GS je trenutačno zakon, slažem se. Međutim, kada bismo trebali predvidjeti kako će izgledati sljedeća generacija tog modela, kladio bih se da će imati automatski mjenjač, a da će na mjestu rezervoara biti spremnik za prtljagu. Nešto kao Aprilia Mana, koja je trenutačno najnapredniji motocikl u klasi do 1000 ccm. Yamaha FJR 1300 AS je priča za sebe, a njezin mjenjač nije potpuna automatika. Znam da postoji Honda DN 01, ali nekako mi se čini da nema ciljanog kupca. Dolaze vremena u kojima če nas sinovi i unuci pitati kako smo mogli istovremeno lijevom rukom i nogom mijenjati u nižu brzinu i kočiti desnim ekstremitetima. Inače, sve sam opušteniji na GS-u. Poslušao sam savjet iskusnog GS-ovca, da se ne naginjem zajedno s motorom, već da naginjem samo motor, a da ja pokušam biti okomit na cestu. Rakao mi je i ključnu rečenicu: "Neka on vozi tebe, a ne ti njega". Nije baš doslovno tako, ali zaista se na motoru treba opustiti. Sad me više ne bole ruke kao u početku. Htio sam nabaviti crash barove prije nego naučim voziti jer sam uvjeren da mi kasnije neće trebati, ali to se oduljilo, pa su poklopci glave cilindara i dalje nezaštićeni. Pitanje za znalce: Koje crashbarove uzeti? Osobno, jedina estetski prihvatljiva zaštita mi je originalna, crna, plastična, ali ne znam štite li oni dovoljno. Od metalnih crashbarova sviđaju mi se Hepco Becker ili Touratech. Kupujem bočne kofere. Odlučio sam uzeti originalni BMW-ov set variokofera, ali, brate... cijena je ubitačna. U Hrvatskoj oko 900 eura. Užas! Zna li netko povoljniju varijantu, ali da je sigurna. Rado bih uzeo i polovne, ali da nisu izubijani. Volim vas, sve!

1. Vrijeme provedeno na motorciklu: R1200GS, 2008 g, pređenih 2000 km u dva tjedna. Kupio sam ga polovnog, s prijeđenih 11 tkm. Još učim voziti. 2. Šta mi se dopada: Kočnice, snaga i elastičnost motora, izgled, upravljivost, robusna izrada, izbor dodatne opreme. 3. Šta je moglo biti bolje: Crash barovi trebali bi biti serijska oprema, kupcu bi u BMW salonima trebalo dati da sam odabere gume, 4. Moj utisak: BMW R1200GS je prava motorčina, vjerojatno najbolji allrounder na svijetu, i izvrsna je baza za nadogradnju, uz koju je uputno imati i skuter za grad (hehe). EDIT: Od mojeg posljednjeg pisanja presao sam jos 20.000 km na svojem GS-u. Sto se problema tice: procurio semering na kardanu (veliki o-ring oko suplje osovine straznjeg kotaca), ali i semering na lijevoj prednjoj vilici. Sve promijenjeno u okviru garancije, kod hrvatskog zastupnika BMW Tomic&Co. Bila je i garancijska intervencija na kocionom crijevu ABS-a. Ostalo sve ok. Upravo sam stavio nove gume (Continental Trail Attack). GS 1200 je stvarno droga. Sjednem umoran i nervozan na njega, odvozim 100 km kroz sumske pejzaze i kao preporodjen sam. Preporucio bih ga ljudima koji rade stresan posao za "terapijske voznje" kroz prirodu. Kupio sam dosta Touratechovih sitnica, Garmin Zumo 660, kofere i jos stosta, a sada gledam kako bih nabavio set zbicanih kotaca. Ako netko ima nesto povoljno - tu sam, javite se, a i ako netko planira voznju kroz Hrvatsku, neka mi se javi. Znam krasne ceste za uzivanje. Clan sam BMW kluba Hrvatska i rado cemo pomoci svakom putniku namjerniku. Pozdrav ljubiteljima GS-a iz cijelog svijeta do sljedeceg javljanja.....

@Kalina: Pogledao sam site adventureriders.rs. Odlični su. Na nakim slikama su Alexa i Dejan. Super. Nadam se da ima interesa za ovakve ture. Super!

Marko, car si! Ako svratim u BG, imaš piće od mene!

Danas pada kiša pa ništa od vožnje; ali zgodna je prigoda da prokomentiram nešto. Kontaktirao sam Braidotti moto iz Trsta (Italija), tvrtku koja se bavi prodajom i servisiranjem BMW motora, a prodaju i Touratech dijelove i opremu. Bivši vlasnik mojeg motora tamo je išao na servis, a obećao me spojiti s njima. O tome koliko je ispoštovao obećanje najbolje govori činjenica da sam morao sve sam dogovarati. Bolje je da je tako, jer bih u protivnom barem još jedanput trebao vidjeti tog tipa. Kako god bilo, petnaest dana natezali smo se Talijani i ja oko popisa nekih dijelova koje sam mislio kod njih kupiti. Svaki put mi je tamošnja vlasnica ili zaposlenica, ne znam, na solidnom engleskom objašnjavala da su "u velikoj gužvi" i da ništa ne stignu. Između mojeg upita i njezinog odgovora (e-mailom) prolazi i do pet radnih dana... nisu u stanju naći termin za montažu crash barova... užas. Za razliku od njih, pošaljem s noći sa subote na nedjelju e-mail sjedištu Touratecha u Austriji. Danas, dakle u ponedjeljak ujutro (oko 8 h) dočeka me odgovor sljedećeg sadržaja: "Hvala na interesu, sve s Vašeg popisa može biti kod nas sutra (utorak). Montirati, na žalost, nismo u stanju jer nemamo servis, ali ako želite sami to učiniti možemo Vam osigurati sav potreban alat i posuditi Vam ga u četvrtak. Pozdrav". Uz sve to - Austrijanci su i jeftiniji. Eto zašto su mi dragi Austrijanci. Činjenica je da se čovjek bolje može zabaviti s Talijanima, ali ako želiš napraviti posao, okreni se prema sjeveru. Prošli put u trgovini Hein Gericke u Grazu, kupim duge gaće s protektorima (odlična stvar za nošenje ispod traperica). Tip mi otkuca cijenu, samoinicijativno odbije neki popust (oko 15 sura) i još se sagne ispod pulta i izvadi bačvu piva! Rekoh: "Was is das!?", s naglaskom poput Prleta iz Otpisanih. A sitni će trgovac meni, krajnje ozbiljno: "Das ist unser Geschenk. Nicht trinken vor und waehrend den Reise!" Hehe, kao da sam mislio cugat pivu tijekom vožnje na skuteru. Zahvalio sam i strpao bačvicu pod sjedalo moje Yamahe te krenuo put Zagreba. Cijelog povratka veselio sam se toj pivi više nego svemu što sam tog dana kupio u Grazu. Nikad nisam doma imao takvu metalnu bačvicu. Bila je to Krombacher piva! Eto, bila je to anegdota iz Austrije. @Gašo, majstore, hvala na savjetu za gume. Netko je na forumu spomenuo Alexu, koji je svojim GS Adventureom obišao Tibet, Nepal, Kinu, Tajland... Mislim da znam tog momka. Živi na Tajlandu. Bio sam s njim osobno u Bangkoku i Pathayi. Izvrstan tip! Dao mi je CD sa oko 500 fotki s njegove motoavanture Tibet 2005. Prava vožnja bila bi da se ovdje dogovori ekipa, pa krenemo do njega u Bangkok, pa onda dalje, dokle ima kopna! Alexa, javi se!

Jao, koliko komentara. Super! Društvo, hvala svima na ugodnoj dobrodošlici. Hej, nemojte misliti da imam loše mišljenje o GS-u. Divna je to naprava, nema što, ali... pročitao sam desetak testova na četiri jezika i dva pisma, naslušao se hvalospjeva i oda radosti o tom motoru, ali nitko se nije sjetio spomenuti ovo o čemu sam napisao osvrt. I inače mislim da u većini medija nedostaje objektivnog pisanja o ičemu, a naročito o vozilima, čiji proizvođači sponzoriraju iste te medije. Ne sjećam se da sam posljednjih godina pročitao kritički tekst o nekom nekineskom motociklu ili automobilu. Mogu ja sada i o ugodnim iskustvima s GS-om, ali nije li to nešto što se i očekuje obzirom na cijenu? Dobro, dobro, evo, danas sam ga prao. Nedjelja je, a vrijeme u Zagrebu i okolici bilo je idelano za vožnju, pa sam se otisnuo sam samcat do Pokupskog uzbudljivim cestama, idelanim za učenje vožnje. Naime, smatram da mi učenje itekako treba. Nije bilo gužve pa sam mogao i malo potegnuti, čak i preko 120 km/h, koliko mi dozvoljava ograničenje mojeg novog Givi kofera (hehe). Skrenulo se malo i po šumskim cestama, i kroz poneku lokvicu od jučerašnje kiše, pa se Bimmer malo uprljao. Sukladno napucima koje sam dobio od iskusnih motociklista, motor se ne pere miniwashom jer to može loše utjecati na ležajeve ili električne komponente i spojeve. Logično. Zaista mi nisu jasni likovi koji upere mlaznicu i pod ogromnim pritiskom peru motor automobila ili motocikla. Oduševilo me što se osušeni kukci izuzetno lako skidaju s vilica i aluminijske oplate rezervoara. Površina se pošprica vodom iz ručne prskalilce (od nekog sredstva za čišćenje kupaonice), pričeka se par minuta da se kukci omekšaju, i onda se skinu jelenjom kožom. Inače na drugi motorima teško odlaze fleke s vilice, ali kod novog GS-a vilica ima sitna "rebra" tako da se nečistoće ne lijepe. Viidi se da je vozilo dorađivano kroz godine produkcije. Pohvalno je i što je staklo fara zaista staklo, a ne plastika. Tako je otporna na ogrebotine. Inače, GS se ne prlja brzo kao neki motori, a pogotovo skuteri. Odličan je bočni nogar, a središnji je isto okej. Na snagu i njezin razvoj u odnosu na okretaje - zaista nemam prigovora, parem zasad, jer sam do nedavno vozio skuter od 34 KS. Ovo sad mi se čini kao nepresušan izvor potiska. U trećoj brzini komotno bez šaltanja mogu prelaziti blaže serpentine, a kad "zagisti", u drugu treba ubaciti pažljivo i uz milimetarsko doziranja gasa, kako stražnji kotač ne bi prejako zakočio. Uglavniom, treba malo vježbati, ali nakon 2000 km, zaista u vožnji imate osjećaj da sjedite na biciklu. Kao da nestane 200 kg i ostane "Colnagovskih" desetak. Gume su mi pri kraju. Sada su na njemu Continental Trail Attack, a planiram staviti Metzeler Torance jer volim jedanput tjedno voziti livadom (hehe). Ako netko ima bolju ideju za gume, rado ću pročitati. Planiram ugraditi Touratech crash barove, neki deltoidni branik vilice u slučaju pada, proširenje gazne površine bočnog oslonca i tank torbu. Eto. P. S. Ono ograničenje brzine za Givi kofer... treba li to zaista poštovati? Imam Givi Maxia3 niži nosač (koji se montira tako da se prvi makne originalni, plastični (!!!) nosač). Na uputstvima piše da se maksimalno natovaren kofer (10 kg prtljage) smije voziti najbrže 120km/h. Halo, e!

Samo hrabro naprijed. Eh, zapravo sam htio pitati ima li u regiji Touratech zastupnik?

Evo, odlučio sam registrirati se ovdje sa željom da poslužim kao izvor informacija, a još većom da i sam budem informiran. Sve do prije desetak dana vozio sam skutere. Prvo je bio Piaggio NRG 50 (njega su mi ukrali), zatim Aprilia Leonardo 150 pa Yamaha X-max 250, te Yamaha Majesty 400. Dugo sam, godinama, mjerkao BMW R 1200 GS i imao želju imati ga kao "konja" za veće avanture. Sada sam si ga priuštio. Usred svjetske krize i neizvjesnih trendova - uzeo sam nepovoljan gotovinski kredit, dodao nešto ušteđevine i istovario gomilu para za 15 mjeseci star GS. Kupio sam ga od psihički labilne osobe koja se prema njemu odnosila kao prema vlastitom djetetu. Cijenim pedantnost, ali kad primijetite da sva popodneva provodite na stolčiću smišljajući način kako čačkalicom odstraniti kukce iz hladnjaka ulja - vrijeme je za terapiju. Ipak, zadovoljan sam što je prvi vlasnik uspio sačuvati motor bez ijedne ogrebotine. Doslovno. Zbog besprijekornosti motocikla, cijene je bila malo žešća pa sam uspio uštedjeti svega 20% u odnosu na cijenu novog. Prvi dojmovi su pomalo konfuzni. I dalje mislim da su maxi skuteri posljednji korak u evoluciji motornih vozila na dva kotača. Smatram da je "odzvonilo" klasičnim mjenjačima, a da je priča o užitku mijenjanja brzina zapravo rezultat nekog čudnog nastojanja ljudi koji nikada nisu probali pravi skuter - da ostanu u uvjerenju kako voze jedinu pravu stvar. Naravno da je GS motorčina i da na njemu čovjek ima osjećaj nadmoći nad ostalim sudionicima u prometu. Činjenica je i da je motor napravljen tako da guta rupe na cestama, makadamu i livadama. No, činjenica je i to da bez dodatnih ulaganja i narušavanja aerodinamike i ostalih voznih svojstava nemate gdje odložiti čak niti rukavice. Dakle, na cijenu od 15.000 eura (ukoliko kupujete novi) dodajte još 320 eura za Givi top case (jer je originalni BMW-ov premalen uspkos ekstenzibilnosti), pa još 800 eura za jedine prihvatljive, dakle originalne BMW-ove bočne kofere (cijena uključuje nosače i izradu cilindara bravica po originalnom ključu motoocikla) pa 250 eura za tank torbu, pa 280 eura ta Touratech crash barove... I tako čovjek za 20-tak tisuća eura dobije registriran i osiguran stroj za osvajanje kontinenata koje vjerojatno nikada neće osvajati. Većinom će, budimo realno, parkirati ljepotana pred kafiće i oduševljavati publiku držeći neke od njih u krivom uvjerenju da je pravi, nesputani, jaki adventure - man. A moja Yamaha Majesty 400 (kraljica jednocilndričnih skutera) sigurno me provela kroz jugozapad Francuske. Jahali smo moja draga djevojka i ja na njoj i duž cijele jadranske obale... a koštala je svega 8000 eura s koferom, touring vizirom i naslonom za suvozačicu. U najvećim gradskim izazovima trošila je 5.5 litara goriva, bez napora održavala putnu brzinu od 120 km/h, nikad nije pokazala nikakav nagovještaj neposluha ili kvara. Otmjena, udobna, odlične zaštite od vjetra i kiše, mirna i jednostavna za upravljanje...zašto je ostavila mjesta želji za GS-om? Na to pitanje rijetki će vlasnici GS-a odgovoriti iskreno. Reći ću vam: tajna uspjeha tog motora je u njegovu izgledu. Dizajnerski, GS je savršen. Ženama ružan, a nama predivan, taman dobro služi kao odraz prkosa prema šeficama naših privatnih života. Osim toga, BMW R 1200 GS je velik i skup motocikl. Kao takav predivan je nadomjestak nižim i slabijim muškarcima, a velilkim i bogatijim dečkima nameće se kao jedino rješenje. Sve brojniji gey muškarci nastoje GS-om prikriti svoju suptilnost, hetero nasilnici u njemu pronalaze nijemu i zakonski dozoljenu žrtvu za urođeni sadizam. Mazohisti će na GS-u proputovati pola Afrike, bolesni shizifrenici će ga uredno glancati i skrivati od kiše, kreteni će njime paliti gume na pijanom moto-susretu u nekoj prokletoj selendri... Dakle, GS je motor za ljude s bilo kakvim poremećajem ličnosti, bilo kakvom aberacijom ili čudnom sklonosti. No, treba znati neke stvari, a njih sam osobno saznao nakon kupnje GS-a. Krenimo redom: Paljenje popularnog boxera, bio on hladan ili vreo - nije nimalo uglađeno. Zvuk prvih okretaja radilice daje naslutiti da će motociklu otpasti plastična (!) oplata rezervoara. Dodate li malo gasa, cijeli motocikl će se zaljuljati udesno jer niti svo znanje savršenih njamačkih inženjera, od Vehrmachta do danas - nije bilo dovoljno kako bi iznjedrilo rješenje za potpuno ujednačavanje masa dvaju ovećih klipova koji guraju u suprotnim pravcima. Ako ste ostali hladni na raspadajući zvuk paljenja, ubacivanje mjenjača u prvu briznu srušit će u Vama i posljednju nadu da sjedite na ispravnom vozilu. Metalno - gumeni, nedorečeni "klonk" okorjeli bemveisti opisuju kao "neodoljivi šarm nepoderive bavarske getribe", no radi se zapravo o nezdravom zvuku koji nastaje zbog suhog kvačila. Meni osobno to ne smeta toliko jer mi i bez glednja na korektno dizajniran i izveden kokpit daje do znanja da je zupčanik tamo gdje sam ga htio postaviti. Kvačilo je makano i radi fino. Kočnica je integralna pa, hvala Bogu, ne trebam gaziiti nožnu. Veće razočaranja nastaje kad krenete torx ključem (br 30) skidati stražnji nosač srednjeg kofera integriran sa suvozačevim rukohvatom. Naime, sijeli stražnji "alu like" kraj motora zapravo je prevara jer je napravljen od plastike, a ne od lake metalne legure. Vijci se jako teško odvrću i zavrću te na navojima ostaju tragovi izglodane plastike. Nema tu govora o tradicionalnoj BMW-ovoj mehaničar-friendly kvaliteti kakva je krasila, primjerice, automobilsku seriju E36. Što još reći? BMW R 1200 GS je najbolji, najljepši i najfrajerskiji motocikl na svijetu, ali nije savršen. Možda ga upravo ta karakteristika i čini tako poželjnim. Pokušavam biti objektivan i, premda mi je teško nakon toliko utrošene love išta reći protiv GS-a, objavljujem ovo kao moj doprinos za sve koji sanjaju o tom njemačkom vozilu. Ako mi financije dozvole, zadržat ću uz njega i svoji maxi skuter, a GS-a korsititi za ono čemu je namijenjen: izvangradske, izvanžupanijeske, izvanrdžavne, izvankontinantalne vožnje na koje se ne ide bez dobre čizme, dobre kacige, dobrih rukavica i bilokakvog kišnog odijela.