Jump to content

Moto Zajednica

Pretraga zajednice

Prikazani rezultati za tagove 'motor'.

  • Pretraga po tagovima

    Kada ukucavate tagove, razdvajajte ih zarezima.
  • Pretraga po autoru

Tip Sadržaja


Forumi

  • Dobrodošli Na BJBikers Forum
    • Predstavljanje Članova
  • Putovanja, Izleti, Moto Skupovi
    • Putopisi
    • Predlozi za izlete i putovanja
    • Tour Around Serbia
    • BJB Vikend Vožnje
    • Moto Skupovi
  • Motocikli
    • Generalno
    • Enduro
    • Sport
    • Touring
    • Naked
    • Custom, Classic, Oldtimer, Chopper
    • MZ Svet
    • Kineska Imperija
    • Skuter Caffe
    • Maxi Scooter
    • Vozili smo
  • Moto Oprema
    • Odeća, obuća
    • Kacige
    • Prtljag
    • Kampovanje
    • GPS Kutak
    • Dodatna Oprema
  • Motociklisti
    • BJBikers Magazin
    • BJB Podcast
    • Akcije Motociklista
    • Motoristi Na Drumu
    • Crna Hronika
  • Moto Sport
    • Moto Trke
    • Vožnja Na Stazi
    • Moto Kladionica
  • Garaža
    • Motocikli
    • Sam Svoj Majstor
    • Iskustva Sa Prodavnicama
    • Iskustva Sa Servisima
  • Moto Oglasi
    • Kupujem
    • Prodajem
    • Moto Berza
    • Oglasi za posao
    • Pomoć prijatelja
    • Razno
  • Opšte diskusije
    • Fotografija

Calendars

  • Akcije motociklista
  • Turističke vožnje
  • Vožnja na stazi
  • Skupovi, žurke, sajmovi
  • Moto Sport
  • Rođendani

Traži rezultate u okviru

Traži rezultate koji...


Datum postavljanja

  • Početak

    Kraj


Vreme poslednje promene

  • Početak

    Kraj


Filtriraj prema broju od...

Pridružio se

  • Početak

    Kraj


Grupa


AIM


MSN


Website URL


ICQ


Yahoo


Jabber


Skype


Lokacija


Interests


Motocikl

  1. Pozdrav ljudi. Imam Peugeot Vivacity 2t..npr kada dajem gas, kada okrenem pola gasa ništa..i tek posle prima gas, problem je što npr ne mogu da vozim motor sa blagim gasom, već samo pun gas mora..znači nema širok raspon gasa, pa šta bi moglo biti? I takodje kada okrenem npr pola gasa prvih 2, 3 sekunde se ništa ne dešava i onda odjednom prima jak gas? Hvala unapred, Pozdrav
  2. Planiram da kupim dascham za motor naisao sam na jednu povoljnu to jest jeftinu a dosta dobro i kvalitetno izgleda. https://aliexpress.com/e/_DeiwQzb Dali imate kakva iskustva sa ovom kamerom ili slicnom, Hvala!
  3. S GSXR-OM U DVOJE PREMA CHERNOBYLU 20 Dana,6 Država(Hrvatska,BiH,Srbija,Rumunjska,Ukraina,Moldavija),7034 Kilometra Lipi pozdrav svima, Prvi put pišem nešto ovako pa se nadam da ću vam uspit dočarat svoje putovanje u dvoje na ovoj avanturi. Nakon nekoliko godina ‘’slinjenja’’ za Chernobylom,Pripyatom i ostatkom te zone još prije nego je HBO pustio mini seriju na TV ekrane. Dugo sam odgađao to putovanje iz standardnih razloga…Bolje financijske situacije,boljeg vremena I standardne životne prepreke koje su mi izlazile na put. Došla je 2021 godina te sam od poznanika koji je posjetio Chernobyl zonu načuo da još koju godinu i nećete više imati što za vidjeti zbog urušavanja,propadanja,prirode koja doslovno jede beton….To je zapravo bila šamarcina koja je rekla :krajnje je vrime da kreneš na put…Naravno da će te se pitati kako smo se usudili sami krenit tamo. Pa naravno da ćemo krenit sami kad bilo koja osoba kojoj sam to predložio odgovorila ‘’jesi si ti normalan znaš li ti di je to?” Reka san curi vrime je za godišnji pakiraj kufere 20.09. krećemo na put!!!Da bas možeš puno stvari ponit na motoru….Naravno tura u Chernobylu se mora rezervirati 15 dana ranije minimalno,nema povrata novca…Može se uzeti tura od jednog dana,2,5 ili pak 7 dana u ‘’exclusion zoni’’,također možete birati privatnu turu(dakle vas osobni vodič) ili pak grupna tura pa razgledavate sa kinezima,indijcima,amerima onda se ovome piski,ovaj bi ode,ovaj bi onde I to sve za za ustediti 150E (po osobi) …Da dobro ste pročitali taj ‘’luksuz’’ je samo 150 eura skuplji..Mi smo se ipak odlučili za privatnu turu 2 dana tako da možemo gledati malo duže ono sto nas zanima a malo manje ono dosadno…Paket do dva dana uključuje doručak, ručak i večeru oba dana te noćenje u hotelu u Chernobylu,privatnog vodiča, privatnog vozača te najam auta, razgledavanje nuklearnog reaktora 1,2,3 I djelomično broja 4 zbog opasnosti zračenja pa je ograničeno…(privatni vozač I auto se placa 23 eura) ukoliko ne posjedujete svoj tako da ostatak cijene ide najviše na državne namete… Naravno da smo mislili provozat se po toj zoni s motorom to bi bilo genijalno s obzirom da sam vidio na internetu ljude s kacigama itd. međutim to su prevaranti jer je strogo zabranjeno ući u zonu s bilo kakvim vozilom otvorenog tipa,motocikl,kabrijolet itd. Znači svoj motocikl možete ostaviti ispred ulaza u 30 kilometarsku zonu gdje je vojska, naizgled vas podsjeća na granični prijelaz, no da se vratim na početak kasnije ćete pročitati sočne detalje ove priče. Plan je bio krenuti iz Splita za Bosnu pa Srbija,Rumunjska,Ukraina ,Moldavia i natrag Od velikog uzbuđenja naravno da nismo uspili spavat i krenili u 2 sata po noći preko Bosne za Zenicu pa za Beograd....Prvi doticaj sa BiH je stajanje na pumpnu stanicu di ulazim unutra platit a tamo stoji momak i pusi crveni davidoff za kasom, sve zadimljeno....Izmamilo mi je osmjeh na lice i bio san impresioniran ustvari kako to tamo funkcjonira,po putu psa lutalica koliko ti duša oče, sve je to nekako otužno jer ne živi se tamo baš najbolje ali problem s BiH kad se voziš kroz nju nikad je proći voziš se satima uvik neke gužve, kamioni i nakon 6 sati prođes 180km pa imaš osjećaj da je BiH ok Rusija,nikad je proći a ja kao mislio prekratit put do Beograda na kraju sam požalio .... Beograd kao glavni grad Srbije je prekrasan kao i srbi kao domaćini za koje garantiram da nema boljih. bez obzira na moju šahovnicu na leđima, splitske registracije sve je top...Sličnosti sa BiH sam našao u tome sta pepeljare postoje u autobusima, puši se u restoranima i zatvorenim prostorima di san bio iznenađen kad me konobarica u restoranu pitala ''hoćete da vam donesem pikslu?'' (pepeljaru).To u hrvatskoj nisam čuo dugo godina...Izgleda da nekad stvarno sitnice vesele čovika bas kao i mene ta da mogu zapalit duvan di god mi padne napamet.Ne treba napominjat da je hrana brutalna i jeftina.Ceste po RS su iznenađujuće jako dobre, kvalitetan asfalt, naravno da ima rupa ali podnošljivo s obzirom na moj ovjes. Krajolik dosta podsjeća na Slavoniju po ravnicama i poljima koji okružuju cestu u nedogled...naravno da nas je kisa prala cijelim putem do Temišvara ali pripremili smo se na to...Dolazimo na granicu s Rumunjskom gdje nas simpatični granični policajac pita:''A gde će te vas dvoje mentola po ovom vremenu?'' Kad smo mu rekli u Ukrainu skoro je zanjemio,pogleda dokumente i kaže ''svaka van čast,mladosti i ludosti čuvajte se i sretan put’ ‘Na rumunjskom prijelazu nije bilo bas tako ugodno odmah su izašli njih dvoje, jedan gleda motor dali je sve ispravno drugi pregledava dokumente,prometnu,vozačku,covid potvrde,putovnice te nakon 30 ak minuta vrate to sve i kažu da smo slobodni....Engleski ne pričaju ali zato pričaju srpski pa se nije bilo teško sporazumiti...Nakon svega par kilometara po Rumunjskoj cesti koja izgleda kao avionska pista posta san jako uzbuđen i naravno dodao gas prema Temšivaru.Po doslasku odmah se mogla primijetiti arhitektura grada koja doslovno oduzima dah.Obilaskon grada može se primijetiti da je to ustvari multikulturalni grad koji odzvanja sa crkvama i svetištima mnogobrojnih religija (mi smo uspili izbrojat 14 različitih religija. Narod koji po izgledu podsjeća na cigane/rome kako ih kod nas zovu jako su srdačni, voljni pomoć veliki trgovci, zapravo su svi gradovi kod njih kao jedan veliki pazar pa samin time posjeduju i trgovačke vještine tako da te uspije uvjerit da kupiš nešto sta ti ustvari uopće ne treba ali je sve pre jeftino pa i nije na odmet. Sva srića pa smo imali ruksak, tank torbu i dvi bisage pune pa nismo ni imali stavit di još dodatnih stvari. Nastavljamo prema Cluj-Napoca tj:Kluž gdje smo odspavali i sutradan obišli neke značajne znamenitosti tog grada pa zatim Suceava gdje je Domina nasla smještaj preko bookinga za cca180kn di ustvari nismo ni gledali slike kako to izgleda. I tako ja pratim navigaciju do tog smještaja na periferiji grada kad odjednom ispred mene ogromna hotelčina koja izgleda ok dvorac, nas dvoje parkiramo motor ispred, silazimo s motora u kišnim odjelima gledamo se i nevirujemo da je to to....kaže ona ma sigurno smo pogrješili....ulazimo u Hotel di nas ljudi u odjelima,puloverima,košuljama s aktovkama osuđujuće gledaju ok dva klošara bajkerska...Prilazin ja na recepciju i promumljan da imam rezervaciju na to prezime...Gospodja jako ljubazna daje karticu od sobe te nas uputi na 4ti kat te da ujutro imamo doručak te da hotel posjeduje saunu,bazene,jacuzzi itd.mi onako šokirani odlazimo u sobu...mislim sobu...to je nešto ogromno,uredno,čisto..Tu večer spustim se u restoran na šank da uzmem par pivica a konobar posramljeno kaže pa mogli ste samo nazvati donili bi vam u sobu (ja se još vise iznenadio).Nismo puno tokom vožnje do Kijev-a stajali jer smo morali stici 25og u Kijev jer nas vodici 26og rano ujutro vode u Chernobyl pa smo rumunjsku odlučili razgledat u povratku....Dolazak na ukrajinsku granicu je bila prava noćna mora gdje smo izgubili sat vremena. Prva stvar je da tamo ne postoji policija nego samo vojska što nam je rečeno da se policiji ne zaustavljamo nego isključivo vojsci...Jako su strogi, ne ljubazni i možete pogoditi...ne, ne pričaju engleski sta još automatski otežava sve skupa...Pa meni nešto izleti na hrvatskom jeziku a vojnik kaže: ooooh you speak russian....Zamislite to....i ajde uspijemo se tako sporazumit na rusko/hrvatskom predam im potvrdu o zdravstvenom osiguranju u ukrajni na 20 dana ( bez toga ne možete ući u državu i košta vas cca-20ak eura za nas dvoje) i kažu nam da smo slobodni...Nakon doslovno 5 metara počinje noćna mora....Rupe po cesti isto kao da je bombardirano 10 dana prije, to su rupe po pola metra (tamo gdje ima ceste) jer cesta do Kijeva još nije izgrađena a do tamo imamo još dva puna dana vožnje cca 600-700km i uz to počinje kiša i te rupe se počinju punit vodon tako da postaje jako opasno za vožnju motorom. Ne treba napominjat da nismo već danima vidili niti jedan motocikl i kako ljudi bulje kad nas vide na motoru.Zbog opasnosti od tih rupa iako smo imali iskaznice od Oryx asistencije koja pokriva cijelu europu i šlep službu za motocikle da izbjegnemo te rizike odlučija san skrenit s puta i vozit se po livadi uz cestu sta za R motor uopće nije ugodno ali je sigurnije glede rupa...Ukrajina je kao sovjetska država iz filmova, jad i bijeda na ulicama, siromaštvo na vrhuncu, samo su crkve i svetišta od zlata i baš bodu oči kad prolaziš kroz naseljena mista. Na pumpnoj stanici ne možeš sam nalit gorivo nego moraš prvo platiti unaprijed zatim vam radnik ulije toliko koliko ste platili. Još jedna zanimljiva stvar je da tamo nema Eurosuper 95,98,100 nego samo euro92 koje zaudara na neprerađeno gorivo ali nisam imao nikakvih problema sa injektorima i radom motora.Nađemo smještaj Coloseum također na bookingu koji izgleda brutalno, zatvoreni parking, kipovi u dvorištu,4 zvjezdice,samo nije bilo slika spavaćih soba, cijena za nas dvoje cca-100 kuna i komentiramo kako će nas opet dočekat čudo ka i u rumunjskoj...I tako dođemo u Hmeljnicki i gledan grad koji izgleda užasno i sam sebe pitan pa di ode može bit onako dobar smještaj? Dovede nas navigacija do smještaja velika željezna kapija se otvara u centru kip Ben-hura okolo parkirani Mercedesi,Porschei,Masserattii ja govorim njoj super smo ovo pogodili uzmemo ključ od sobe odemo na prvi kat kad imamo sta i vidit kreveti od kovanog željeza namještaj iz 60-ih,wc također,madrac na federe koji probada leđa i na kojem se probudiš umorniji nego kad si lega.Malo surfanja po netu, to je kao da kod nas odeš u Radisson hotel, jednostavno nema bolje, to je tamo sami top smještaja. Sutradan još umorniji od lošeg smještaja krećemo prema Kijev-u kroz polje kukuruza, blato i cestu popločanu iz ''rimskog carstva’ ‘dakle glavne ceste nema...To je bio šok za nas jer smo mislili da je samo loša cesta s rupama problem al izgleda da nema uopće glavne ceste do Kijeva, čak ako ukucate u google maps tamo će vam se prikazati ceste koje uopće ne postoje.Dakle moraš se snalazit tražeći puteve do Kijeva jer navigacija prikazuje cestu koja još nije izgrađena a signal je toliko loš da navigacija ne može naći neki sporedan put da valja. Poslije nekoliko sati truskanja klizanja po blatu dolazimo napokon 90km od Kijeva na asfalt a to je zapravo ogroman pravac....Zamislite ravnu crtu dugu 90 kilomtara,6 traka,iznenađujuće dobar asfalt,puno prometa,svih šest traka u kolonama u oba smjera, napokon civilizacija. Kad smo se približili na nekih 30 km tog dosadnog pravca počeo se nadzirat Kijev i bas prije nego smo ušli u Kijev sretnemo par na motorima (kineskim ali 600kubika+) stanemo zapalit cigaru te ih upitamo par informacija vezano za Kiev,mjesta za izlazak,moto skupove itd. Ulazimo u Kijev grad od 3 000 000 stanovnika 3299km2 i piše mi da imamo još 26 kilometara do hotela onda možete zamisliti koliki je grad.To je neka druga dimenzija s obzirom na ostatak države, ceste su u gradu dobre, signalizacija na ulici, malo bogatiji vozni park sta nam je odmah odavalo da bi i smještaj mogao biti dobar. Uzeli smo 3 noćenja u hotelu s 4* za 580kn sa privatnom garažom jer smo morali negdi ostavit motor dok smo obilazili Chernobyl jer nije baš sigurna zemlja za ostavit motor na ulici. Večer prije odlaska u zonu slučajno smo se zadesili u bajkerskom klubu MFC Crazy Hohols koji su slavili svoj rođendan te su imali slavlje u club-house-u gdje smo na kraju jedino mi iz Hrvatske bili s motorom zbog kiše. Velikodušno su nas primili i ugostili cak smo i dobili poklone od njihovog moto kluba (majce,magnete,prišivke,beđeve)a mi smo im zauzvrat poklonili nasu prišivku MK Vuk Samotnjak. Nakon 5 dana izlazimo napokon iz motor opreme i oblačimo se u civilnu odjeću i ulazimo u auto s vodičem i vozačem te krećemo u Chernobyl exclusion zone. Po dolasku na prvi sigurnosni punkt masa autobusa,kombija,automobila,vojske,civila...Iznenađen brojem ljudi tamo pitam vodica odakle svi ovi ljudi na sto mi je on odgovorio da preko tjedna imaju 600-700 posjetilaca a vikendom i do tisuću. Dobar turizam su napravili moram priznat. Tamo pijemo kavu čekamo dozvole da nam odobre za ulazak unutra i da dobijemo dose-meter na ogrlicama koje moramo imat svo vrijeme provedeno u zoni tako da bi se moglo očitati pri izlasku dali smo kontaminirani i smijemo li napustiti područje.Dobili smo sve dozvole te započinje pustolovina kroz napušteno područje (bar smo tako mislili) ubrzo dolazimo kod skulpture na kojoj pise Chenobyl koji označava ulazak u bas grad Chernobyl koji ima par tisuća stanovnika,dućana,kantina itd.Zapravo ljudi koji tamo rade i bave se raznim djelatnostima održavanja, turistički vodići,vozači,vojnici zapravo tamo žive u zgradama.Tamo je u stvari radijacija zanemariva isto kao da živite u bilo kojem drugom gradu u Ukrajini. Zapravo je Pripyat napušten iako dan danas tamo živi 20 ak ljudi koji su stariji i ne žele napustiti te prostore iako je zabranjeno živjeti tamo. Nakon 48 sati provedenih u 30 kilometarskoj zoni napokon prolazimo kroz skenere za radijaciju i na svu sreću nismo kontaminirali ni sebe te smo mogli slobodno otići. Cjelokupni dojam ''Chenrobyl-a je fantastičan previše emocija, doživljaja stvarno nešto fantastično za proći i ako se mislite otići tamo sad je vrijeme jer za nekoliko godina neće ostati ništa za vidit jer priroda uzima k sebi nazad ono sta joj pripada. Sljedeća destinacija je bila Moldavija s tim da smo odlučili negdje na pola puta prespavati te dolazimo do mjesta Zastava koji je zapravo Hotel Resort i gazda ispred restorana ima staklenu garažu i osobnu kolekciju old timer motocikala,Jawa,ćezetka,MZ itd. Koja je dosta impresivna i koliko sam shvatio vlasnik je balkanac naravno. Nakon vožnje od nekoliko stotina kilometara i obilaska nekih prirodnih i nacionalnih parkova i noćenja u Umanu došao je i dan za Moldaviju. 150 kilometara nove ceste bez rupa bila je cista uživancija osim tu i tamo po kojeg zastoja zbog radova na cesti i dolazimo do skretanja prema graničnom prijelazu. Ponovo noćna mora sljedećih 90 kilometara bez ceste bez ičega ponovno treskanje za nas nekoliko sati da bi mi se 10 ak kilometara prije graničnog prijelaza počeo gasiti motor kad bi pustio gas i nekako se dovučemo na granični prijelaz opet vojska pregledava motocikl dali rade pokazivači smjera,svjetla,gume kao na tehničkom pregledu u suprotnom vam ne daju da napustite državu i nakon tih maltretiranja sat ipo vremena konačno nam da znak rukom da možemo nastaviti prema Moldavskoj granici međutim na okret ključa uopće nema kontakta i gleda me vojnik sta se događa ja ga pitam WC da ne bi skontao da mi ne valja motor i odguram se 10ak metara niže i padne mi na pamet nakon svih ovih rupa mora biti nešto s akumulatorom i izvadin svoj mini alat dignem sjedalo,od vibracija se odvidao vijak na minus polu vratim sve nazad upalimo Suzu i gas dalje. na moldavskoj granici, carinik uzme dokumente i kaže slobodni ste,međutim ja sam pitao možemo li dobiti pečat u putovnice zbog ratnih sukoba i podjeljenja države no ona mi je u zamjenu dala neku kao potvrdu i rekla da sa tim možemo izaci iz Moldavije. Nakon 400 metara ponovno šok ,tenkovi ,kamioni ,vojska naoružana do zuba u ful spremi okrenuti prema drugoj strani mosta koji je dug par sto metara.Mi se onako od straha zaustavimo i pitamo možemo li proći jer sve su to divlje zemlje i ne osjećaš se bas sigurno. Jedan vojnik ponovno uzima dokumente i maltretira 30 ak minuta i pusti nas dalje. Nakon prolaska mosta tamo stoji neka druga vojska naoružana i okrenuta prema onima s početka ove priče i tu kontrola putovnica papira pa nas i on pusti ali tu nije kraj za još 500 metara dolazimo na ''pravu'' moldavsku granicu gdje nas niko ništa ne pita ali sam svejedno stao i nekoliko psa lutalica su počeli lajati na nas a jedan me ugrizao za nogu tj čizmu i ja sam makinalno krenuo i ponio psa 10 ak metara za sobom. Na pumpnoj stanici nekoliko kilometara od granice sam se raspitao sta se događa na granici pa su mi rekli da se Transistria tj Prednostrovia žele biti neovisni pa je Ukrajina to prihvatila ali Moldavija nije ugl. Interni državni sukobi. Tu noćimo u glavnom gradu Kišinjevu (Chisinau).Iskreno rečeno u Moldaviji stvarno nemate šta za vidjeti osim prirode i možda najvećeg vinskog podruma na svijetu gdje imate cestu koja vas vodi kroz njih i zapravo se možete voziti kroz vinske podrume. Ostalo sta se tiče zanimljivih stvari jako loše, nije ni čudo sto je to naj ne posjećenija zemlja u Europi jer ne nude apsolutno ništa pa se nismo dugo tamo zadržali napetiji nam je bio Transfargasan i Transilvanija i prekrasna rumunjska cesta koja je doslovno kao pista. Cin smo se dohvatili Rumunjske granice i kad san ugleda onaj crni asfalt ravni, svježi bio san sritan ka malo dite i počela je zabava zavojitim cestama do Brašova gdje smo odlučili provesti večer i sutradan vidjeti Drakulin Dvorac. Dakle ta cesta u rumunjskoj je jednostavno nešto neopisivo, svaki zavoj je po pravim nagibom, bijele crte na rubu i u sredini su hrapave nema proklizavanja guma na njima te Rumunji kao vozači poštuju motocikliste za razliku vozača iz Splita hehe.Mogao bih slobodno usporediti tu vožnju kroz Transilvaniju s Grobnikom jer ti taj asfalt ulijeva povjerenje i sigurnost da se možeš bezbrižno zabaviti sa svojim ljubimcem. Nakon obilaska Brašova i drakulinog dvorca koji zapravo nema veze s vampirima ali lijepa priča i zanimljiva stvar za naučiti iz povijesti. Idemo prema Tranfargasanu koji san toliko gleda na internetu, izgleda ok najbolja pista, svi ti zavoji, dobar asfalt priroda. Kao sto vjerojatno znate Transfargasan je otvoren samo nekoliko mjeseci u godini zbog sinjega i loših vremenskih uvjeta sta znaci da se ta cesta ne održava (meni to nije bilo ni na kraj pameti ali u daljnjem tekstu ću vam ispričati anegdotu).Već nas je vata zalazak sunca a nije nam se bilo napeto vozit tom cestom po mraku našli smo drvenu savršenu kolibu u sumi uz potok za prenoćit za 90-ak kuna sa vrhunskom hranom. Ujutro dolaskom na branu iz top gear-a koji su sigurno neki gledali i mitova da je to brana gdje s snimao James Bond, vidim dosta motora sastane pa odlučimo i mi stat na puš pauzu ali ulaskom na taj parking osjećao sam se kao Valentino Rossi nakon osvojenog naslova prvaka, svi su doslovno buljili u nas i došaptavali se i gledali nas sa čuđenjem i divljenjem, neki su nas i slikavali,i sve su to bili momci sa Bmw-Gs,Honda Africa-Twin,Ducati Multistrada i njima slični motori. Govorim ja dragoj ima bit da prvi put vide pravi motor iz Japana jer sigurno nema puno ljudi sa Gsx-r om na transfargasanu sa istruganim bisagama, vrećama za spavanje, tank torbom i nas dvoje nakon 6000km.Nakon cigarete kad smo se počeli vozit uzbrdo shvatili smo zašto su nas ljudi onako gledali.Pogadjate iz dva puta. Cesta očajna, zavoji pod 90 stupnjeva i ogromne rupe u cesti u kojima R-motor bas i ne uživa dakle nema brze vožnje, samo lagano treskanje kroz planine. Od tog razočarenja u startu nakon sta se priroda počela prikazivat počeo san oduzimat gas i vozit sve sporije, činilo mi se koda sam u nekom filmu, dokumentarcu sa Discovery-a samo još 10 puta bolje, osta san bez teksta, samo san buljio u prirodu oko nas. Kad san se prilagodia vožnja je postala prava uživancija, da budem iskren i zaboravia san na vožnju jer san mora stajati 50 puta do vrha planine da upijemo tu prirodu. Kad smo prošli tunel na vrhu nisam se htio zadržavati jer me podsjetilo na sajam u Benkovcu i totalna komercijala prodaja suvenira pa smo odlučili kavu popit negdi manje poznato i još uzivat u prirodi i vožnji. Najljepših 150 kilometara ikad odvoženih po svim parametrima putovanja na motoru.Transalpinu nažalost nismo mogli proći jer je taman taj dan bila zatvorena pa smo nastavili put kroz rumunjsku uživajući u transilvanijskom duhu lijepe ceste,krajolika,naselja i gradova. Odlučili smo još nekoliko dana godišnjeg sto je ostalo provesti kod prijatelja u Beogradu gdje smo ga obišli na dugo i široko i na svim mjestima bili dobrodošli i ugošćeni kao da smo u vlastitoj kući. Nakon 19 dana putovanja gledamo se tužno na jutarnjoj kavi i ni meni ni njoj se ne da ići kuci ali moramo....Stvarno bi bilo lipo imat novaca guma i ljubavi moga bi na kraj svita...Vjerojatno nikad ne bi ni došao doma.Ostala dva dana smo obilazili prijatelje i poznanike kroz Slavoniju i liku i na posljetku vratili se u rodni Split.Nakon kiše,sunca,7000 kilometara,puno doživljaja...nisam mjesec dana ovo niti mogao napisati jer mi se još dojmovi nisu slegli al se nadam da sam bar nekima uspio dočarati ovo putovanje. Duje Laštre
  4. Pozdrav, kupio sam pre par dana ninju 250, stvarno sam zadovoljan motorom, ali ima sitnih ulaganja, kao sto je sijalica za kratko svetlo koja ne radi. Hteo bih da postavim komplet led sijalice, ali ne znam koje idu. Koje vi preporucujete da stavim da nisu skupe? Takodje izvadih filter vazduha koji je bio uzasno prljav, izduvao sam ga kopresorom i oprao. Citao sam po komentarima na youtube da se on treba opet podmazati uljem pre postavljanja. Ubacen je KS filter kao ovaj na slici pa ne znam kako bih ga podmazao.
  5. Prodajem Ducati Monster 1200s 2015 godiste Presao 17400 1198cc/140 konja Verzija Monstera S ima brembo ABS kocnice, OHLINS podesiva suspenzija, LED svetlo,.. Od dodatne opreme ima: - Auspuh SC Project, zvuk brutalan - Bocne slajdere - Zastitu na prednjem tocku - Automatsko podmazivanje lanca (Scootoiler) - Rizoma rucice - Dodatne retrovizore koji idu na kraj volana Uradjen servis, motor je tip top nikakvih dodatnih ulaganja nema. Cena 16.000 eur Kontakt 0652218115 Sale
  6. jovan93

    Yamaha tzr 50

    Pozdrav svima, pre par dana uvezao sam yamahu tzr 50. Kada sam je registrivao i poceo da vozim nastali su problemi, elem kada na uzbrdici krenem prvom, moram da mu nabijem 8k obrtaja da bih ga uopste pomerio iz mesta, naravno on odma spusti na 2,3k , dok na ravnici to nije problem. Cistio sam mu karburator tako da on nije problem. Takodje motoru je maksimalna brzina 65kmh na ravnom 6. brzina 8k obrtaja. Molim za pomoc i savete
  7. Zdravo svima! Jako dugo zelim motor i napokon mogu sebi da priustim casove i masinu Imam 25 godina i nisam do sada bila u saobracaju (dakle nemam ni B kategoriju, pravo sam otisla na A) Nadam se da ce clanovi foruma biti ljubazni da mi pomognu pri dilemama... Polazem uskoro (cim prodje karantin ) za A1 - jer sam mislila da necu ja preko 125, sta ce mi to, ali eto i pre polaganja shvatila da to nece tako biti dugo Naime, merkam nekoliko motora i treba mi vase misljenje. Situacija je takva da cu verovatno naredne 2, mozda 3 godine voziti 125icu, dok se ne opustim u saobracaju, a krajem sledece godine/sezone planiram da polazem za punu A. Dakle, zelim da kupim motor (ne skuter!) 125icu koju cu voziti 2-3 godine max. Zelim da uzmem motor do 1500-1600e koji cu potencijalno moci da prodam kroz 2-3 godine za 800-900e, a da me lepo sluzi do tada (nemam zablude da cu moci da vratim pun iznos, niti sam tip osobe koji bi se cenjkao i trudio da proda za sto vise). Po forumu sam nebrojeno puta naletela na izjave a la "bolje 15 godina star motor dobre marke nego potpuno nov kinez", ali ipak ne razumem se dovoljno u motore, niti imam Mileta sa Vozdovca koji ce mi se naci za svaki kvar, tako da mi garancija na novim motorima (Peda) zvuci primamljivo. Glavna dilema - nova peda ili starija yamaha ili honda (u nastavku cu napisati koje motore 'merkam') Motor ce mi prvenstveno sluziti za vozikanje po gradu ili tu i tamo do NS/Nisa (iz BG-a), nista duze. Ne zelim da ludujem na motoru, a posto sam nova u svemu - treba mi neki koji je dobar za prvog dvotockasa - miran, pouzdan.. Molim vas za savet/misljenje koji od dole navedenih motora bi bilo najbolje uzeti, ili ako imate neki predlog koji je u slicnom rangu (cenovnom i necenovnom ) 1. Yamaha XT 125 (polovni) 2. Honda CBR125 (polovni) 3. Peda Pro XT 125 (2019, nov) 4. Peda X Road 3 (2019, nov) 5. Kymco quannon 125R (polovni) ...? Hvala unapred svima! Pozdrav!
  8. Da počnem dok je sve sveže,kad se oladi ko tastina dusa postane uspomena i preneti u slova liči na poeziju ulepšanu detaljima i opisom u nedogled. Putopisac,poput grckog Herodota,krenuo malo do Grčke,prvi put,i koliko je loše prošao kreće za 20 dana i drugi put,mada prva ljubav zaborava nema,druge su tu da izleče prvu. Nekoliko dana pre puta dobijam poziv od drugara,kaze muški putopis,destinacija Grčka,6 dana,jesi li za? Pristanem ja na to,ali vremena polaska nismo mogli da spojimo nikako,zato sto sam ja nekoliko dana pre uzeo odmor a i vec pocetkom juna cekaju me obaveze,tako da se poklapamo samo u 3 dana,i zato ovaj putopis i pisem jer sam na kraju seo na motor i krenuo sam do Grčke,dok su se oni odlučili kolima,njih trojica,prase od 25kg zive vage,15 kg spremljeno u friz,2 litra domace i 3 gajbe velikog valjevskog piva.Pošto sam imao tehničku podršku u drugom delu putovanja od glave,stomaka i dalje rešim da krenem motorom 3 dana ranije bistre glave i da malo u svojoj režiji obidjem Bugarsku i deo Grčke obale dok se ne sastavimo i završimo na Tasosu.Moje lutanje se ispostavilo kao pun pogodak jer ispade onako kako sam zamislio i vise od toga sa tim da sam se na kraju morao vratiti ranije jer ranije sam i dosao jelte. Dodje i taj 26ti ja uz jutarnji kofein jos nemam plan u glavi kuda,kojim putem da dodjem do Grčke,da li da idem na Bugarsku ili Albaniju,opcija Makedonija otpada jer mi nije ni palo na pamet da uzmem zelenu kartu.I rekoh ako neznam kuda cu znaju drugi,otvorim forum i listam i videh da je preko Bugarske i ski centra Banskog zanimljiv put.Odluka je pala samo jos da se upakujem i krecem.Dok se pakova ponesoh i previse stvari,idem prvo na planinu,posle na more,rekoh sebi trebace i tu mi se na dovilci zaglavi brava na koferu sa sve rancem unutra u dok sam ga otvarao ja pocepah oplatu.Sedim i gledam u pocepani bocni kofer,dal je dobar znak ili loš.Ma neka ide zivot,uzimam medicinsku traku,dosta jaku,i sa unutrasnje strane lepim kofer i konacno sastavljam sve i krecem pre podneva,nekako sve u zadnji minut,valjda tako to ide kad planiras usput jer tako bude zanimljivije,dok po planu krenem nikada nebude kako sam planirao,tako da vise planovi nisu opcija,pali,kreci,gas pa planiraj usput.
  9. Srdacan pozdrav svima! Moje ime je Nemanja, zivim u Novoj Pazovi. Moj neki prvi susret sa motorima je uglavnom bio preko drugara koji je tada vozio motor Aprilia Red Rose 125cc, kao i opet preko drugog ortaka Peda 125cc. Moja zelja je da se i sam oprobam u tom svetu pa sam poceo da istrazujem o motorima, trenutno sam se zainteresovao za motor Yamaha Virago XV250, pa bih voleo da cujem sta mislite o tome? Budzet je do soma i po evra za prvi motor, skupljam lovu lagano... Elem, izvinjavam se unapred, trudicu se da postavljam sto manje glupih pitanja, ali ako bude...
  10. POzdrav svima,novi sam clan na forumu... Eh ovako prije par mjeseci sam kupio yamahu dt 125r i imam problema sa ypvs-om ili tkz. ventil snage.Kada dam kontakt ili kada upalim motor ventil nikad nije u otvorenom polozaju,onaj servmotoric okrece ventil ali nikada nije u otvorenom polozaju cak ni kada dadnem gas preko 7-8k obrtaja opet se ventil ne otvara.Juce sam pokusao da ga ruco dovedem u otvoreni polozaj i namjestim one sajlice ali opet kada dadnem kontakt ventil se vrati u prvobitno stanje.Znali iko kako cu namjetiti ovo ??Hvala unaprijed
  11. Kao sto naslov kaze prodajem Gileru GP800. Motor u odlicnom stanju. 2008 godiste Presao 38600 839 cc/75 konja Uradjen redovan servis u ovlascenom Gilera servisu pre par dana. Gume odlicne, plocice odlicne. Od dodatne opreme originalni Gilera zadnji kofer, Tomtom navigacija, alu zastita patosnica i prohromski stitnik za auspuh. Motor je registrovan do juna 2019. Cena 5.250 Kontakt 0652218115 Sale
  12. Niko

    Moto jakna BUSE

    Na prodaju jakna iz naslova,malo nosena u odlicnom stanju. Ima unutrasnju postavu dupli šnir i sve protektore. Smanjila se nesto pa moram vecu nabaviti tako da dolazi u obzir i zamena za slicno stanje jakne u xxl velicini,jakna je xl i na slici sam ja sa svojih 190cm/120kg. Cena neka pocne od 60e nije fiksno jer gledam vecu pa je sve stvar dogovora. 064 50 60 660
  13. Pozdrav svima Trazim motor od 125cc, pozeljno da je supersport, u ceni do 800e Skuteri me ne zanimaju Inace sam iz Vrnjacke Banje
  14. Moj dragi kum resio da se vrati iz penzije (rece covek koji je do skoro vozio copere), pa shodno tome prodaje svog mezimca! Motocikl je kupio od prvog i jedinog vlasnika koji ga je zadnji put registrovao 2002. godine a kum ga je kupio 2011. godine sa nekih 20.000km na satu. Motorce se nije usrecilo ni kod ovog mog, vise je stajao u garazi nego sto je vozen sto i sama napravljena kilometraza za 8 godina govori, celih 7.000km. Link oglasa, odgovorno tvrdim i garantujem za sve sto je napisano u oglasu! Ako je neko od forumasa zainteresovan moze i mene kontaktirati. Harley Davidson Sportster 883 WWW.POLOVNIAUTOMOBILI.COM Harley Davidson Sportster 883, 1998. godište, Chopper / Cruiser, vozilo prešlo 27696 km, Šabac. Cena 6.199 € - Motori - Polovni Automobili
  15. Ljuuudi, pomagajtee... Znam da je sezona za neke gotova ali za mene nijee i nece skoro.. Vratio sam se sa Zlatibora i sada mi ulje valjano curi ispod motora.. svaki put kad ga parkiram napravi se barica... U pitanju je piaggio beverly 250ie... Sta moze da bude?
  16. Prošle nedelje je u Dortmundu, u okolini stare Feniks ("Phoenix") fabrike, održan šesti po redu skup starih vozia, tzv "oldtajmera". Skup organizuje Šuman ("Schumann") koji drži servis za starija i veoma stara vozila, radi kontrolu istih i inspekciju za dobijanje istorijske tablice, poznate u Nemačkoj sa slovom "H" na kraju. Auto, motor, autobus, kamion, neko radno vozilo, svejedno je. Uaz se ne naplaćuje niti se od učesnika traži naknada ili bilo šta slično. Nekoliko kamioneta i vozila za prodaju hrane, jedno centralno mesto za piće i to je to. Sve je na bazi dobre volje jer su izlagači vlasnici koji direktno ili posredno imaju veze sa gos'nom Šumanom koji se ovim poslom bavi dugo godina, a od skora je rešio da organizuje ovaj tip skupa. Ima i onih koji su došli da se malo pohvale izmenama ili vozilom iako još nisu prošli kroz proceduru priznavanja starosti vozila. Slike govore više od reči pa ću stoga prestati da "tupim" a budući da je ovo ipak, prvenstveno, foruma za ljubitelje motora, postaviću samo fotografije istih. Smanjene su su smislu boljeg i lakšeg učitavanja. Unapred se izvinjavam zbog pojedinih uglova fotografisanja. Jednostavno nije uvek bilo moguće lepo se namestiti i uhvatiti momenat jer je bilo dosta posetilaca. U slučaju da postoji interesovanje i za automobile, rado ću ih dodati. Nadam se da ćete uživati. Ja jesam.
  17. Kupio bih "moped" u sto boljem stanju za sto manje para ;), cifra oko 1300 ajvara maksimum. U obzir dolazi sve sem skutera i kineza, Voleo bi od nekog sa foruma ili sa preporukom. Ponude ovde ili na 063/8282-122 Pozdrav
  18. Dobar dan. Imam 15 godina i visok sam 165cm i imam oko 50kg. Zeleo bih da kupim enduro motor. Prema mojoj visini i kilazi koji enduro i do koliko kubika bi ste mi vi preporucili da kupim. Kupio bih polovan i budzet mi je do 500eura. Hvala unapred! P.S. Do sad sam imao iskustva samo u voznji skutera od 50 i 125 kubika.
  19. MZ 251, 1989godiste, kompletno uradjen, klip, karike, radilica i ostalo sta ide sa tim da ne nabrajam. Mjesto: Bijeljina, RS ,BiH. Ako ima koji detalj ili kritika, naravno recite, sve kritike su dobro dosle.
  20. Kupujem motor koji bih vozio po gradu i po šumi, za sada mi je favorit Yamaha TTR ali i drugi motori dolaze u obzir, suzuki DRZ, kawasaki KLX, honda XR, yanaha WR etc. bitno je da nije komplikovan za održavanje i da nema više od 130 kila (jer ja imam jedva 60 ) Idealno bi bilo TTR 250. dao bih do 2000e ako je motor baš očuvan.
  21. Pozdrav, evo postavio sam neke moje motore, tacnije moje i oceve. Ima tu i nekih vrednih primeraka.I da napomenem svi su prepisani na oca i imaju uredne papire neki su registrovani. Ima tu i rjetkih primjeraka. I naravno ima i moj ljubimac etz251. A evo i spiska svih ako neko nije siguran: MZ ETZ 251 - TOMOS 14W(Slican kao t12 ali nije t12,ima par razlika) - MZ TS 250 - MZ TS 150 - MZ ES175/2 TROPHY - JAWA 350CZ - NSU PRETIS MAXI - HONDA CBR 1000F . Takodje jos 'krseva' koji cekaju da se rade. Lijep pozdrav
  22. Na prodaju Aprilia RS125, u dobrom stanju, mehanicki perfektan presao oko 1000km od pune generalne, na pocetku ove sezone zamenjene kocione plocice, korpa lamele, sajla kvacila, menjcko ulje, rashladna tecnost i ulje u kocnicama, diskovi dobri, akumulator dobar. Motor je bez ulaganja, eventualna zamena za veci motor, skuteri i kinezi me ne zanimaju. Registrovan do 06.04.2017 Cena 700e
  23. pera122

    Izbor motora

    Pozdrav narode. Kao prvo ja sam nov u svemu ovome, ne razumem se u motore niti bilo sta slicno. Poslednji put sam vozio nekog tomosa jedno 20 metara pre 300 godina kad sam bio osnovac. Hteo bih da kupim neki polovan motor do 3000 evra, da me prodje merak. Mozda postanem i ljubitelj. Jedino sto znam je da sam predugo odlagao ovo i da ne mogu vise da cekam "idealno" vreme za takvo neko ulaganje. Bilo koja informacija je dobrodosla. Hvala puno.
  24. Sigurno su mnogi KLR-ovi prošli mnogo gore stvari ali ovo je test polovnog KLR-a koji je bio u katastrofa stanju kad sam ga kupio - dovoljno je reci da je pre trošio svo ulje na 100km... Verovatno ste do sada vec bili na Tari - planina predivnih predela, jezera i staza za vožnju. Ova prica pocinje nedelju dana pre puta na Taru. Provozao sam svoj KLR do Vršca ne planirano i primetio da je tamo groždenbal. Zaustavio sam motor, parkirao se i krenuo da obilazim. Primetio veliki broj bajkera i mislio kako su ljudi došli na groždenbal (kad sam otišao kući video sam da je bio moto skup). Prošetao se, kupio rakije i vina vratio se na motor i krenuo putem Vršackih planina ne bi li probao tandem let paraglajderom. Izabrao sam pogrešnu stazu - dosta strmu i velikim kamenjem. Usled neiskustva motor nije uspeo da izvuce i pao mi sa strane i menjac se iskrivio (neki bedan menjač je bio montiran, verovatno ne KLR-ov). Posle dalje vožnje primetio sam da teže ubacuje u brzine ali sam racunao da je to zbog iskrivljenog menjaca. Vratih se nazad u Novi Sad ostavio motor i otišao kuci i poceo da planiram putovanje na Taru. Plan je bio na Taru da idem u petak, pa otišao sam da provozam motor u sredu. Odma na početku ubacivanje u brzinu je skoro nemoguće. Ubacim u ler nekako, zovnem mehaničara Nemanju i on čovek ostavi devojku i dođe kući meni da pomogne. Prva jedva, druga jedva, treća jedva... više neće ni u jednu brzinu, tempiram semafore da ne moram da stajem, a kad stanem tempiram kvačilo i gas ne bih li se pokrenuo iz treće. Stižem u Kamenicu a Nemanja odma otvara motor i nalazi problem, pukla oprugica od šaltalice. Par poziva kasnije nalazimo oprugicu u Begeču a ispostavilo se da čovek ima 2 KLR-a rastavljena - tako da sam odma uzeo i original KLR papučicu za menjač. Sve smo ukupno sredili za 3 sata i nije bilo potrebno da se odlaže vožnja na Taru. Petak 25-i jutro, popakovo stvari, otišao do garaže i natovario na motor. Zabrinut oće li sve raditi kako treba krenuo putem Tare preko Šabca i Loznice. Put do Loznice relativno dosadan ali posle put kreće uz Drinu i tu je prelep. Pauza na Zvornickom jezeru malo radi odmora i da napravim koju fotke. Nalećem na čoveka koji tu odmara koji mi kaže da ce biti kiše a ja mu ne verujem jer sam, jelte, gledao prognozu. Nastavljam vožnju a predeli sve krecu da budu lepši i lepši. Sve vreme me pratila neka jako slaba kiša. Odma pred Bajinoj Bašti nailazim na kućicu na drini koja je bila u svim mogućim novinama, čak i Nacionalnoj Geografiji. Navodno sagrađena od ljudi koji su ti plivali i koristili stenu za odmor. Prvo su napravili malu platformu a vremenom je dovelo do toga da se napravi nešto ozbiljnije. Nekad je odolevala drini, nekad se morala ponovo praviti. Tako nekih 40 godina. Stižem na pumpu u Bajinu Baštu cekam par minuta da vidim oće li jače padati... Marfijev zakon stupio je na snagu i krenuo je pljusak. Kad sam video da neće stajati raspitah se kod radnika na pumpi ima li neki kul smeštaj negde blizu a on mi preporucio restoran i sobe "Kod Kurte". Inače na pumpi rade 2 blizanca pa je bilo smešno pokušavajuci da pričam sa jednim o nečemu što sam pričao sa drugim. Krenuo sam po relativnoj slabijoj kiši po uputstvima radnika sa pumpe. Naravno pogrešio sam i stigao do manastira Rača. Tamo sam pitao sveštenika za dalje upute. Odlična šumska staza kroz Taru vodila me na taj glavni put na koji sam trebao da idem. Iako je krenuo pljusak nije mi smetalo, penjao sam se uz Taru, uši pocele da pucketaju od pritiska, prolazio sam neka mala sela na obroncima, gledao predele i primećivao kako sam sve više više. Nakon 15ak minuta vožnje odjednom asfalt! Zaključio sam da bi trebao desno i molio Boga da taj Kurta nije levo. 10ak minuta vožnje i prvi znaci raznih apartmana a i uskoro "Kod Kurte". Mokar do gole kože našao sam Kurtu i parkirao se. Enterijer "Kod Kurte" je bio sav drven i okićen fotkama sa relija i motokrosa. Smestio se, istuširao, presvukao i obukao patike ali sa kesama na carapama jel su patike bile skroz mokre. Otišao sam da jedem, po preporuci, komplet lepinju sa kiselim mlekom. Moram li reci da je toliko bila dobra da sam isto to jeo da za dorucak. Vece sam proveo sušeći patike za sutra. Verovatno svi vec znate za "Kurtu" ali iskoristiću ovi priliku da ako ikad budete naišli obavezno svratite. Ujutru sam se popakovao i krenuo putem Zaovinskog jezera. Put običan asfaltiran... Kad sam stigao do Zaovinskog jezera krenuo sam zemljanim putevima nadajući se da ce ići skroz oko jezera ali sam se prevario. Gospodin čija je kuca na kraju puta se začudio a ja sam ga pitao "ima li dalje"? Odgovorio mi je "nema dalje, a kud bi ti dete"? U tom trenutku izašla je žena iz kuće nasmejana i zacudena i rekla da se uplašila jer je mislila da je helikopter sleteo ispred kuće. Ja sam odgovorio da bi da idem oko Zaovinskog jezera a on me uputio na asfaltni put. Imao sam još par ne asfaltiranih puteva oko Zaovinskog i lepih predela pa sam na kraju odlučio da se uputim ka Drvengradu. Proverio sam mapu i video da ima zemljani put skroz do Drvengrada a nisam ni bio svestan koliko ce taj put biti uzbudljiv i zahtevan. Par pogrešnih skretanja i prolazim pored jednog skretanja levo i gledam jel taj put i mislim se "nemoguce, ko će se tamo popeti". Nastavljam pravo proveravam mapu i shvatam da ipak jeste taj put. Adrenalin mi pomogao da udarim po gasu i u prvoj savladao uzbrdicu bez nekih problem - KLR je samleo sve ispod sebe. Blato i kamenje je bilo sve vreme na stazi. 20 minuta samo penjanja dok se nisam našao negde na vrhuncu staze, napravio sam par fotki srecan gde se nalazim i srećan što je KLR prošao verovatno najteži ispit do sad. Kasnije sasvim laka šumska staza i izlazim na čistinu i tamo srećem 3-4 quad-a i pitam ih kuda do Drvengrada. Nastavljam uz pozdrav i stižem do Drvengrada. Lepo mesto, lepo urađeno nije sad da kažeš 'čudo čoveka' ali vredi videti. Imena ulica su "Brus Lijeva", "Novaka Djokovica", "Trg Dijega Maradone" itd... Grad sadrži teniske terene, sportski centar - smešno nazvan "Prokleta Avlija", crkva, restoran i par kafića. Kupujem orahovaču od neke starice i jedan magnet. Izlazim is Drvengrada spremam se za motor i vidim devojku na biciklu i iza pretrpane bisage, nasmešim se i pozdravim je i u sebi malo zažalim što više nemam vremena za ture biciklom. Odlučim da necu noćiti na Tari jer mi je par lokalaca reklo da ce biti kiša u nedelju pa sam krenuo polako nazad. Istim putem, morao sam da se zaustavim kod kućice na Drini i na pumpi gde rade dva blizanca. Ovog puta je radio onaj koji mi je preporučio gde da odsednem, ispričali se, zahvalio sam mu se i krenuo kući. Put nazad je bio hladan i uhvatio me mrak. Polaku su počela da se nižu mesta koja dobro znam - Ruma, Irig i Novi Sad. Stigao sam kući, mokar od kišice, smrznut, ruke se grčile ali sam bio srecan jer sam napokon za KLR-a, posle mnogih popravki, mogao da kažem da ide kao zmaj a i našao sam majstora koji ce mi sve brzo i kvalitetno rešiti.
  25. Treba mi neko ko može da mi napravi ovakav anker (slika u prilogu). Specifikacije: flah od 8 mm, 200x200mm. Šest rupa za fiksiranje, fi 8mm. Alka treba da bude od materijala debljine 10-12mm, zavarena za osnovu od flaha. Namera mi je da kroz alku mogu da provučem lanac sa karikama od 12mm. ponude mogu na PM ili termogedzo@gmail.com
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja