Imao sam udes, ni danas ne znam šta bih drugačije uradio, možda malo jače kocio, malo se više pitao zašto ide “tako”…
Nakon oporavka rešio da ne proredjujem mojim najdrazima brigu, odustao od motora.
Jednog jutra saznam da mi ortak umro u krevetu, nikad bolestan, radan vredan, mlad…
Sedim na terasi tog popodneva kada su radnici otišli kući i idu mi suze, ne placem, nekako drugačije.
Razmisljam, ja polomljen, ugruvan, oguljen preziveh, on bez motora…
Tada kupim motor i ako mi ga je drugi dovezao kući, ja nisam smeo…
Jedan kurs kod koncepta 192, pa drugi…
Straha ima, uvek se pitam šta će drugi uraditi, ali uzivam…
U svakom slučaju uradi ćeš ono sto želiš, šta god to bilo, ovo je samo moja priča.