Uff,koliko situacija.....hm .....odakle da počnem....
Leto,2009. ja tek kupio novu đuntu,uprtio devojku pozadi i krenuo...od BGD uz lepi plavi Dunav,pa sledeći dan do Vlasinskog jezera e onda za malo da ne stignemo do Kopaonika...
Negde pred uspon ka Kopaoniku,pičimo mi 80-90km/h,polagano sustižem šleper,izvidim levo čisto ko suza,nema vozila,dam levi migavac ,4.-a pun gas,stižem na pola šlepera,blagi uspon i kako se penjem navrh vidim auto idem mu direktno među rogove,kad frajer sa šleperom dodaje gas :zbunjen: Ja na sirenu pitam se dal je poslednji put pritiskam,nema druge gazim kočnice do kraja ne bi li se vratio iza šlepera,a face ljudi u kolima verovatno neću još dugo zaboraviti.....ne znam da li sam bio besniji ili usraniji.... nakon par km sam obišao šleper,kulturno mu se naje... majke,pokazao srednjaka i nastavio....
Jesen,2011. krenem kod ortaka do Mirijeva,novim putem koji dnevno bar jedanput prođem što kolima što motorom,znam mu svaku pukotinicu.i danas se pitam koji mi k... bi da vozim tako sumanuto.Obilazio sam kolonu na punoj liniji u ne baš preglednoj krivini.i naravno iz drugog smera nailazi taxi ja u sendviču,malo levo malo desno,nekako se provučem a kako ni sam ne znam