Jump to content

Moto Zajednica

Pretraga zajednice

Prikazani rezultati za tagove 'crno more'.



Više opcija za pretragu

  • Pretraga po tagovima

    Kada ukucavate tagove, razdvajajte ih zarezima.
  • Pretraga po autoru

Tip Sadržaja


Forumi

  • Dobrodošli Na BJBikers Forum
    • Predstavljanje Članova
  • Putovanja, Izleti, Moto Skupovi
    • Putopisi
    • Predlozi za izlete i putovanja
    • Tour Around Serbia
    • BJB Vikend Vožnje
    • Moto Skupovi
  • Motocikli
    • Generalno
    • Enduro
    • Sport
    • Touring
    • Naked
    • Custom, Classic, Oldtimer, Chopper
    • MZ Svet
    • Kineska Imperija
    • Skuter Caffe
    • Maxi Scooter
    • Vozili smo
  • Moto Oprema
    • Odeća, obuća
    • Kacige
    • Prtljag
    • Kampovanje
    • GPS Kutak
    • Dodatna Oprema
  • Motociklisti
    • BJBikers Magazin
    • BJB Podcast
    • Akcije Motociklista
    • Motoristi Na Drumu
    • Crna Hronika
  • Moto Sport
    • Moto Trke
    • Vožnja Na Stazi
    • Moto Kladionica
  • Garaža
    • Motocikli
    • Sam Svoj Majstor
    • Iskustva Sa Prodavnicama
    • Iskustva Sa Servisima
  • Oglasi
    • Kupujem
    • Prodajem
    • Moto Prodavnice
    • Moto Berza
    • Oglasi za posao
    • Pomoć prijatelja
    • Razno
  • Opšte diskusije
    • Fotografija

Calendars

  • Akcije motociklista
  • Turističke vožnje
  • Vožnja na stazi
  • Skupovi, žurke, sajmovi
  • Moto Sport
  • Rođendani

Traži rezultate u okviru

Traži rezultate koji...


Datum postavljanja

  • Početak

    Kraj


Vreme poslednje promene

  • Početak

    Kraj


Filtriraj prema broju od...

Pridružio se

  • Početak

    Kraj


Grupa


AIM


MSN


Website URL


ICQ


Yahoo


Jabber


Skype


Lokacija


Interests


Motocikl

Pronađeno: 2 rezultata

  1. Plan je bio vracanje onome sto nas je jednom, sada vec poodavno, osvojilo. Nismo imali tezak zadatak da spojimo slagalicu. Milica je htjela ponovo da vidi Bugarsku plazu, nakon punih 12 godina. Ja sam htio ponovo da sjednem na motor i dignem ruku prvome bajkeru koji mi naidje u susret. Onaj dobar osjecaj slobode koji se dao osjetiti zadnji put prije gotovo pet godina, kada sam ga poslednji put i vozio. Nakon takve pauze trebalo je osvjeziti reflekse i privici tijelo na specificne udobnosti koje pruza motor, prije svga ledjima i zadnjici, na duzim putovanjima. Tako smo odredili nas cilj- doci do Zlatnih Pjasaka pocetkom avgusta 2017. Ukupno nekih 17 dana odsustva u Gracu u koje trerba da stane ova avantura. Prvo slijedi par uvodnih redaka, kako su izgledale osnovne pripreme, a onda i plan puta i opis kako je to sve bilo. Posto bosanska A kategorija nije priznata u Austriji, protrebno je bilo obaviti naizgled jednostavan prakticni dio ispita pred komijsijom, plaiti sto se plaitit mora i dobori austijsku A kategoriju. I tako sam isplanirao da pocetkom marta, sa prvim zracima sunca, obavim taj dio i budem spremam da ugrabim nekog mladjeg Deauvila sa mozda onim vecim poklopcima za kofere, te da imam neku varijatnu povoljnog, a opet putnickog i relativno hvaljenog motor za ovo putovanje, koji bi nam odgovar. Zelja je bila i BMW 1100 RT, ali o tome se samo krisom mastalo, sto zbog vece cijene, sto zbog cinjenice da je poslednji proizvedni primjerak skoro vec pa punoljetan. Pocetkom marta predajem zahtjev za vozacku i razmisljam u koju auto-skolu posle toga da odem, kada mi nakon potpisivanja zahtjeva onako usput birokrata rece da mu se javim na taj i taj broj za dva mjeseca... Uveli su neku provjeru bosanskih vozackih, pa mozda bude gotova do tada. Rece mi da mi ljekarski vazi do avgusta, onako gleda u njega i nesigurno tvrdi da bi to trebalo do tada biti gotovo. Zanimljiv nacin zaokruzivanja- dva do pet mejseci. Kada se na tu borjuku saberu i dana koji mi trebaju da se polozi ispit i dobije vozacka i naravno jos barem dva vikenda da se odvezu neke ture zagrijavanja, blize izgleda jesen nego tura do Crnog mora. I sa svakom novom informacijom koju sam dobijao strah od te ideje je samo potvrdjivan. Pocetkom maja, kada su bajkeri vec uveliko zujali cestom, a ja po oglasima trazio Deauvilla i nadao se RT-u, dobio sam inforamciju da ce provjera bit gotva pocetkom juna, da nisu zavrsili provjeru u onom prvom recenom roku. To jest, mozda ce biti..., trebam tada doci pa da pitam. Dobro, nije mi svejedno, ali sta da se radi. Racunam da ce i tako biti dovoljno vremena, stici cu zavsiti te formalnosti i spremicemo se za put. Prednost cekanja povoljno je uticala na budzet za motor i odmor, te sa sve vise hrabrosti ukucavam u pretragu i BMW-a pored Honde. Jaca masina, koferi koji se mogu skinuti, zastita od vjetra koju BMW nudi, podesivo sjeiste koje za moju visinu od skoro 1,90 m igra ulogu, a i opcija sa muzikom koja Milici izmami pokoji osmjeh govor da bi to bila prava stvar za nas. Inace, Milica voli motor, ali ga se i plasi. Nije mnogo provela na njemu, zna da sam ga i ja poodavno vozio i da je od svih prevoznih sredstava vjerovatno i najopasniji nacin putovanja. Nisam ni ja bez straha i potpuno opusten kada ga vozim, mada mozda je i bolje tako, bolje mi drzi paznju. I tako lagano prodje i maj, i ja pocetkom juna pokucah na ista vrata. Izvucem novi broj, sacekam, dodjem na red na jedan novi salter. Tu gospodja uze moje podatke, ode da me potrazi (kako se to kaze) i vraca se ubrzo posle toga. Slijedi ista prica kao i u maju, da ce biti za mjesec dana, da dodjem pocetkom jula, da imaju mnogo posla, da ljudi cekaju i duze i tako dalje. Opet mi dolazi onaj isti osjecaj bespomocnosti kao i prva dva puta. Kazem joj dobro, nije problem, cuo sam ovu pricu vec dva puta, odoh sada pa cu doci za mjesec. Recite mi samo da li ce to onda biti zaista do tada gotovo. Slijeze ramenima, kaze ako ne bude tada, trebalo bi onda za dva, ali niko ne zna. Objasnjavam joj da mi je to za motor, da nema mnogo smisla ici na zimovanje sa njim, da sve to traje vec od marta, ali znam da to ne pije mogo vode. Odlazim od nje sa jos vecim upitnikom po pitanju izvodivosti naseg plana za ovu godinu. Tada je stvarno sve to izgledalo mnogo daleko. Nisam znao da ce to biti poslednji put da sam dosao na taj salter i da cu krajem juna (26.06.) dobiti poziv da je vozacka, gle cuda, u redu, da su je provjerili i da mogu polagati prakticni dio. Ne bi to sigurno ni tada bilo gotovo, da nije bilo nekih austrijskih poznanstava i raznih spleta slucajnosti, ali to je prica za sebe. Nekih deset dana prije toga je ispunjena moja velika zelja i kupljen je RT 1100, koji je cekao na mene i vozacku da ga prevezem i registrujem. Kako su dani prolazili, apetiti su rasli, tako da smo u jednom momentu masatli i o 1200 RT. Ko zna sta bi bilo da je austrijska birokratija odlucila da razvuce jos nekih dva do pet mjeseci. Naizgled dobar, motor je prema rijecima bivseg vlanika, a potkrijepjeno i nekim papirima i racunima o dijelovima, spreman za sezonu. Bilo je ostalo jos da se polozi vozacki ispit, sto je proteklo veoma glatko, kako je moglo biti. Prije polaganja pred komisijom trebao sam odraditi prvi i jedini cas u autoskoli. Prije pocetka casa instrukotr je bio dobro skeptican i predlagao je da se ispit pomjeri, ali dzaba, vec je bio zakazan. Rece mi da se prvi izlazak placa 120€ ako se polozi, a ako ne, onda 300€. Divan je to nacin da mi razbije tremu. Stalo je u tih 50 minuta ekspres teorijska obuka, jer komisija prvo postavi tri pitanja, pa tek onda mozes da sjednes na motor, i sve vjezbe na poligonu. U Bosni se pologon sastojao od pravolinijskog kretanja i obilazenja cunjeva i to je to ako se dobro sjecam. U Austriji to je predstavljalo samo zagrijavanje na koje komisija i ne obraca paznju. Vjezbe ubrzanja do 30 i 50 km/h sa kocenjem u oznacenom prostoru i ubrzanja sa izbjegavanjem cunjeva pri minimalno 50 km/h su bile pravi izazov za nekoga ko sjeda na motor nakon pet godina i to sve treba da stavi u 30-tak minuta. Vremena za gradsku voznju nije ni bilo. Na polaganju je sve to ipak odradjeno kako treba i gradksa voznja je prosla bez problema, tako da su tog 4. jula zavrsne te formalne pripreme za putovanje i vrata za put ka Bugarskoj su bila otvorena. Skoro cijeli jedan kontinent slavio je sa mnom taj dan nezavisnosti koju ti samo motor i cesta mogu pruziti. Istog momenta nakon polaganja i dobijanja privremene vozacke odlazim da prijavim motor i uzmem tablicu i saobracajnu. Hoce se da sam dobio vrlo zanimljivu kombinaciju slova i brojeva, te ja na tablici pisalo G-1-ABS. Odlazim navece po njega. Uzbudjenje raste, kaciga i jakna su u rukama. Kako koracam niz ulicu i skrecem iza poslednjeg coska oci mi se fiksirase na njmu. Parkiran, ceka. Lijep prizor, morao sam se vratiti korak dva nazad da ga uhvatim. Stavljam tablicu, bivsi vlasnik fotografise, i njemu je zanimljiva. Da mu se oduzim za to sto je bio kod njega prakiran u garazi vise od dvije sedmice, poklanjam mu domacu rakiju. Odusevljen je, odamh ide do zene da joj pokaze. Svi srecni i svi zadovoljni, motor se zagrijava koji minut, dajem gas i odlazim. Do puta koji je planiran za 28.07. ostala su jos tri vikenda i red je bio da se dobro iskoriste za privikavanje. Tako smo isplanirali da prvi vikend, kao pravi gastarbajteri, odemo do Bosne. U odlasku smo izbjegavali autoput, isli smo podravskom magistralom, tako da je put koji traje autom nekih 7 sati nama trajao 10-tak. Bilo je dobro naporno, ali tako je to na kondicionim pripremama. U povratku skupljamo iskustvo i na auto put. To je bila i moja i Milicina prva voznja motorom na autoputu. Uspjeli smo za nekih 7 sati da se vratim u Grac. Iduci vikend odlazak u Bec. Poslednji vikend je odlazak na Demo Fest u Banja Luku i na kraju se skupilo nekih 2000 km. Osim promjene crijeva za zadnju kocnicu koje je pocelo pustati tri dana nakon preuzimanja motora i zadnje gume koju sam promijenio bukvalno na dan polaska na put jer je guma na kojoj smo se vozili bila zakrpljena a da nismo ni znali, motor je odlicno podnio put do Bugarske i nazad i dobro je sakrio svojih 19 godina koliko je star. Toliko u uvodu kako je to sve prije puta izgledalo. A sto se planirane ture tice, polazak je zakazan u petak 28.07. Subota je predvidjena za putovanje kroz Madjarsku, nedelja kroz Rumuniju, a ponedeljak kroz Bugarsku, pa sve do Zlatnih pjasaka. Od 31.07. do 06. 08. plan je da se ostane na primorju, pa onda nazad preko Plovdiva i Sofije gdje bi se prenocilo, pa onda prenociste negdje u juznoj Srbiiji, pa na Zlatiboru, te put za Samac i Modricu gdje bi se ostalo dva dana, i onda povratak u Grac u ponedeljak 14.08. Kada se presabere, ostavili smo dva dana u rezervi, koja cemo gledati da negdje ubacimo, gdje nam se bude svidjelo. Sve u svemu, nekih 3.000 km ce biti minimum koji planiramo prijeci i ako je vjerovati Googlu puna dva dana (43h+) na motoru, kada se tu dodaju i lokalne voznje. Tri kofera koji daloze uz motor smo posteno natovarili. Prvo sto sam ubacio bila su kisna odijela i neki osnovni alat: klijesta, plasticne vezice, trake za lijepljenje, set za krpljenje gume sa tri bocice pod pritiskom za naduvavanje, nabavljeno u Louisu, neki sarafciger za nastavcima. Posto sam se vec jednom nasao u situaciji da mi zakrpljena guma ispusta, razmisljao sam da kupim pumpu ili kompresor. Zbog ustetde na prostoru sam dosao na ideju da probam naduvati gumu pumpom za bicikl. Kada sam u petak skinuo tocak, prije nego sto sam otisao do vulkanizera, oprobao sam da li bi to moglo funkcionisati. Uspio sam duvati gumu koja je u sebi imala oko 2 bara sto i nije bilo lose, tako sam se odlucio za pumpu za bicikl, koja nije veca od jedne povece kifle, i mogla je posluziti kao prva pomoc, ako ne daj Boze, gdje zapne. U prve dvije hiljade kilometara motor nije potrosio nista ulja, pa sam pomislio da litru ulja koju sam imao i ne nosim. Milica tu ipak uskace i kaze da je bolje da se za nju nadje mjesta. Kada razmislim malo bolje i jeste bitna stvar, tako da je i to upakovano. I naravno tu je jedan dzepni svicarski noz, neizostavan za svaku avanturu. Bila je dilema i da se kupi navigacija za motor. Polovne se nisu mogle naci, valjda se rijetko kada prodaju. A opcija u Louisu za novu, koja pokirva i zemlje u koje smo se mi uputili je oko 400€. Ni Amazon tu nije nesto mnogo bolji, ako se hoce uzeti neka pristojna navigacija. Nakon sagledavanja opcija, odlucujemo se za alternativu- offline Google mape, plus internet koji se od sredine ove godine moze bez rominga koristiti u EU. Plan je koristiti navigaciju sto se manje moze, a kada se bude koristila, onda telefon u dzep, slusalica u uho i to je to. Kada sada sumiram kako je to proslo, zadovoljan sam. Bilo je nekoliko progresnih skretanja, napravili smo ukupno nekih 20-tak kilometara vise zbog toga pod punom opremom i jakim suncem, a Milica je morala u takvim situacijama da uzme telefon i vizuelno provjeri kuda nas to vodi, ali je sve to bilo podnosljivo. Nastavak slijedi kroz koji dan...
  2. sasha

    Crno je... (more)

    Drage kolege, Za većinu proleće obično počinje polovinom marta, čim sine sunce, nebo se razvedri i dani postanu malo duži. Samo jedna mala grupa ljudi, tzv. motociklisti, veruju da je zima zaista prošla tek kada ugrabe priliku da sa (ili bolje rečeno - na) svojim dvotočkašima provedu nekoliko dana. Za mene je ova godina počela sa malom dilemom - na koju stranu krenuti? Za sever je još rano, pa preostaju samo - zapad, jug i istok što u suštini znači da su u kombinaciji Jadransko, Egejsko i Crno more. Prva dva sam posećivao mnogo puta ali ovo treće - nikada, pa zato pada odluka da se praznični vikend iskoristi za malu ekspediciju i usput obiđu nama dve susedne zemlje, Rumunija i Bugarska.
×

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja