Nakon junske vikend vožnje do mora došlo je do ideje da se ode u Mađarsku na jezero Balaton. Dogovor je pao, u 8 mjesecu se ide na Balaton, nismo imali neki plan samo lokaciju ali taman dovoljno vremena da sve isplaniramo. Začetnici ideje Igor, Boris (kum). Igor vrhunski pripremljen za put. Kum Boris Moja malenkost Uz par sastanaka dogovorili smo detalje i pridružili su nam se Dado VooDoo i kolega Boris iz MK Diablos Dogovoreno produženi vikend 3 dana vožnje i dve noći u kampu. Kum je promijenio firmu pa nije imao pravo na godišnji zato je krvlju svojom platio ovaj put, Dobrovoljno je dao krv kako bi dobio 2 dana slobodna. Neka dobra firma poštuju zakon Mašina sprema i stvari natovarene, spremni za polazak. Krećemo u petak rano ujutro oko 4, da možemo i taj dan iskoristiti u razgledavanju Siofok-a. Pred granicu u Gradišci kafa i završni dogovori. Polazak Tankanje goriva u mađarskoj i borba sa kursom mađarske forinte Pauza kada smo prešli u Mađarsku u mestu Barcs, tu sretnemo našeg sugrađanina i uvjerimo se da je svijet baš mali . Put kroz mađarsku je dosadan, sve ravno pa se nismo mnogo zaustavljali. Kako smo se približavali Balatonskom jezeru tako se vrijeme kvarilo i na kraju kada smo stigli u Siofok stigao nas je pljusak pa smo pobjegli na prvu pumpu. Dok smo čekali da kiša stane Neko je sušio gaće na pumpi Srećom kiša je brzo prestala padati a mi smo nastavili prema našoj destinaciji Aranypart Camping, uredan i sređen kamp, za preporuku, ali prvo smo odlučili da svratimo u centar da vidimo šta tamo ima. Vodeni toranj jedan od simbola Siofoka ulaz se naplaćuje. Fontana u centru. Napokon smo stigli do kampa i recepcije u dobrom raspoloženju rezervisali kamp mjesto. Cijena kamp mjesta po osobi nas je izašla za dve noći izašla oko 50KM. Kamp mjesto i postavljanje šatora. Jezero je plitko na ovom dijelu a pijesak je toliko sitan da pluta konstantno pa je jezero oravdalo svoje ime Blatno jezero. Nakon šetnje po jezeru jer je dubina vode do pasa odlučili smo da popijemo pivo na obali pa nazad do grada. Međutim vrijeme kakvo i jeste prevrtljivo dok smo se tuširali počela je da pada kiša i da pojačava, sve jače i jače, kada se malo smirila ja sam otrčao do šatora a ostali su čekali da skroz stane kiša. U šatoru dok sam se presvlačio počela je prava oluja praćena gradom da sam u jednom momentu pomislio da će odnijeti i šator i mene sa njim a voda je počela da ulazi u predsoblje šatora. Na kraju se ispostavilo dobro što sam otišao ranije, uspio sam spasiti svu opremu da ne bude skroz potopljena, barem od kuma i mene ostali nisu tako dobro prošli. Ovo je fotka nakon što se voda poprilično povukla i kada smo već jedan šator premjestili, kada smo dolazili birali smo mjesta ispod drveta da nam bude hladovima gdje je naizgled ravno, ni u snovima nismo mogli očekivati da će se ovo dogoditi. Jedna iz šatora. Papuče koje su mi bile u predsoblju voda je odnijela pronašao sam ih ispod jedog auta kada smo trebali krenuti nazad. U Videu koji smo snimali se vidi šta je bilo na kraju kada je kiša stala. Igor je bio toliko isprepadan da je htjeo sutradan da se vraća kući, Boris isfuran što mu je sva oprema mokra i on je naginjao da se vraćaju kući, ja sam rekao Dadi da kum i ja ostajemo bez obzira na sve. Demoralisani i nakon svađe na recepciji uspjeli smo to veče da rentamo bungalov (120e noć) dok se šatori i stvari ne osuše. Htjeli smo bungalov u startu rezervisati ali su svi bili bukirani uspjeli smo ga dobiti samo petak noć. Kako je dan odmicao kraju tako se vrijeme opet popravilo. Veče opet fantastično sa puno juga kao da je znalo da trebamo sušiti stvari. Za 2 sata sve bilo suvo a nama se raspoloženje poslije par piva popravilo pa smo odlučili idemo malo do centra i šetališta da vidimo kako je tamo. Za siofok kažu da je uvijek dobar noćni provod i centar dešavanja na baltonu, međutim i nije bilo toliko ludilo kao što smo očekivali, a možda i mi nismo bili neke mušterije poslije svog tog puta i svega šta nam se izdešavalo u jednom danu od kada smo stigli. Jedan od uličnih izvođača u svom performansu. Vratili smo se na terasu poopili još koje pivo i skovali plan gdje sutra a Igora odgovorili od povratka nazad kući. Odlučili smo da se podjelimo u dve grupe. Subota Fotka na izlazu iz kampa prije razdvajanja a dan je puno obećavao Kum, Dado i ja smo se odlučili za obilazak oko Balatonskog jezera i posjete gradića Tihany i Tapolca u kojoj ima podzemna pećina u kojoj se može provozati čamcem. Dok smo išli do Tihany-a, dok smo vozili primjetili smo da je vozačka kultura na zavidnom nivou za razliku od vozača u Bosni, skoro svi se pomjere u stranu i propuste te da ih obiđeš Tihany se nalazi na brdu odakle se pruža fantastičan pogled na jezero Debela hladovina za naše ljubimce i zasluženi odmor dok smo mi tumarali po gradiću. Igor i Boris su se odlučili za odlazak do Budimpešte i obilazak njenih znamenitosti. Igor vječito gladan i njegovo oduševljenje kada je klopa stigla. Mi smo poslije Tihany-a krenuli smo da posjetimo i tu čuvenu pećinu u mjestu Tapolca, ali prije toga ganjali smo nekakav lokalni restoran sa lokalnom kuhinjom. Pronašli smo lokalni restoran, konobar ujedno i gazda restorana je izašao u atletskoj majici i šorcu, gdje smo se prvo zapitali da li uopšte ovde ručati ali pošto nam se nije dalo više tražiti i bili smo poprilično gladni ostali smo. Gazda je znao samo mađarski i malo njemačkog a mi samo engleski pa je sporazumjevanje išlo i rukama i nogama ali uspjeli smo poručiti. Supa od nečega i dan danas ne znamo od čega. Za glavno jelo smo razumjeli da je gazda garancija i da je zer gut. Klopa je bila odlična i uspjeli smo se prejesti za relativno male pare. Jedino je salata bila slatkastog okusa. Centar je bio zatvoren zbog održavanja manifestacije povodom dana grada a mi pronašli prikladno mjesto da parkiramo motore i pravac pećina. Zanimljivo je da se ulaz u pećinu nalazi u centru grada, i obilazak traje pola sata do 40min cijena ulaznice 2200 forinti. Red za vožju čamcem. Kada smo napokon stigli i mi na red jedna fotka za razglednice. Voda je plitka i nije puno hladna a pećina je kružna a na pojedinim mjestima jako uska da se moraš rukama povlačiti jer veslima ne možeš zamahnuti, vožnja čamcem traje nekih 10 do 15 min a ambijent je prelijep. Po završetku obilaska pećine odlučili smo malo prošetati po gradiću. I poslušati koncert. Požurili smo nazad jer se kapije kampa zatvaraju u 23h, poslije se može samo piješice ući. Nismo znali da li će ekipa iz Budimpešte kupiti pivo pa smo prvo otišli u nabavku i natovarili kofere pivom, što će se kasnije kad stignemo u kamp ispostaviti kao prava odluka jer su Igor i Boris kupili pivo ali bez alkoholno. Stigli smo u kamp oko 22h i uz pivo sumirali utiske posjećenih mjesta, ekipa iz Budimpešte je stigla ranije čak su se uspjeli još jednom okupati u jezeru. Negdje oko pola 2 smo krenuli na spavanje i tada je nastala ova fotka nakon pola sata i nekoliko pokušaja. Ujutro pakovanje i lagano do centra da popijemo kaficu koja u mađarskoj i nije nešto. U povratku nismo stajali samo da sipamo gorivo, tako da nemamo fotki. Šta na kraju reći za Balaton, zanimljivo iskustvo, ima finih dijelova koje treba obići poput pećine i termalnih voda u mjestu Heviz koje nažalost nismo stigli obići. Putevi su ok, sobzirom kakvi su kod nas, sama ravnica tako da nije zanimljivo za vožnju. Otići ponovo na Balaton? Možda, ali ne u skorije vrijeme. Evo i video na kojem se vide sočni detalji i oluja koja nas je pogodila.

Pozrdav. Imam jedan problem koji je već duže vrijeme postao iritantan i nerješiv. Yamaha FZ6 s2 2008 godište. Pri dodavanju gasa ali samo kada je ručica potegnuta iz nule kretao se 50 ili 100 na sat osjetim jak trzaj, nema laganog ubrzanja. Zamjenio sam lanac i lančanike, obe sajle gasa, štimao dužinu lanca i klirens ručke gasa, vozio kod mehaničara koji mi je rekao da je luft u piksnama korpe kvačila. Skinuo korpu pregledao i odneo je na reparaciju gdje su mi rekli da je kao nova i da tu nema potrebe mijenjti piksne i opruge. Šta sad uraditi da se taj trzaj smanji? Sva iskustava i savjeti su dobro došli. Pomagajte

Žalosno je što ovakvo prirodno bogatstvo propada, imao sam priliku posjetiti i Postojnu i platiti 30e za ulazak u jamu, ljudi su napravili turističku atrakciju koja se uveliko otplaćuje i zapošljava ko zna koliko ljudi. Kod nas prepšteno zaboravu. Evo jedan snimak pećine momci su odradili poprilično dobar posao.

Iz filma

Hrana nam je bila u drugom planu ali lijepo je znati za ubuduće gdje otići

Četvrtak veče, sjedimo u kafani pijemo pivo i kujemo plan kuda za vikend na vožnju, Predlažem da odemo do Drvara da obiđemo jednog druga i usput posjetimo Titovu pećinu, međutim kum se javlja i kaže da je tu negdje oko Bosanskog Grahova bio u nekoj pećini Ledenica i da je ostao bez teksta kada su je obišli, brzo smo proguglali i vidjeli o čemu se radi i dogovor je pao u nedelju idemo u Ledenicu. Hvatamo se telefona i zovemo ostale da vidimo ko bi sve išao da obiđemo ovo čudo prirode. Na kraju nas šestoro krećemo u avanturu. Inače Pećina Lednica (Resanovačka pećina ili Ledenica) se nalazi u selu Resanovci 2,5 kilometra udaljena od magistralne ceste Bosansko Grahovo-Drvar. Prije rata bila je osvjetljena, a krasilo ju je izuzetno bogatstvo pećinskog nakita. U vremenu nakon rata rasvjeta je pokradena, a dio nakita uništen i odnešen. Pećinu čini 13 dvorana ukupne dužine 697,5 metara, a površina 8.477 m2. Preuzeto sa Wikipedije. Subota veče još jednom provjeravam čeone lampe, baterije I svjetiljke. Završavam sa pakovanjem i pravac krevet. Nedelja jutro vrijeme je za pokret. Moj ljubimac Yamaha TDM 850 3vd matora drtina ali radi posao. Poslednje provjere i polazak do mjesta okupljanja. Dogovorili smo se da se nađemo u kafe Buk popijemo kaficu ilagano bez žurbe do odredišta. Naravno uvijek kum kasni i dolazi kada smo se mi već spakovali i spremamo se da krenemo. Ruta kojom smo odlučili da idemo. Idemo preko manjače da iskoristimo krivine i malo saobraćaja i uživamo u putu, u mjestu Čađavica se odvajamo za Ključ, poslije Ključa put ravan sa dugim krivinama za uživanje, preko oštrelja do Drvara gdje sjedamo da popijemo kafu a neki i da doručkuju. Nastavljamo dalje prema Bosanskom Grahovu i odredištu, ubrzo dolazimo do table i odvajanja sa glavnog puta i krećemo prema pećini. Nakon 1,5 km dolazimo do table na drvetu koja nas vodi nekim malim uskim putem do pećine a priroda polako uzima i taj put sebi jer je šuma uveliko zauzele svoje mjesto sa obe strane puta. Da napomenem asfalt je skroz do parkinga pred pećinom. Put od Drvara prema mjestu Resanovci. Parking pred pećinom i vesela ekipa na okupu. Pećina je 1979. godine otvorena za posjete i tada je imala rasvjetu, 2014 godine je staza malo renovirana. Mapa Pećine. Ulaz u pećinu Potreno je 100 godina da stalaktit naraste za 1cm. U jednom momentu smo svi pogasili svjetla, stajali u krug na dohvat jedni od drugih, u životu nisam video veći mrak ako se tako može reći . Kasnije nam je kroz glavu prolazilo šta da smo ostali bez svjetla, ipak smo došli pripremljeni za ovu avanturu. Kolektivna fotka prije gašenja svjetla. Tragovi čađi u stagnitu posledica paljenja vatre u pećini. Oštećeni dio staze, ima ih na još par mjesta ali prohodno. Pokušaj da se prikaže kolika je prostorija i ja kao model Izlaz iz pećine Poslije obilaska svratili u Drvar na roštilj. Dok čekamo klopu. Tankanje goriva u povratku kući, fotograf glavni i odgovorni za obilazak ovako prelijepog mjeta kum Bors. Sigurno da ću još koji put obići ovo mjesto i mjesta slična ovome. Nadam se da ćete uživati u mom prvom putopisu kao što sam i ja uživao i da će neko sa ovog foruma obići ovo mjesto.