Jump to content

Moto Zajednica

Pretraga zajednice

Prikazani rezultati za tagove 'tdm'.



Više opcija za pretragu

  • Pretraga po tagovima

    Kada ukucavate tagove, razdvajajte ih zarezima.
  • Pretraga po autoru

Tip Sadržaja


Forumi

  • Dobrodošli Na BJBikers Forum
    • Predstavljanje Članova
  • Putovanja, Izleti, Moto Skupovi
    • Putopisi
    • Predlozi za izlete i putovanja
    • Tour Around Serbia
    • BJB Vikend Vožnje
    • Moto Skupovi
  • Motocikli
    • Generalno
    • Enduro
    • Sport
    • Touring
    • Naked
    • Custom, Classic, Oldtimer, Chopper
    • MZ Svet
    • Kineska Imperija
    • Skuter Caffe
    • Maxi Scooter
    • Vozili smo
  • Moto Oprema
    • Odeća, obuća
    • Kacige
    • Prtljag
    • Kampovanje
    • GPS Kutak
    • Dodatna Oprema
  • Motociklisti
    • BJB Podcast
    • Akcije Motociklista
    • Motoristi Na Drumu
    • Crna Hronika
  • Moto Sport
    • Moto Trke
    • Vožnja Na Stazi
    • Moto Kladionica
  • Garaža
    • Motocikli
    • Sam Svoj Majstor
    • Iskustva Sa Prodavnicama
    • Iskustva Sa Servisima
  • Oglasi
    • Kupujem
    • Prodajem
    • Moto Prodavnice
    • Moto Berza
    • Oglasi za posao
    • Pomoć prijatelja
    • Razno
  • Opšte diskusije
    • Fotografija

Calendars

  • Akcije motociklista
  • Turističke vožnje
  • Vožnja na stazi
  • Skupovi, žurke, sajmovi
  • Moto Sport
  • Rođendani

Traži rezultate u okviru

Traži rezultate koji...


Datum postavljanja

  • Početak

    Kraj


Vreme poslednje promene

  • Početak

    Kraj


Filtriraj prema broju od...

Pridružio se

  • Početak

    Kraj


Grupa


AIM


MSN


Website URL


ICQ


Yahoo


Jabber


Skype


Lokacija


Interests


Motocikl

Pronađeno: 11 rezultata

  1. Nemanja_Denke

    Yamaha TDM 850 4TX

    Motor u oglasu je motor mog oca koji nije baš aktivan na forumu ali mnogi ga znate sa BJB druženja. Ono što znam o motoru ću napisati ovde a za ostale informacije slobodno ga pozovite. Yamaha TDM 850 4TX Godina proizvodnje: 1996. 59kW, registrovan do 18.11.2018., na satu 31000km. Motor je izuzetno očuvan. Sve je u fabričkom stanju. Sve originalno i sve ispravno. Uvežen u novembru 2017. iz Švajcarske. Vodi se na oca. Servis urađen na 30,000km. Oprema: Novi Kappa kofer. Novi štitnici za ruke. Analogni časovnik. Tank torba. Nosač za mobilni. Cerada. Motor se nalazi u Borči. Cena: 2000eur 065-83-84-122 Miroslav
  2. nikvuksa

    Bočni nosači kofera za TDM 900

    Na prodaju bočni nosači kofera za TDM 900. Nosače sam dobio uz motor koji sam kupio, ali ne mogu da pronađem original Yamahine kofere u odgovarajućem stanju i po odgovarajućoj ceni koja mi odgovara. Tako da, moram da uzmem univerzalnije nosače i neke druge kofere, a ovi nosači su na prodaju. Za sada su na motoru, tako da prilažem slike sa motora. U toku vikenda ću ih skinuti sa motora i okačiti detaljnije slike samih nosača. S obzirom da će mene novi bočni nosači koštati malo više od 100 eur, neka cena ovih nosača bude pomenutih 100 eur. U zamenu u obzir dolaze samo muške/ženske pantalone, čizme ili slučajno neki bočni koferi u sličnoj vrednosti. Za sve dodatne informacije stojim na raspolaganju. Nikola kontakt: 0628138389 ili u PP.
  3. Verujem da ste pročitali temu na našem Forumu gde je snimljeno kako našem članu Bojanu Androvicu gori motocikl na putu po Hrvatskoj http://www.youtube.com/watch?time_continue=2&v=cpJWMO236c8 Drage kolege SHeLLe i savan dali su lepu inicijativu da se udružimo, pokažemo bajkersku solidarnost kao članovi ove naše bajkerske BJB Zajednice i svojim prilozima pomognemo kolegi Bojanu Androvicu iz Kragujevca da nabavi drugi motocikl. Podaci za pomoć i uplatu: Bojan Androvic Desimirovac b/b 34000 Kragujevac Crediagrikole, dinarski 330-2300103670897-93 devizni 330-2330202025789-52 a ispod su instrukcije za devizni Pozdrav i srećno!
  4. Ćomi Oluja

    Stara ljubav zaborava nema..

    Pozdrav svima, nisam bio aktivan na forumu godinama iz prostog razloga što nisam imao motor više (prvi motor el250) te nije bilo razloga da cunjam i grabim nove informacije sa foruma. Posle 5 godina odlučim da hoću ponovo da vozim motor. Uzmem odmor u nameri da kupim i vozim bajk. Kacigu sam prvo uzeo, motor pa zaljubio sam se u TDM-a i samo sam to gledao. Prvi pogledao onako, drugi pozvao prodat, treći nedostupan. Prošla mi već prva nedelja odmora, a motor ne vozim. Koliko teško i komplikovano može da bude da čovek kupi motor? Spremio sam lovu naravno pre toga. Jurim ortake bajkere jel znaju nekog jel ima šta? Ništa. Polako ulazim u sumnju da li da se vratim. Ipak sam prokleta Vaga u horoskopu teško donosim odluke. Zove me ortak na film i pizzu, odlazim kod njega, reko ajde da vidim oglase za TDM-a znam ih napamet. Koliko ih ima i koji su. Kad ono gle jedan više. Pogledam motor. Uzimam telefon u ruke. Zovem. Zvoni... Sutradan ujutru sam otišao sa drugarom (nije forumas, ali je moj veliki prijatelj i hvala mu - Nikola Radanov) i pazario moju novu ljubav, evo je u garaži čeka da se prođe tehnički i registraciju odnosno čeka da vidi ponovo put. Ovaj put sa mnom. Ako ste imali priliku da sarađujete sa Denisom iz Vladimirca, mogu samo da vam kažem da je čovek vrhunski profesionalac i veliki ljubitelj motora. Takođe razume ljude koji vole motore (što je meni bilo bitno). Tako da sve preporuke za njega. Takođe je TDM dovežen meni do kuće do mog rodnog Pančeva što je isto za pohvalu! Motor je 2001, nije što je moj ali najbolji! Slike su u prilogu, naravno posle reg. dobiće mali servis i sve što zaslužuje! ŽIVELI!
  5. Ontwykende

    YAMAHA TDM 850 4TX 1997

    Evo i ja da stavim moju Jasminu u prodaju. Lepo me je sluzila i nikada me nije izneverila, prevarila ili izdala. Slatko sam se navozao i presli smo mnogo lepih km zajedno. Koliko je tacno presla ne verujem da iko moze pouzdano da kaze, ali je redovno servisirana i odrzavana i nikada nije ni stucnula. Kod mene uvek mazena i pazena i zato me je lepo i sluzila. Ja sam 4. zadovoljni vlasnik i kod mene je nesto preko 3 godine. Dakle, na prodaju moja Yamaha TDM850. Proizvedena je davne 1997 godine. Redovno je odrzavana i servisirana. Motor nikada nije doziveo neku vecu havariju ili udes, ne vuce, prav je kao strela i utegnut. Motor je upravo registrovan, tako da registracija vazi celih godinu dana do 30.03.2018. godine. Pre godinu dana je zamenjen lanac i lancanici a pred odlazak na odmor je uradjen i kompletan servise karburatora (zamenjene su igle, tube i membrane) i dr Bokilic je sve to nastelovao i ustelovao da motor prede. Promenjeno je ulje u kocnicama i zadnje plocice (prednje su i jos uvek odlicne i nisu za zamenu). Istom prilikom su zamenjeni i smerinzi i ulje u viljuskama. Na motoru su obe nove gume. Nov akumulator. Znam da se prica da ovaj model ume da trosi ulje ali ja do sada ni jednom nisam imao potrebu da dolivam ulje izmedju zamena a motor se bas-bas vozi i ulje se redovno kontrolise. Dakle kvalitetno ulje i redovna zamena i ovaj agregat je u odlicnom stanju. Prosle godine sam putovao za grcku sa njime i vozio se po grckoj, vozen je i autoputem i krivudavim planinskim putevima i nije potrosio nista ulja (tako da sam litar koji sam po savetu poneo sa sobom posle 5000 km vratio nazad u Bg). Sto se tice dodatne opreme... Motor je jedinstven u grafit metal boji, ima posebnu sifru boje i koriscen je trenutno najbolji lak na trzistu koji je izuzetno otporan na udarce kamencica i grebanje. RM je i boja i lak. uz motor ide: - nov zatamljeni poviseni vizir by Ivan - koji koristim kada idem na put (imam i fabricki, i on je trenutno na motoru dok se svrckam po gradu), - Crash bar by Seba, - Xenon oboreno svetlo, Led dugo svetlo, led pozicije i dodatna led svetla (u svim uslovima ovaj motor pravi dan ispred sebe), - Ada Race 2u1 auspuh (svaki komentar je izlisan, zvuk je fenamenalan i maistor Robert je zaista odradio odlican posao), - Wing rack + 3 kofera, top case Kappa 42l je u boji motora i ima ugradjenu led signalizaciju (uocljiv je u po svakom vremenu). - uticnica 12v (za punjac telefona, navigaciju ili kompresor za pumpanje guma) Motor moze da se pogleda u Beogradu na Vracaru, inace se redovno vozi tako da mozda mozemo i negde da se sretnemo. Razlog prodaje je povoljna prilika da dodjem do drugog mladjeg motora. Motor je bez skrivenih mana i bez ikakvih ulaganja! Od ulaganja ima samo jedna sitnica... treba da se promeni vlasnik motora. Dakle ako je neko zainteresovan za ovaj motor ja sam spreman da menjam Yamahu za 2100 Eur (za forum, inace je cena visa) Telefon za kontakt 061.135.12.65 E sad jos samo da dodam fotke...
  6. Drugari, hteo bih da promenim tečnost za zadnju kočnicu, pa me interesuje da li je neko radio na TDM 900? Tačnije, kako da ispustim svu prethodnu tečnost? Ne znam šta je prethodni vlasnik koristio, a znam da ne bi trebalo da mešam. Uzeo sam Nisotec DOT 4 po specifikaciji, da li neko ima iskustva sa ovom ili preporučuje neku drugu? PS pošto sam novi vlasnik 900-tke, da li ima neka tema na forumu ili negde na netu, gde mogu da nađem ovakve stvari (gde se nalazi, gde odvrnuti, itd.)? Previše vremena odlazi tražeći po gomili tema, a ne uspevam da nađem temu koja se bavi konkretno 900. "Owners Manual" ima sve potrebno, ali nema detalje i sitnice pa mi je često neupotrebljiv za ovakve stvari ( Go to your Yamaha dealer ) Hvala
  7. Malonj

    Wingrack 2

    Kupio bih wingrack za TDM850 4TX, rekose mi ovi iz Motolanda da imaju ali da nemaju adaptere/nosace ili kako se vec zovu koji odgovaraju TDMu. Pa ako neko ima te nosace ili komplet zainteresovan sam za kupovinu. Moze odma uz to i koferi da se pazare
  8. Gasho

    Maslinijada 2006...

    Evo, juèe opet upalili motore i napravili djir do Starog Bara, gdje se svake godine održava Maslinijada. Nažalost samo jedan dan posveæen ovoj biljci koja nam daje toliko mnogo. U Baru je inaèe najstarije drvo masline na ovim našim prostorima i jedno od najstarijih u svijetu. Procjenjuje se da ima preko 2000 godina. Skup je posjetilo nekoliko hiljada ljudi, a sve što se jelo, bilo je napravljeno sa maslinama ili sa maslinovim uljem...
  9. Gasho

    Voznjica 15.04. i 16.04. ...

    Evo napravih par stotina kilometara, pa kao sto je i red, da postavim koju slicicu... Cesta... Virpazar, Skadarsko jezero... Mali zaseok na jezeru... A evo malo danasnjih, takodje sa Skadarsko jezera...
  10. Gasho

    Bugarska i Turska...

    Posto se zima blizi kraju, natjerah sebe, da vam napisem par rijeci o mojem putovanju kroz Bugarsku I Tursku, jer ce se neko mozda odvaziti I krenuti tim putem. To sam odvozio u 5.-om mjesecu 2005.-te, samo desetak dana posto mi je stigao motor. U tih desetak dana sam ga morao razraditi, uraditi prvi servis I postaviti kofere. Zena mi je bila kod babe u Bugarskoj vec 20-tak dana, I trebao sam sto prije krenuti. 13.05.2005. Konacno sam sve sredio, postavio Givi kofere I kupio Tank torbu, napisao plan putovanja, razradio kilometrazu, jer je prvi dan trebalo da prevezem oko 1100 kilometara. Odlucio sam da krenem u 4.00 sljedeceg jutra. Po planu sam trebao biti u Burgasu oko 20 sati… 14.05.2005. Jutro je bilo svjeze I vedro. Temperatura oko 15 stepeni, ja obucen dobro I spreman kao nikada. Krenuo sam tacno na vrijeme I sve je bilo kako sam I planirao. Prelazio sam kilometre I brze nego sam mislio, no onda sam dosao do kanjona Morace I do temperature od samo 6 stepeni. Magla je bila toliko gusta da sam morao drzati vizir svo vrijeme otvoren. Srecom nemam problema sa sinusima, jer bi ovo bilo pogubno. Tako sam nastavio sve do Rozaja gdje sam prvi put vidio sunce toga jutra. I to zato, jer sam bio na visini od preko 1500 mnv pa sam samim tim bio iznad magle koja je pokrivala cijelu dolinu… Poslije kratkog odmora, nastavio sam dalje. Put me vodio za Novi Pazar, pa do Biljanovca, gdje sam skrenuo prema Kopaoniku. Prolazio sam podnozjem ove planine, a put je bio sasvim u redu. Nekoliko sela I velike obradive povrsine u zaledjima su davale veoma lijepu sliku ovog kraja. Tako sam prosao kroz Prokuplje I stigao do Nisa kojeg sam zaobisao kratkim auto putem u izgradnji. Nadam se da ce ga brzo izgraditi, jer ova dionica od Nisa do granice Bugarske je najlosiji dio puta. Veliki broj rupa, narocito u tunelima, primorao me da spustim brzinu na nekih 50-60 na sat… Srecom, veoma brzo sam dosao do granice koju je karakterisala velika guzva I mnogo kamiona koji su cekali red. Ipak, kada su me vidjeli sa motorom, pozurili su me, I cudili se kako ja cekam red… Carinik je bio vrlo ljubazan, dobro je govorio nas jezik, I sve je bilo gotovo za desetak minuta. Pitao me gdje idem I koji je razlog mog putovanja. Pitao me da li idem kao roker, jer sam motorom, a ja sam mu odgovorio da idem kao zet, jer mi je tasta iz Bugarske… Malo smo se nasmijali I sve je bilo ok. Putarina se za motore ne naplacuje u Bugarskoj, I za par minuta sam bio na veoma dobroj cesti koja je vodila za Sofiju… Pored Sofije sam prosao zaobilaznicom I izasao na auto put koji je vodio do Plovdiva. Brzine su mi bile sada mnogo vece, ali I odmor mi je trebao cesce. Od Plovdiva sam skrenuo ka staroj Zagori, a zatim pored Slivena prema Burgasu. Noc je vec polako padala, zena me zvala svakih 50-tak kilometara, a I ja sam jedva cekao da je vidim, jer bi to znacilo kraj ovom dugom prvom danu… U Burgas sam bio oko 21 sat, a ne oko 20, kako sam inace planirao. Bilo mi je dosta tesko naci skretanje za selo Jasna Poljana, pa sam kroz grad odvozao nekih 20-tak kilometara, dok mi nisu asistirali zenini rodjaci. Bilo je dosta hladno I u toplinu sobe sam uplovio oko 22 sata. Moj dolazak je propracen veseljem koje je zaliveno velikom kolicinom rakije koja je bila stvarno dobra. Uz obilnu veceru, lako sam zaboravio na umor… 15.05.2005. Citav dan sam proveo u setnji ovim zivopisnim krajem I selom koje se zove bas kao I rodno selo Lava Tolstoja, pa je njegova bista napravljena I ovdje. 16.05.2005. Dovoljno dugo sam bio bez motora, pa ga je trebalo malo I aktivirati, a I zena me stalno pozurivala. Odlucili smo da prosetamo obalom I obidjemo par mjesta u radijusu od stotinjak kilometara. Selo u kojem smo bili smjesteni je na 10-tak kilometara od mora, tako da smo vrlo brzo bili na veoma dobrom putu koji je prolazio pored sjajnih hotela uz obalu. Obisli smo Primorsko, Sozopol I Nesebar. Dok je Primorsko novi grad u kojem je turizam glavna grana privrede, Sozopol I Nesebar su dva prelijepa stara grada koja se moraju vidjeti. U Sozopolu smo I rucali, za sitan novac, a hrana je slicna Leskovackoj kuhinji, znaci jaka I veoma ukusna. Grad je jedan od najstarijih I najljepsih na crnomorskoj obali. Ispred grada se nalazi malo ostrvo koje se zove Sveti Kirik koji je povezan dugackim nasipom sa poluostrvom Skamni na kojem se nalazi Sozopol. Najstariji pismeni zapisi o ovom gradu se nalaze u starim Grckim zapisima iz 7-og vijeka prije nove ere, u kojima se kaze da je na ovom mjestu bio stari grad Apolonija, koji su osnovali Milecani I to 50 godina prije dolaska Persijanaca… Bio je srediste stare Grcke kolonizacije I stvarno se ima sto vidjeti… Nesebar je grad na ostrvu koji je takodje povezan sa kopnom jednom prevlakom. On datira iz kraja drugog milenijuma prije Hrista. Sacuvani su mnogi ostaci iz najstarijeg doba, a sa dvije strane se nalaze marine u koje uplovljavaju brodovi sa velikim brojem turista. Fantasticno… 17.05.2005. Danas opet odmaramo, jer sjutra krecemo na dugacak put, koji nas vodi do Istanbula, a onda polako I prema kuci… 18.05.2005. Posto smo se dobro naspavali I najeli, polako spremamo kofere I krecemo oko 11 sati. Imamo oko 350 kilometara do glavne tacke naseg putovanja, a posto idemo dobrim putevima, racunamo da cemo na odrediste stici u ranim popodnevnim satima. Oko 60-tak kilometara je do granice, I prelazimo je na velikoj nadmorskoj visini. Malo je svjeze, ali je sunce dosta jako I cim stanemo, odmah je vruce. Carinici na Bugarskoj strani se dive motoru, pitajuci da li je nov I koliko kosta. Prolazimo bez ikakvog zadrzavanja I stizemo na Tursku granicu. Tu nailzaimo na nesto vecu guzvu, ali dok smo platili vizu (10 eura), sve se vec normalizovalo. Poslije 15-tak minuta zadrzavanja u Free shop-ovima I mijenjanja nesto novca, odlazimo jako dobrim putem kroz cetinarsku sumu prema dolini u kojoj nas ceka auto-put. Poslije sat vremena lijepe voznje, bez ikakve guzve stizemo I prikljucujemo se na put Edirne-Istanbul… Krajickom oka sam primijetio da smo se prikljucili pored neke benziske pumpe, pomislivsi da ce ih biti kasnije jos, ali tu sam se presao, jer sam prvu sljedecu vidio tek prije dolaska u grad. Malo me bilo strah da necemo stici do pumpe, tako da kada smo je vidjeli, odlucili smo da tu malo I zastanemo I odmorimo se. Odlucili smo da probamo cuvenu tursku kafu, ali nas je iznenadio jako los kvalitet. Naime svi Turci su pili neki njihov caj, a ne kafu, pa smo I mi odlucili da probamo. Ovaj veoma jak napitak nas je okrijepio I dao snagu za nastavak putovanja. Od tada, gdje god smo stali narucivali smo caj, koji je slican Ruskom caju, ali mnogo mnogo jaci. Nastavili smo, sa malo straha, jer nas ocekuje 10-to milionski grad, u kojem rijetko ko govori strani jezik, a guzva u saobracaju je kao iz price. Usli smo u Istanbul u cetvororednoj koloni. Na jednom pokazivacu pravca je pisalo Blu Mosk I nastavio sam da idem prema tamo gdje je strelica pokazivala. Ostali natpisi su bili na meni nerazumljivom jeziku I tako se I nastavilo sve dok nisam dosao do nekog luksuznog hotela koji se nalazio uz sam bulevar u strogom centru . Imali smo srece, I tu smo se zaustavili da popijemo caj I pitamo za smjestaj. Hotel je bio sa 5 zvjezdica, a smjestaj je u dvokrevetnoj sobi bio 120 eura. Nismo htjeli potrositi toliko novca, pa smo samo ulicu nize naisli na veoma pristojan hotelcic sa 4 zvjezdice u kojem je cijena bila 40 eura za dvoje. TV, klima, jako lijepo I cisto kupatilo, I na samo 50-tak metara javna garaza gdje su nam cuvali motor za samo 5 eura za cijelu noc. Istusirali smo se, malo odmorili I u setnju. Grad je bio fantastican u predvecerje. Prelijepe dzamije na svakom cosku, osvijetljene vrlo profesionalno, ulicni prodavci, mnostvo butika I restorana, od kojih su oni tradicionalni najljepsi. Pogadjanje za cijenu u svakom ducanu I odlicna hrana, ne I mnogo skupa. Veliki broj policajaca na malim GS-ovima I u punoj ratnoj opremi… Odlucili smo da ponovo dodjemo u ovaj fenomenalan grad I ostanemo I malo duze… Kasno smo se vratili u sobu, a prije toga obisli I motor… 19.05.2005. Posto smo zavrsili sve formalnosti u hotelu, pokupili smo stvari, namontirali sve na motor, I krenuli kroz grad, kako bi prosli preko velikog mosta na Bosforu. Sam prelazak je kostao 3 miliona ili 3 lire, upravo je bilo ukinuto 6 nula, pa je odatle ovo bilo zbunjujuce, ali posto smo mi vec navikli na to, nije bilo strasno. Prelazak preko mosta je fantastican… Nastavili smo, ovoga puta kroz Aziju prema Ankari. Kod mjesta Kocaeli smo skrenuli I nastavili prema Bursi, prolazeci uz more. Prolazili smo kroz mala mjesta, bez guzve na ulicama, I posto smo bili sami, mojoj zeni je bilo malo nelagodno, dok nismo usli u Bursu koja ima 1.200.000 stanovnika. Na skoro svim balkonima su bile okacene Turske zastave, sve je bilo ukraseno, a mi nismo znali razlog tome. Saznacemo tek kad dodjemo u Canakkale. Presli smo oko 650 kilometara po jako dobrim putevima, djelimicno I novim auto-putem koji je planiran da ljude sa kontinenta vodi do najpoznatijih Turskih ljetovalista u okolini Izmira. Zasluzili smo dobar odmor I kada smo usli u Canakkale odusevilo nas je sto na svakom koraku imate hotele. Grad je bio prepun ljudi koji su samo pristizali trajektom iz Evropskog dijela Turske. Bilo je veoma zivo I mislili smo da cemo to vece prije spavanja, dozivjeti zivost prave sezone I guzve po ulicama kao u velikim gradovima. Ali, cekalo nas je iznenadjenje. Naime, 19.05. je drzavni praznik Turske I po starom obicaju, centralna proslava je u ovom gradu. To znaci da se ovdje sliva veliki broj ljudi, kako bi u dva tri luda dana proslavili ovaj praznik. To je rezultiralo da je bilo nemoguce naci sobu, pa smo morali kasnim trajektom preci na drugu stranu obale, kako bi tamo nasli kakav hotelcic. Vec je bila skoro ponoc, I nervoza se uvukla u nase redove… Na drugoj strani nas je cekalo malo mjesto sa svega nekoliko kuca I jednim hotelom u kojem smo jedva nasli jednu trokrevetnu sobu, u dosta jadnom stanju, ali bolje I to nego napolje. Tu smo I vecerali, upoznali se sa gazdom koji je znao malo Italijanskog jer je bio u Svajcarskoj na radu, I platili za sve oko 40 eura. Na kraju je sve dobro ispalo… 20.05.2005. Sunce je vec od ranih sati przilo. Danas nas takodje ocekuje dug put, a cilj nam je Plovdiv u Bugarskoj. Vozili smo se prelijepim predjelima, a kvalitet puta vise necu pominjati, jer je sve u najboljem stanju… Velike obradive povrsine nam pokazuju zasto ova zemlja ima veliki uticaj na cijene svih proizvoda I kod nas. Jednostavno su polja nepregledna, sve je obradjeno do samog mora. Obale su ruzne, pa je glavna grana poljoprivreda. Imamo malo problema sa veoma jakim vjetrom, ali sve je ok. Idemo prema auto-putu kojim smo I usli u Istanbul, I njime, samo u suprotnom smjeru, nastavljamo putovanje. Ulazimo u Bugarsku, bez velikog zadrzavanja I nastavljamo prema Plovdivu. Odlicne ceste, prelijepi predjeli I uopste, pravo uzivanje u voznji. Prije samog ulaska u grad, pocinje kisa koja brzo prestaje. Ulazimo I trazimo dobar hotel. Odlucili smo da ne zalimo novca, nego da nadjemo nesto stvarno dobro. Nalazimo hotel sa 4 zvjezdice u centru grada, ali nas obavjestavaju da nemaju slobodnih soba, vec da imaju samo skupe apartmane sa jakuzijem, barom, TV-om, luksuzno opremljene I moraju se platiti u eurima. Cijena 60 eura za noc sa doruckom. Naravno da nam to sve odgovara I odmah pristajemo. U okviru hotela ima garaza I parking koji je cuvan, a u holu besplatni interenet za goste. Poslije izivljavanja u jakuziju, odlazimo u grad koji je dosta velik sa zivim korzom prepunim mladih ljudi moderno obucenih. Jedemo u jako lijepom restoranu, vrlo jeftino, uz dobru muziku, I odlazimo u sobu odusevljeni I gradom I svime do sada vidjenim u danasnjem danu… 21.05.2005. Iz Plovdiva krecemo oko 10 sati I biramo put koji na karti izgleda dosta krivudav. Jutro je nesto hladnije, a mi pocinjemo lagano da se penjemo. Temperatura pada na svega 6 stepeni celzijusa, I tek tada shvacamo da prolazimo kroz Borovec koji je veliki skijaski centar I jedan od najpoznatijih na Balkanu. Hoteli sa 5 zvjezdica govore o gostima koji posjecuju ovaj dio Bugarske. Prosli smo pored Rilskog manastira, ali nismo svracali, jer je trebalo proci dodatnih 60-tak kilometara, a za taj dan smo planirali da stignemo do Ohrida. Zao nam je sto nismo vidjeli ove vjerske objekte, jer ih je preporucio Nikola_M u svom putopisu. Ponovo napominjem da su ceste sjajne, I put prolazi u ugodnoj voznji, a kako se spustamo prema Makedoniji I temperatura je sve veca. Granicni prelaz smo jedva pronasli, I nalazi se ponovo u nekoj planini na velikoj nadmorskoj visini. Na granici nemamo nikakvih problema, I poslije kraceg razgovora sa vrlo prijatnim ljudima nastavljamo kroz Makedoniju. Iskreno smo se osjecali kao da smo kod kuce. Na samom pocetku ovog dijela puta nailzaim na prelijepo vjestacko jezero, a zatim se redjaju divni krajolici dok prolazimo kroz ovu bivsu Jugoslovensku republiku. Prolazimo kroz Kocane gdje je sve pretvoreno u polja rize, kao da smo negdje u Vijetnamu, zatim kroz Veles, Prilep, Bitolu I na kraju skrecemo prema Ohridu. Dijelom idemo I auto-putem koji ne placaju motoristi. Stali smo da nesto pojedemo u okolini Bitole, I sve je bilo jako jeftino, a kvalitet prvoklasan. Slucajno smo odabrali taj restoran koji je na nekom vidikovcu izvise grada I nismo se pokajali. Kasnije smo vidjeli da je mjesto dosta popularno, jer je mnogo ljudi dolazilo specijalno da tu jedu. U Ohrid stizemo u vecernjim satima I uzimamo sobu u jednom obliznjem hotelu koji je bio dosta skup. Primjecujemo da smo medju rijetkim gostima, ali je sve u najboljem redu. 22.05.2005. Probudili smo se dosta rano I otisli u setnju. Ohrid I jezero su divni. Temperatura je vec u 9 sati bila oko 20-tak stepeni. Ocekivao nas je put kroz Albaniju, za koju su mi rekli da je u redu, ali to mi je bilo prvi put da idem tuda, pa me obuzela lagana nesigurnost, koju nisam smio pokazati pred zenom, jer bi onda sigurno odustali od tog puta… U gradu smo sreli lokalnog kolegu bikera koji nam je ponudio da mu se javimo kada budemo sljedeci put dolazili, kako bi nam on nasao smjestaj I pokazao stari grad. Inace on radi kao turisticki vodic, pa bi mu to doslo kao normalan radni dan… Ispricao nam je da ni u ludilu ne bi isao kroz Albaniju, I da su tamo ljudi losi, na svakom skretanju je policajac I da bih trebao spremiti po 10 eura za svakog od njih. Nisam se pokolebao, a I nije mi se islo oko Kosova, jer bi to znacilo novih 500-600 kilometara. Planirali smo da nam ovaj dan protekne u ugodnoj voznji od nekih 350 kilometara, sto bi bio pravi odmor poslije prethodna tri dana kada smo dnevno prelazili po skoro 700 kilometara. I tako je I bilo. Vrlo opusteno bez ikakvih problema, jako dobrim cestama smo se vozili do Tirane. Tu smo napravili gresku I usli u glavni grad Albanije koji je u stalnoj izgradnji, sa velikim kontrastima izmedju siromastva I kica novopecenih bogatasa. Poslije dobrih sat I po uspjeli smo da izadjemo iz ove ludnice I da se uputimo prema Skadru koji se nalazi na samo 20-tak kilometara od nase granice. Putovanje je bilo lijepo, po toplom vremenu, uz malo guzve I bez policije. Bilo ih je pored ceste, ali me nijedan nije zaustavio. Kasnije sam cuo da su dobili naredjenje da u sezoni ne maltretiraju strance. Super. Oko 17 sati smo bili na granicnom prelazu, platili 2 eura za prolazak kroz Albaniju I za nepunih sat vremena smo bili u nasoj garazi. Predjenih skoro 4500 kilometara za 10-tak dana je bilo za nama. Dosta jak tempo, tako da cemo ovo sigurno ponoviti…
  11. Gasho

    Grcka pocetkom oktobra...

    Pozdrav ekipi sa foruma. Evo mojeg iskustvo sa putovanja kroz Grcku, Albaniju i Makedoniju... 30.09.2005. Krenuli smo iz Bara oko 8.30h. Posto je cijelu noc padala kisa, znali smo sto nas ocekuje. Ali, dogovor je vec ranije postignut, tako da se i nismo mnogo dvoumili. Do granice sa Albanijom kisa je samo lagano padala, a onda kao da nas je neko iz kofe polivao. Stali smo na par mjesta da promijenimo nesto od odjece koja je bila mokra, i nastavljali dalje. Najgore nam je bilo sto su sve kacige bile mokre iznutra, naime, voda se toliko slivala po rubovima da su svi sundjeri po ivicama samo kupili vodu unutra. Imali smo i potkape koje su vodootporne u donjem dijelu, ali ni to nije pomagalo, jer je voda ulazila i izmedju vizira i kacige... Benzinska u Albaniji... Samo da se najezite... Konacno bez kise na ulasku u Makedoniju... Po takvom vremenu smo stigli do Makedonije, gdje je kisa skoro prestala. Zaustavili smo se u Ohrid gdje smo i rucali u nekom italijanskom restoranu. Za nas sedmoro, hrana i pice su bili 102 eura. Nije bilo stednje, vec smo svi narucivali koliko smo htjeli. Bilo je i vina i piva. Za to vrijeme kisa je potpuno prestala. Nadali smo se da konacno mozemo malo po suvome da vozimo, ali, koliko smo sjeli na motore, kisa je ponovo pocela da lije. Ovog puta smo isli preko prevoja Bukovo koji je na 1200 metara nadmorske visine i temperatura se spustila na svega 10 stepeni uz jaku kisu. Kisa nas je pratila sve do pred sami Solun, gdje smo stigli oko 23.30h. Ukupno od Bara do Soluna smo presli 600 kilometara. Put kroz Albaniju je odlican, osim prilazi gradovima. Policija uopste ne zaustavlja strance i u vecini slucajeva pokusava da im pomogne. Sreli smo par motorista u povratku kroz Albaniju i uglavnom su vozili R motore i u punoj opremi. Put od Grcke granice do Soluna je nesto losiji i uglavnom se prolazi kroz nezanimljive predjele. Jedino sto se moze napomenuti je grad Edesa koji ima neke vodopade i iskopine grada Pela koji je rodno mjesto Aleksandra Makedonskog. Sa druge strane, Solun je fascinantan. Veliki grad koji ima milion i po stanovnika, mnostvo lokala i butika i naravno veliki broj hotela. Mi smo se smjestili u jedan lijepi hotel koji je bio blizu centra i mora. Dvokrevetna soba je kostala 50 eura, i to je jako jeftino za taj dio grada. Poslije smo saznali da u tom hotelu dolaze nocne dame visocije kategorije koje tu dovode svoje musterije... :mrgreen: Solun... Lokali uz obalu... Butici, butici... Nevera sa mora... Nas domacin Nikita... 01.10.2005. 02.10.2005. Oba dana smo proveli ne paleci motore, setajuci ulicama Soluna. Obilazili smo butike i kafice, a najvise smo se zadrzavali po slasticarnama gdje smo jeli najbolje kolace koje sam ikad probao, a vjerujte da sam ih probao dosta... :mrgreen: U vecini lokala je kafa od 2 do 3.50 eura, pivo je od 4 do 6 eura. Najskuplji su lokali pored mora, koji poslije 21 sat ne sluze vise ni kafu ni sokove, samo alkohol. Bili smo u restoranu Pedje Stojakovica, proslavljenog NBA igraca. Tu smo pili 4 koktela i 4 piva i to je kostalo 90 eura. Srecom nismo placali te racune, inace bi se vratili kuci pravo iz Soluna. Isli smo na rucak u jedan nacionalni restoran, u kojem su nam iznijeli oko 20 tanjira raznih specijaliteta. Sve je to bilo u malim kolicinama, ali smo se nakraju svi prenajeli. Neznam koliko je sve to kostalo, jer je i to bilo na racun kuce... :wink: Vecernji izlazak je posebna prica. Na periferiji grada su lokali za razne vidove zabave. Mi smo te veceri posjetili jedan lokal sa Buzukijem i jednu diskotecu. Ludilo... Cini ti se da je cijeli Solun tu. Buzuki je Grcki oblik cajki, ali na nekako vecem nivou. U sali koja prima oko 3 do 4 hiljade ljudi, i koje su naravno prepune, nalazi se velika bina sa svim mogucim osvjetljenjima, laserima, pokretnim paravanima, na kojima se redom mijenjaju razni pjevaci, plesacice, muzicari, da bi na kraju izasao neko od poznatih zvijezda Grcke muzike i podigao sve na stolove i na binu. Igra se do kasno, ili do rano, jer smo odatle izasli oko 5 ujutro dok su jos svi bili po stolovima. Na Buzukiju se prodaju karanfili kojima se gadjaju svi prisutni, cime izrazavaju postovanje jedni prema drugima. Na kraju na bini ima karanfila skoro do koljena. Ovo je spektakal koji se mora vidjeti. Iako ne volim tu vrstu muzike, bio sam odusevljen. Posto tu nismo poznavali nikoga, morali smo platiti to zadovoljstvo. Za nas devetoro, ceh je bio 620 eura. Pice se sluzi u bocama. Ako zelis viski, dobijas bocu koja kosta 150 eura, i tako redom. Karanfili kostaju 15 eura i dobijes nekoliko tacni sa samim vrhovima cvjetova koje poslije prolivas po ljudima oko sebe... :mrgreen: Karanfili po stolovima... Dame po stolovima... Pevaljka... Jos karanfila... Malo Brazila nije na odmet... Dok ja pratim da Brazilka ne padne... Domace snage potiskuju neiskusne Brazilke... 03.10.2005. Posto smo se odmorili od Buzukija, trebalo je krenuti na put. Vrijeme fenomenalno, raspolozenje na nivou... Nasa sljedeca tacka obilaska su bili Meteori, gigantske stijene visine od 100 do 150 metara na cijim su vrhovima izgradjeni Manastiri. Nevjerovatan prizor koji izaziva strahopostovanje. Nekada je ovdje bilo 24 manastira, a danas ih ima samo 5 aktivnih, ali su toliko sve komercijalizovali tako da se sve moze obici uz nezaobilaznu ulaznicu koja je po 2 eura za svaki koji zelite obici. Ovo mjesto se ne smije zaobici. Do njega smo dosli djelimicmo autoputem od Soluna preko Kozanija do Grevene, odakle pocinje normalni put. Kada smo zavrsili obilazak otisli smo na rucak u obliznje selo prepuno restorana. Nas sedmoro smo jeli razne specijalitete, popili par piva i litar vina uz cijenu od oko 240 eura. Nastavili smo prema Joanini gdje smo zeljeli da prespavamo. Krenuli smo u kasno popodne, i prema karti nas nije ocekivao dugacak put, ali... Dolazak u oblast Meteora... Meteori... Meteori... Meteori... Meteori... Ubrzo poslije polaska put je poceo da gubi obrise normalnog puta koji smo do tada sretali. Pocele su nenormalne krivine, velike uzbrdice, a posto je to jedini put koji spaja ove gradove, pojavio se i veliki broj kamiona. Penjali smo se do vrha neke planine na kojoj postoje i skijaske uspinjace i temperatura je naglo pala pa smo se morali i dodatno oblaciti. Ali tek kada je poceo spust, pocela je i muka, jer tada put vise nema ni linija, javlja se mnogo rupa, i svakako bih taj put preporucio za zaobilazenje, jer smo se bas namucili. Vidjeli smo da se pored gradi autoput, ali ce on biti gotov tek za par godina. Ipak na kraju prijatno iznenadjenje, jer smo usli u prelijep grad Joaninu koji se nalazi na obalama jezera. Tu smo vecerali i prespavali u simpaticnom hotelu po cijeni od 50 eura za double room. 04.10.2005. Krenuli smo oko 8 sati, i tog dana smo planirali da se spustimo na Peloponez, predjemo preko mosta u Patri i spustimo se do Pirgosa, kako bi sjutradan obisli Olimpiju. Vrijeme je bilo suncano ali malo hladnjikavo u predjelima pored jezera, no ubrzo posto smo osjetili morski vazduh, temperatura je skocila na 24 stepena. Na more smo sisli kod mjesta Preveza gdje smo prosli kroz tunel koji ide ispod mora i spaja nas sa drugom obalom. Prosli smo pored dva jezera, ali samo okruzenje nije ostavilo neki lijep dojam na nas. Lijepo je jedino bilo voziti obalom zaliva do mjesta Amfilohija. Onda ponovo idemo nesto dalje od mora, ponovo prolazimo pored par jezera, srecuci svuda guzvu od kamiona i napokon dolazim do mosta kojim prelazimo u Patru i na Peloponez. Most je fantastican, ali nas je cudilo sto ispod njega ide par trajekata svakih deset minuta u oba smjera, no kad smo dosli do naplatne rampe, bilo nam je jasno. Cijena za auto je 10 eura, a za motor 1.50 eura. Tako smo mostom isli kodovo sami uz jos poneki motor... :mrgreen: Most prema Peloponezu... 10 eura za auto... U Patru smo rucali i nastavili za Pirgos. Na tom putu imamo laksi kvar na jednom motoru i morali smo intervenisati u Pirgosu. Brzo smo nasli majstora i sve je bilo gotovo za otprilike sat i po. Za to vrijeme smo obisli grad i konstatovali da je ruzan i da moramo ici dalje prema Olimpiji, gdje je i izbor hotela bio nesto veci. To je bio, kako se kasnije ispostavilo, pravi potez. Usli smo u mali gradic koji je citav zivio od nevjerovatnih arheoloskih iskopina koje se nalaze na njegovom rubu. Sve je podredjeno tome. Sve prodavnice restorani i butici su lijepo osvijetljeni i postavljeni uz glavnu ulicu na kojoj nema nijednog papirica ili opuska, a u cijem su okruzenju smjesteni hoteli, koji se pune do kasnih vecernjih sati. Tu smo nasli sobu za 45 eura i gazda nam je otvorio svoju ljetnju bastu da parkiramo motore. Grad mi je najvise licio na Saint Tropez ali je bio manji. 05.10.2005. Rano smo ustali da bi obisli drevnu Olimpiju, mjesto na kome su se odrzavale Olimpijske igre u cast Zeusa, svake cetvrte godine jos od praistorijskih vremena. Cak se i danas svake cetvrte godine, u starom svetilistu, pali Olimpijska vatra, koja se zatim prenosi do stadiona gdje se te godine odrzavaju igre. Postoje dva muzeja. jedan je olimpijski i njega nismo obisli jer nismo imali vremena. Ovdje treba ostati par dana da bi se sve obislo. Zato smo bili u arheoloskom muzeju koji je na nas ostavio snazan utisak, a tek kasnije kada smo sve obisli i u Atini i na drugim mjestima, i najjaci. Olimpija... Olimpija... Muzej u Olimpiji... Oko 12 smo morali izaci iz soba i tako smo poslije 15-tak minuta bili spremni za pokret. Odlucili smo da toga dana probamo da stignemo do Atine i obidjemo usput i Mikenu. Krenuli smo putem preko Peloponeza, koji je bio nesto losijeg kvaliteta, i opet nas je vodio preko nekog planinskog predjela, pa smo se i tu dosta namucili. Osvjezenje smo imali u jednom gradicu koji se nalazio na gotovo samom vrhu tog prevoja. Mjestasce je imalo nekoliko restorana i prodavnica raznih cilibara i slicnih antikviteta, pa smo zakljucili da tu dolaze turisti kada obilaze ovaj kraj. Kuriozitet je bio da je covjek koji nam je prodao ove antikvitete, kasnije dosao i da nas posluzi u restoranu... :mrgreen: Spust sa planine je bio po dobrom putu i kroz prelijepe predjele koji su bili ispunjeni maslinama. Pratili su nas oblaci svo vrijeme, i tek kada smo se spustili blizu mora vidjeli smo da nece biti kise, jer je poceo da duva neki jaki vjetar. Obisli smo Mikenu, ali nam je sve bilo smijesno poslije Olimpije. Mikena... Nastavili smo dalje, rijeseni da te veceri stignemo do Atine. Pred samu vecer, smo prosli preko Korinta. Posto smo isli autoputem, na blic smo vidjeli Korintski kanal i nastavili dalje. Ulazak u Atinu je bio traumatican. Cetiri reda puna automobila, motora i autobusa su se slivala u grad, vozeci preko sto na sat, na samoj granici incidenta. Nevjerovatna guzva u samom centru ovog 5-o milionskog grada nas je prinudila da stanemo na prvo slobodno prosirenje i tu potrazimo hotel. Cijena soba (duplih) je od 100 eura pa navise. Bili smo planirali da tu ostanemo dva dana, ali smo se poslije ovoga predomislili. Uzeli smo sobe u prvi hotel i izasli u obilazak. Sve je skupo, kao i u Solunu. 06.10.2005. Rano smo izasli u obilazak Akropolja, koji je fascinantan kao i muzej koji se nalazi u podnozju. Obisli smo sve sto se treba vidjeti, uz cijenu karte od 12 eura... Atina... Pogled sa Akropolja... Akropolj... Karakteristicni sokaci u podnozju... Hram boginje Nike... Muzej na Akropolju... Atina, setaliste... Ponovo smo izasli iz hotela oko 12 sati i nastavili prema jugu. Planirali smo da idemo na ostrvo Evia, pa da se preko Halkide ponovo prebacimo na kontinent, ali su nas losi putevi i kasni polazak omeli u tome. Put do krajnjeg juga je dobar. Svratili smo u mjesto Vougliameni koje ima jednu od najpoznatijih plaza i tu popili pice, ponovo veoma skupo. Sam ulazak na plazu kosta 4 eura, a voda je bila topla. Mora da bude za tu cijenu... :mrgreen: Vougliameni... Ekipa.. Nastavili smo dobrim putevima, ali uz jak vjetar do Maratonskog polja i grada Maratona, kada smo odlucili da ne idemo na ostrvo, vec nastavimo kontinentom prema Solunu. Vec je bila noc, a mi izmoreni putem i vjetrom. Preko ostrva smo morali napraviti 60-tak kilometara, a nije imalo smisla voziti nocu. Zato smo nastavili i do 23 sata stigli u mjesto Lamia koje se nalazi na par kilometar od mora i koji je centar i glavni grad te oblasti. Mjesto je jako lijepo i nalazi se na jednom strmom brdascu na cijem vrhu je neki stari dvorac. Sve ulice su vrlo strme i mislim da je najosnovniji dio svakog auta ovdje rucna kocnica. Posto smo stigli oko 23 sata, u grad smo izasli skoro u ponoc. Sve je bilo mrtvo, iako nas je recepcionar uvjeravao da restorani rade do kasno. Otisli smo u obilazak, i posto smo se popeli stotinjak metara i obisli dva-tri trga, naisli smo na masu ljudi koji su se ludo zabavljali u ukupno desetak lokalu koji su se nalazili na jednom skveru. Tu smo ostali do 3 ujutro, a guzva je i dalje bila nevjerovatna, narocito s obzirom da je to bio radni dan. Lamia by night... 07.10.2005. Nastavljamo put rijeseni da stignemo do Soluna, sto nam i nije bilo tesko, jer vecinu puta idemo autoputem, koji se naplacuje tako sto na svakih 70-80 kilometara imate naplatne rampe. Znaci ne kao u Italiji kada placate na kraju puta onoliko koliko ste presli. Cijena za motore je 1.50 eura, a za auta 2 eura. Svracamo u Volos da rucamo u jedan mali porodicni restoran koji se nalazi na samoj obali na kojoj su privezane zivopisne barke i koce. Tu smo jeli mozda i najlepse u cijelo Grckoj. Donijeli su nam desetak specijaliteta u malim tanjirima, a svi su bili vezani za morske plodove, sto je nama jako odgovaralo. Naravno, prvo smo pogledali cijene, pa tek onda sjeli. Nije bilo skupo, pa je zadovoljstvo bilo potpuno. Nastavili smo polako za Solun, gdje smo stigle oko 21 sat uz par stajanja po benziskim pumpama. Stari hotel nas je cekao. Izasli smo i pokupovali par krpica, otisli na giros i souvlaki. Hotel u Solunu... 08.10.2005. Ujutro smo takodje napravili djir po Solunu i krenuli za Ohrid oko 12 sati. Put je bio nezanimljiv, a bilo je i nesto prijetecih oblaka. Osim malo hladnijeg vremena, nismo imali drugih meteo problema. U Ohrid smo stigli predvece i nasli neki bezvezni privatni apartman za 10 eura po osobi. Imao je TV, kupatilo i cistu posteljinu. Ostalo nam nije bilo vazno. Izasli smo u grad, koji je jako lijep, i sjeli u riblji restoran koji je na centralnom gradskom trgu. To je bio promasaj, jer je restoran bio drzavni, tako da smo jeli dosta losu hranu, naravno jeftino. Kasnije smo tek vidjeli par restorana u sporednim ulicama, ali je bilo kasno. Ostali smo po kaficima do 1 sat i onda se vratili u hladne sobe. Ohrid... Ohrid... Ohrid... 09.10.2005. Odlazak kuci je eliminisao umor koji smo dosta osjecali prethodna dva dana. krenuli smo u 11 iz Ohrida i poslije punjenja goriva, zadrzavanja na granici, kroz Albaniju smo krenuli oko podne. Do tada hladno vrijeme zbog visine prevoja, polako zamjenjuje toplo, narocito kada smo se priblizili Durresu (Dracu), gdje smo vidjeli i kupace. Tada smo morali i da stanemo i skinemo visak odjece sa nas. Na par mjesta smo pili kafu i piva, uz pristupacne cijene. Putevi su im odlicni, a od Draca do Tirane ima i autoput. Zaobisli smo Tiranu, jer je nevjerovatna guzva kroz ovaj grad, koji je cijeli u izgradnji. Poslije autoputa, presli smo par kilometara jako loseg asfalta ispunjenog rupama, ali se tuda jednostavno mora proci. Kada smo se uhvatili dobre magistrale, bilo nam je jasno da smo skoro kuci. Na granici je zadrzavanje bilo minimalno, tako da smo oko 18 sati bili pod tusem... Kako sam naglasio, ukupno 3155 kilometara za osam dana voznje. Ukupno smo proveli 10 dana na odmoru, uz jedan mali incident i nenormalnu kisu prvog dana puta. Ostatak odmora je vrijeme bilo odlicno bez kapi kise, ali uz veoma visoke cijene, za nas standard. Ko ima neko pitanje vezano uz sve ovo, stojim mu na raspolaganju... :mrgreen: Evo i mape za kraj sa gotovo svim mjestima koje sam pomenuo u tekstu:
×

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja