ovaj putopis se pretvara u istinski vremeplov, koji vraca u neko drugo vreme, prozeto osecanjima koja danas skoro da su iskorenjena.

Citam sa posebnim uzivanjem! :takoje:

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 269 postova
  • Lokacija: Svedska
  • Motocikl: Silver wing 400, Suzuki AN 650 Executive, Suzuki GSX 1100 R, Suzuki DR 350 SE, Kawasaki KLX 300 R, Yamaha Majesty 250 DX, Yamaha TT-R 250, Puch Korado 50

Vise nego odlicno pisanje. Pratim i saosjecam. Iste godine bio prisutan u Opatiji na pomenutoj trci sa mojom tadasnjom. Vozio u to vrijeme moj "motor snova" Kawasaki GPZ 600 R upravo kupljen te godine u Jeklo Tehni u Mariboru. Obzirom da sam iz Bijeljine a i generacijski tu negdje poznavao sam neke momke iz Loznice koji su se u to vrijeme cesto vrtili po Bijeljini i bas je jedan od njih vozio crveni GPX 750.Ako ti nisi neko od njih vjerovatno ih poznajes.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

Podigao sam predveče struk na kome nema ničega osim izgriženih kedera koje sam zamenio svežim,na jednu udicu sam stavio tek ulovljenu žabu,kažu da som rado udara na žabu.

 

Struk sam zabacio ponovo ali na drugo mesto.

 

Pošto nema ulova prešao sam na rezervnu varijantu i podgrejao konzervu ''gotovog jela''

 

Naseckao sam i usput nabran paradajz za svoj skromni obrok,pasulj jedem iz porcije .

 

Kad jedete pored Drine klopa je duplo slađa čak i kad je običan pasulj iz konzerve u pitanju.

 

Svetlucajući u odsjaju naložene vatre moj MZ-e me vazda podsticao na razmišljanje kako će izdržati putovanjce koje sam isplanirao?Poznavao sam par ljudi koji su sa MZ-om obrnuli poprilično kilometara bez ikakvih problema ali u istočnonemačke proizvode nisam baš imao puno poverenja.

 

Bio sam,priznajem,malčice nespokojan a tešilo me što je motocikl skoro nov.A šta može i da mi se desi usput što ne bih mogao sam da rešim?...izmami mi osmeh na lice kad pomislim za šta sve MZ može da posluži...

 

A može,ja i Seka smo to probali...

 

Uvukao sam se u vreću,šum reke i popijena rakija gurnuše me u čvrst san bez snova...Jutro je lepše od večeri znao sam kad sam se probudio.Osim Sunca i reke lepotu dana će upotpuniti i druženje sa Malenom...

 

Umivanje u reci ledenom vodom i plivanje uzvodno je najbolji način za početak dana koji je bio predamnom.

 

Kuvam sebi kafu na primusu koji radi čak i sa mešavinom.Primus je prava stvar jer benzina imam uvek pri ruci,odvrnem na MZ-u filter goriva integrisan u slavini i naspem koliko mi treba.

 

 

Prosto mi žao što ću da odem odatle...proveo bih leto pored reke...ali setim se Grobnika i moto- trka,pa zar to da propustim?Ni slučajno.

 

U izgledu je i interesantna vožnja,obići ću Jadransku obalu...

 

Nisam baš tako zamišljao ali nije ni važno,lepota i jeste u tome što ne znam šta će sutra da se desi a i ne želim da znam...

 

Čekao sam svoju novu devojku koja će doneti nešto za klopu jer na mom struku opet nije bilo ulova

  • Sviđa mi se 2
  • Podržavam 11

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

Nije izneverila moja očekivanja,za obilan doručak donela je više nego dovoljno,pola tepsije gibanice...

 

Malena se muvala oko šatora dok sam tamanio gibanicu,za nju je to sve neobično jer nikad nije spavala u šatoru niti kampovala.

 

Radoznalo je pipala vreću za spavanje...''a jel hladno u vreći?...jes' ti siguran da možemo oboje da stanemo u ovaj šator,?...a šta ako uđu po zlu poznati mali mravi pa nas izujedaju?Ili neke otrovne škorpije''? Šatorčić jeste mali ali poslužiće.

 

-Da probamo,...guram je unutra a ona se zacrveni...razika u godinama između nas ipak nije mala a još se ni ne poznajemo dovoljno.Meni to ne smeta,nema veze što je tako mlada,lepuškasta je i zaobljena baš kako treba a ko ne bi poželeo da provodi vreme s takvim stvorenjem?

 

U tesnom kupaćem kostimčiću deluje kao dete koje je naglo preraslo taj broj...

 

Možda sve to i nije pametna ideja,ona i jeste dete...i to tuđe dete...ja sam odgovoran momak ali nisam naučio da brinem o nekome.Svašta mi je proletalo kroz glavu.

 

Šta da radim usput ako počne da se žali da joj je hladno,da joj je vruće,da je žedna,gladna,piški joj se,boli je nešto...itd..?I dan danas mislim da je najlepše putovati sam jer tad brinem samo o svom komforu.

 

Malenu sam odvezao kući u kasno popodne,to veče se nećemo videti a ona sutradan putuje u Beograd.

 

Šator i vreću sam pažljivo spakovao i odneo kući razmišljajući usput šta još treba čoveku za kampovanje?

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

Stigao sam po mraku u Loznicu da se vidim sa Ivicom-Krokijem...svi su ga znali,neki po čuvenju a neki i lično.

 

Prethodne godine je stigao ''sa koledža'' koji je trajao pet i po dugih godina u Zabeli kod Požarevca...

 

Tamo je stigao neželjeno i neplanirano a da je postojao zakon i pravo u onoj nesrećnoj SFRJ ne bi on vrata od Zabele ni video.

 

U državi gde se sudilo na osnovu ''sudijskog ubeđenja'' i preporuci svemogućeg Komiteta a bez dokazane ikakve krivice moglo je to da zadesi svakoga.

 

Njega jeste,namešteno mu je ''delo'' ,on je optužen i osuđen.Nije se uklapao u šablon '' svesnog omladinca'' pa ga je kao takvog trebalo ukloniti iz društva gde tobože vlada jednakost,rad,red,disciplina...

 

Ipak, on se vraća normalnom životu pa između ostalog želi da ide i na moto trke.Voli motocikle i pun je planova o prepravkama starog BMW-a R50 koga je tad posedovao,nađoh ga u stanu.

 

Voleo sam s njim da vodim razgovore i o koječemu drugom a da nas je neko slušao i prijavio ''gde treba'' otišli bi mi u Zabelu obojica...

 

Nije se tada smela pričati istina ni kritikovati pokojnik u belom odelu kao ni njegovi podrepaši niti se smelo sumnjati u genijalne misli bogova proleterijata...

 

Te godine,ostade upamćeno da je jedan Lozničanin osuđen ekspresno na godinu dana robije zato što je razbio sliku pokojnog velikog vođe naočigled svedoka...

 

Nesrećnik sliku nije razbio namerno...

 

Dogovorismo se da ga odvezem do Rumske raskrsnice odakle će on da stopira do Rijeke a ja ću da produžim u BG po Malenu.

 

...''brate,čekam te prekosutra ujutru -nemoj da ne dođeš, slobode ti zlatne''...

 

Od sve sile Lozničkih ljubitelja motociklizma na Grobnik će mo izgleda stići samo nas dvojica...

 

Dogovor smo zalili obilato domaćom mučenicom kojom nas posluži njegova nevenčana supruga.Tu joj je i neka drugarica s kojom razmenjujem poglede.

 

...popio sam nekoliko rakijica preko mere pa krećem kući,drugarica kao da deluje razočarano što joj nisam posvetio više pažnje?

 

Proveo sam dan sa Malenom na Drini pa mi utisci još sveži,nemam dovoljno interesovanja za drugaricu ili su mi samo baterije previše ispražnjene?

  • Sviđa mi se 2
  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

A sutra me čekalo poprilično posla.

 

Ništa čoveka ne uspava tako lepo kao rakija,okreneš se na stranu i zažmuriš-gotovo...a budiš se iz alkoholne anestezije s mukom!Uglavnom žedan...

 

Osim nesnosne žeđi bolucka i glava,odvratan zadah u ustima,mučnina u stomaku...kolko će da bude loše zavisi kakva je rakija i koliko si popio.

 

Najbolje je onda ujutru ''slanjati'' ladno pivo po receptu pravih alkoholičara što sam i ja učinio...ah,kako je mojoj mamurnoj glavi godilo to pivo.

 

Dan je valjalo potrošiti na pripreme za putovanje.

 

A te su se pripreme svodile na nabavku ili skupljanje novca.

 

Da,da...skupljanje novca-tako sam to nazivao onda...ili ''idem u pare'' kao što neko pođe da bere pečurke.

 

Taj period onoga vremena nazivam ''doba čekova''.

 

Dobro sam ga zapamtio a kao pravi letopisac u pokušaju,ponešto i zapisao ...

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

Da bi se uspešno obavilo ''branje para'' seo sam na motocikl i odvezao se do Zvornika.Tad nije bilo granice na Drini a put do Malog Zvornika je bio isti kao i dan danas...

 

Pun rupa i džombi koje MZ lagano ''guta'' zahvaljujući mekanom ogibljenju.Rekreativna vožnja do Zvornika je uspešno odagnala laki mamurluk i popravila raspoloženje.

 

U Zvorniku su postojale dve banke koje su mi bile zanimljive,Privredna banka Sarajevo i Invest banka.

 

Tamo nosim po deset čekova da unovčim.U bankama su strašne gužve ali nema mi druge nego čekati u redu...Dajem blagajniku zelene papiriće potpisane mojom rukom i uz čuvenu rečenicu ''FIKRETUJ MI OVE ČEKOVE'' čekam da on izbroji pare...to je ko neka lozinka ...tad je još moglo po deset čekova da se unovči u ''tuđoj banci'',kasnije smo ograničeni na tri.

 

''Fikretovanje'' čekova je bio način da se dođe do para uz podsećanje na popularnog babu Fikreta Abdića,direktora Agrokomerca iz Velike Kladuše poznatog po aferi sa menicama ...

 

(Babo je izdavao menice bez pokrića i upao u platni bilans zemlje poznate po ogromnom broju ekonomskih stručnjaka koji su posle nekoliko godina primetili šta radi babo Fikret,čak mu je i suđeno zbog toga.)

 

A reč je o menicama bez pokrića u vrednosti jedne milijarde dolara...

 

Narod je inače voleo babu Fikreta jer je kažu sve što zaradi Agrokomerc davao u plate radnicima i sebi u džep...za dobavljače,fondove i Saveznu kasu ostajale su samo menice bez pokrića...

 

Duže vremena odlagan sunovrat ekonomije SFRJ gledao sam iz prvog reda...polako i neumitno stizali smo do ''argentinskog scenarija'' ...

 

Za inflaciju se oduvek znalo:čašćava dužnike i kažnjava poverioce!'Što se uvalim u veći dug bolje ću da prođem'' znali su da kažu mudri ljudi onoga vremena...

 

Dobismo tako i novu novčanicu prozvanu od milja

 

''devojka za jedan dan''.Novčanica sa likom devojke-(''Dubrovčanke'')vrednosti 50.000 dinara kolko je trebalo ''za jedan dan u Dubrovniku''...na reversu je bio crtež Dubrovnika...

 

50000-Dinara-1988.jpg

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • с вером у Бога слобода или смрт, 3647 postova
  • Lokacija: Banja Koviljača

A inflacija se zahuktavala,počeše masovno da se otvaraju tekući računi u bankama,postade glavna preokupacija imati dovoljno čekova.

 

Veselom narodu koji se zaklinjao već dosta godina mrtvom čoveku se učinilo da ih se Gospod konačno setio...poslao im čekove i tekuće račune.

 

Poče narod da živi ko u bajci...kad ti nešto treba odeš i kupiš-napišeš ček...kad treba kafanski račun da platiš-napišeš ček...kad nekom duguješ pare-napišeš mu ček.

 

Kad oćeš na more-nema problema,''na čekove ćeš''....

 

 

Banke nespremne za takvu vrstu poslovanja dovedene su u situaciju da im se službenici izgube u ciframa i čekovima,sve se uglavnom računa i knjiži ručno.Kompjuter je retko koja banka imala...

 

A kompjuteri su bili serije 8088

 

Često se dešavalo da poneki ček ne stigne uopšte u moju banku ili stigne sa zakašnjenjem koje totalno obezvređuje iznos na čeku...

 

(Pričalo se tada da službenici u banci ostaju do kasno u noć na poslu a čekove koje ne stignu da proknjiže jednostavno odnesu u kotlarnicu.)

 

Napišem li ček u Zvorniku on do moje matične banke koja je daleko punih 25 km putuje mesec ili više dana a zahuktala inflacija/devalvacija ždere vrednost tog novca pa ja tako pravim pare koje nemam.

 

Država ubija samu sebe a stanovništvo joj u tome svesrdno pomaže.

 

Još bolja varijanta - napišem čekove nekom trgovcu a on mi da ''prave'' pare,zatim moje čekove ''pušta'' sa zakašnjenjem koje se meri mesecima...dok stignu do banke ništa više i ne vrede.

 

Takvog čoveka sam imao u ''Šipadu'' u Zvorniku....trgovac uzima moje čekove koje će da ''pušta'' narednih 6 meseci a meni daje pare.

 

Nećka se da uzme ''čast'' od mene ali ja insistiram...''uzmi jarane i znaj da je od srca''!Delim ko' tuđe jer to i nije moje...

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 24

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja