Jump to content

Moto Zajednica

Bosi72

Članovi
  • Broj tema i poruka

    127
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Profile Information

  • Pol
    Muškarac
  • Lokacija
    Melburn, Australija
  • Motocikl
    Honda Hornet CB900F 2006

Poslednji posetioci profila

Sekcija koji prikazuje poslednje posetioce ovog profila je isključena i ne prikazuje se ostalim članovima.

Bosi72's Achievements

Svrati ponekad

Svrati ponekad (2/6)

4

Reputacija u zajednici

  1. Hvala Lazić, mi smo oboje uredu, juče smo celi dan na BJB-u i pratimo sve informacije vezane za Dušana. Pozdrav svima
  2. Upravo sam zvao Urgentni centar na 366-2441 i dobio informaciju da je živ i na aparatima za reanimaciju. Poslao sam email Blicu da za svaki slučaj potvrde informaciju i objave izmenu.
  3. http://www.youtube.com/watch?v=8o-u0RFtyGY Da ne idem kroz 19 strana, da li može informacija gde mogu da se kupe nalepnice ? Hvala
  4. Slika pred očima nimalo prijatna, i ostavlja posledice kako za motociklistu tako i za posmatrača. Motociklista me je obišao malo pre okretnice, nije vozio brzo, a desetak sekundi kasnije motociklista udara u vozilo koje je izašlo iz sporedne ulice. Ni ja, niti supruga nismo gledali napred tako da nismo videli kada je pikap (džip sa otvorenim zadnjim delom) izašao na ulicu. U tom deliću sekunde vidim kako motociklista udara u vozilo i podvlači se ispod zadnjeg dela. Čujem zvuk lomljave, a vidim motor se sa upaljenim svetlima kliže 20ak metara dalje niz ulicu. Meni u glavi bujica nekakvih konfuznih misli, sve se nadam da će da ustane, ali motociklista nepomičan leži ispod vozila. Zaustavljam kola i palim sva četiri migavca kako bi obezbedio da se neko iza ne zaleti i napravi još goru stvar. U tom trenutku, vozač pikapa (verovatno u nameri da se skloni sa ulice) kreće u rikverc, ali ne vidi motociklistu kako leži bukvalno pola metra iza točka. Izlećem iz kola i vičem da stane i vozač zaustavlja vozilo na 30ak cm od točka, tako da je motociklista sada glavom ispod zadnjeg dela vozila. Prilazim motociklisti, on nepomičan. Na sebi ima kacigu, rukavice, moto-jaknu. Stavljam ruke, tražim znake života i govorim mu da ostane sa nama. U tom trenutku počinje da se trza što je prvi znak života. Zovem 94, 92, 000, 911 ali nikakav signal. Na 112 se javlja sekretarica koja govori da pozovem 92, 94... Govorim ljudima oko sebe da zovu hitnu pomoć. Momak koji je tu bio uspeva da ih dobije, ali ga čujem kako govori da motociklista nije živ, na šta mu kažem da jeste i da bolje da im kaže da jeste živ, možda bi požurili. Govorim vozaču pikapa da krene napred kako bi oslobodili prostor za vazduh, a posmatraču sa upaljenom cigarom govorim da se udalji. Žena koja se tu takođe zatekla pronalazi mu puls na ruci. Motociklista krvari iz nosa, a obzirom da leži na boku-stomaku, procenjujem da ne može doći do gušenja i da je bolje da ostane u tom položaju. Vidim mehuriće od krvi kako diše na nos, što je još jedan znak života. 15 do 20 minuta kasnije stiže hitna pomoć, osoblje inicijalno misli da nije živ, ali mu doktorka pronalazi puls i nas 5-6orica ga vodoravno podižemo, stavljamo na nosila i motociklistu unose u vozilo. ... Zatim stiže i policija, koja obezbeđuje mesto nesreće, tada vozač pikapa koji je pretpostavljam takođe u šoku izlazi iz kola. Sa njim izlazi i žena i dete koji su verovatno u šoku jer sve vreme nisu ni izlazili iz pikapa. Vozač priča da ga nije video, a njegova saputnica komentariše kako motociklisti divljaju po putevima i slično. Mene čudi da policija ne radi alko test na licu mesta u bilo kom slučaju kada se desi nesreća, ali opet to su verovatno standardne procedure. ... Nisam pametan, stavljam sebe u tu situaciju, i vrtim kombinacije kroz glavu. Jeste, vozač pikapa je po zakonu kriv, ali džabe krivica ako se desi ono najgore. Jedna od stavki iz "škole defanzivne vožnje" govori o tome da je potrebno uspostaviti "kontakt očima" sa vozačem koji ulazi u raskrsnicu. Ako se pogledi ne ukrste, onda nas drugi vozač ne vidi. Upotrebiti i sirenu kratko ako treba. Dalje, potrebno je povremeno vežbati (na parkingu, poligonu) naglo izbegavanje prepreka. Ako želimo naglo da skrenemo naprimer desno, guvernal treba naglo i kratko okrenuti u LEVO, jer motor tada pada na desnu stranu i ide ka DESNO. (probajte) To što motociklista ima prednost u raskrsnici, ama baš ništa ne znači. Tretirajte svaku raskrsnicu kao da nemate prednost, jer sudar motocikliste i bilo kog drugog prevoznog sredstva uglavnom loše završi po motociklistu. ... Ne zamerite mi što delujem "kao da pametujem", jer sam u šoku možda ponajviše što treba da objašnjavam 3.5godišnjem sinu da "tata neće da padne sa motora".
  5. Ne mogu da spavam. Malopre sam zvao urgentni centar i motociklista je živ i zbrinut. Više informacija mi nisu mogli dati.
  6. Nažalost, svedok sam saobraćajnoj nesreći koja se desila 8.aprila u 19:05h u ulici Braće Jerković (prva "T" raskrsnica ispod okretnice 26-ice kad se krene prema Voždovcu). Učesnici su vozač tamnoplavog (ili crnog) motocikla novije proizvodnje i vozač Tojote Hilux (ili tako nekako). Motociklista je bio u nesvesnom stanju ali živ kada smo ga uneli u vozilo hitne pomoći. Voleo bih da znam šta je sa motociklistom. Trenutno sam u šoku, jer za mene ova nesreća ima posebnu težinu.
  7. Dejane, da li je stigla nasa prijava ? Ako jeste kakve su sanse da se molba prihvati ? Hvala Stjepan
  8. To je to. Hvala na brzom odgovoru. Pozdrav
  9. Da li neko zna koliko kosta izrada digitalnih fotografija u Beogradu (otprilike od-do), i ako ima neke sajtove da okaci. Hvala Bosi
  10. Zdravo svima, Evo kratkog izvestaja sa sastanka Horizons Unlimited udruzenja odrzanog proslog vikenda (13-15 marta) u mestu Mita Mita u Viktoriji. Mala digresija, na moj post u kome sam pitao da li ima zainteresovanih da se pridruze na putovanju do Beograda javilo mi se vise ljudi, ali najozbiljniji kandidat za sada je Aleks, doktor iz Adelajda - inace nase gore list ali na zalost ne zna srpski (bice vremena da ga nauci:). On bi zeleo da obidje rodbinu u okolini Beograda motorom, a obzirom da je skupljanje informacija veoma vazna faza u pripremama, odluka je pala da se upoznamo i da se provozamo zajedno na sastanak HU udruzenja. Sta reci, 3 dana voznje, prezentacija-predavanja, 2 dana kampovanja i sto je najvaznije - dobrog provoda. Oko 100ak gostiju, medju kojima je bilo dosta ljudi koji su ustvari prosli kroz razne zemlje ove planete uzduz i popreko. Takodje dosta ljudi je bilo sa ADV foruma. Kratku foto-reportazu sa sastanka mozete procitati ovde: http://www.nikolic.com.au/hu2009/index_sr.html Pozdrav Stjepan -------------------------------- Horizons Unlimited Meeting - Mitta Mitta 13-15 Mar 2009 Dan 1 Kamp Moj dom za naredna 2 dana. Drago mi je da sator nije propustio vodu nakon jake kise koja je padala u par navrata Dan 2 7 ujutro pored potoka. Cisto i uredno mesto za rostiljanje. Definitivno vredi posetiti ponovo Garijev Suzuki Burgman. Da, on je posetio sve ove zemlje na auto nalepnicama ! Al je dosao iz Perta da se nadje sa starim prijateljem iz osnovne skole. Lep motor kompletno opremljen Prva grupna voznja Malo kasnije stigli smo na "Darmouth Dam" - vestacko jezero Susa i klimatske promene cine svoje Hidrocentrala sa druge strane 1-casovna pauza Aleks i ja. SRB MNE - drago mi je da vidim ove nalepnice:) 32km off-road i poslednjih 200m veoma nezgodnog puta Roj, hvala za toplu vodu ! Gari na putu nazad Prvo padanje sa motora u zivotu. (mada vise je bilo spustanje). Srecom, protektor je odradio posao tako da je samo poklopac menjaca ogreban. Hvala Dejvidu na pomoci oko podizanja motora Majklova i Kolinina prezentacija puta od Londona do Moskve Spisak svih govornika i raspored mozete pogledati ovde: http://www.horizonsunlimited.com/meetings/Australia2009 Kratka pauza za pice Margaretina prezentacija njenih putovanja po Americi (160.000km za 1 godinu !) Garijeva prezentacija na kineskom 125cc motoru i Suzuki Burgman skuteru Rolijeva prezentacija o putovanju od Juzne Amerike do SAD. Bili smo komsije 2 dana Dejvid, vlasnik Safari Touratech kompanije je drzao prezentaciju o procesu pravljenja plasticnih rezervoara. Mobilna prodavnica sa mnogim artiklima na popustu Dan 3 - vreme da se ide kuci Mitta Mitta - Omeo put. Nekoliko iznenadjenja sa kravama na putu, ali sve je proslo uredu Gari nas je napustio prema Falls Creek-Brightu, a Aleks i ja smo nastavili ka Omeo-Mt.Hotham-Brightu Lepi pogledi i odlicni putevi za motore. Viktorija je pravi raj za motocikliste Mt. Hotham Cool, isn't it Posto je bilo kasno odlucili smo da ne idemo prema Mensfildu, nego smo odlucili da idemo autoputem do Melburna Sledeci dan u mojoj garazi PS: Zahvaljujem se organizatorima i svim ucesnicima od kojih sam saznao puno korisnih informacija. Hvala svima na savetima i nadam se ponovo skorom vidjenju. Stjepan ---------------------------------------
  11. Dobrodošao na zapad ! Inat ne dovodi do rešenja i uglavnom ide na štetu onoga koji ga tera. Moraš da računaš na duže staze. Nakon hladne noći provedene napolju verovatnoća da ćeš zaraditi reumu (ili neku drugu bolest) se drastično povećava. A svaki dan proveden u krevetu je izgubljen i mnogo više vredi od 120din. Da sam na tvom mestu pokušao bi da se "nagodim" sa vozačem za 60din ili za 100din, a ako ne uspe onda bi platio 120din. Razmišljanje jednog nazovi "zapadnjaka".
  12. Odličan putopis i dobar zaključak (tj. umesto zaključka). U principu treba ići, videti i upoznati kako se neke stvari rade kod drugih (svejedno istok ili zapad). OVde ne mislim samo na kacige nego i na ostale nazovi "životne" stvari koje si primetio na putu. Za hranu si potpuno u pravu. Sve je to upakovano u neke lepe celofane i mašnice, ali džabe kad se pakovanje ne jede. Zato se mnogi naši prvo najedu kad dođu u zavičaj. Puno sreće i još mnogo putopisa ! Veliko -1 za noć na Štajgi ! Mada, iako je "samo" 100km, x2 je 200km, vožnja noću nije preporučljiva posebno nakon dugačkog dana, ali ipak je mogla da padne ponuda za prenoćište.
  13. Evo malo sredjenijih utisaka. 7000km U poredjenju razdaljina je otprilike slicna kao Beograd-Teheran-Beograd (i nazad), London-Ankara-London ili LA-Detroit-LA, ali mislim da je nemoguce izvesti te relacije u istom vremenskom periodu. Mozda jos samo u Rusiji ima da na potezu od 1000km ima 6 benzinskih pumpi i to je sve. Sve je bilo super i jedino sto ne bi vise ponovio jeste poslednji dan. Mogao sam prespavati negde usput, ali je*iga zurilo se kuci. Jedini "problem" je sto nisam imao vise muzike na telefonu, ovako 60ak pesama, pa se ponavlja u krug... Ljudi na putu takodje ima cudnih (evo prvi ja), starih, mladih, studentkinja, biciklista... Jedno nam je cini mi se zajednicko - avanturizam/adrenalin/izazov. Inace, put je asfaltiran celom duzinom i uglavnom prav ko strela tako da se mogu razvijati lepe brzine, mada iskreno u tim momentima od preko 200km/h (ukupno 4-5 momenta tokom celog puta) nisam vozio duze od pola minute. Jednostavno nije sigurno sa stvarima natovarenim pozadi, dok je 120km/h neka nazovi bezbedna brzina + potrosnja benzina prihvatljiva (veoma bitno ako se uzme razdaljina od 100-200km izmedju pumpi). Sto se tice ptice Magpie, to mu dodje kao Svraka kod nas (crno bela) http://en.wikipedia.org/wiki/File:Tasmanian_magpie_pair.jpg Spavanje nije bilo problem, a sator, vreca i madrac su tu bili samo zbog nedaj-Boze situacije. >*be se tebi i za poplave i za pozare Taj dan kada sam krenuo ujutro je bilo da se smrznes i kisa je padala. Ali prognoza je najavljivala vruc dan sto se i desilo kasnije i zbog cega sam se zaustavio dehidriran na 1000km od kuce (iako je prvobitno bilo planirano 1500km za taj dan). I stvarno mi je nedostajala hladnoca od tog jutra. GPS i mobilni telefon su se jednostavno ugasili zbog previsoke temperature, a valjda od vrucine i ja osamucen tako da sam se izgubio u Adelajdu. Za pozare sam tek saznao narednog jutra na benzinskoj pumpi 2500km od kuce, a posto sam i sam dobrovoljni vatrogasac bilo mi je krivo. Po povratku kuci na desetine mejlova (hvala svima) na koje je trebalo odgovoriti da su ti pozari na oko 80-100km od nas sto je otprilike razdaljina Bg-Novi sad. Da ironija bude veca poslednji dan, tj. vece sam se smrz'o k'o p***. Srecom na jednoj od pumpi (drumskih kafana) imali vrucu corbu od piletine i kukuruza koja me je sa przenicama u trenutku okrepila. Iako sam na sebe obukao vodo(vazduh)nepropusnu jaknu i pantalone (preko postojecih), pozalio sam sto nisam poneo termo postavu i termo pantalone. Naredne kafane nisu imali corbu, ali caj je takodje odradio dobro posao. Nakon maratonskih 23.5 sata voznje (sa pauzama), tusiranje, termofor za noge i spavanje nekih 7 sati, nakon toga ponovo voznjica, ali to je druga prica... Sledeci put ce se ici porodicno na 4 tocka i sve lepo rasporediti u 20ak dana. Nego danas citam Strujin zimski izvestaj o voznji u okolini Morave i bas sam se primio. Celi dan na poslu gledam oglase za off-road motore tipa xt600 ili xr600 Pozdrav
  14. Kings Park Beautiful and very quiet Indian ocean beach. I felt like I could go further, or maybe even around the continent. Australia is really my backyard now. This is unfortunately the end of the road and from now on were going back. Decided to go back as far as I could. However it was 7pm Perth local time and my Melbourne clock was showing 9pm I decided to stay in Northam, some 100kms East from Perth. Another chain spraying - this was rather a ritual. Day 4 - Northam - Nullarbor ~1533.2 km (5am-10pm) Monday 09/02/2009 Departed around 5pm and headed East. Hit the road Jack... Northam early morning Sunrise over Western Australia Refueling again at Southern Cross, Coolgardie, Norseman. Mining site near Southern Cross Reminder in Coolgardie Coolgardie city centre On the road In Norseman I was approached by Murray (my apology if the spelling is not correct) - FarRiders member from WA and he was going to a dinner in NSW. We then separated but met again in Caiguna. We rode together between Caiguna and Cocklebiddy. Unfortunately my bike does not have a fuel level gauge so I relied on my Trip meter. I quickly calculated it would be better if I refuel in Cocklebiddy which would get me to the Eucla. I hope Murray arrived safely to NSW. After about an hour and half of riding I noticed yellow fuel low level light switched on around 170km, so I guess something was wrong either in my calculation, or head wind was too strong. Stupid me, I found that I was riding all the time in 5th gear (instead of 6th) !!! I couldnt believe Ive done such a stupid thing. Somehow I managed to get to a Mundrabilla roadhouse. Beware of deep holes on a gravel road ! Also never trust your feelings - always trust your gauges e.g. speedometer. If you think 60kph is too slow - no it is not. Thank God nothing happened. There I met a German rider on a yellow BMW GS. He was complaining about very poor quality fuel at Madura Oasis roadhouse. Asked lady at the counter if she could tell me business hours for Nullarbor roadhouse. She rang them (learned that was a local call for all of the roadhouses in the area) and got information they are closing at 10pm (Adelaide time). This can be very useful to someone wishing to do this trip. Madura Oasis lookout Many roads in the area are also an emergency airstrips A bit later I was on WA/SA border. I understand all roadhouses do not earn big money compared to the petrol stations in urban areas, but in my opinion some of them went too far. Example is WA/SA border petrol station. I put nozzle into the tank and squeezed the trigger and just an air went out from nozzle and counter showed about 1 liter of petrol. Hang on !! But worst is coming, I released the trigger and pulled the nozzle out. Counter was still counting liters !!! That was very funny (and very dodgy). I had to make few good yells for someone to attend. Guy just told me to go to the another pump and try again. I met two foreign females in the campervan eating apples like mad They offered me an apples too. They were going to WA and they couldnt bring it in there. Quarantine checkpoint on SA/WA border Another two hours of riding and I was in Nullarbor. Actually I got there only 15 minutes before closing so I was very happy to get there. Each time I see a bird or animal close to the road I horn. Sometimes I horn for fun but in most cases it was a precaution. And it worked. Another refill, hired a room (the last one available - lucky me:) Room at Nullarbor Day 5 - Nullarbor - Melbourne ~1823.2 km (5:00am-4:30am next day) Tuesday/Wednesday 10/11 Feb 2009 One more day. The wildlife around Nullarbor is very live at night. I had a couple of kangaroo surprises, but my hand and foot brake reflexes were good too. Another beautiful sunrise Refill at Penong roadhouse, then stopped at Ceduna. My son loves windmills so I took several photos for him Bacon, eggs and a cup of tea for breakfast. It was too dark (and dusty) previous night so I didnt spray chain until the next day. Ceduna airport Iron Knob Famous intersection at Port Augusta (right Darwin, left Perth) Easy riding to Port Augusta, Pt. Wakefield and arrived in Adelaide around 6pm. I was struggling again to find a road to Melbourne. This time the weather was much cooler and GPS showed me the fastest route to Tailem Bend Adelaide It was getting darker and darker and I realised this is going to be a whole night experience. This time I put my rain pants to keep me warmer through the cold night. Getting to Bordertown was easy. You would be surprised how lively is on the Adelaide-Melbourne leg. Plenty of trucks, Id say having fun between themselves. Ive never seen before a truck to truck tailgating at 110kph. However I decided to keep trucks ahead of me and save me from potential kangaroos. It was a little bit "warmer" behind the trucks too. At Bordertown petrol station I had a Chicken and Corn Hot Soup and that was The Best meal I had in past couple of days. I recovered very quickly and took off. I was hoping other stations will have hot soup as well but that didnt happen. Then had a tea and that was also relieving. Three more stops: Horsham, Ararat (just for tea) and Ballarat. After 23.5 hours and approx 1800kms of riding from Nullarbor I arrived home in Melbourne. Conclusion: Is my bike Ok for long rides ? I think it is. Am I ok with long exhausting rides ? I think I am . Would I do it again? Why not. Next time that will be much slower and with my loved ones. Summary: Day 1 - Melbourne - Port Augusta ~1034.8 km (3:30am-5pm) Day 2 - PortAugusta - Caiguna ~1295.1 km (3:30am-5pm) Day 3 - Caiguna - Perth - Northam ~1193.3 (5:30am-9pm) Day 4 - Northam - Nullarbor ~1533.2 km (5:30am-10pm) Day 5 - Nullarbor - Melbourne ~1823.2 km (5:30am-5:00am next day) 6897.6 (source maps.live.com) 7015 (my odometer) ---- 135.4 (lost in Adelaide on Day 1, riding around Perth, plus my home is 30kms East from Melb CBD...) Thank you for reading. Stjepan ------------------------ >Nije valjda da i po Australiji drpaju na pumpama? Rade, kriminala ima svuda na svetu >Ajd objasni one cene goriva 126,9 čega/koliko 126.9 centi iliti 1.269 $, sto mu dodje 60.5243 din po kursu Komercijalne banke >lepe slike steta sto je tekst na engleskom Veruj mi da ne stizem nikom ni na mejlove da odgovorim (izvini Rade).
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja