Drugari, proslo je neko vreme pa sam skupio snage da podelim sa vama moje prvo putovanje u inostranstvo sa mojim skuterecetom..
Oduvek sam voleo da radim nebulozne i izazovne stvari, tako da sam odlucio pored mnogih konstatacija da nisam normalan od strane drugih da uradim nesto za svoju dusu.
Ideja je dosla odjednom, i tu nije bilo mnogo pripreme i razmisljanja.
necu da duzim, niti da dajem puno detalja, a nekih se i ne secam jer je proslo vec neko vreme..
Bilo je negde pocetkom jula ove godine, 3 sata ujutru, montiram stvari po principu stap-kanap, palim masinu i krecem. Odeven u 2 sloja trenerki i dukseva i komplet suskavca, sa sve obicnom jet kacigom. Stajem nedaleko od beograda, negde 80km dalje, jer sunce nikako da izidje, a meni hlaaadno bilo, sto zbog toga, sto je, jel..noc, i sto sam krenuo malo okrnjenog zdravlja..nnisam mogao da cekam vise, razumite me
pojedoh sendvic, sunce izaslo i nastavio sam put..i da ne duzim sad, krstarenje konstantnom brzinom od 80 km/h , dolazak na granicu, gde cekam u redu sa kolima, jer nisam znao da li da ih prodjem sve i stanem na pocetak reda, a i hteo sam da protegnem noge, pa mi je i prijalo sto sam cekao malo..
nastavak puta, nista interesanto sem lepog pejzaza kroz makedoniju, gde svracam do arheoloskom nalazista ''Stobi'', koje stvarno vredi posetiti, za 120den ima bogami sta da se vidi a vodi vas i vodic. stvarno impresivno.
Vozikam jos sat i po 2, i tu vec osetim podmukli bol u zadnjici jer i nema bas preterano mesta za pomeranje nogu i uopste samog tela, mada me je iznenadilo da se skroz do tada nisam umorio iako sam vozio skoro 10 sati, zaslugu za to ima i torba na suvozacevom sedistu koju sam napravio da mi bude naslon, ali opet posle toliko vremena sedeci nista ne pomaze..elem..
stizem na prvo odrediste, selo blizu Gevgelije, gde mi je neka rodbina, tu odmaram dusu, telo i motor..
to bi bilo i moje krajnje odrediste da nisam slucajno pogledao nivo ulja u motoru i video da malo fali, sva sreca pa sam poneo pola flase sto mi je ostalo Bardal ulja, dosuo, i odlucio da skoknem do Soluna da kupim to ulje tamo, jer nije bas tako cesta pojava, pa velim u solunu ima sigurno..
odem ti ja jedan dan put soluna, docepam ga se nekako, i obisao ga uzduz i popreko i nigde nema prokletog Bardal ulja, i jedina solucija mi je bila da vozim sa tim sto mi je ostalo ili da zamenim kod grka i da dokupim jos flasu, sto bi me izaslo oko 50 evra, a moj budzet je bio vise nego skroman, imajuci u vidu da sam do grcke dosao sa gorivom u vrednosti od 2000din..
I nista, okrenuo kljuc i reko vozi sa tim sto imas, pa sta bude..i onda kazem sebi, kad si vec u solunu, daj da se izdjiram do paralija, to je tu da pljunes blizu..
smorim ti se ja na onom autoputu, ali dodjem i do paralije, pojedem giros i okupam se.. i kazem e budalo jedna sta sad?!
da sam krenuo nazad kuci, smrzo bih se, jer je bilo vec predvece, a da placam smestaj necu..i batalim ti ja bacanje para, rasirim peskir na lezaljku, i spavam na plazi, medjutim bilo je mnogo hladno u jednom momentu, pa sam seo na motor i na njemu spavao, da moguce je..
i ne vredi, cim se malo razdanilo, odem ja u pekaru, pojedem jedan burek i jogurt, zveknem neki kolac, i krenenm nazad, gde se zamalo nisam zeznuo, jer nisam sipao na prvoj pumpi gorivo, reko aj na drugoj cu, s tim sto i narednih 100km nema pumpe, kad mi se upalila rezerva sa sidjem sa autoputa u neku zabit od selendre i tu na nekoj pumpi sipam neki benzin ne znam ni ja sta je, ocajno je izgledala pumpa kao i zaposleni, ali vazno da motor vrti..
dosao i ja nazad u makedoniju, tu bio jos par dana i krenuo nazad za Bg..put je bio sjajan, ja lepo raspolozen, dosao ja vec do Nisa i krk...stade motor bokte..na sred autoputa, ja sisao, gledam ga, nista mi nije jasno, gledam ti ga ja 45min, verglaj, ma jok..nece ni da cuje..i tu mi prodje kamion oduva mi kacigu ona padne i polomi se vizir, ja da poludim...i taman sto sam rekao sad cu i tebe da polupam, onako u ocaju zaverglam zadjni put, kad on upali, nesto bezveze radi, ali ja seo, zavrnuo gas pa da stignem barem do prve pumpe, jer stojati na 37 stepeni na suncu nije bas lepo..
i sva sreca, prva pumpa je bila Nais, sa servisom AMSS-a..dobro je stigao sam u neku civilizaciju..naravno, majstor otisao kuci, ja bacim 4000din da prenocim u Naisu, ujutru majstor konstatuje preko dijagnostike da je crkla elektronska dizna..i sad, zovi servise sve moguce piaggove u srbiji niko nema prokletu diznu..dok moj matori nije licno otisao u YUBC neki piaggio servis gde su oni slucajno nasli jednu jedinu na stanju u srbiji, iskesirao 100 evra za taj prcmoljak i poslao mi ga nekim autobusom dole..namestimo ti mi to, upali motor i dovucem se kuci ogorcen, ali sad kad pogledam bilo je sjajno, i opet bih isto uradio...malo sam ofrlje napisao ovo, ali slike ce mozda bolje reci..
Ovom prilikom da zahvalim Majstor SRDJANU iz Nisa koji mi je mnogo pomogao, i bez njega tesko da bih bilo sta uradio na motoru, beskrajno mu hvala!
sve u svemu, tura od skoro 2000km, sa motorom od 250cc..potrosnja od 2.7l..ma, sledece godine, kad se vratim iz vojske, planiram suludu, najnebulozniju turu normalnom coveku okacicu naknadno slicice.