Jump to content

Moto Zajednica

Put na istok: Pamir, Mongolija, Sibir, ka izlasku Sunca!

Recommended Posts

  • chef, 1843 postova
  • Lokacija: na proplanku

ma to zato što je napisao da ne zna ko je autor. inače, čika Šota je poznai arhitekta i ovo mu nije jedini monumentalni spomenk koji je dizajnirao. zanimljivo je da se doda kad već ima tako puno podataka.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 503 postova

Spomenik-nevinim-zrtvama-nuklarnih-testova-2.jpg

 

a u slušalicama mi trešti High Hopes ...

 

Pa jbt nisam se ovako beznadežno osećao još od vremena kada sam prvi put čitao Kidd of Speed putopis o Pripyatu ...

 

Tj ... jesam ... prije možda godinu, godinu ipo sam pokušao da pogledam "Dan Posle" IMDB link ovdje... gledao sam ga iz jedno 6 puta... a kao klinac nisam smio da pretrčim od vrata zgrade do kante za smeće (~35m) jer me je zvjezdano nebo izmedju zgrada jako jako podsjećalo na par scena iz ovog filma.

 

Koliko zla i nesreće .....

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Integrisan, 8120 postova

***

Barnaul, ispostaviće se taj biser na Obu, bio mi je potpuno nepoznat grad pre nego sam krenuo na ovo putovanje. Blaženo nesvestan da isti uopšte postoji, nije mi bio više od puke tačke na mapi i usputne nužne stanice na kapiji Sibira.

 

Nisam očekivao da u dubokoj ruskoj provinciji, na jugu Sibira (a tako položaj svoga grada opisuju stanovnici Barnaula, valjda im "jug" deluje prijatnije za život i nekako utešno kada zimi stegne sibirski), naletimo na ovako veliki grad.

 

Široki, sunčani bulevari, velike moderne zgrade i još upečatljivije – zgrade iz XIX veka duž prospekta Lenjina, pa čak i jedan veliki, lep bajkerski kafe, sve to na putnike koji u prijatno popodne šetaju ulicama grada deluje veoma upečatljivo. Za trenutak zaboravljamo gde smo, gledajući sve ove kratke suknje, bermude i japanke na golim stopalima, pomisli čovek da je negde u centralnoj Evropi. Atmosfera grada i slovenske fizionomije njegovih stanovnika deluju upravo tako.

 

A, ustvari, šetamo mestom gde zimi redovno steže do -50C.

 

***

Barnaul i južni Sibir uopšte, polovinom jula imaju idealnu klimu.

 

Sunčano vreme, a Sunce je nekako oštro i nežnije, takvo da čak ni meni ne smeta (!), sa temperaturom od oko 20C, čine Barnaul idealnim mestom za julske šetnje.

 

Tačnije, bilo bi to idealno mesto, da nije sveprisutne i neizdržive sibirske napasti: komaraca! Tačnije – KOMARACA (toliko su veliki da prosto ne ide upotrebljavati mala slova!).

 

Ništa što pročitate, baš ništa što su drugi napisali ne može vas dovoljno pripremiti na svirepost i samoubilačku agresiju sibirskih zujećih zlotvora. Kao da ovde raste neka druga, posebno fanatična podvrsta! Nije Evropljanin pripremljen na ovo, nekako, naivan i blaženo ubeđen u efikasnost sredstava za zaštitu od evropskih, kulturnih im rođaka, aterira u te rojeve kao plavuša u Egipat. U prevodu: neće proći neprimećen i izazvaće, blago rečeno, interesovanje.

 

Najgore je naravno u blizini reka, a ja, pažlivi čitalac to već prepoznaje, imam izgleda neki fetiš reka, pa kako da propustim Ob, heblao me Ob i svaki budući sibirski vodotok, koji neću propustiti.

 

Ajde, Mimi, da vidimo Ob, eno ono brdo je odličan vidikovac! Mimi, šta će, penje se gore, sa entuzijazmom ovce na ulazu u klanicu. I bio je u pravu: nismo manje krvi gore prolili no pomenuta baranjina (ovca) na kraju svog života, pre nego je postala sirovina za kakav šašljik ili za šta-ja-znam-za-šta-sve-ovde-kolju-ovce.

 

Predlog za gradske vlasti Barnaula, a možda i za samog g. Putina Velikog, onako za opšti federalni nivo:

 

Uložite ljudi nešto denjgi u suzbijanje komaraca! Pomaže turizmu, suzbija može-bit i bolesti, podiže opštu sliku o zemlji i doprinosi subjektivnom osećaju napretka kod stanovništva (a to, znamo, donosi glasove! Mada, kome u Rusiji glasovi zaista trebaju…).

  • Podržavam 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Integrisan, 8120 postova

***

Posle dve večeri provedene u Barnaulu krećemo najzad za Altaj.

 

I opet iznenađenje, opet pozitivan šok, iako ovoga puta smo puno i očekivali. Altajski kraj prelepo je parče planete, znali smo to i pre nego smo kročili ovde.

 

Tolika lepota gane čoveka!

 

Ko ovde ostane ravnodušan, prazan je, verovatno i nepopravljivi mizantrop.

 

***

Iza Gorno Altajska, kada prestane zelena stepa i polako uđete u altajske planine, prosto ne možete voziti u kontinuitetu duže od 20 kilometara. Ne da vam!

 

Šume, planinski vrhovi, zelene gore, uzburkani Katun (velika pritoka Oba), prelepa turistička mesta koja se uz njega nižu kao biseri na ogrlici, ne daju vam da držite pažnju na inače prvoklasnoj magistrali (čuveni "čujski trakt", pravac koji od Novosibirska vodi do granice sa Mongolijom).

 

Ne primećujemo čak ni dve velike oluje kroz koje prolazimo, vreme na Altaju je notorno nestabilno i promenljivo. Nama ne kvare raspoloženje. Uživam u prizoru, neposredno pošto su veliki grad i kiša utihnuli, a mi sve to iskusno sačekali skriveni u nekom kafeu: jato sokolova diže se u vazduh i kruži, kruži, u tom vazduhu još prepunom ozona, sa olovnim oblacima koji tuku tamo dalje, severno niz planine. Kao da se igraju, koriste termale posle kiše, eonima već to čine na ovom mestu (da li ste znali da su ptice poslednji i najuspešniji potomci dinosaurusa?). Uopšte, sokolovi koji slobodno love su normalan i veoma čest prizor na Altaju. Videćete ih pored puta i bez da se posebno trudite. Svakih nekoliko minuta, eto ga kralj, u svom prirodnom ambijentu, kako raširenih krila patrolira i sa visina lovi!

 

***

Mokri od još jedne kiše, provodimo noć u krajputaškoj krčmi u sred Altajskih planina.

 

Družeći se sa hirurgom iz Barnaula, panslovenskom dušom koju srećemo na odmoru, sa ženom i detetom, kako je na istom mestu potražio zaklon od iste kiše.

 

***

Sutradan nastavljamo naš put kroz divni Altaj.

 

Još nekoliko prevoja, zaista lepših od gotovo bilo čega što ćete voziti na Alpima i Dolomitima, i ponovo izlazimo na Katun. Zatim i na njegovu pritoku Čuju. Po Čuji je i obližnja visoka stepa dobila ime, kao uostalom i ovaj put po kome vozimo i koji je još uvek idealnog kvaliteta.

 

Tu na Čuji, na samoj obali, ručamo.

 

Postoje oni savršeni trenuci u životu, kada ste blizu potpunom miru i spokoju. Ovo je verovatno bio jedan od takvih trenutaka. Uz rusku paštetu.

Još savršenije bi bilo, primećujem naknadno, da se našao tu i kakav paradjz, a možda čak i glavica crnog luka.

 

Uopšte, a sada već to i sa sigurnošću mogu da kažem, Altaj je jedan od vrhunaca našeg dosadašnjeg putovanja. Ako ne, ako ne, a teško mi je zbog Pamira da priznam, zbog Almatija i Samarkanda, ako ne i sam vrhunac!

 

Toliko je lepo.

 

Mimi i ja svečano proglašavamo Altaj prvorazrednom moto destinacijom, u svakom smislu.

 

***

Na Altaju smo sreli mnogo putnika, mnogo motociklista. Sa svima smo razemnili informacije i lepo se družili.

 

Takvi susreti prava su draž ovakvih putovanja. Veliko bratstvo putnika! Ljudi istih snova i istog senzibiliteta.

 

Srećem zanimljivog tipa, čiju sam temu čitao na HUBB-u, turčina iz Istanbula. Srećemo i Nemca i Nemicu, na Tenerama, upravo pristigle iz Mongolije. I mnoge druge.

 

Da, veliko je to bratstvo putnika.

 

Bratstvo, doduše, ima i jedinstvenu poruku za nas: u Mongoliji je nedeljama kisnulo, suši se tek poslednjih sedam dana. Mašala, za nas i naše teške motore…

 

***

Dan smo završili penjanjem u čujsku stepu. Da, dobro ste pročitali – vozi čovek kroz planine i preko prevoja, a onda se na kraju popne u stepu. Čudan osećaj!

 

Spavamo u Koš-Agaču, poslednjem urbanom naselju u Rusiji, sa poslednjom benzinskom stanicom.

 

Budi nas savršeno jutro. Prelep sunčan dan, savršene temperature na ovoj visini (oko 1800m). Samo još da pošaljemo ove reči i krećemo za Mongoliju.

 

Stižemo! Stižemo! Još danas smo tamo, gde sam kao dete sanjao da idem. Uzbuđen sam, što da krijem…

  • Podržavam 16

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ponosni BJB Redar, 1214 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: R1100GS

Skoro sam gledao predivnu emisju o tom ruskom predelu, odlicni snimci iz vazduha, prizori koji oduzimaju dah i nepogresiva engleska dikcija naratora svojstvena BBC-evim spikerima... Zaista sam imao utisak da se i on i reziser iskreno divi tim horizontima. Sada sam siguran da je tako jer ije tvoje i Mimijevo divljenje, barem kroz zapisano slovo, apsolutna potvrda svega recenog i napisanog o toj prirodi... Iskreno sam zahvalan na svemu sto nam prenosite! Jos jednom, bravo!

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Oktobarski trg, Barnaul

 

Oktobarski-trg.jpg

 

 

Reka Ob

 

Reka-Ob.jpg

 

 

Stara sibirska kuca

 

Stara-kuca-u-Barnaulu-1.jpg

 

 

Stara-kuca-u-Barnaulu-2.jpg

 

 

Stara-kuca-u-Barnaulu-3.jpg

 

 

Trg Pobede

 

Trg-pobede.jpg

 

 

Avenija Lenjina

 

Avenija-Lenjina-1.jpg

 

 

Barnaul-7.jpg

 

 

Avenija-Lenjina-2.jpg

 

 

Barnaul-1.jpg

 

 

Barnaul-2.jpg

 

 

Barnaul-4.jpg

 

 

Barnaul-5.jpg

 

 

 

 

 

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Na samom pocetku, Altajske planine nam nisu pozelele dobrodoslicu. Veoma brzo su se navukli tamni oblaci, i pocela je da pada jaka kisa i grad. Bili smo prinudjeni da neplanirano napravimo pauzu u kafeu pored puta, dok nevreme ne prodje.

 

Republika-Altaj.jpg

 

 

Nevreme-nad-Altajskim-planinama-2.png

 

 

Nevreme-nad-Altajskim-planinama-1.png

 

  • Podržavam 10

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Voznjom kroz planine, nailazimo na fantastican turisticki centar Birjozova Katun, na reci Katun.

 

Most-na-reci-Katun.jpg

 

 

Birjozova-Katun-3.jpg

 

Turisticka-zona-na-reci-Katun-2.jpg

 

 

Birjozova-Katun-1.jpg

 

Birjozova-Katun-2.jpg

 

 

 

 

 

 

 

  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Ceo dan provodimo u voznji i pauzama u ovoj divnoj prirodi.

 

Reka-Katun-3.jpg

 

 

Altajske-planine-19.jpg

 

 

Reka-Katun.jpg

 

 

Altajske-planine-3.jpg

 

 

Altajske-planine-2.jpg

 

 

Altajske-planine-16.jpg

 

 

Altajske-planine-41.jpg

 

 

U sumrak nas sustize novo nevreme, te obustavljamo putovanje za taj dan. Smestaj pronalazimo pored puta, na samom planinskom prevoju na 1900m visine.

 

Konak-na-Altajskim-planinama.jpg

 

  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Nastavljamo putovanje priblizavajuci se granici sa Mongolijom. Vozimo po fantasticnim putevima u prelepom okruzenju. Cesto pravimo pauze kako bismo uzivali u svim lepotama.

 

Altajske-planine-1.jpg

 

 

Altajske-planine-21.jpg

 

 

Altajske-planine-4.jpg

 

 

Altajske-planine-9.jpg

 

 

Altajske-planine-7.jpg

 

 

Altajske-planine-6.jpg

 

 

Altajske-planine-11.jpg

 

 

Altajske-planine-12.jpg

 

 

Altajske-planine-15.jpg

 

 

Altajske-planine-13.jpg

 

 

Altajske-planine-14.jpg

 

 

Altajske-planine-17.jpg

 

  • Podržavam 14

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Pauzu za rucak pravimo na obali reke Chuj

 

Reka-Cuj-1.jpg

 

 

Reka-Cuj-2.jpg

 

 

Na ovom, takozvanom Chujskom traktu, upoznajemo druge motocikliste, koji uzivaju putujuci neko svoje putovanje...

 

Drugari iz Turske

 

IMG_9051_resize_exposure.jpg

 

 

Drugari iz Nemacke

 

IMG_9105_resize_exposure.jpg

 

 

Ubrzo se penjemo na oko 1800m visine i kroz chujsku stepu dolazimo u Kosh Agach gde nocimo, i spremamo se za ulazak u Mongoliju

 

 

IMG_9128_resize_exposure.jpg

 

 

Pogled-na-Kos-Agac.jpg

 

 

Kos-Agac.jpg

 

  • Podržavam 10

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Integrisan, 8120 postova

Tomo, liči pomalo na Sloveniju, zaista!

 

Samo lepota traje bar pet stotina kilometara u jednom pravcu, plus ima na sever i jug stotine i stotine off-road kilometara raznih mogućnosti (lednici, jezera, skroz ima materijala za bar 10 spektakularnih dana na Altaju, plus jedno 4 dana raftinga i jahanja i hedonizma u urbanom turizmu).

 

Inače, mi smo ušli u Mongoliju, ali o tome ćete tek čitati.

 

Evo, kako smo putovali od Semipalatinska, preko Altaja, do Olgija u Mongoliji:

 

altaj-1024x581.jpg

 

Sutra krećemo u (bar) desetodnevnu zaHebanciju do Ulan Batora, kroz staze i bogaze Mongolije. Gume smo sačuvali u dovoljnoj meri, vreme je tako-tako, ali nema nazad, sutra krećemo. Idemo srednjom rutom, pokušavamo da zahvatimo malo juga, pa skrećemo na sever, malo je manje ispitana ta varijanta (većina vozi ili jug ili sever), ali verujem da ćemo se snaći.

  • Podržavam 17

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja