Jedva docekah ove lepe dane. Doletim, na krilima mog Goluba, jutros sa posla. Nebo obecava lep dan a ja obecao momcima malko voznje. Kako to treba da bude, obecanje- ispunjenje. Namontira se Neki(moj drugi saranitelj), zajase Goluba i krene... LJUDI SA NEVEROVATNIH 3,1km/h PROKLIZA MU MOTOR I KAO MECE-BUP!!! Pade covek, preturi se. Stvorim se za sekund iza njega a on, batrga nogicama, gicka se i stenje, k`o prase... Izvukoh, mog pretendenta ne Goluba... Ljudi, pune mu okice, onako buljave, suza. Trese mu se glas... Pogledam ga: glava, noge, ruke... Sve ok. Malo nagruvano ali citavo.
Necu da pricam sta je na motoru. Ima stete ali se da srediti, a ako pocnem sa pricom, bojim se PROVRISTACU.