Jump to content

Moto Zajednica

Pretraga zajednice

Prikazani rezultati za tagove 'turska'.



Više opcija za pretragu

  • Pretraga po tagovima

    Kada ukucavate tagove, razdvajajte ih zarezima.
  • Pretraga po autoru

Tip Sadržaja


Forumi

  • Dobrodošli Na BJBikers Forum
    • Predstavljanje Članova
  • Putovanja, Izleti, Moto Skupovi
    • Putopisi
    • Predlozi za izlete i putovanja
    • Tour Around Serbia
    • BJB Vikend Vožnje
    • Moto Skupovi
  • Motocikli
    • Generalno
    • Enduro
    • Sport
    • Touring
    • Naked
    • Custom, Classic, Oldtimer, Chopper
    • MZ Svet
    • Kineska Imperija
    • Skuter Caffe
    • Maxi Scooter
    • Vozili smo
  • Moto Oprema
    • Odeća, obuća
    • Kacige
    • Prtljag
    • Kampovanje
    • GPS Kutak
    • Dodatna Oprema
  • Motociklisti
    • BJBikers Magazin
    • BJB Podcast
    • Akcije Motociklista
    • Motoristi Na Drumu
    • Crna Hronika
  • Moto Sport
    • Moto Trke
    • Vožnja Na Stazi
    • Moto Kladionica
  • Garaža
    • Motocikli
    • Sam Svoj Majstor
    • Iskustva Sa Prodavnicama
    • Iskustva Sa Servisima
  • Oglasi
    • Kupujem
    • Prodajem
    • Moto Prodavnice
    • Moto Berza
    • Oglasi za posao
    • Pomoć prijatelja
    • Razno
  • Opšte diskusije
    • Fotografija

Calendars

  • Akcije motociklista
  • Turističke vožnje
  • Vožnja na stazi
  • Skupovi, žurke, sajmovi
  • Moto Sport
  • Rođendani

Traži rezultate u okviru

Traži rezultate koji...


Datum postavljanja

  • Početak

    Kraj


Vreme poslednje promene

  • Početak

    Kraj


Filtriraj prema broju od...

Pridružio se

  • Početak

    Kraj


Grupa


AIM


MSN


Website URL


ICQ


Yahoo


Jabber


Skype


Lokacija


Interests


Motocikl

Pronađeno: 3 rezultata

  1. nikvuksa

    Prvi put na drugom kontinentu

    Putopis u brojkama: * 2 motora (Yamaha TDM 900 i Suzuki V-STROM DL 650); * 2 kontinenta (Evropa, Azija); * 4 učesnika (Nikola i Julijana na TDM-u i Aleksandar i Ivana na STROM-u); * 4 različite zemlje (Srbija, Bugarska, Turska, Grčka); * 5,3 litra prosečna potrošnja goriva na putu; * 6 meseci pripreme i razrade puta (decembar 2017 – maj 2018); * 9 različitih prenoćišta (Plovdiv, Istanbul, Ankara, Goreme, Antalija, Kušadasi, Čanakale, Kavala, Sofija); * 22 godine zajedničkog prijateljstva; * 30-ak kilograma tereta po motoru; * ~ 230 litara benzina; * 300 turskih lira za neplanirani servis u Turskoj; * 420 kilometara prosečno voženo u danu; * ~ 4400 kilometara puta; * bezbroj uspomena, utisaka, fotografija i snimaka sa putovanja. Kefalonija, Grčka, septembar, 2017. Našoj četvorci, drugo zajedničko letovanje u nizu. Obilazimo ostrvo i komentarišemo kako tih 10-15 dana godišnjeg odmora moramo mnogo bolje da iskoristimo naredne godine. Moramo da se bolje odmorimo jer nismo više za celodnevne obilaske ostrva. Ivanina ideja je Turska i all inclusive hotel, i da uz to iskombinujemo i putovanje motorom. To zvuči kao prava stvar i kao i uvek kada smo nas četvoro u pitanju, pada jednoglasan dogovor, da sledeće godine u 15 dana iskombinujemo moto turu i letovanje. Odlučujemo se za hotel u Antaliji u Turskoj, a usput planiramo da obiđemo Istanbul, Kapadokiju i u povratku Pamukale, Efes i Troju. Sve između ćemo naknadno dogovoriti. E sad, motorima, kojim motorima...hm... Saša je prodao svoj maksi skuter, Apriliu Atlantic 500, pre par meseci i trenutno je bez motora, ali planira kupovinu Stroma 650, a ja sam još uvek sa mojim Atlanticom koji planiram da prodam posle letovanja, pri kraju sezone, i da kupim TDM 900. Pretposlednji dan odmora, Saša kapariše motor i odmah po povratku ide po Stroma. Odličan primerak, sve od opreme, kupljen nov u Srbiji, 2008.g. dva vlasnika pre njega, poznata istorija, ukratko, odlična kupovina!!! Čačak, decembar, 2017. Početak decembra, a mi već dogovorili skoro celu rutu, i rezervisali smeštaje za ceo put, kako bi maksimalno iskoristili pogodnosti „early booking-a“ i uštedeli neki dinar. Iako u tom trenutku ja niti imam novi motor, niti sam prodao stari, ali... Čačak, januar 2018. 13.01.2018. i ja kaparišem TDM-a, 2003.g. tek uvežen iz CH i prva registracija u Srbiji. U CH imao jednog vlasnika sve ove godine. U dosta pristojnom vizuelnom stanju za to godište ali je motor „go“. U narednom periodu, kreće opremanje TDM-a...servis, zadnja guma, vizir, crash barovi, prerada sedišta, nosači bočnih kofera, bočni koferi i nakon dosta uloženog vremena i novca na kraju Tedi izgleda ovako: U narednom periodu kreću detaljnije pripreme vezane za sam put. Planiranje rute, šta sve obići, koliko kilometara po danu prelaziti. Rešili smo da uradimo nalepnice i majice za put. Otprilike smo zamislili kako bi trebalo da izgleda ali ne znamo kako i da napravimo. Moj brat nam pomaže i odrađuje pripremu za štampu, i dobijamo konačno idejno rešenje i zvaničan logo naše ture koji će kroz celo putovanje privlačiti pažnju i pohvale mnogih. Detaljni servisi motora su urađeni na vreme, sve je isplanirano tako da smo spremni već 45 dana pre polaska. Ostaje nam samo da odbrojavamo dane do 01.06.2018.g., datuma našeg polaska na prvu ozbiljnu moto avanturu.
  2. Pozdrav drustvo! Evo i ja da postavim temu posle 100 godina.. Naime, planiramo put Turske i Gruzije vec za uskrsnje praznike jer je to jedini period kada mozemo da iskombinujemo dovoljno dana odsustva sa posla. Jedan deo ekipe(čitaj 2-3 motora) ide do Kapadokije pa se vraca nazad zbog poslovnih obaveza a ostatak(opet 2-3 motora) nastavljaju prema Gruziji. U slucaju dugorocne lose vremenske prognoze za Gruziju plan je podlozan izmeni, tj. da se okrene na jug Turske. Za Kavkaz znam da je rano ali drugi period da se napravi dovoljno vremena jednostavno ne postoji pa sta nam Bog da.. Ko ima neki pametan savet (ili bilo kakav) za put neka pise. Zanima me da li je uvedena vinjeta za motore kroz Bugarsku? Putarine tj. koliko bi trebalo uplatiti el.putarinu kroz Tursku? Neki predlog za pristupacan smestaj u Plovdivu, Istanbulu, Kapadokiji? Da li je realno kampovanje u ovo doba godine itd. Za ideju je kriv RadicM koji nas je sa prvobitnog plana za Maroko okrenuo na istok! Mozda se rodi i neki putopis do kraja mada nisam bas vičan pisaniju..
  3. Gasho

    Bugarska i Turska...

    Posto se zima blizi kraju, natjerah sebe, da vam napisem par rijeci o mojem putovanju kroz Bugarsku I Tursku, jer ce se neko mozda odvaziti I krenuti tim putem. To sam odvozio u 5.-om mjesecu 2005.-te, samo desetak dana posto mi je stigao motor. U tih desetak dana sam ga morao razraditi, uraditi prvi servis I postaviti kofere. Zena mi je bila kod babe u Bugarskoj vec 20-tak dana, I trebao sam sto prije krenuti. 13.05.2005. Konacno sam sve sredio, postavio Givi kofere I kupio Tank torbu, napisao plan putovanja, razradio kilometrazu, jer je prvi dan trebalo da prevezem oko 1100 kilometara. Odlucio sam da krenem u 4.00 sljedeceg jutra. Po planu sam trebao biti u Burgasu oko 20 sati… 14.05.2005. Jutro je bilo svjeze I vedro. Temperatura oko 15 stepeni, ja obucen dobro I spreman kao nikada. Krenuo sam tacno na vrijeme I sve je bilo kako sam I planirao. Prelazio sam kilometre I brze nego sam mislio, no onda sam dosao do kanjona Morace I do temperature od samo 6 stepeni. Magla je bila toliko gusta da sam morao drzati vizir svo vrijeme otvoren. Srecom nemam problema sa sinusima, jer bi ovo bilo pogubno. Tako sam nastavio sve do Rozaja gdje sam prvi put vidio sunce toga jutra. I to zato, jer sam bio na visini od preko 1500 mnv pa sam samim tim bio iznad magle koja je pokrivala cijelu dolinu… Poslije kratkog odmora, nastavio sam dalje. Put me vodio za Novi Pazar, pa do Biljanovca, gdje sam skrenuo prema Kopaoniku. Prolazio sam podnozjem ove planine, a put je bio sasvim u redu. Nekoliko sela I velike obradive povrsine u zaledjima su davale veoma lijepu sliku ovog kraja. Tako sam prosao kroz Prokuplje I stigao do Nisa kojeg sam zaobisao kratkim auto putem u izgradnji. Nadam se da ce ga brzo izgraditi, jer ova dionica od Nisa do granice Bugarske je najlosiji dio puta. Veliki broj rupa, narocito u tunelima, primorao me da spustim brzinu na nekih 50-60 na sat… Srecom, veoma brzo sam dosao do granice koju je karakterisala velika guzva I mnogo kamiona koji su cekali red. Ipak, kada su me vidjeli sa motorom, pozurili su me, I cudili se kako ja cekam red… Carinik je bio vrlo ljubazan, dobro je govorio nas jezik, I sve je bilo gotovo za desetak minuta. Pitao me gdje idem I koji je razlog mog putovanja. Pitao me da li idem kao roker, jer sam motorom, a ja sam mu odgovorio da idem kao zet, jer mi je tasta iz Bugarske… Malo smo se nasmijali I sve je bilo ok. Putarina se za motore ne naplacuje u Bugarskoj, I za par minuta sam bio na veoma dobroj cesti koja je vodila za Sofiju… Pored Sofije sam prosao zaobilaznicom I izasao na auto put koji je vodio do Plovdiva. Brzine su mi bile sada mnogo vece, ali I odmor mi je trebao cesce. Od Plovdiva sam skrenuo ka staroj Zagori, a zatim pored Slivena prema Burgasu. Noc je vec polako padala, zena me zvala svakih 50-tak kilometara, a I ja sam jedva cekao da je vidim, jer bi to znacilo kraj ovom dugom prvom danu… U Burgas sam bio oko 21 sat, a ne oko 20, kako sam inace planirao. Bilo mi je dosta tesko naci skretanje za selo Jasna Poljana, pa sam kroz grad odvozao nekih 20-tak kilometara, dok mi nisu asistirali zenini rodjaci. Bilo je dosta hladno I u toplinu sobe sam uplovio oko 22 sata. Moj dolazak je propracen veseljem koje je zaliveno velikom kolicinom rakije koja je bila stvarno dobra. Uz obilnu veceru, lako sam zaboravio na umor… 15.05.2005. Citav dan sam proveo u setnji ovim zivopisnim krajem I selom koje se zove bas kao I rodno selo Lava Tolstoja, pa je njegova bista napravljena I ovdje. 16.05.2005. Dovoljno dugo sam bio bez motora, pa ga je trebalo malo I aktivirati, a I zena me stalno pozurivala. Odlucili smo da prosetamo obalom I obidjemo par mjesta u radijusu od stotinjak kilometara. Selo u kojem smo bili smjesteni je na 10-tak kilometara od mora, tako da smo vrlo brzo bili na veoma dobrom putu koji je prolazio pored sjajnih hotela uz obalu. Obisli smo Primorsko, Sozopol I Nesebar. Dok je Primorsko novi grad u kojem je turizam glavna grana privrede, Sozopol I Nesebar su dva prelijepa stara grada koja se moraju vidjeti. U Sozopolu smo I rucali, za sitan novac, a hrana je slicna Leskovackoj kuhinji, znaci jaka I veoma ukusna. Grad je jedan od najstarijih I najljepsih na crnomorskoj obali. Ispred grada se nalazi malo ostrvo koje se zove Sveti Kirik koji je povezan dugackim nasipom sa poluostrvom Skamni na kojem se nalazi Sozopol. Najstariji pismeni zapisi o ovom gradu se nalaze u starim Grckim zapisima iz 7-og vijeka prije nove ere, u kojima se kaze da je na ovom mjestu bio stari grad Apolonija, koji su osnovali Milecani I to 50 godina prije dolaska Persijanaca… Bio je srediste stare Grcke kolonizacije I stvarno se ima sto vidjeti… Nesebar je grad na ostrvu koji je takodje povezan sa kopnom jednom prevlakom. On datira iz kraja drugog milenijuma prije Hrista. Sacuvani su mnogi ostaci iz najstarijeg doba, a sa dvije strane se nalaze marine u koje uplovljavaju brodovi sa velikim brojem turista. Fantasticno… 17.05.2005. Danas opet odmaramo, jer sjutra krecemo na dugacak put, koji nas vodi do Istanbula, a onda polako I prema kuci… 18.05.2005. Posto smo se dobro naspavali I najeli, polako spremamo kofere I krecemo oko 11 sati. Imamo oko 350 kilometara do glavne tacke naseg putovanja, a posto idemo dobrim putevima, racunamo da cemo na odrediste stici u ranim popodnevnim satima. Oko 60-tak kilometara je do granice, I prelazimo je na velikoj nadmorskoj visini. Malo je svjeze, ali je sunce dosta jako I cim stanemo, odmah je vruce. Carinici na Bugarskoj strani se dive motoru, pitajuci da li je nov I koliko kosta. Prolazimo bez ikakvog zadrzavanja I stizemo na Tursku granicu. Tu nailzaimo na nesto vecu guzvu, ali dok smo platili vizu (10 eura), sve se vec normalizovalo. Poslije 15-tak minuta zadrzavanja u Free shop-ovima I mijenjanja nesto novca, odlazimo jako dobrim putem kroz cetinarsku sumu prema dolini u kojoj nas ceka auto-put. Poslije sat vremena lijepe voznje, bez ikakve guzve stizemo I prikljucujemo se na put Edirne-Istanbul… Krajickom oka sam primijetio da smo se prikljucili pored neke benziske pumpe, pomislivsi da ce ih biti kasnije jos, ali tu sam se presao, jer sam prvu sljedecu vidio tek prije dolaska u grad. Malo me bilo strah da necemo stici do pumpe, tako da kada smo je vidjeli, odlucili smo da tu malo I zastanemo I odmorimo se. Odlucili smo da probamo cuvenu tursku kafu, ali nas je iznenadio jako los kvalitet. Naime svi Turci su pili neki njihov caj, a ne kafu, pa smo I mi odlucili da probamo. Ovaj veoma jak napitak nas je okrijepio I dao snagu za nastavak putovanja. Od tada, gdje god smo stali narucivali smo caj, koji je slican Ruskom caju, ali mnogo mnogo jaci. Nastavili smo, sa malo straha, jer nas ocekuje 10-to milionski grad, u kojem rijetko ko govori strani jezik, a guzva u saobracaju je kao iz price. Usli smo u Istanbul u cetvororednoj koloni. Na jednom pokazivacu pravca je pisalo Blu Mosk I nastavio sam da idem prema tamo gdje je strelica pokazivala. Ostali natpisi su bili na meni nerazumljivom jeziku I tako se I nastavilo sve dok nisam dosao do nekog luksuznog hotela koji se nalazio uz sam bulevar u strogom centru . Imali smo srece, I tu smo se zaustavili da popijemo caj I pitamo za smjestaj. Hotel je bio sa 5 zvjezdica, a smjestaj je u dvokrevetnoj sobi bio 120 eura. Nismo htjeli potrositi toliko novca, pa smo samo ulicu nize naisli na veoma pristojan hotelcic sa 4 zvjezdice u kojem je cijena bila 40 eura za dvoje. TV, klima, jako lijepo I cisto kupatilo, I na samo 50-tak metara javna garaza gdje su nam cuvali motor za samo 5 eura za cijelu noc. Istusirali smo se, malo odmorili I u setnju. Grad je bio fantastican u predvecerje. Prelijepe dzamije na svakom cosku, osvijetljene vrlo profesionalno, ulicni prodavci, mnostvo butika I restorana, od kojih su oni tradicionalni najljepsi. Pogadjanje za cijenu u svakom ducanu I odlicna hrana, ne I mnogo skupa. Veliki broj policajaca na malim GS-ovima I u punoj ratnoj opremi… Odlucili smo da ponovo dodjemo u ovaj fenomenalan grad I ostanemo I malo duze… Kasno smo se vratili u sobu, a prije toga obisli I motor… 19.05.2005. Posto smo zavrsili sve formalnosti u hotelu, pokupili smo stvari, namontirali sve na motor, I krenuli kroz grad, kako bi prosli preko velikog mosta na Bosforu. Sam prelazak je kostao 3 miliona ili 3 lire, upravo je bilo ukinuto 6 nula, pa je odatle ovo bilo zbunjujuce, ali posto smo mi vec navikli na to, nije bilo strasno. Prelazak preko mosta je fantastican… Nastavili smo, ovoga puta kroz Aziju prema Ankari. Kod mjesta Kocaeli smo skrenuli I nastavili prema Bursi, prolazeci uz more. Prolazili smo kroz mala mjesta, bez guzve na ulicama, I posto smo bili sami, mojoj zeni je bilo malo nelagodno, dok nismo usli u Bursu koja ima 1.200.000 stanovnika. Na skoro svim balkonima su bile okacene Turske zastave, sve je bilo ukraseno, a mi nismo znali razlog tome. Saznacemo tek kad dodjemo u Canakkale. Presli smo oko 650 kilometara po jako dobrim putevima, djelimicno I novim auto-putem koji je planiran da ljude sa kontinenta vodi do najpoznatijih Turskih ljetovalista u okolini Izmira. Zasluzili smo dobar odmor I kada smo usli u Canakkale odusevilo nas je sto na svakom koraku imate hotele. Grad je bio prepun ljudi koji su samo pristizali trajektom iz Evropskog dijela Turske. Bilo je veoma zivo I mislili smo da cemo to vece prije spavanja, dozivjeti zivost prave sezone I guzve po ulicama kao u velikim gradovima. Ali, cekalo nas je iznenadjenje. Naime, 19.05. je drzavni praznik Turske I po starom obicaju, centralna proslava je u ovom gradu. To znaci da se ovdje sliva veliki broj ljudi, kako bi u dva tri luda dana proslavili ovaj praznik. To je rezultiralo da je bilo nemoguce naci sobu, pa smo morali kasnim trajektom preci na drugu stranu obale, kako bi tamo nasli kakav hotelcic. Vec je bila skoro ponoc, I nervoza se uvukla u nase redove… Na drugoj strani nas je cekalo malo mjesto sa svega nekoliko kuca I jednim hotelom u kojem smo jedva nasli jednu trokrevetnu sobu, u dosta jadnom stanju, ali bolje I to nego napolje. Tu smo I vecerali, upoznali se sa gazdom koji je znao malo Italijanskog jer je bio u Svajcarskoj na radu, I platili za sve oko 40 eura. Na kraju je sve dobro ispalo… 20.05.2005. Sunce je vec od ranih sati przilo. Danas nas takodje ocekuje dug put, a cilj nam je Plovdiv u Bugarskoj. Vozili smo se prelijepim predjelima, a kvalitet puta vise necu pominjati, jer je sve u najboljem stanju… Velike obradive povrsine nam pokazuju zasto ova zemlja ima veliki uticaj na cijene svih proizvoda I kod nas. Jednostavno su polja nepregledna, sve je obradjeno do samog mora. Obale su ruzne, pa je glavna grana poljoprivreda. Imamo malo problema sa veoma jakim vjetrom, ali sve je ok. Idemo prema auto-putu kojim smo I usli u Istanbul, I njime, samo u suprotnom smjeru, nastavljamo putovanje. Ulazimo u Bugarsku, bez velikog zadrzavanja I nastavljamo prema Plovdivu. Odlicne ceste, prelijepi predjeli I uopste, pravo uzivanje u voznji. Prije samog ulaska u grad, pocinje kisa koja brzo prestaje. Ulazimo I trazimo dobar hotel. Odlucili smo da ne zalimo novca, nego da nadjemo nesto stvarno dobro. Nalazimo hotel sa 4 zvjezdice u centru grada, ali nas obavjestavaju da nemaju slobodnih soba, vec da imaju samo skupe apartmane sa jakuzijem, barom, TV-om, luksuzno opremljene I moraju se platiti u eurima. Cijena 60 eura za noc sa doruckom. Naravno da nam to sve odgovara I odmah pristajemo. U okviru hotela ima garaza I parking koji je cuvan, a u holu besplatni interenet za goste. Poslije izivljavanja u jakuziju, odlazimo u grad koji je dosta velik sa zivim korzom prepunim mladih ljudi moderno obucenih. Jedemo u jako lijepom restoranu, vrlo jeftino, uz dobru muziku, I odlazimo u sobu odusevljeni I gradom I svime do sada vidjenim u danasnjem danu… 21.05.2005. Iz Plovdiva krecemo oko 10 sati I biramo put koji na karti izgleda dosta krivudav. Jutro je nesto hladnije, a mi pocinjemo lagano da se penjemo. Temperatura pada na svega 6 stepeni celzijusa, I tek tada shvacamo da prolazimo kroz Borovec koji je veliki skijaski centar I jedan od najpoznatijih na Balkanu. Hoteli sa 5 zvjezdica govore o gostima koji posjecuju ovaj dio Bugarske. Prosli smo pored Rilskog manastira, ali nismo svracali, jer je trebalo proci dodatnih 60-tak kilometara, a za taj dan smo planirali da stignemo do Ohrida. Zao nam je sto nismo vidjeli ove vjerske objekte, jer ih je preporucio Nikola_M u svom putopisu. Ponovo napominjem da su ceste sjajne, I put prolazi u ugodnoj voznji, a kako se spustamo prema Makedoniji I temperatura je sve veca. Granicni prelaz smo jedva pronasli, I nalazi se ponovo u nekoj planini na velikoj nadmorskoj visini. Na granici nemamo nikakvih problema, I poslije kraceg razgovora sa vrlo prijatnim ljudima nastavljamo kroz Makedoniju. Iskreno smo se osjecali kao da smo kod kuce. Na samom pocetku ovog dijela puta nailzaim na prelijepo vjestacko jezero, a zatim se redjaju divni krajolici dok prolazimo kroz ovu bivsu Jugoslovensku republiku. Prolazimo kroz Kocane gdje je sve pretvoreno u polja rize, kao da smo negdje u Vijetnamu, zatim kroz Veles, Prilep, Bitolu I na kraju skrecemo prema Ohridu. Dijelom idemo I auto-putem koji ne placaju motoristi. Stali smo da nesto pojedemo u okolini Bitole, I sve je bilo jako jeftino, a kvalitet prvoklasan. Slucajno smo odabrali taj restoran koji je na nekom vidikovcu izvise grada I nismo se pokajali. Kasnije smo vidjeli da je mjesto dosta popularno, jer je mnogo ljudi dolazilo specijalno da tu jedu. U Ohrid stizemo u vecernjim satima I uzimamo sobu u jednom obliznjem hotelu koji je bio dosta skup. Primjecujemo da smo medju rijetkim gostima, ali je sve u najboljem redu. 22.05.2005. Probudili smo se dosta rano I otisli u setnju. Ohrid I jezero su divni. Temperatura je vec u 9 sati bila oko 20-tak stepeni. Ocekivao nas je put kroz Albaniju, za koju su mi rekli da je u redu, ali to mi je bilo prvi put da idem tuda, pa me obuzela lagana nesigurnost, koju nisam smio pokazati pred zenom, jer bi onda sigurno odustali od tog puta… U gradu smo sreli lokalnog kolegu bikera koji nam je ponudio da mu se javimo kada budemo sljedeci put dolazili, kako bi nam on nasao smjestaj I pokazao stari grad. Inace on radi kao turisticki vodic, pa bi mu to doslo kao normalan radni dan… Ispricao nam je da ni u ludilu ne bi isao kroz Albaniju, I da su tamo ljudi losi, na svakom skretanju je policajac I da bih trebao spremiti po 10 eura za svakog od njih. Nisam se pokolebao, a I nije mi se islo oko Kosova, jer bi to znacilo novih 500-600 kilometara. Planirali smo da nam ovaj dan protekne u ugodnoj voznji od nekih 350 kilometara, sto bi bio pravi odmor poslije prethodna tri dana kada smo dnevno prelazili po skoro 700 kilometara. I tako je I bilo. Vrlo opusteno bez ikakvih problema, jako dobrim cestama smo se vozili do Tirane. Tu smo napravili gresku I usli u glavni grad Albanije koji je u stalnoj izgradnji, sa velikim kontrastima izmedju siromastva I kica novopecenih bogatasa. Poslije dobrih sat I po uspjeli smo da izadjemo iz ove ludnice I da se uputimo prema Skadru koji se nalazi na samo 20-tak kilometara od nase granice. Putovanje je bilo lijepo, po toplom vremenu, uz malo guzve I bez policije. Bilo ih je pored ceste, ali me nijedan nije zaustavio. Kasnije sam cuo da su dobili naredjenje da u sezoni ne maltretiraju strance. Super. Oko 17 sati smo bili na granicnom prelazu, platili 2 eura za prolazak kroz Albaniju I za nepunih sat vremena smo bili u nasoj garazi. Predjenih skoro 4500 kilometara za 10-tak dana je bilo za nama. Dosta jak tempo, tako da cemo ovo sigurno ponoviti…
×

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja