Jump to content

Moto Zajednica

Africa tour 2014

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 704 postova
  • Lokacija: Crna Gora
  • Motocikl: BMW R1200GS LC ADV

Savrsen asfalt je prvo sto se da primetiti u Spaniji. Krivine duge I brze, mnostvo sigurnosnih kamera, policije nigde.

Pejzazi nestvarno zeleni, u vazduhu je konstantno prisutan miris polja, miris rastinja I opsti utisak vrlo pozitivan. Raj za voznju ! Deonicu od Jonquere do Requene smo vozili prilicno brzo I ostro, krivine u kojima lezis bez I malo proklizavanja, ostali ucesnici u saobracaju kulturni, jednostavno savrseno okruzenje !

Marquez je imao gde vezbati po ceo dan, ili poznati Katalonac Pedrosa.

Njegos opisuje njihov slucaj: "iz grmena velikoga lafu izać' trudno nije".

Ovde je taj “grmen” kvalitetan, lep I prijatan.

Mi kao I ovi “lafovi” slazemo krivine I pri tom zaboravljamo da treba da rucamo. Ne znam kako mi se to desilo ?

Razumem Bosanca, on jede malo I retko, ali sta se desilo samnom I Novicom ?!

Tek negde oko 17h kad smo dolivali gorivo resili smo da otvorimo BMW kuhinju da nesto malo pregrizemo a da lepo veceramo u Requeni-naravno uz neko pivo.

Nastavljamo peglanje ka danasnjoj destinaciji, hotelu Avenida u Requeni.

 

GOPR0323.jpg

pozeri u akciji

 

Muci me sto nigde ne mogu da nadjem ulje za motor, ne biram proizvodjaca, bilo sta samo da ga ima. Ali njega nema pa nema ! Nadam se da cu ga vec na nekoj pumpi do Algecirasa pronaci I kupiti.

U mini pauzi dok sam menjao poziciju GoPro kamere resih da Bosancu dam malo pravi motor da vozi a da ja uzjasem Nemacku kamilu s propelerom. Zamenicemo se malo pa eto… ako mu se svidi Strom doplatice mi I lepo svima.

Prvi osecaj kad predjes sa Stroma na GS-a je cudan.

Nekako mi je motor ko autobus I imam u pocetku zelju samo da sidjem sa njega. I to traje prvih 10km. Nemackom proizvodu je otprilike potrebno toliko da ti udje u krv. E tad smo GS I ja presli u galop a Bosanac I Novica polako nestadose Iz retrovizora.

Potrebno je malo vremena coveku da se navikne, a posle toga je cisto uzivanje. Bosanac neuspesno pokusava da me stigne, hoce da se vrati na BMW-a a ja jurim necu nazad na Suzukija !

Nesreca moja je ta sto je vreme za dolivanje goriva.

Kad sam se vratio na Stroma on mi dosao ko igracka, a Bosanac mazi, timari GS-a ko da je zivo bice, jedva docekao da mu se vrati. Dobra sprava definitivno, uostalom Svabo I rat kad napravi on bude svetski a kamoli motor.

Jos nekih 30km I stizemo u hotel Avenida !

Vozimo brzo i zurimo u hotel, da se malo uljudimo pa da proverimo da nismo zaboravili hodati. Negde cemo valjda naci restoran da pojedemo neki Spanski specijalitet !

Ulicice male tesne, Garmin nepogresivo vodi, stizemo pred hotel koji sasvim kulturno izgleda spolja a kostao nas je vrlo povoljno.

Nasoj sreci nema kraja kad smo dobili daljinac od podzemne garaze u koju cemo parkirati nase motore – I samo mi u garazi ! Garaza tako dobra da razmisljam u njoj ostati, samo da ne teglim opet kofere.

E prokleta sudbino motoraska, pa zasto uvek ima vise od 5metara od garaze do sobe

 

Bosanac I Novica odbijaju tusiranje da se posle ne bi prehladili napolju.

Oni ce kazu to posle obaviti. Meni je potrebno 5minuta da to obavim I da se obucem pa pravac VECERA !!! GLADAN !!!

Malo I mirno mesto. Deca se igraju I primetim da ovde definitivno fudbal dominira. Glavna ulica ima ukupno ne vise od 500m. I tek negde na 498 metru primetimo tablu u ulicici levo koja sluti na restoran.

Sank od ulaza pa do kraja, mirise neki rostilj, zakljucujemo da ovde necemo ostati gladni !

Neverovatnom brzinom kroz mnostvo stolova konobar se probija I stize do nas, krupne oci, sirok osmeh, popeglan, cist I vrlo ljubazan !

 

image.jpg

 

Pitam ga Du ju Spik Inglis ? kaze covek “ o jeees litlbi”

O hvala ti boze dobro cemo jesti ! Ali za pocetak porucujemo domace toceno pivo za nas pivopije, I koka kolu za Bosanca. A dok to stigne mi cemo smisliti sta cemo klopati. Ovde menija nema. Vidim samo da za susednim stolom mlate raznjice koji odlicno izgledaju.

Tehnicki recnik mi ide super, ali kako se kazu raznjici na engleskom ?! Ako mu pokazem prst I simuliram raznjice na njemu, mogao bi svasta pomisliti

Ma hajde sto lupam glavu ! Kad donese pivo nekako cemo se sporazumeti, makar ga vodio do susednog stola I pokazao prstom u raznjice.

Auuu kakav prizor ! Case zaledjene, pivo San Miguel natoceno do vrha, pena formirana savrseno. Pre nego sto je prva kapatka od kondenzacije krenula niz casu ispili smo pola krigle ! Skliznulo je pivo bas kako smo zamisljali, a sad dovikujemo konobara da bi porucili nekako klopu.

 

image.jpg

 

Nosi nekoliko krigli piva koje mi pratimo pogledom I sjajem u ocima, dolazi I seda za nas sto.

Predstavljam mu moju ekipu sa zadovoljstvom I stavljam akcenat na najstarijeg medju nama-Bosanca. Nekako su svi fascinirani tom covekolikom prilikom. Ne zna jezik ali se izvanredno sluzi ekstremitetima u izrazavanju pa ga I spanac Dragos Josif razume odlicno.

Sada nas prijatelj-a ne samo konobar, takodje je vozac motora I uopste lik koji voli zivot I grli ga rukama I nogama. Vozio je monstere (ono sto lici na automobile ali sa ogromnim tockovima) radio svakojake ludosti I ziv je I dalje. On je vlasnik ovog malog restorana, a njegova zena je zaduzena za kuhinju. Nije bilo potrebe da mu objasnjavamo sta bi pojeli. Resio je da nam spremi “samting very gud for ju”. Nasa glad je sad u njegovim rukama, poverenje postoji I ostaje nam samo da cekamo.

U Spaniji kaze da je obicaj da prijatelji nazdrave tekilom, Bosanac nije bas odusevljen tom idejom ali prihvata jer mu druge nema.

Rekao sam mu da ovde ko odbije tekilu vazi za gej-a :-D

Casice sa naslikanim bikom vrlo zanimljive dodatno krase nas sto.

 

image.jpg

 

Tekilom nisam nikada bio odusevljen, a tek sto boli glava od nje cudo jedno.

U sred borbe sa tekilom I bikom pogodi nas jak miris rostilja, Dragos iznosi punu veliku tacnu najboljih delova svinjskog mesa pripremljenih na rostilju sa tradicionalnim spanskim zacinima ! Kako je to izgledalo, a tek taj ukus… Vuk Karadzic nije znao napraviti slova kojima bi adekvatno ukus mogao opisati.

Neki delovi su otprilike svinjski file tanko secen, mariniran I zatim zapecen na vrelom rostilju, onda se tu pojavljuje nesto kao nas domaci cvarak-ali ovo je daleko vece, eto zamislite cvarak precnika 6cm I to je to, pa nesto kao raznjici, krompir spremljen na "spanski".

 

image.jpg

 

image.jpg

 

image.jpg

 

image.jpg

 

Dok Bosanac brlja po tanjiru Novica I ja se trudimo da Dragosu I njegovoj gospodji olaksamo posao, da posle nas ne moraju ni tanjire prati. Pocistili smo mi to zacas I porucili jos dve porcije !

Pokusavamo ubediti Bosanca da uziva i on malo u pivu ali nam ne ide. Na sve ce on pristati ali na pivo ne. Ako je bas raspolozen popice rakiju, viski ili neko slicno pice. Konacno prihvata da popije viski, mislim pola sam ja popio dok je on gledao na drugu stranu ali nema veze. Proknjizicemo viskic na njega.

Dragos donosi bokal vode ali jednim nespretnim okretom Bosanac je proliva po sebi I mi se hvatamo za stomak.

 

image.jpg

 

“popijo si jedan viski I vec si pijan, hajde da te vodimo na spavanje…” krece zezanje bez kraja na njegov racun. Da nismo bili umorni verovatno bi ova noc duze trajala ali ovako pravac hotel u potrazi za krevetom.

 

Alkohol je ucinio svoje I opijen upadoh u cvrst san. Ujutru bas lepa ona pulsirajuca glavobolja. Novica je ranoranilac kao I ja, tako da imam drustvo za kafenisanje I potragu za doruckom. Bosanac spava I nema nameru da se budi jos barem sat vremena.

 

Odmah kraj hotela Avenida se nalazi pekara sa lokalnim specijalitetima ali ne radi ! Otprilike da doruckuju kao I braca Crnogorci – posle 12h.

 

IMG_0888.jpg

 

Jos malo nize u ulici otvorena kafeterija sa raspolozenim Spancima.

Njih karakterise osmeh I otvorenost u komunikaciji, lako ispoljavaju emocije I nisu u grcu kao mi Balkanci. To izuzetno prija kad si putnik, svi ti osmesi, blagonakloni pogledi, to postovanje prema strancu puni nase dusevne rezervoare I daje nam snagu za svaki sledeci korak I kilometar. Hajde sad, mozda ta krofna (lazem, krofne-mnozina su bile u pitanju) koju sam tu pojeo nije bila najlepsa I najsladja, ali u datom trenutku ona je bila unikatna u potpunosti. Ta vanilla koja se osecala negde duboko u njoj a nije preovladala u celokupnom ukusu, ta korica koja je za nijansu tvrdja od unutrasnjosti a dovoljno pecena da nadrazi nepce I energicno naredi mozgu da jezik bezuslovno izgovori “Pliz van mor” a mozak kod coveka kao I kod pretka sto voli banane…pa ne zna kada stati, izgovori to nekoliko puta. Kvalitet ove krofne je srazmeran prijatnoscu kojom zrace. Cak I ona rupa u sredini krofne je u tacnoj velicini za svacije prste. I sad ako neko kaze “Requena” ja prvo pred ocima vidim krofnu pa tek onda sve ostalo.

 

IMG_0882.jpg

 

Novica takodje uziva u krofnama, kafu smo I zapostavili.

Hajde nekako I nju srucismo I krecemo u operaciju budjenja Bosanca pa da krecemo u Algeciras !!!

 

Nevoljno se budi po treci put. Vec dva puta ga je zvala cerka da vidi jel tata jos ziv. Put u Afriku je to. Dete je zamisljalo da ce ga vec u Sloveniji pojesti MEDJED a ako I stigne ziv do Spanije e tu ce ga sigurno napasti neka hijena ili nabosti bik ! O Africi ne smemo ni pricati jer tamo moze izgubiti bitku I sa komarcem !

Nika je neumorna u pozivima I kontroli voljenog oca. Fenomen su deca nema sta. Bosanca pas moze zavoleti samo ako zakaci krmenadlu oko vrata… a deca ga eto vole ! Eto ti sad fenomena ! Opet razmisljam… I ja kad sam bio mali bio sam fasciniran u zoo vrtu onom zivotinjom sto voli banane… Jeste malko blesav ali moram priznati dobar je covek :takoje:

Motori su izvezeni iz garaze, kacige na glavu I polazak.

Cetvrti dan puta karakterise voznja po osuncanim nepreglednim prostranstvima Spanije. Miris koji opija I snazi, zedj kod motora koja se javlja vec na 200km jer vozimo 160-170 natovareni.

Spustamo se ka moru, nestaju za nama table, Valdepenas, Villarobledo, Jaen, Granada, Motril… napredujemo ka Malagi.

 

Malaga je nesto kao raj na zemlji u nasim ocima. More, bogati pejzazi sa verovatno jednako bogatim stanovnicima sudeci po arhitekturi. Neka mesavina starog Spanskog stila I modernog shvatanja stambenih naselja. Steta sto nemamo vremena I necemo svratiti, ali svakako upisujem u licnu memoriju Malagu kao jedan spolja divan grad koji bi valjalo posetiti u buducnosti.

Kako smo ugledali more tako smo dodatno ubrzali ritam I nastavili jurcati ka Algecirasu. Taj grad, ta velika luka je nasa krajnja destinacija u Evropi. Kako li izgleda taj grad razmisljam dok se vozimo ka njemu. Luka. Lucki grad. Velika luka ! Prva asocijacija-luka Bar. Taj Alzesiras sigurno lici na Bar ? Pretpostavke se javljaju same. Prvi pomen luke Algeciras (cita se Alžesiras) se desio na sastanku sa Marokancem, medjutim on je naziv brzo promrmljao I ja ne cuh kako se to tacno izgovara. Sledeci put kad sam pomenuo isti – rekao mi je kako se izgovara.

 

Konacno tabla Algeciras ! Svuda prisutne reklame za kompanije koje prevoze putnike na najlepsi kontinent.

Sad bih da Vam opisem ukratko prvi utisak o Algecirasu…

Znate kako izgleda luka Bar u Crnoj Gori ? Znate ?

Eee Algeciras ne lici ni malo na nju !

OOOOOGROOOMNAAAA luka !!! Trajekti u Crnoj gori su naspram ovih kao camci ! Niti mi vidimo pocetak niti vidimo kraj luke ! Hotel smo rezervisali na nekih 800m od ulaska u luku, ali cemo ipak otici pesaka da istrazimo gde se ulazi I kakva je procedura da ne bi ujutru zakasnili na trajekt I ostali bez unapred placenih tiketa.

Cudimo se velicini brodova kao I same luke I ulazimo u lavirint od spleta ulica koje vode ka nasem “hotelu”. Garmin ispravno vodi ali na jednoj vrlo komplikovanoj raskrsnici odlazim u pogresnu ulicu I mi se vracamo na pocetak lavirinta. U ovom drugom pokusaju ulazimo u ulicu gde se nalazi nas “hotel”. Ulica je toliko siroka da mi ovde ne mozemo ama bas nikako parkirati motore !

 

Sequence_01_Still012.jpg

 

Hotel ima parking… ali taj parking mi moramo da platimo 15eur po motoru za noc ! Skuplja cena spavanja za motore nego za nas ! Alternativnog a bezbednog resenja nema.

 

IMG_0933.jpg

 

Sto je najgore parking je odatle na 500m. Moramo poskidati sve sa motora I ostaviti u sobi pa tek onda njih odvesti na parking. Nekao ih ostavljamo sklonjene u stranu dok se sredimo, mi cemo u obilazak luke I usput njih ostaviti na parking.

Coveculjak od nekih 60 godina ima ulogu recepcionara, razume samo Spanski I tvrdi da nece pomeriti svoja kola da bi mi tu ostavili motore. Sve to sa simpaticnim osmehom. Novica ga pokusava ubediti na SerboGermanskom da popusti I da pomeri svoj Skodilak pa da mi tu ostavimo motore, tek posle pola sata shvata da coveculjak sve slusa ali da ama bas nista ne shvata od njegove price. Kan ih bite faren malo curik ?! Nema nista od curika za Skodilaka. On ostaje gde je a mi cemo faren gur gur na parking pa ce sutra biti bite calen daj evre ovamo !

 

Sequence_01_Still001.jpg

 

Sequence_01_Still003.jpg

 

Toalet u sobi je velicine kao I soba, koncipiran kao jedan dugacak hodnik u koji nastupas preko stepenica, I ako si kojom nesrecom Srbin koji voli uvece lepo popiti, budi siguran da ces se saplesti na ulasku I prostreti se tik pored wc solje. Zaradices cvorugu na glavi kao I lepu masnicu na cevanici.

Soba je toliko velika da smo kofere morali vertikalno slagati. Hteo sam to da fotografisem ali nemam sirokougaoni objektiv. Tu velicinu I “komfor” obican objektiv ne moze fotografisati.

Jedan mali prozor tacno iznad moje glave mi uliva malo nade da ako dodje do pozara cemo se ipak izvuci I pobeci pravo u dvoriste susednog objekta gde arlauce gladan pas kojeg cujem ali ne vidim nikako.

Spremismo se brzinski I krenusmo da ostavimo motore. Cenkanje na engleskom I na nemackom je rezultovalo da cemo platiti parking po 15eur a pride cemo dobiti pravo da se parkiramo naspram kucice od cuvara I on ce neprekidno da pogledom hipnotise motore I niko ih nece ukrasti ! Kakve li blagodeti !

Hotel I parking nam samo kvare raspolozenje ali sta je tu je.

Novica je zbog toga izgubio apetit, Bosanac je poceo da zaviruje po svim coskovima Alzesirasa pogledom tragajuci za prodavacicama ljubavi. Komentarisao ih je vise onako sebi u bradu I mrmljajuci. Kod mene je to rezultovalo hronicnom gladju.

Idemo prvo u luku da vidimo gde ujutru da dodjemo sa motorima I gde je ta barka koja ce nas prevesti na Africki kontinent !

Luka je ogromna, uprkos njenoj velicini putnik se ovde lako snalazi. Kroz samo 5 minuta znali smo gde treba da dodjemo, kako cemo dobiti karte pomocu e-ticketa dobijenog na email I videli smo tu “barku” kojom cemo da napustimo nas continent, nas svet !

Srce zalupa jace kad ugledasmo Acciona Mediteraneo brod-trajekt koji prevozi istomisljenike.

To vise lici na raketu za put u svemir.

 

IMG_0952.jpg

 

IMG_0943.jpg

 

IMG_0941.jpg

 

Zurba putnika I vreva koja ne prestaje nam govori vec odavde da je ta Afrika posebna, cim tako mnogo ljudi odlazi tamo.

Svi nesto vuku, ogromne torbe, kofere, kutije prolaze, teretni terminal krcat kontejnerima. Pesaci sa rancevima I slusalicama u usima.

Kretanje bez zaustavljanja je ovde izrazeno.

Ovo vece je Novica bio izrazito nervozan, cak je I apetit izgubio, pivo nije popio. Bosanac umoran I samo sto ne zaspi. I ja sam umoran, ali ipak moram pojesti jedan ovciji raznjic na trgu. Odvukli smo se do hotela, u razmisljanjima sta nas to sutra ceka I kako ce izgledati tih 6 slova kad se iskrcamo na njih. U tom razmisljanju I iscekivanju nas savlada san, I sledeci momenat je zvuk alarma na telefonu. Definitivno smo bili mnogo umorni, jedva smo poustajali I krenuli s pakovanjem.

Dovezli smo motore do ovog kutijastog hotela, spakovali se I krenuli na ukrcavanje.

Cestitam sam sebi jer smo prvi stigli na ukrcavanje, jos nisu ni otvorili rampu. Posle nekoliko minuta se otvori salter nase kompanije, dobismo karte za minut I udjosmo u pristaniste gde je nas trajekt spreman cekao da nas prebaci u Afriku !

 

Sequence_01_Still013.jpg

 

Ti trenuci su delovali potpuno nestvarno. Sad kad vracam film I pokusavam se setiti I najmanjeg detalja vidim da je otprilike od momenta ukrcavanja poceo nas “film”. Samo ukrcavanje je doslo kao jedan uvod. Rano jutro, sunce se radja na horizontu I obasjava mirno more I nase pristaniste. Tu nastaju predivni kadrovi za video reportazu koja je u pripremi. Vrata trajekta otvorena I spremna za prijem putnika, ali polako, nije jos vreme !

 

IMG_0961.jpg

 

Cekamo komandu za ukrcavanje, pomalo nervozni, malo spavanja a mnogo kilometara. Na sve to moj cudesni metabolizam me podseca da sam vec pola sata na nogama a da nisam jeo ! Tog momenta se desi cudo, Bosanac gladan !? Otvara kofere I vadi slaninicu sitno naseckanu da malo prezalogajimo dok se spanac smiluje da nas pusti na trajekt. Taman smo malo zavarali glad I stize komanda za pokret.

Eto to je to.

Jos 5 – slovima PET metara se vozimo po nasem dragom starom kontinentu, pa stupamo na cardak ni na nebu ni na zemlji, malo se krecemo na njemu I stizemo u Afriku. Da smo znali sta nas tamo ceka mislim da bi pokusali voziti I po moru samo da sto pre stignemo.

Tih 5metara prelecemo bukvalno I ulazimo duboko u utrobu trajekta, ankerisemo motore I penjemo se u prostor za putnike.

 

GOPR0334.jpg

 

Kafica, voda I krofne ! Ove krofne ne zasluzuju to ime da nose u poredjenju sa onima iz Requene.

Kako se motori broda oglasise tako Bosanac leze u fotelju da kunja I mrmlja.

 

IMG_0984.jpg

 

Ne voli prevozna sredstva koja idu po vodi nikako. On kad vidi brod na filmu dobije morsku bolest a kamoli ovde.

Novica I ja kao mala deca se popesmo u vrh kabine da kroz prozor gledamo kako napustamo luku I nas kontinent. Krece da nas trese neka neizvesnost, trema ili sta je vec.

Pogledom pratim Evropu kako se polako smanjuje I krenu da me hvata neka neobjasnjiva tuga. Pogledam na drugu stranu I vidim obrise Afrike. Pocinje da se budi neka nova energija, snaga I odlicno raspolozenje !

Svaki metar ili nauticku milju sam pogledom ispratio do tla Afrike-sad malo tacnije, iskrcavamo se u luku Ceuta, to je malo parce Maroka pod Spanskom zastavom. Odatle cemo da guramo dalje.

Bosanac spava ili tacnije laze sebe da spava, a u realnosti viri kroz ocne kapke I ceka iskrcavanje.

 

IMG_1006.jpg

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 15

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 704 postova
  • Lokacija: Crna Gora
  • Motocikl: BMW R1200GS LC ADV

Dok se trajekt lenjo izvlaci iz luke u jednom momentu se jasno vidi Evropa sa desne I Afrika sa leve strane. Morska raskrsnica ili moto raskrsnica u nasoj avanturi. Imam pravo nazvati je kako mi volja, ona je svakako jedna od nezaboravnih.

Osecaj neizvesnosti, mozda je to I strah od nepoznatog, nedostatak naseg tla, nase zemlje I sunca.

Srce neodlucno, ubrzano kuca, iscekuje da vidi taj najlepsi kontinent na samo par kilometara udaljen od nas, a opet pogledom maltene tuznim ostavljamo Evropu da se smanjuje na horizontu.

Nema te lepote u zivotu koja je samo stvori kraj coveka. Do svake postoji nekakav put. Ko odluci da put trazi obicno ga I nadje. Najbitnija je volja. Da su motori kojim slucajem otkazali na trajektu - propeleri dole u moru bi nastavili da se okrecu, jer nasa volja prevazilazi snagu MAN-ovih motora na trajektu.

 

Afrika je sve veca u oku, trema raste, jos par stotina obrtaja propelera I mi cemo da se iskrcavamo !

Resetujem Bosanca iz njegovog “tihovanja”, vreme je da se motori oslobadjaju od spanera koji ih osiguravaju na ovom putu.

 

Koliko su samo motocikala ovi spaneri sacuvali na moru…uopste me I ne cudi da je ovaj moj malo I zardjao I sad pokusava da osujeti moje iskrcavanje na najlepi kontinent. Taman ja resih da otvaram levi kofer I da vadim secice pa da spaner ode u zaborav kad se zacu ono “klik” , osigurac se povuce I spaner popusti, Strom kao da je prodisao tog momenta. Slobodan je i spreman za iskrcavanje. Kod Bosanca nov novcijat spaner I nece da pusti. Naravno da nece kad on ne zna da rukuje sa tom tako komplikovanom I sofisticiranom mehanikom.

Hajde reko da ga oslobodim I zaradim koje pivo.

Novica vezanih ociju se igra sa spanerima, tako da je uveliko prvi pred vratima trajekta.

Trema je tolika da vec mislim da su se sad vrata trajekta zaglavila I da necemo bez brusilice izaci napolje !

Tih par minuta traje previse dugo, kad se zacu skripa stare hidraulike koja upravlja vratima ja kao da sam cuo neku dobru melodiju.

 

Pomisljam u sebi: “sad je vreme, to je to…vreme je za PLAY” I setim se da se sad iskrcavamo u Ceutu, malo parce Spanske teritorije na Africkom kontinentu. Sto znaci nismo jos zvanicno u Africi. PLAY ce malo sacekati.

 

Metal trajekta nestaje pod gumama I nastavljamo se kretati po asfaltiranom koridoru koji vodi ka izlasku iz luke.

Ceuta je gusto naseljen pogranicni gradic koji mnogo dobro izgleda.

Deluje kao neki antropoloski muzej sa zivim primercima. Ovde se daju sresti I Japanci a kamoli Marokanci, Spanci, Nemci, Francuzi i ostali.

Neki nama smesni ljudi, obuceni u crne haljine sa kapicama gledaju u nas sa osmehom na licu.

Krecemo se polako ka granicnom prelazu.

Proveravam da li sam ukljucio GoPro da ovekovecim ove prve kilometre na Africkom kontinentu, I onda ugledam scenu koja se urezuje u mozak, scenu koja postaje neizbrisiva.

Sa desne strane strma stena, uz nju se krecu zene u tradicionalnoj muslimanskoj nosnji-neka varijanta dimija otprilike. Kao po komandi one krecu da se penju uz stenu neverovatnom vestinom ! Siguran sam da se koza ne bi tako lako I brzo popela tuda.

Kako priroda kaznjava I daruje. Kaznjene terenom na kojem odrastaju a zivot je I njima dar.

Tacno od te scene pocinje jedan film u nasim zivotima.

Razlikuje se od svih ostalih samo po tome sto smo ovde I mi deo scenografije I sto ovde aktivno ucestvujemo.

Sve sto se od ove scene desavalo pa do napustanja Africkog kontinenta nama je delovalo kao film.

 

 

Ispred nas granicni prelaz koji oslikava sa jedne strane tehnolosko savrsenstvo i finansijsku moc Evrope a sa druge lepotu prirode I nemastinu Afrike.

Spanski policajci zacas pregledaju nase pasose I pustaju nas ka Marokanskoj strani granice.

U toj medju-zoni stotine ljudi sa najrazlicitijim prevoznim sredstvima. Automobili kojima je odavno prosao radni vek, bicikli koji su presli kilometara otprilike kao i automobile, invalidi sa kolicima u krajnje losem stanju. Pesaci natovareni dzakovima, torbama, kesama I nekakvim zavezljajima od krpa (nesto kao bosca). Nas salecu “agenti” koji zele da “helpju vit pajpers polis no vait”… nadam se da nam oni nece biti potrebni. Pokusaj prvog prolaska kroz granicni prolaz rezultuje dobijanjem papira za privremeni uvoz motocikala u Maroko. Sklanjamo se u stranu sa motorima a ja krecem resavati birokratsku zavrzlamu. Najuporniji agent me juri I pokusava pomoci. Kad sam popunio papire za sve nas nailazim na jezicku barijeru. Policajci I carinici ne razumeju engleski. Ja ne razumem njihov jezik. Agent tu nastupa ! Dajem mu one papire I on stvarno ocas posla to zavrsi. Ali ne lezi vraze… sad sledi novi set papira koji treba da popunimo. Bukvalno ono sto pise u pasosu sad ja treba njima da prepisem na njihove formulare ! Hajde Jovo nanovo sto bi rekao nas narod.

 

image.jpg

 

image.jpg

 

image.jpg

 

Samo sto sam se okrenuo nastade sveopsti haos ! Jauci, vriska, skripa guma, povici policajaca, hvataju se za oruzje !

Vidim staricu na invalidskim kolicima koja nekako mnogo visoko sedi, naravno da je visoko kad je pod njom dzak verovatno pun secera.

Gura je mrsavo izmrcvareno stvorenje koje nema vise od 40 kilograma, oci mu govore da je mlad a telo izmuceno kao da je dosta stariji. Pogled kao kod uplasene zveri. Pretpostavljam da je sin. Policajac pruza ruku I hvata staricu za rame, oci joj sevnuse I ona ciknu, okrete se kao zivotinja kada se brani I zari zube policajcu u ruku ! On trze ruku, vrisnu, pojavi se krv koju on krenu da brise prljavom uniformom, sin trgnu ona kolica I projurise kroz granicni prelaz !

Policajac besno se svadja otprilike sam sa sobom, te zakljucujem da su manevri ove vrste normalna stvar na Spansko-Marokanskoj granici.

 

Agent mi objasnjava na traljavom engleskom da je sada medjusmena, da Marokanci iz pogranicne zone samo u tih nekoliko minuta imaju sansu da prosvercuju ono sto im je neophodno za goli zivot. Zivot je ovde tako skup da se brani I zubima. Policija se I ne trudi preterano da spreci taj sverc, ali opet moraju malo I da to pokusaju stopirati.

Moji saputnici gledaju ove scene I pitaju se da li ce ih prvo Marokanci skuvati pa onda pojesti ili ce ici u LeBiftek u varijanti “Tatarski”.

 

Agent me vodi kod policajca koji treba da udari pecat I odobri nas ulazak u Maroko. Predajem popunjene obrasce, pasose, saobracajne I sve ostale papire koje nosimo…

Policajac detaljno gleda I cita. Na jos traljavijem engleskom me pita “Serbia? What is Serbia ?!” mislim da se on sali…

“Serbia is country in Europe” odgovaram I pokusavam prokljuviti da li se on sali Ili je ozbiljan.

“I don’t know for Serbia” gleda me tupim pogledom I ja shvatam da on nikada nije cuo za Srbiju. U njegovu kucicu ulazi zena odevena u crvene dimije, vire samo sake I lice. Ostre crte lica I prodorne oci. Prepoznajem je kao seficu I vec vidim Bosanca I Novicu u ekstradicionom pritvoru kako ubedjuju lava da su oni kiseo I zilav zalogaj.

Sefica njega nesto ispituje, on sleze ramenima (vidi majku mu pa to sleganje isto znaci na svim jezicima), izgovara samo jednu meni poznatu rec – Srbija. Na tu rec sefica kao da odahnu, krece njemu nesto da prica I odjednom promeni izraz lica I sa osmehom me pogleda, I izgovori carobnu rec !

“TITO !”

Da da, dobro citate I dobro sam je cuo ! Rece “TITO” I doda jos “ YUGOSLAVIA” !

Oni su je I zapamtili I u memoriji sacuvali a mi je odavno sahranili.

Policajac resi misteriju te nepoznate zemlje koju nije uspeo ni u kompjuteru pronaci.

Prisecam se, pred polazak na put Zoki-Marokanac mi je skrenuo paznju da oni vrlo dobro pamte Tita I ono sto je ucinio za njih.

 

Snazan udarac pecata o drveni sto je najavio podizanje rampe za moju ekipu.

“Welcome to my country” rece sefica sa osmehom na licu.

Masem mojoj ekipi da mozemo krenuti, pocastih agenta sa nekoliko eura na sta mi on ukaza veliko postovanje I zahvalnost.

 

Polako prvi zagazih na tlo Maroka I rekoh sebi…da sad je vreme !

 

Vreme je da u kacigi zasvira Dino Dvornik sa pesmom Afrika a da mi krenemo konacno u voznju po nasoj destinaciji !

Taman da kliknem na PLAY na iphone-u, kad stize neka sms poruka.

Telenor mi je prvi pozeleo dobrodoslicu !

 

image.png

 

S obzirom da smo poranili zoru prevarili, I jos presli na kontinent snova mi smo boga mi I ogladneli !

Prvo cemo da vidimo kako Afrikanci doruckuju pa onda sve ostalo. Vozimo se kraj obale mora, levo pogled u plavetnilo vode I neba, desno palme, asfalt neverovatno dobar. Ispred nas benzinska pumpa “Afriquia” . Citam kao “Afrikuja”. Nek je I kuja samo da valja benzin I da ima neki restorancic da nesto malo pojedemo. Moj metabolizam je cudesna naprava. Jedem mnogo vise nego sto bi iko mogao I pomisliti.

Goriva ima, restorana nema. Hajde reko bar da kupim ulje za Stroma. On trosi I ne stedi ni malo. U prodavnici na pumpi mi daju dvotaktol. Objasnjavam da mi treba ulje za cetvorotaktni motocikl I dobijam ulje za kola. Pokusavam sam pronaci ali ga jednostavno ovde nema. Hajde reko naci cu ga na nekoj drugoj pumpi.

Idemo u pravcu grada Fes I ulazimo u mesto Fnideq. Zaustavljamo se na centru gde odmah postajemo atrakcija za lokalno stanovnistvo.

Brzo zamenismo eure za lokalne dirhame.

Pronalazimo jedan mali restoran koji obecava dobar dorucak. Konobar nas ama bas nista ne razume, I on sleze ramenima I odlazi. Pojavljuje se prijatni cikica od nekih sedamdeset godina koji se takodje seca Tita I Yugoslavije. Zahvaljujuci staroj slavi mi dobijamo najlepse crne maslinke, sir u ulju, jaje na oko I njihovu verziju hleba. Dok pokusavam citati arapski natpis na koka koli, Bosancu stize caj.

Tako jak miris, reze nozdrve I opija, kao da sam pao I zagnjurio glavom u livadu punu mente !

Tako snazan I cist miris mente nisam dosada osetio !

Bosanac skoci sa stolice I po prvi put vidim da on moze reagovati na pice ! “ Uh al je caj !!!!!!! ”

Na izgled deluje kao prljava voda u kojoj se nasla neka trava.

To kad sam probao… e to je za pricu.

Taj caj je prava najava Afrike I Maroka.

Ovde su kontrasti veliki. Mirisi jaki. Pejzazi bogati. Ukusi novi.

Kad bih bas ovaj caj mogao konzervirati u providnu konzervu I prodavati po svetu bio bih milioner veci od Ditriha Mateschitza vlasnika RedBulla.

Priznajem da nisam popio bolji caj od ovoga.

Svaki caj ima veci sadrzaj kofeina od kafe ali ovaj mislim da prednjaci.

Ovaj caj mislim da ima svojstva RedBull-a.

 

image.jpg

 

image.jpg

 

image.jpg

 

image.jpg

 

image.jpg

 

image.jpg

 

Dok se mi divimo caju Novica je eliminisao jaje iz tacne I krenuo da juri maslinke.

Bosanac gleda I resi da pocne od sira.

Meni su maslinke privukle paznju jer su nekako crnje nego kod nas, a opet krupne I mesnate. Ukus-izvinite ali ne znam Vam opisati.

Znam da sam se radovao kao dete sladoledu.

Jaje I sir nekako skliznuse u trbuh ali neopazeno.

Bosanac je potrefio prvu pokvarenu maslinu I poceo je jaukati kako nista gore u zivotu nije pojeo. Jedva ga ubedih da proba jos jednu I on nekao promrmlja da su ipak dobre.

On ne razlikuje gumu od bifteka tako da se njegova ocena ukusa ne vrednuje previse.

 

Pored nasih motora se mota decak od svojih sedam godina otprilike, strpljivo ceka da vidi ko to vlada tim neuobicajenim prevoznim sredstvima.

Naucio je on sta je Toyota V8 ili Reno 4, ali GS,Strom I Tenera za njega su izvor mastanja. Oslikava se to u njegovim ocima. Sijaju kad se zagledas u njih, masta u njemu radi, I on jarko zeli da se jednog dana nadje u nasoj ulozi. Ako malo duze gledas, vidis da se njegov pogled krene gubiti u daljini I da sjaj polako nestaje dok se vraca u svoju sadasnjost I siromastvo.

I tada kao I sada dok kucam progutah knedlu. Potrazih sitne eure I dirhame, dadoh mu ne znam koliko. Bosanac I Novica mi se pridruzise te I oni spustise u tu malu rucicu nesto novca.

Obori on glavu na tren.

Decaku oci ne zasijase na novac.

Zasijase na uspesno prepoznavanje ljudskosti u putnicima s drugog kraja sveta, njegova masta ponovo proradi I on se skloni malo dalje da pogledom prati nas odlazak iz Fnideq-a. On ne zna reci hvala, ali zna uputiti pogled koji ispuni nase duse toplinom.

Njemu engleski jos uvek nije potreban. Pozeleo sam samo da masta bude njegov pokretac, tako cu ga zasigurno jednog dana sresti negde u Evropi na dva tocka. Pogledom cemo se vec lako prepoznati :takoje:

 

 

Iz Fnidequa ne mozemo krenuti dok Bosanac ne nadje kljuc od motora.

Navikao je da kljuc baci bilo gde, I zna da mu redovno Novica I ja sakrijemo kljuc ali ovaj put mi nismo to uradili.

Vec razmisljam koliko je vremena potrebno za nabavku novog kljuca I isporuku u Afriku.

Pretresli smo ga bar tri puta. Prosetao sam se po trgu tragom kojim smo dosli ali ni tu kljuca nema.

Naravno predstavnik balvan industrije nije poneo ni rezervni kljuc !

Nervoza ofanzivno krece na nas, u trenucima kad ona napada ostale mozdane funkcije rade lose I zasigurno necemo naci skriveni predmet !

Novica vec vidi prizor kako Bosanca voza na suvozacevom mestu po Africi !

Na nasu srecu nesretnik se seti da ima jedan kljucem probijen dzep !

Duboko u postavi odela u nogavici lezao je kljuc od GS-a !

 

Sirok I kvalitetan asfalt zamenio je uzan, ostecen I klizav planinski putic.

Krecemo se polako ka gradu Fes. Imamo svega oko 300km do njega ali smo svesni da to nije Evropskih 300km pa da postanu stvar proslosti za 3 sata. Ovih 300 ce trajati malo duze. U svakoj krivini Anakee3 proklizava a krecemo se ne brze od 60km/h.

Planirano je spavanje u gradu Fes, vecernji obilazak Medine (starog grada I centra Islama) a sutradan nastavak ka pustinji.

I bas mi se svidja ovo sporo kretanje, tako mogu da gledam sta je priroda stvorila. Fotografije koje sam ovde napravio sa GoPro kamerom I fotoaparatom izgledaju kao da su sa pojacanim kontrastom u Adobe Photoshopu a u stvari nisu. Ovde su prizori kontrastni. Jake mirise iz Spanije zamenili su jos snazniji I prepoznatljiviji. Nigde nisam video toliko magaraca kao ovde. Njima je magarac I prevoz I drug.

 

GOPR0346.jpg

 

GOPR0362.jpg

 

image.jpg

 

Stadosmo negde. Ovo je neko naseljeno mesto. Petao u kavezu. Da li ga prodaju ili je neko bozanstvo ?

Mozda ce ga zrtvovati kao I ove moje saputnike (ja cu naravno uteci nekako).

Objekat koji lici na cirkus. Stara gradjevina bojena u svetlo plavu I belu boju, boje podeljene vertikalno. Ispred nastresnica naslonjena na odavno zardjale stubove. Petlovi su naslikani na njoj. Kraj otvorenih plavih vrata deca se igraju I znatizeljno gledaju u nas.

Sa druge strane puta nesto kao primitivna automehanicarska radionica, nekoliko starih I polusrusenih kuca. Magarac nekoga ceka. Sreca nasa pa ima I prodavnica u kojoj ima cak I Redbull ! Razumeju me dobro, raspituju se odakle smo I iskazuju dobrodoslicu “welcome to Morocco” .

Dobijam na poklon nekoliko nalepnica “Morocco”. U Monaku nalepnica je kostala 10eur a manje je vredna od ove. Ova je dobijena od srca.

 

image.jpg

 

image.jpg

 

image.jpg

 

image.jpg

 

image.jpg

 

Zapitah se kada sam strancu u mojoj domovini rekao “Dobrodosao u Srbiju”.

Uostalom kad sam video stranca zadnji put ?

 

Jedan mali kratak video snimak deonice od Fnideq-a ka Fesu :zdravo:

 

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 14

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Пријатељ, 365 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: XT 1200 super tenere

Jaaaaako lepo! Ja sam odusevljen.Samo nagrdi bosanca.Kad ovo bude citao,ciglom ce te u glavu gadjati.Veliki pozdrav za bosanca!

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova
  • Lokacija: Beograd, Rakovica
  • Motocikl: Suzuki DL VStrom 650 K7

Hajde sto nagrdi Bosanca :moto3: ali sto Stroma :neznam: - pretpostavljam da je u Africi prestao da pije ulje kada ste smanjili brzinu.

Svaka cast na putovanju i putopisu :care:

 

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • BJB Maxi Scooter Club, 1015 postova
  • Lokacija: Beograd, Rakovica, Skojevsko naselje
  • Motocikl: Yamaha Majesty 250

NIsam spavao noćas, čitajući putopis sa uživanjem, a onda dođem ovde i nema dalje <_< Ah, čekamo sa nestrpljenjem nastavak :Mina:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 704 postova
  • Lokacija: Crna Gora
  • Motocikl: BMW R1200GS LC ADV

drugari moji, ovih dana sam tako zatrpan poslom da samo radim i spavam ! Cekam prvih slobodnih par sati da nastavim pisanje...

U nastavku...

ima da Vam opisem sta znaci CEDJENA NARANDZA, saznacete koliko je komforna Dacia Logan, videcete kako vozimo off-road i oseticete zivot u gradu Fes - Medina :zdravo:

Zao mi je...ali ne znam pisati krace i sazetije. Bojim se da bih Vam uskratio mnogo lepih i bitnih detalja sa ove avanture :neznam:

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja