Jump to content

Moto Zajednica

Pretraga zajednice

Prikazani rezultati za tagove 'Bosna'.

  • Pretraga po tagovima

    Kada ukucavate tagove, razdvajajte ih zarezima.
  • Pretraga po autoru

Tip Sadržaja


Forumi

  • Dobrodošli Na BJBikers Forum
    • Predstavljanje Članova
  • Putovanja, Izleti, Moto Skupovi
    • Putopisi
    • Predlozi za izlete i putovanja
    • Tour Around Serbia
    • BJB Vikend Vožnje
    • Moto Skupovi
  • Motocikli
    • Generalno
    • Enduro
    • Sport
    • Touring
    • Naked
    • Custom, Classic, Oldtimer, Chopper
    • MZ Svet
    • Kineska Imperija
    • Skuter Caffe
    • Maxi Scooter
    • Vozili smo
  • Moto Oprema
    • Odeća, obuća
    • Kacige
    • Prtljag
    • Kampovanje
    • GPS Kutak
    • Dodatna Oprema
  • Motociklisti
    • BJBikers Magazin
    • BJB Podcast
    • Akcije Motociklista
    • Motoristi Na Drumu
    • Crna Hronika
  • Moto Sport
    • Moto Trke
    • Vožnja Na Stazi
    • Moto Kladionica
  • Garaža
    • Motocikli
    • Sam Svoj Majstor
    • Iskustva Sa Prodavnicama
    • Iskustva Sa Servisima
  • Moto Oglasi
    • Kupujem
    • Prodajem
    • Moto Berza
    • Oglasi za posao
    • Pomoć prijatelja
    • Razno
  • Opšte diskusije
    • Fotografija

Calendars

  • Akcije motociklista
  • Turističke vožnje
  • Vožnja na stazi
  • Skupovi, žurke, sajmovi
  • Moto Sport
  • Rođendani

Traži rezultate u okviru

Traži rezultate koji...


Datum postavljanja

  • Početak

    Kraj


Vreme poslednje promene

  • Početak

    Kraj


Filtriraj prema broju od...

Pridružio se

  • Početak

    Kraj


Grupa


AIM


MSN


Website URL


ICQ


Yahoo


Jabber


Skype


Lokacija


Interests


Motocikl

Pronađeno: 2 rezultata

  1. S GSXR-OM U DVOJE PREMA CHERNOBYLU 20 Dana,6 Država(Hrvatska,BiH,Srbija,Rumunjska,Ukraina,Moldavija),7034 Kilometra Lipi pozdrav svima, Prvi put pišem nešto ovako pa se nadam da ću vam uspit dočarat svoje putovanje u dvoje na ovoj avanturi. Nakon nekoliko godina ‘’slinjenja’’ za Chernobylom,Pripyatom i ostatkom te zone još prije nego je HBO pustio mini seriju na TV ekrane. Dugo sam odgađao to putovanje iz standardnih razloga…Bolje financijske situacije,boljeg vremena I standardne životne prepreke koje su mi izlazile na put. Došla je 2021 godina te sam od poznanika koji je posjetio Chernobyl zonu načuo da još koju godinu i nećete više imati što za vidjeti zbog urušavanja,propadanja,prirode koja doslovno jede beton….To je zapravo bila šamarcina koja je rekla :krajnje je vrime da kreneš na put…Naravno da će te se pitati kako smo se usudili sami krenit tamo. Pa naravno da ćemo krenit sami kad bilo koja osoba kojoj sam to predložio odgovorila ‘’jesi si ti normalan znaš li ti di je to?” Reka san curi vrime je za godišnji pakiraj kufere 20.09. krećemo na put!!!Da bas možeš puno stvari ponit na motoru….Naravno tura u Chernobylu se mora rezervirati 15 dana ranije minimalno,nema povrata novca…Može se uzeti tura od jednog dana,2,5 ili pak 7 dana u ‘’exclusion zoni’’,također možete birati privatnu turu(dakle vas osobni vodič) ili pak grupna tura pa razgledavate sa kinezima,indijcima,amerima onda se ovome piski,ovaj bi ode,ovaj bi onde I to sve za za ustediti 150E (po osobi) …Da dobro ste pročitali taj ‘’luksuz’’ je samo 150 eura skuplji..Mi smo se ipak odlučili za privatnu turu 2 dana tako da možemo gledati malo duže ono sto nas zanima a malo manje ono dosadno…Paket do dva dana uključuje doručak, ručak i večeru oba dana te noćenje u hotelu u Chernobylu,privatnog vodiča, privatnog vozača te najam auta, razgledavanje nuklearnog reaktora 1,2,3 I djelomično broja 4 zbog opasnosti zračenja pa je ograničeno…(privatni vozač I auto se placa 23 eura) ukoliko ne posjedujete svoj tako da ostatak cijene ide najviše na državne namete… Naravno da smo mislili provozat se po toj zoni s motorom to bi bilo genijalno s obzirom da sam vidio na internetu ljude s kacigama itd. međutim to su prevaranti jer je strogo zabranjeno ući u zonu s bilo kakvim vozilom otvorenog tipa,motocikl,kabrijolet itd. Znači svoj motocikl možete ostaviti ispred ulaza u 30 kilometarsku zonu gdje je vojska, naizgled vas podsjeća na granični prijelaz, no da se vratim na početak kasnije ćete pročitati sočne detalje ove priče. Plan je bio krenuti iz Splita za Bosnu pa Srbija,Rumunjska,Ukraina ,Moldavia i natrag Od velikog uzbuđenja naravno da nismo uspili spavat i krenili u 2 sata po noći preko Bosne za Zenicu pa za Beograd....Prvi doticaj sa BiH je stajanje na pumpnu stanicu di ulazim unutra platit a tamo stoji momak i pusi crveni davidoff za kasom, sve zadimljeno....Izmamilo mi je osmjeh na lice i bio san impresioniran ustvari kako to tamo funkcjonira,po putu psa lutalica koliko ti duša oče, sve je to nekako otužno jer ne živi se tamo baš najbolje ali problem s BiH kad se voziš kroz nju nikad je proći voziš se satima uvik neke gužve, kamioni i nakon 6 sati prođes 180km pa imaš osjećaj da je BiH ok Rusija,nikad je proći a ja kao mislio prekratit put do Beograda na kraju sam požalio .... Beograd kao glavni grad Srbije je prekrasan kao i srbi kao domaćini za koje garantiram da nema boljih. bez obzira na moju šahovnicu na leđima, splitske registracije sve je top...Sličnosti sa BiH sam našao u tome sta pepeljare postoje u autobusima, puši se u restoranima i zatvorenim prostorima di san bio iznenađen kad me konobarica u restoranu pitala ''hoćete da vam donesem pikslu?'' (pepeljaru).To u hrvatskoj nisam čuo dugo godina...Izgleda da nekad stvarno sitnice vesele čovika bas kao i mene ta da mogu zapalit duvan di god mi padne napamet.Ne treba napominjat da je hrana brutalna i jeftina.Ceste po RS su iznenađujuće jako dobre, kvalitetan asfalt, naravno da ima rupa ali podnošljivo s obzirom na moj ovjes. Krajolik dosta podsjeća na Slavoniju po ravnicama i poljima koji okružuju cestu u nedogled...naravno da nas je kisa prala cijelim putem do Temišvara ali pripremili smo se na to...Dolazimo na granicu s Rumunjskom gdje nas simpatični granični policajac pita:''A gde će te vas dvoje mentola po ovom vremenu?'' Kad smo mu rekli u Ukrainu skoro je zanjemio,pogleda dokumente i kaže ''svaka van čast,mladosti i ludosti čuvajte se i sretan put’ ‘Na rumunjskom prijelazu nije bilo bas tako ugodno odmah su izašli njih dvoje, jedan gleda motor dali je sve ispravno drugi pregledava dokumente,prometnu,vozačku,covid potvrde,putovnice te nakon 30 ak minuta vrate to sve i kažu da smo slobodni....Engleski ne pričaju ali zato pričaju srpski pa se nije bilo teško sporazumiti...Nakon svega par kilometara po Rumunjskoj cesti koja izgleda kao avionska pista posta san jako uzbuđen i naravno dodao gas prema Temšivaru.Po doslasku odmah se mogla primijetiti arhitektura grada koja doslovno oduzima dah.Obilaskon grada može se primijetiti da je to ustvari multikulturalni grad koji odzvanja sa crkvama i svetištima mnogobrojnih religija (mi smo uspili izbrojat 14 različitih religija. Narod koji po izgledu podsjeća na cigane/rome kako ih kod nas zovu jako su srdačni, voljni pomoć veliki trgovci, zapravo su svi gradovi kod njih kao jedan veliki pazar pa samin time posjeduju i trgovačke vještine tako da te uspije uvjerit da kupiš nešto sta ti ustvari uopće ne treba ali je sve pre jeftino pa i nije na odmet. Sva srića pa smo imali ruksak, tank torbu i dvi bisage pune pa nismo ni imali stavit di još dodatnih stvari. Nastavljamo prema Cluj-Napoca tj:Kluž gdje smo odspavali i sutradan obišli neke značajne znamenitosti tog grada pa zatim Suceava gdje je Domina nasla smještaj preko bookinga za cca180kn di ustvari nismo ni gledali slike kako to izgleda. I tako ja pratim navigaciju do tog smještaja na periferiji grada kad odjednom ispred mene ogromna hotelčina koja izgleda ok dvorac, nas dvoje parkiramo motor ispred, silazimo s motora u kišnim odjelima gledamo se i nevirujemo da je to to....kaže ona ma sigurno smo pogrješili....ulazimo u Hotel di nas ljudi u odjelima,puloverima,košuljama s aktovkama osuđujuće gledaju ok dva klošara bajkerska...Prilazin ja na recepciju i promumljan da imam rezervaciju na to prezime...Gospodja jako ljubazna daje karticu od sobe te nas uputi na 4ti kat te da ujutro imamo doručak te da hotel posjeduje saunu,bazene,jacuzzi itd.mi onako šokirani odlazimo u sobu...mislim sobu...to je nešto ogromno,uredno,čisto..Tu večer spustim se u restoran na šank da uzmem par pivica a konobar posramljeno kaže pa mogli ste samo nazvati donili bi vam u sobu (ja se još vise iznenadio).Nismo puno tokom vožnje do Kijev-a stajali jer smo morali stici 25og u Kijev jer nas vodici 26og rano ujutro vode u Chernobyl pa smo rumunjsku odlučili razgledat u povratku....Dolazak na ukrajinsku granicu je bila prava noćna mora gdje smo izgubili sat vremena. Prva stvar je da tamo ne postoji policija nego samo vojska što nam je rečeno da se policiji ne zaustavljamo nego isključivo vojsci...Jako su strogi, ne ljubazni i možete pogoditi...ne, ne pričaju engleski sta još automatski otežava sve skupa...Pa meni nešto izleti na hrvatskom jeziku a vojnik kaže: ooooh you speak russian....Zamislite to....i ajde uspijemo se tako sporazumit na rusko/hrvatskom predam im potvrdu o zdravstvenom osiguranju u ukrajni na 20 dana ( bez toga ne možete ući u državu i košta vas cca-20ak eura za nas dvoje) i kažu nam da smo slobodni...Nakon doslovno 5 metara počinje noćna mora....Rupe po cesti isto kao da je bombardirano 10 dana prije, to su rupe po pola metra (tamo gdje ima ceste) jer cesta do Kijeva još nije izgrađena a do tamo imamo još dva puna dana vožnje cca 600-700km i uz to počinje kiša i te rupe se počinju punit vodon tako da postaje jako opasno za vožnju motorom. Ne treba napominjat da nismo već danima vidili niti jedan motocikl i kako ljudi bulje kad nas vide na motoru.Zbog opasnosti od tih rupa iako smo imali iskaznice od Oryx asistencije koja pokriva cijelu europu i šlep službu za motocikle da izbjegnemo te rizike odlučija san skrenit s puta i vozit se po livadi uz cestu sta za R motor uopće nije ugodno ali je sigurnije glede rupa...Ukrajina je kao sovjetska država iz filmova, jad i bijeda na ulicama, siromaštvo na vrhuncu, samo su crkve i svetišta od zlata i baš bodu oči kad prolaziš kroz naseljena mista. Na pumpnoj stanici ne možeš sam nalit gorivo nego moraš prvo platiti unaprijed zatim vam radnik ulije toliko koliko ste platili. Još jedna zanimljiva stvar je da tamo nema Eurosuper 95,98,100 nego samo euro92 koje zaudara na neprerađeno gorivo ali nisam imao nikakvih problema sa injektorima i radom motora.Nađemo smještaj Coloseum također na bookingu koji izgleda brutalno, zatvoreni parking, kipovi u dvorištu,4 zvjezdice,samo nije bilo slika spavaćih soba, cijena za nas dvoje cca-100 kuna i komentiramo kako će nas opet dočekat čudo ka i u rumunjskoj...I tako dođemo u Hmeljnicki i gledan grad koji izgleda užasno i sam sebe pitan pa di ode može bit onako dobar smještaj? Dovede nas navigacija do smještaja velika željezna kapija se otvara u centru kip Ben-hura okolo parkirani Mercedesi,Porschei,Masserattii ja govorim njoj super smo ovo pogodili uzmemo ključ od sobe odemo na prvi kat kad imamo sta i vidit kreveti od kovanog željeza namještaj iz 60-ih,wc također,madrac na federe koji probada leđa i na kojem se probudiš umorniji nego kad si lega.Malo surfanja po netu, to je kao da kod nas odeš u Radisson hotel, jednostavno nema bolje, to je tamo sami top smještaja. Sutradan još umorniji od lošeg smještaja krećemo prema Kijev-u kroz polje kukuruza, blato i cestu popločanu iz ''rimskog carstva’ ‘dakle glavne ceste nema...To je bio šok za nas jer smo mislili da je samo loša cesta s rupama problem al izgleda da nema uopće glavne ceste do Kijeva, čak ako ukucate u google maps tamo će vam se prikazati ceste koje uopće ne postoje.Dakle moraš se snalazit tražeći puteve do Kijeva jer navigacija prikazuje cestu koja još nije izgrađena a signal je toliko loš da navigacija ne može naći neki sporedan put da valja. Poslije nekoliko sati truskanja klizanja po blatu dolazimo napokon 90km od Kijeva na asfalt a to je zapravo ogroman pravac....Zamislite ravnu crtu dugu 90 kilomtara,6 traka,iznenađujuće dobar asfalt,puno prometa,svih šest traka u kolonama u oba smjera, napokon civilizacija. Kad smo se približili na nekih 30 km tog dosadnog pravca počeo se nadzirat Kijev i bas prije nego smo ušli u Kijev sretnemo par na motorima (kineskim ali 600kubika+) stanemo zapalit cigaru te ih upitamo par informacija vezano za Kiev,mjesta za izlazak,moto skupove itd. Ulazimo u Kijev grad od 3 000 000 stanovnika 3299km2 i piše mi da imamo još 26 kilometara do hotela onda možete zamisliti koliki je grad.To je neka druga dimenzija s obzirom na ostatak države, ceste su u gradu dobre, signalizacija na ulici, malo bogatiji vozni park sta nam je odmah odavalo da bi i smještaj mogao biti dobar. Uzeli smo 3 noćenja u hotelu s 4* za 580kn sa privatnom garažom jer smo morali negdi ostavit motor dok smo obilazili Chernobyl jer nije baš sigurna zemlja za ostavit motor na ulici. Večer prije odlaska u zonu slučajno smo se zadesili u bajkerskom klubu MFC Crazy Hohols koji su slavili svoj rođendan te su imali slavlje u club-house-u gdje smo na kraju jedino mi iz Hrvatske bili s motorom zbog kiše. Velikodušno su nas primili i ugostili cak smo i dobili poklone od njihovog moto kluba (majce,magnete,prišivke,beđeve)a mi smo im zauzvrat poklonili nasu prišivku MK Vuk Samotnjak. Nakon 5 dana izlazimo napokon iz motor opreme i oblačimo se u civilnu odjeću i ulazimo u auto s vodičem i vozačem te krećemo u Chernobyl exclusion zone. Po dolasku na prvi sigurnosni punkt masa autobusa,kombija,automobila,vojske,civila...Iznenađen brojem ljudi tamo pitam vodica odakle svi ovi ljudi na sto mi je on odgovorio da preko tjedna imaju 600-700 posjetilaca a vikendom i do tisuću. Dobar turizam su napravili moram priznat. Tamo pijemo kavu čekamo dozvole da nam odobre za ulazak unutra i da dobijemo dose-meter na ogrlicama koje moramo imat svo vrijeme provedeno u zoni tako da bi se moglo očitati pri izlasku dali smo kontaminirani i smijemo li napustiti područje.Dobili smo sve dozvole te započinje pustolovina kroz napušteno područje (bar smo tako mislili) ubrzo dolazimo kod skulpture na kojoj pise Chenobyl koji označava ulazak u bas grad Chernobyl koji ima par tisuća stanovnika,dućana,kantina itd.Zapravo ljudi koji tamo rade i bave se raznim djelatnostima održavanja, turistički vodići,vozači,vojnici zapravo tamo žive u zgradama.Tamo je u stvari radijacija zanemariva isto kao da živite u bilo kojem drugom gradu u Ukrajini. Zapravo je Pripyat napušten iako dan danas tamo živi 20 ak ljudi koji su stariji i ne žele napustiti te prostore iako je zabranjeno živjeti tamo. Nakon 48 sati provedenih u 30 kilometarskoj zoni napokon prolazimo kroz skenere za radijaciju i na svu sreću nismo kontaminirali ni sebe te smo mogli slobodno otići. Cjelokupni dojam ''Chenrobyl-a je fantastičan previše emocija, doživljaja stvarno nešto fantastično za proći i ako se mislite otići tamo sad je vrijeme jer za nekoliko godina neće ostati ništa za vidit jer priroda uzima k sebi nazad ono sta joj pripada. Sljedeća destinacija je bila Moldavija s tim da smo odlučili negdje na pola puta prespavati te dolazimo do mjesta Zastava koji je zapravo Hotel Resort i gazda ispred restorana ima staklenu garažu i osobnu kolekciju old timer motocikala,Jawa,ćezetka,MZ itd. Koja je dosta impresivna i koliko sam shvatio vlasnik je balkanac naravno. Nakon vožnje od nekoliko stotina kilometara i obilaska nekih prirodnih i nacionalnih parkova i noćenja u Umanu došao je i dan za Moldaviju. 150 kilometara nove ceste bez rupa bila je cista uživancija osim tu i tamo po kojeg zastoja zbog radova na cesti i dolazimo do skretanja prema graničnom prijelazu. Ponovo noćna mora sljedećih 90 kilometara bez ceste bez ičega ponovno treskanje za nas nekoliko sati da bi mi se 10 ak kilometara prije graničnog prijelaza počeo gasiti motor kad bi pustio gas i nekako se dovučemo na granični prijelaz opet vojska pregledava motocikl dali rade pokazivači smjera,svjetla,gume kao na tehničkom pregledu u suprotnom vam ne daju da napustite državu i nakon tih maltretiranja sat ipo vremena konačno nam da znak rukom da možemo nastaviti prema Moldavskoj granici međutim na okret ključa uopće nema kontakta i gleda me vojnik sta se događa ja ga pitam WC da ne bi skontao da mi ne valja motor i odguram se 10ak metara niže i padne mi na pamet nakon svih ovih rupa mora biti nešto s akumulatorom i izvadin svoj mini alat dignem sjedalo,od vibracija se odvidao vijak na minus polu vratim sve nazad upalimo Suzu i gas dalje. na moldavskoj granici, carinik uzme dokumente i kaže slobodni ste,međutim ja sam pitao možemo li dobiti pečat u putovnice zbog ratnih sukoba i podjeljenja države no ona mi je u zamjenu dala neku kao potvrdu i rekla da sa tim možemo izaci iz Moldavije. Nakon 400 metara ponovno šok ,tenkovi ,kamioni ,vojska naoružana do zuba u ful spremi okrenuti prema drugoj strani mosta koji je dug par sto metara.Mi se onako od straha zaustavimo i pitamo možemo li proći jer sve su to divlje zemlje i ne osjećaš se bas sigurno. Jedan vojnik ponovno uzima dokumente i maltretira 30 ak minuta i pusti nas dalje. Nakon prolaska mosta tamo stoji neka druga vojska naoružana i okrenuta prema onima s početka ove priče i tu kontrola putovnica papira pa nas i on pusti ali tu nije kraj za još 500 metara dolazimo na ''pravu'' moldavsku granicu gdje nas niko ništa ne pita ali sam svejedno stao i nekoliko psa lutalica su počeli lajati na nas a jedan me ugrizao za nogu tj čizmu i ja sam makinalno krenuo i ponio psa 10 ak metara za sobom. Na pumpnoj stanici nekoliko kilometara od granice sam se raspitao sta se događa na granici pa su mi rekli da se Transistria tj Prednostrovia žele biti neovisni pa je Ukrajina to prihvatila ali Moldavija nije ugl. Interni državni sukobi. Tu noćimo u glavnom gradu Kišinjevu (Chisinau).Iskreno rečeno u Moldaviji stvarno nemate šta za vidjeti osim prirode i možda najvećeg vinskog podruma na svijetu gdje imate cestu koja vas vodi kroz njih i zapravo se možete voziti kroz vinske podrume. Ostalo sta se tiče zanimljivih stvari jako loše, nije ni čudo sto je to naj ne posjećenija zemlja u Europi jer ne nude apsolutno ništa pa se nismo dugo tamo zadržali napetiji nam je bio Transfargasan i Transilvanija i prekrasna rumunjska cesta koja je doslovno kao pista. Cin smo se dohvatili Rumunjske granice i kad san ugleda onaj crni asfalt ravni, svježi bio san sritan ka malo dite i počela je zabava zavojitim cestama do Brašova gdje smo odlučili provesti večer i sutradan vidjeti Drakulin Dvorac. Dakle ta cesta u rumunjskoj je jednostavno nešto neopisivo, svaki zavoj je po pravim nagibom, bijele crte na rubu i u sredini su hrapave nema proklizavanja guma na njima te Rumunji kao vozači poštuju motocikliste za razliku vozača iz Splita hehe.Mogao bih slobodno usporediti tu vožnju kroz Transilvaniju s Grobnikom jer ti taj asfalt ulijeva povjerenje i sigurnost da se možeš bezbrižno zabaviti sa svojim ljubimcem. Nakon obilaska Brašova i drakulinog dvorca koji zapravo nema veze s vampirima ali lijepa priča i zanimljiva stvar za naučiti iz povijesti. Idemo prema Tranfargasanu koji san toliko gleda na internetu, izgleda ok najbolja pista, svi ti zavoji, dobar asfalt priroda. Kao sto vjerojatno znate Transfargasan je otvoren samo nekoliko mjeseci u godini zbog sinjega i loših vremenskih uvjeta sta znaci da se ta cesta ne održava (meni to nije bilo ni na kraj pameti ali u daljnjem tekstu ću vam ispričati anegdotu).Već nas je vata zalazak sunca a nije nam se bilo napeto vozit tom cestom po mraku našli smo drvenu savršenu kolibu u sumi uz potok za prenoćit za 90-ak kuna sa vrhunskom hranom. Ujutro dolaskom na branu iz top gear-a koji su sigurno neki gledali i mitova da je to brana gdje s snimao James Bond, vidim dosta motora sastane pa odlučimo i mi stat na puš pauzu ali ulaskom na taj parking osjećao sam se kao Valentino Rossi nakon osvojenog naslova prvaka, svi su doslovno buljili u nas i došaptavali se i gledali nas sa čuđenjem i divljenjem, neki su nas i slikavali,i sve su to bili momci sa Bmw-Gs,Honda Africa-Twin,Ducati Multistrada i njima slični motori. Govorim ja dragoj ima bit da prvi put vide pravi motor iz Japana jer sigurno nema puno ljudi sa Gsx-r om na transfargasanu sa istruganim bisagama, vrećama za spavanje, tank torbom i nas dvoje nakon 6000km.Nakon cigarete kad smo se počeli vozit uzbrdo shvatili smo zašto su nas ljudi onako gledali.Pogadjate iz dva puta. Cesta očajna, zavoji pod 90 stupnjeva i ogromne rupe u cesti u kojima R-motor bas i ne uživa dakle nema brze vožnje, samo lagano treskanje kroz planine. Od tog razočarenja u startu nakon sta se priroda počela prikazivat počeo san oduzimat gas i vozit sve sporije, činilo mi se koda sam u nekom filmu, dokumentarcu sa Discovery-a samo još 10 puta bolje, osta san bez teksta, samo san buljio u prirodu oko nas. Kad san se prilagodia vožnja je postala prava uživancija, da budem iskren i zaboravia san na vožnju jer san mora stajati 50 puta do vrha planine da upijemo tu prirodu. Kad smo prošli tunel na vrhu nisam se htio zadržavati jer me podsjetilo na sajam u Benkovcu i totalna komercijala prodaja suvenira pa smo odlučili kavu popit negdi manje poznato i još uzivat u prirodi i vožnji. Najljepših 150 kilometara ikad odvoženih po svim parametrima putovanja na motoru.Transalpinu nažalost nismo mogli proći jer je taman taj dan bila zatvorena pa smo nastavili put kroz rumunjsku uživajući u transilvanijskom duhu lijepe ceste,krajolika,naselja i gradova. Odlučili smo još nekoliko dana godišnjeg sto je ostalo provesti kod prijatelja u Beogradu gdje smo ga obišli na dugo i široko i na svim mjestima bili dobrodošli i ugošćeni kao da smo u vlastitoj kući. Nakon 19 dana putovanja gledamo se tužno na jutarnjoj kavi i ni meni ni njoj se ne da ići kuci ali moramo....Stvarno bi bilo lipo imat novaca guma i ljubavi moga bi na kraj svita...Vjerojatno nikad ne bi ni došao doma.Ostala dva dana smo obilazili prijatelje i poznanike kroz Slavoniju i liku i na posljetku vratili se u rodni Split.Nakon kiše,sunca,7000 kilometara,puno doživljaja...nisam mjesec dana ovo niti mogao napisati jer mi se još dojmovi nisu slegli al se nadam da sam bar nekima uspio dočarati ovo putovanje. Duje Laštre
  2. U decembru sam nabavio kombinovanu kartu za Exit i Seadance kao i svake godine. U međuvremenu saznajem da dolazi Prodigy a čije sam sve koncerte u Srbiji uspeo da propustim. Greška se ovog puta ne sme ponoviti. Uzimam nedelju dana odmora, spajam vikend Exit-a i rešavam da se malo prošetam do bratske nam države. Posle 4 dana na Đavi, ponedeljak mi je dan za odmor. Naspavan, na brzaka se pakujem, stiže i lepša polovina pa popodne krećemo za Loznicu gde ćemo prespavati kod drugara. Oni sutradan kreću kolima preko Bosne do Budve a mi idemo do Herceg Novog, pa rešavamo da putujemo sa njima. Svraćamo na kratko i u Banju Koviljaču pa odlazimo na spavanje, čeka nas rano ustajanje i polazak u 5 ujutro. Prebacujem kofere u kola, rasterećujem motor i avantura kreće. Utorak 14.07. oko 5 ujutro mi smo na motoru i gazimo prve kilometre, prelazimo u Republiku Srpsku, adrenalin raste polako, sunce tek izlazi, vetar, mirisi puta mi opet izazivaju onaj poznati osećaj u stomaku. To je to, ušao sam u zonu i sad je samo put ispred mene, nirvana koja me čeka. Ruta :
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja