Jump to content

Moto Zajednica

Pretraga zajednice

Prikazani rezultati za tagove 'napulj'.

  • Pretraga po tagovima

    Kada ukucavate tagove, razdvajajte ih zarezima.
  • Pretraga po autoru

Tip Sadržaja


Forumi

  • Dobrodošli Na BJBikers Forum
    • Predstavljanje Članova
  • Putovanja, Izleti, Moto Skupovi
    • Putopisi
    • Predlozi za izlete i putovanja
    • Tour Around Serbia
    • BJB Vikend Vožnje
    • Moto Skupovi
  • Motocikli
    • Generalno
    • Enduro
    • Sport
    • Touring
    • Naked
    • Custom, Classic, Oldtimer, Chopper
    • MZ Svet
    • Kineska Imperija
    • Skuter Caffe
    • Maxi Scooter
    • Vozili smo
  • Moto Oprema
    • Odeća, obuća
    • Kacige
    • Prtljag
    • Kampovanje
    • GPS Kutak
    • Dodatna Oprema
  • Motociklisti
    • BJBikers Magazin
    • BJB Podcast
    • Akcije Motociklista
    • Motoristi Na Drumu
    • Crna Hronika
  • Moto Sport
    • Moto Trke
    • Vožnja Na Stazi
    • Moto Kladionica
  • Garaža
    • Motocikli
    • Sam Svoj Majstor
    • Iskustva Sa Prodavnicama
    • Iskustva Sa Servisima
  • Moto Oglasi
    • Kupujem
    • Prodajem
    • Moto Berza
    • Oglasi za posao
    • Pomoć prijatelja
    • Razno
  • Opšte diskusije
    • Fotografija

Calendars

  • Akcije motociklista
  • Turističke vožnje
  • Vožnja na stazi
  • Skupovi, žurke, sajmovi
  • Moto Sport
  • Rođendani

Traži rezultate u okviru

Traži rezultate koji...


Datum postavljanja

  • Početak

    Kraj


Vreme poslednje promene

  • Početak

    Kraj


Filtriraj prema broju od...

Pridružio se

  • Početak

    Kraj


Grupa


AIM


MSN


Website URL


ICQ


Yahoo


Jabber


Skype


Lokacija


Interests


Motocikl

Pronađeno: 3 rezultata

  1. Bolje motorom do Sicilije nego peške do frižidera! Južna Italija i Sicilija maj 2019 Godinama sam član foruma i koliko toliko ga redovno pratim, ali mi je ovo prvi post za sve ove godine. Sam sebe podsećam na ono dete iz vica, “Đe je ođe so?” . Nisam imao primedbi. Jednostavno je tako. Ovde sam toliko putopisa pročitao, toliko korisnih saveta i toliko ideja dobio. Red je da i sam dam mali doprinos. Mesecima se odlučujem da napišem ovaj putopis. Jednostavno nisam stigao. Svakako ću ovim pisanjem sebi sačuvati uspomenu na jednu baš lepu avanturu. Red bi bio i da poštedim drugare mojih pijanih priča gde sam bio i šta sam radio, nego im lepo pošaljem link i sve mogu ovde da pročitaju. Prilično sam neiskusan motorista. Ceo život vozim skutere i sve na fazon, daj samo da završim posao i uvek nekako premalo vremena. Toliko malo pređenih kilometara da kad sam prodavao svoj poslednji skuter niko mi nije verovao da je motor 6 godina star prešao samo 3500km. Tek poslednjih 7-8 godina sam kupio sebi “veliki motor” i počeo da pravim malo ozbiljnije kilometraže. Ja to doživljavam kao otkrivanje nekog novog sveta. Šta znam, valjda su stvari došle na svoje. A i sjajn razlog za kidnuti od kuće haha... U svakom slučaju poslednjih 7-8 godina ne silazim sa motora. Posao, kratka putovanja, pa malo duža putovanja, pa onda još malo duža putovanja...nekad sam, nekad sa drugrima , nekad sa ženom...... Čitam sve ove putopise i nekako mi deluje da svi ovi ljudi znaju šta rade. Ja moram da priznam, nisam imao pojma. Mučila me je gomila pitanja. Šta poneti od stvari, koliko veša, koji alat, koliko prelaziti dnevno, kako uklopiti dane kad prelazim velike kilometraže i dane kad obilazim znamenitosti, kako se hraniti, da li da izvadim neko zdravstveno osiguranje i još gomila pitanja. Tako da kapiram da ovo svakako nekome može da bude zanimljivo, čak i od nekog neiskusnog kao što sam ja. Pisaću i o gomili sporednih stvari koje sam usput rešavao jer bi i sam voleo to da pročitam a i cenim da nekome može biti korisno. Ovo svakako nije bilo klasično putovanje motorom. Imao sam situaciju gde sam na par dana morao da menjam prevozno sredstvo. Ipak sam većinu kilometara prešao motorom a i ono što se dešavalo oko toga može nekome biti zanimljivo. Snalaženje u neplaniranim situacijama. Ali o tome u nastavku. Planovi Ideja za putovanje kao i većina sličnih planova dolazi zimi. Vince, motor u garaži, čitanje ovog i sličnih foruma, gledanja putopisa, maštanje o dalekim destinacijama i nasmejanim cicama..... Pretprošle godine sam sa drugarom išao na dva putovanja. Jednom 4 dana Tranfargarašan i Transalpina i 5 dana Slovenija i malo Italije. Međutim oba putovanja su nekako bila, šta znam “lagana”. To je taman toliko dana da šta god da si zaboravio nije strašno, koliko god da se umoriš opet nije strašno a i nisam išao sam. U društvu je sve nekako i lakše i lepše. Ovakvo putovanje planiram godinama ali sve nekako na kraju skratim. Ili nedostatak vremena ili para ili i jednog i drugog. Svakako, počeo sam da planiram oko nove godine. Nije baš da sam pisao deda mrazu ali tako nešto. Konačno ću imati proleće bez nekih dodatnih obaveza, klinci su već dovoljno veliki da ih nekome ostavimo, nemamo radova na kući, na poslu je sve normalno.... i krećemo. Odmah sam rešio da bude 10 dana ili više. Šta uklopiti to ćemo tek da vidimo. Sicilija i Južna Italija me odavno privlače i skroz mi se dopada ideja da to bude moje prvo veliko putovanje. A i nekako mi na karti izgleda baš kao kraj kojim bi voleo da se provozam. Plan je bio, idem sa ženom, zovem Pecu i Kolju sa ženama. Taman super ekipa i za putovanje i za zezanje. Period planiranja je izgledao otprilike ovako Kako to biva, Kolja ne može da uklopi odmor a posle mesec dana planiranja odustaje i Peca. Jednostavno nismo mogli da uklopimo poslove. Mislim da je ovo generalno klasična priča svakakog ko planira neko putovanje. Nismo više deca, obaveza je previše i teško je uklopiti se. Ja sam odvojio ovu godinu i rešio idem pa kud puklo da puklo. Idemo Jelena i ja. Taman biramo maj kad još nisu vrućine, klinci nemaju previše obaveza u školi a ni mi na poslu. Ne lezi vraže. Kome ostaviti troje dece od kojih dvoje u pubertetu. Ni moji roditelji ni njena majka nisu tu ideju primili sa oduševljenjem. Posle većanja odustajemo od ove varijante. Gledam lomim se, sve je nekako protiv mene. Ko zna kad ću ponovo ovako uklopiti karte. Imam novi plan. Idem sam. Jelena dolazi u Palermo gde je čekam, vozimo se 4-5 dana po Siciliji, ona sve vraća avionom a ja lagano još par dana nazad. Super. Peca je odustao negde na pola ove priče sa avionom tako da ovo IDEM SAM baš odjekne. Prvo jedva ubedim Jelenu. Onda kreću roditelji. Dal smo normalni, gde ću sam, zašto motorom....roditelji troje dece... moj drugar iz Kragujevca koji mi priča priču kako su njegovom drugaru hteli da ukradu šleper u južnoj Italiji sa sve detetom u kamionu... Šou. Ne zanima me. Idem! U međuvremenu se vidim sa kumom Đoletom iz Pančeva koji je više puta obišao te krajeve i ispostavi se da on ide sa dva drugara baš nekako tih dana. Ajde sa nama. Upoređujemo rute, planove i nekako mi se ništa ne uklapa u moju priču. Baš mi se ide sa njima. Iskusni su, svake godine obiđu pola Evrope ... A opet oni voze putne motore, dosta su brzi, prelaze velike kilometraže i nekako se ne uklapam ja tu. Ok, ostajem pri starom planu. Stvari polako počinju da dobijaju svoj oblik. Odmah kupujem avionske karte za Jelenu kako bi uštedeli na toj ranoj kupovini. Beograd – Palermo sa presedenjem u Rimu. U principu Rim - Palermo ima baš gomila letova dnevno tako da uklapamo neko presedanje sa jako malo čekanja. Po planu ja krećem 3 dana ranije, idem na trajekt iz Dubrovnika, pa ću polako kroz Južnu Italiju. Tako planiram i povratak 3 dana. Karte za trajekt ću uzeti 10-tak dana pred put jer Jadrolinija još nije odredila ni cene ni polaske. Po nekom mom proračunu trebalo bi da ide svaki dan. Bar – Bari u to vreme još ne saobraća a Drač mi nekako u tom trenutku nije opcija. Kum Đole mi savetuje Dubrovnik jer kaže da je uvek neka fina i kulturna ekipa i uvek se nađe dobrog društva. Što se kasnije ispostavilo kao tačno. Na kraju trajekt ipak ide dan ranije a vraća se dan kasnije. Tako da sve ispada 11 dana. Super. Sve je isplanirano krećem 15.05.vraćam se 26. 05. Peh!!! Već skoro 10 -15 godina imam problem sa diskushernijom. Skoro svake godine se ukočim i budem teško pokretan par dana. Polovinom aprila me stegne kao nikad do sad. Ukočim se tako da je trebalo 11 injekcija da me popusti. Dve nedelje provedem u krevetu. Posle toga sam morao još 10 dana na fizikalnu. Ubedljivo najgore do sad. I sve se to dešava mesec dana pred put za koji već znam da vozim sam. Oko mene panika. Jesi li normalan, šta ako te ukoči usput. Gde ćeš motor kako ćeš kod lekara....? Sve u svemu otkočim se desetak dana pred put, kupim karte za trajekt i odlučim da ipak idem. Prekrstim se i šta mi bog da. Za sve vreme puta leđa me nisu ni zabolela. Bog čuva budale! Pripreme Spremiti motor, kupiti karte za trajekt, spakovati stvari, napraviti okvirni spisak mesta koja želim da obiđem i šta želim da vidim, uzeti zdravstveno osiguranje....... Sve ovo ide glatko. Celu zimu sam planirao i maštao, tako da nema velike filozofije. Motor je nov, idem samo na redovan servis, nameštam moj neki sistem za vezivanje torbi i neke male bisage. Odlučio sam da ne kupujem GPS. Koristiću google maps, dobro se snalazim i bez toga a i obožavam to da radim. E sad dolazi danak neiskustvu. Pakujem u veliku torbu 50l samo “osnovne” stvari. Uz to dodajem Jeleninu kacigu i moto pantalone (da je ne tegli avionom jer će nositi samo jedan ranac). Pored toga imao sam neke male bisage, kao neće mi trebati više i tank torbu. Velike bisage nisam ni probao da montiram jer mi “ne trebaju”. U “osnovne” stvari naivno stavljam 12 kompleta veša, majce, čarape, majce za vožnju, pidžamu, patike, papuče....Duks, rezervni duks, sredstva za higijenu.... set za krpljenje guma, mali kompresor, kišno odelo, rezervne rukavice.... i ko zna šta još. Naravno zaboravim moju domaću rakiju, Gledam sve ovo na motoru, kako je moguće da ljudi idu na moto ture po mesec dva dana. Nigde nisam uspeo da pročitam kako da organizujem stvari, sa Jovanom Dašićem sam se par puta video i nikako da ga pitam koliko je stvari nosio i kako se organizovao kad je išao na onaj 44 dana put, a ne pitah ni kuma Đoleta. Povrh svega ja sam prilično opušteno pristupio svemu. Jednostavno sam se natovario kao mazga. Tek posle putovanja nađem neka video uputstva, pa vidim ljudi nose aktivni veš pa peru pa gomila nekih saveta. Jbg ja sam poneo sav svoj komfor na motor. Možda sam malo dosadan ali meni je napravio veliki problem i voleo bi da sam naleteo negde na neki tekst o pakovanju motora za put. Ili da sam bio pametan da nekog pitam. Šta je tu je. Dobra strana svega je da mi ništa nije falilo mada mi je motor izgledao kao ciganska čerga. Realno sam izgledao baš šmekerski hahah... Usput sam sretao razne likove na raznim motorima ali svi su na putnim motorima sa koferima i svim stvarima po ps-u. Ja sam bio jedini koji putuje sa takvim motorom i tako natovaren. Bio sam atrakcija. A mislim da su mislili da sam neki od onih putnika koji obilaze ceo svet (kamo lepe sreće). Svakako svuda sam privlačio pažnju. Šta da kažem, to je dar haha... Vremenom su počeli da me nerviraju matori nemci sa savršeno spakovanim motorima i sa svim onim koferima i opremom. Zato što se ja nisam toga setio haha. Naravno čim sam se vratio kupio sam kofere, vizir i ozbiljno doradio repnu torbu. Iskustvo je najbolja škola. Posle je to izgledalo ovako
  2. Koliko nas koji vozimo motor i koji smo osjetili ljepotu sjedenja za upravljačem bi pristalo da se prebaci na mjesto suvozača i bude voženo dan ili dva ili ne daj Bože tri sedmice na godišnjem odmoru? Da pasivno učestvije u ulasku u krivinu, te da se na pravcima prepusti uživanju u pogled na potiljak vozačeve kacige ? Zvuči nezanimljivo, zvuči kao da već znam odgovor. Stoga mi djeluje sasvim prirodno što je ta avanturistkinja u Milici odlučila da za sledeći odmor napravi transformaciju i prijeđe sa mjesta suvozačice na mjesto vozačice. Hm..., da li to onda znači da ja prelazim na, pu-pu-daleko-bilo, uže sjedište ? Jeste da sam viši i da bi mi pogled prebacio preko njene bijele kacige. Ali ipak zvuči... nehumano ili da kažem nebajkerski. Kao argument protiv koga se ne može uložiti primjedba prilažem činjenicu da je moj motor zajedno sa koferom i sa mnom na suvozačevom mjestu ( opet neka jeze prođe niz kičmu) jedno šest puta teži od nje same i da eto čak i da sve ostalo štima, protiv fizike se ne može. Dakle, projekat počinje- sticanje dozvole za motor, te kupovina našeg drugog, a za Milicu njenog prvog motora. Šta bi odgovaralo nekome ko još nikada nije ni skuter vozio? A da opet ne bude skuter, jer sa skuterom teško da se može na ozbiljniji vikend izlet a kamoli na veće putovanje (da se kolege skuteraši ne uvrijede, ovdje je bilo riječi o onima od 50 kubika). Kako i kada do vozačke, a i koje od A1, A2 i A. Priča se povela na vrijeme, na kraju sezone 2018, tako da je bilo dovoljno vremena za razmisliti i djelovati. Među prvim opcijama učinila se najzanimljivijom ona da se odradi šest časova jedne subote u martu/aprilu 2019 na motoru od 125 kubika i da se bez ispita dobije pravo vožnje motora do 125 kubika sa B katagorijom. Prednosti su bile jasne- za jedan dan i uz minimalne troškove se rješava problem dozvole. Formalna mana je ta da ovu dozvolu priznaju Austrija, Italija, Španija, Portugal, Češka i Litvanija. Pa dobro, za prvu godinu biće nekih tura po Austriji, možda Italiji. Taman da se vidi da li Milici to leži, pa ako da, da se onda uđe ozbiljnije u priču o pravoj A kategoriji. (Važna opaska: uvod putopisa nastao je dijelom kao plod mašte autora i nikakvog govora o mom prelasku na zadnje sjedište nije bilo . C!! Čisto da se zna..) I tako je ta ideja rasla i razvijala se. Kako se približavalo proljeće 2019 ja sam se sve više suočavao sa mišlju i novim osjećanjem da će neko moj sjesti na motor i da ću se ja brinuti o njoj, kao što su do sada neke osobe brinule o mojoj sigurnosti. Ideja da preuzmem odgovornost obuke i savjetovanja nakon tih odrađenih šest časova sve mi je više izgledala neozbiljno. Jedno je kada neko ko vozi motor objašnjava, drugo je kada ti je tu instruktor, koji svoj cijeli radni vijek radi samo to. Tako smo lagano, ali na kraju potpuno uvjereni u ispravnost odluke, prešli na mnogo zahtjevniju ideju, ideju da ona od starta krene sa obukom za A kategoriju, gdje će steći prvo iskustvo sa motorom i to pravim, od preko 600 kubika, kako na poligonu tako i u gradskoj vožnji. Uporedo sa tim smo gledali i oglase, tražili nešto što bi se uklopilo kubikažom, izgledom (zašto ovo stoji tek na drugom mjestu?!) i funkcionalnošću i naiđosmo na Hondu Virago 535. Stigla je kod nas i prije nego što je obuka za motor započela. Mirno je čekala na svoj novu gazdaricu, da se zajedno povedu u bajkerske vode. A gazdarica se ganjala sa terminima i nefleksibilnim auto školama, zvala, hodala i tako nesvjesno položila svoj prvi bajkerski predispit, pokazavši dovoljno volje i želje za dva točka. U junu je položen i vozački ispit, i to iz prve. I eto nam nove bajkerke u društvu. Pa, dobro došla !!! Slatke muke, kuda sada da se krene? Apetiti rastu, opcije su razne, nijedna ispod tri hiljade kilometara. Odlučujemo se za Italiju (što se po naslovu dalo naslutiti), jer nam je najbliža i jer je nismo obišli do sada kako bismo htjeli. Plan je da se krene u septembru, a do tada da lokalnim vožnjama okrenemo koji kilometar na Viragu, kako bi motor sjeo i kako bi se steklo iskustvo pred veliki put. Obuka je odrađena na Yamahi MT 05, a Virago je potpuno drugačiji tip motora. Trebalo se u kratkom roku navići na dva motora. Bilo bi neiskreno reći da je sve teklo glatko i po planu. Više puta smo što Milica što ja posumnjali u opciju odlaska do Italije sa dva motora, te je često opcija odlaska autom izgledala kao realističnija. Neke pripremne vožnje su bile više nego dobre, dok su neke ukazivale da ipak treba skupljati još iskustva prije velikog puta. Recimo, vožnja auto-putem gdje se po prvi put trebalo na nekih 110 km/h upravljati, naginjati i boriti sa drugim autima i kamionima. Malo prije planiranog polaska su nabačeni nosači i bisage na Viraga, zaprljane ruke i odrađeni mali servisi na oba motora i oba su spremna čekala na odluku da li ćemo ih povesti u avanturu ili ne. A odluka je pala neposredno pred put- idemo motorima. I tako je nastala priča koju pretačem u putopis. … Motori su još sinoć postrojeni i upregnuti. A danas je četvrtak, peti septembar 2019. Sunčan, lijep dan. Nas dvoje, dva motora… i pet napakovanih kofera (plus torba na rezervoaru). Mašine se zagrijavaju ispred zgrade, sve je spremno za avanturu. Oblačimo jakne i zatvaramo vrata iza sebe. U mislima ostaje slika stana. Stan će nas takav dočekati za malo jače od dvije sedmice, ali kao i posle svake ture, čovjek se vrati drugačiji. Neke stare se poguraju dalje, dok se neke nove granice postave, vjetar oko tebe otpiri nepotrebne brige i izmjesti te iz svakodnevnice, a čula upiju bljeskove nadražaje. Neopipljivo bogatstvo putovanja. Hvatam kilometražu malo prije 10h, da se brojkom nakon povratka možemo "uštinuti" i provjeriti da sve to nije bio samo san. Uz pomoć kamena kao stativa pravimo fotkicu prije puta Provjeravamo komunikatore i zavrćemo gas...
  3. Posle jedne godine,a i malo više pauziranja,opet povratak na putovanja. Malo drugačija od ostalih,malo sunčanija,u svakom slučaju meni posebna. Ko nije pratio prethodna putovanja,ovde može da ima mali podsetnik. Ako želi. (linkovi su stavljeni na kraj posta da ne remete moje naklapanje). Kako i sam naslov glasi,na ovo putovanje sam rešio da krenem baš u poslednjem trenutku. Četvrtak 22.8.,popodne. A 24.8. oko podne već otišao. Prethodna putovanja sam unapred najavljivao i pisao,a ovo sada počinjem sa puta. Trenutno sam na lepom istarskom poluostrvu. Na putu između Poreča i Pule. Ovde sam do ponedeljka pa nastavljam prema svojoj zadatoj ruti. Plan je da preko Istre,San Marina,Toskane,Napulja,dođem do Sicilije. A onda,ako volja snaga i još ponešto budu dozvoljavali da odem do Tunisa. To je odmah tu levo od Palerma,pravo od Trapanija pa nekih 9 sati trajektom. Želja mi je da obiđem lokaciju snimanja filma RAT ZVEZDA,a blizu grada u Tunisu koji se zove TATUINE(naziv planet iz navedenog filma). Put diktira svoja pravila. Želje su jedno,a stvarnost drugo. Jučerašnji dan je bio VEOMA naporan. Visoka temperatura i gomila zapadno evropskih tablica sa turskim melosom u unutrašnjosti vozila. Kasno sam krenuo iz Beograda. Kako sam naslov kaže,u zadnje trenutku sam se pakovao,a i premontirao gume. Ogromne gužve na granici,a i na naplatnim rampama se rešavaju malom dozom bezobrazluka. Samo ta sparina i vrućina... Na prilasku Rijeci,oblaci igraju svoju igru i kiša rashlađuje sve. U daljini se vidi igrokaz na nebu koji ukazuje na nevreme,ali već posle tunela Učka kiša nestaje i put postaje sa više krivina. Ovde sam do ponedeljka. Mali predah i druženje. Sve ovo će biti pisano i na FB i Insta stranici (Moto Djir) https://www.facebook.com/motodjir/
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja