Jump to content

Moto Zajednica

Borko87

Članovi
  • Broj tema i poruka

    76
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Profile Information

  • Pol
    Bez odgovora
  • Motocikl
    Honda CM125, Honda CBR 900 (919) RR

Poslednji posetioci profila

Sekcija koji prikazuje poslednje posetioce ovog profila je isključena i ne prikazuje se ostalim članovima.

Borko87's Achievements

U prolazu

U prolazu (1/6)

43

Reputacija u zajednici

  1. Ovo, satro, provokacija neka sa baby bajkom?
  2. Pih, glupavi photobucket.. Sad vidim da je prekoracen bandwidth za ovaj mesec. Uplaticu ovih dana za unlimited bandwidth jbg.. Imate preporuku za neki drugi servis za slike?
  3. Leto i Aspen zajedno nemaju mnogo smisla, zar ne?! Sta rade ljudi tokom leta na Planini? Slobodno vreme se svodi na setnju rutom : Butik – Restoran – Galerija – Bar – Butik uz rekreaciju sto podrazumeva uglavnom dzoging, bajking i hajking . Pomalo su mi smesni bili ljudi koji se ‘vestacki’ trude da se bave nekom od ovih vidova rekreacije. Mislim na ljude koji potrose hiljade dolara na opremu a posle 10 minuta vec zasednu da pojedu , popiju nesto i odmore..I tako svakog dana. Aspen je totalno bicycle friendly mesto, veliki broj ljudi koji zive u samom Aspenu gaji ljubav prema biciklizmu. Colorado je domacin jedne od najpoznatijih biciklistickih trka USA PRO Cycling challenge (http://www.usaprocyclingchallenge.com/) , a Aspen/Snowmass je jedna od glavnih etapa visednevne trke koja se odrzava svake godine i privlaci veliki broj gledalaca, TV ekipa, sponzora i paznju javnosti. Zitelj Aspena , cuveni Lens Armstrong je jedan od zacetnika ideje da se krene sa realizacijama ove trke u znaku secanja na Coors International Bicycle Classic trku koja se odrzavala u Coloradu 80ih godina. Sto se tice hajkinga , postoji ogroman broj hiking trails-a u blizini Aspena. Saznajemo da postoji mnogo toga sto treba videti pre nego napustimo Aspen. Upoznali smo ljude sa nasih prostora tako da smo imali drustvo tokom obilazenja nekih od tih mesta. Malo teze je isla organizacija za uzimanje istog slobodnog dana jer smo svi radili na razlicitim radnim mestima i imali drugacije rasporede. I to se da resiti, odredjuje se dan za izlet. Ustajemo vrlo rano, Shone i ja odlazimo do aerodroma na Aspenu i u Hertzu rentamo auto. Covek koji radi rece da ima jedan ‘’cute little car’’ za nas po lepoj ceni. Uzimamo sva moguca osiguranja koja postoje i cenom smo i dalje zadovoljni. Odlazimo doma po Mihaelu, usput i po Dzeksona (Marka) koji je spavao kod drugova na Aspenu jer tu povremeno radi. Njega (i jos puno njih) smo tokom leta upoznali na Aspenu. Jednodnevni izlet moze da pocne Rav 4 tesko da ljudi u Srbiji smatraju za mali auto Prvi cilj za danas – Maroon Bells! Maroon Bells su dva vrha (Maroon i North Maroon) Elk planina, visoki preko 4300m. Pretstavljaju jedan od simbola celog Kolorada. Ovo ‘’Bells’’ upozorava na smrt mnogih planinara koji su u proslosti izgubili zivote pokusavajuci da pokore ove vrhove. Mi se ni ne trudimo da ih pokorimo, vec idemo da ih posetimo i divimo im se iz daleka. Put kojim putujemo je zatvoren tokom zimske sezone , kao i tokom veceg dela jeseni i proleca. Ovaj put je bio otvoren za privatna vozila. Inace se moze doci samo shuttle busevima odredjenim za tu namenu. Receno nam je da svake zime neka lavina zatrpa neke delove ovog puta! Penjemo se, nazire se nas 1. cilj… and… voila!! Neko vreme se divimo se pogledu na Maroon Bells. Postoji mnostvo hiking trail-ova od kratkih i lakih pa do superteskih koji vode do ‘zvona’. Gledamo kartu i biramo neku optimalnu varijantu - Maroon Lake and Creek Scenic trail: One-way distance: 1.5 miles Difficulty level: easy to moderate Approximate round-trip hiking time: 2 hours and 15 minutes. Staza vodi uz desnu obalu Maroon jezera i penje se u pravcu Maroon Bells-a. Slika dovoljno govori o providnosti vode i cistoci jezera! Na zadnjem kraju jezera dabrovi su izgradili jazbinu. Odatle staza nastavlja uz reku (Maroon Creek) probijajuci se kroz drvece, siblje, rastinje, divlje cvece i kamenje. Dolazimo do dela koji je u prolecnim mesecima verovatno pod vodom koja se sakuplja od brzaka formiranim topljenjem snega sa okolinih vrhova. Odavde mozemo nastaviti dalje novom stazom koja vodi navise do Crater Lake-a ili drzati se nase rute i kroz sumu Aspena (Breza) se vratiti nazad. Kako imamo jos mnogo toga videti za danas, odlucujemo da se drzimo nase rute. P.S. Crater Lake smo ostavili ostavili za neki drugi put, a vec sl. godine (2012) smo ga posetili. Put ka tom jezeru i samo jezero izgledaju ovako. Pogled na Maroon Lake sa visine. Crater Lake. Vracamo se ka Maroon Lake-u. Marko a.k.a. Dzekson Maroon Lake again.. Vracamo se opet istom stazom na pocetak jezera, bacamo jos jedan pogled na okolinu i velicanstveni Maroon Bells. Pozdravljamo se sa ovim fenomenalnim mestom, obecavamo da cemo se videti jos neki put.. (obecanje smo i odrzali) Ok, idemo dalje.. sl ‘stanica’ je Weller Lake! (2900m nv) Staza koja vodi do jezera se nalazi pokraj puta koji vodi na Independence Pass (3,687 m) i od nas je udaljena 15ak milja. Kratka je i laka (0.6 milja) tako da brzo dolazimo do 2. cilja za taj dan. Tog leta pazarim GoPro, pa se Shone zanimao usput.. Zanemarite Rihanu u pozadini, obicno slusamo Maiden-e Sedimo na stenama, gledamo u jezero i pricamo o svemu sto nam se desavalo do tog momenta u Americi. Slazemo se da smo zadovoljni celokupnim iskustvom. Inace, jedna od vesti u medijima tih dana je bila da internacionalni (work and travel) studenti strajkuju u onom malom mestu gde smo mi prvobitnim planom i ugovorom trebali da radimo. Nezadovljni su ponasanjem nadradjenih, platom, smestajem i uslovima. Mi smo u tom trenutku imali fin novac na racunu za nase pojmove, bili smo manje-vise zadovoljni poslovima koje radimo, i imali gajbu sa bazenom i djakuzijem Izgleda da sreca prati hrabre. Shone i ja razmisljamo da se bucnemo. Voda mami koliko god bila hladna. Ja sam se uverio da je stvarno ledena, Shone je ipak iskulirao. Izgustirali smo Weller lake, vreme je da idemo dalje. U blizini se nalazi nesto vrlo zanimljivog imena - Devil’s Punch Bowl. Ovde je Roaring Fork reka nasla put kroz stene formirajuci grotlo iznad kojih se izvijaju litice izmisljene za cliffdiving. Meni nije dosta planinske hladne vode. Nisam znao da li mi je veca frka od visine ili od hladne vode koja me ceka dole Kad mi tad srce nije stalo od hladnoce, nikad nece! Adrenalin roka i to mi prija. Kad sam vec tu, testiram GoPro u blizini vode. Jos neko vreme blejimo po okolini, pa pravac sl. stanica. Hanging Lake je sledece na nasem meniju za taj dan. Udaljeno je 60ak milja. Razmisljali da posetimo Independence Pass, posto nismo mnogo udaljeni od njega ali resavamo da to ostavimo za neki drugi put. Ovo je mozda bila greska jer Independence Pass nikada nismo ni videli vise, a bio nam je 10ak milja udaljen. Hanging Lake se nalazi u suprotnom pravcu. Evo linka za Google maps, radi orijentacije gde se sta nalazi: https://goo.gl/maps/uxcme Krecemo se State Highway-om 82 sve do Glenwood Springsa. Put sve vreme vodi nanize u dolinu. Prolazimo kroz mesta Bassalt, El Jebel, Carbondale. Kako se silazi nize i nize, tako se gubi sav onaj mondenski osecaj sa Aspena. Mesta ne deluju vise tako sjajno, vec nekako sumorno. Ljudi takodje. Mnogi rentaju u ovim mestima smestaj posto je mnogo jeftiniji, pa svakog dana putuju par sati do Aspena/Snowmassa gde rade. Deluje mi da ima vise Latinoamerikanaca (uglavnom Meksikanaca) nego Amera po ovim mestima. U Glenwood Springsu nam se pridruzuje Suza, Markova (Dzeksonova) drugarica i cimerka. Zive u hostelu, uslovima nisu odusevljeni, ali im cena odgovara. Dzekson cesto putuje na Aspen jer je tamo nasao 2nd job, pa ponekad noci i kod nas. Od Glenwood Springs-a do mesta odakle krece uspon do Hanging Lake nam treba jos 10ak milja Interstate-om I70 koji vodi kroz Glenwood kanjon. Ostavljamo Toyotu na parking i krecemo da se penjemo. Staza koja vodi do Hanging Lake prati Dead Horse Creek (potok) u duzini od oko 2km, i ima visinsku razliku od oko 300m. U geoloskom pogledu ovo mesto je fenomen jer poseduje obalu koja je jedna od par na svetu koja je formirana talozenjem travertina. Travertin nastaje mnogogodisnjim rastvaranjem krecnjaka i nastanjuje se po stenama i balvanima u okolini jezera.Jezero je proglaseno za nacionalnu prirodnu znamenitost. Od svih trail-ova danas, ovaj je bio najzahtevniji. Blizu smo. Kad smo stigli do jezera, vec je bilo mracno, pa su fotke malo losije. Nas ‘idiot’ nije mogao da ‘ispegla’ fotke zbog slabog svetla. Evo i cele ekipe! GoPro (Hero 1) se jos losije snalazi u mracnom okruzenju, mada ipak je on namenjen za druge stvari. Koristio sam nedavno GoPro 3ku-Black Edition i odusevio se napretkom. Verujem da je tek predstavljena 4ka bomba, tako da je vreme da razmislim o upgrade-u Vidimo znake koji pokazuju da se u blizini nalazi Spouting Rock – mesto gde okolni brzaci formiraju vodopad koji izlazi kroz krecnjacke stene. U ovo vreme (kraj septembra) vodopad je vrlo slab. Kazu da je enorman odmah posle zime kad se sav sneg sa vrhova otopi i krene da tutnji kroz ove stene. Nama je i ovo sto vidimo bilo sasvim dovoljno da budemo zadovoljni! Sad se vec dobrano smrklo. Resimo da malo pozurimo, jer nam je mrak za petama, nemamo lampe, a ici nocu po onim stencugama i nizbrdici nije najpametnije. Kratki predah. Verni saputnik nas ceka! Iskreno, zgotivili smo Rav4! Shone i ja smo bili vozaci i slozili smo se da nam se dopada voznja Rav-4ke. U ovom nasem cedu je kucalo ‘srce’ sa cetiri cilindra zapremine 2.5 litara. Prava mera! Dovoljno potentan za preticanja, a nije neki potrosac u odnosu na ostale americke ale koje smo zaobilazili. Sa cenom goriva u USA tankanje Toyote je bio uzitak. Automatski menjac je prava stvar za duza putovanja! Ovaj je radio vrlo glatko, bez bilo kakvih trzaja; mozda nije tako brzo ‘saltao’, no nije ovo Lambo! Umorni smo, treba stici do Aspena tj Snowmass-a. Kraj putesestvija za danas. ..... Ili ipak nije? Iako umorni mi bi jos negde/nesto da radimo/vidimo. A sto ne bi smo otisli do Denvera?! Navigacija kaze 160 milja (oko 250km). Vec je dosta kasno ali u nama preovladava avanturisticki duh i resismo da odemo do Denvera. Sta li cemo tamo da radimo u sred noci/jutra ko zna.. Zato je valjda zanimljivo Na prvoj pumpi (7 eleven) tocimo gorivo, boost-ujuemo se energy drink-ovima i pravac Denver! Posle skoro 3h puta stizemo u downtown Denvera, parkiramo ljubimca i krecemo bez nekog plana da setamo. Downtown je sablasno pust! Pored nekolicine beskucnika koji su mirno spavali na plocnicima, apsolutno nikog nismo videli. Znam da downtown svakog veceg americkog grada cine zgrade u kojima ljudi uglavnom rade, a redje zive, ali da apsolutno nikog ne sretnemo je stvarno bilo cudno! Colorado State Capitol Building (kancelarija guvernera Kolorada se nalazi ovde) Denver Art Museum – jedan od najvecih muzeja izmedju zapadne obale i Cikaga. Daniels & Fisher (D&F) Tower – najvisa gradjevina (99m) izmedju Misisipija i Kalifornije u vreme izgradnje 1910 godine. 16th Street Mall – glavno setaliste duzine od oko 2km okupirano restoranima, raznim radnjama, hotelima… Nigde nikog Bleja po Denveru oko 2 ujutru.. … Posle nekih 2 sata setnje po asfaltu Denvera krecemo kuci. Iako smo vrlo umorni u trenutku kretanja nam se ne spava. To se menja u narednih 20ak minuta tako da jedva ostajemo budni za volanom (smenjivali smo se Nenad i ja) uz pomoc kafa i energetskih napitaka. Ostavljamo Dzeksona i Suzu u Glenwood Springsu. Krevete nismo ni namestali, utonuli smo u san pre nego sto smo dodirnuli jastuke. To je to narode sto se tice izleta u blizini Aspena. Od tog dana nam je preostalo da cekamo dugih 10 dana da bi krenuli na nas BIG trip po Americi. Gotovo sve je vec bilo bukirano i isplanirano. Jedva cekamo dan kada cemo krenuti! O tom putovanju cu pisati u narednim postovima. P.S. Dugujem jedno izvinjenje svima koji su cekali ovoliko dugo na nastavak putopisa. Sledeci postovi ce u svakom slucaju stizati dosta brze, iako ce mi i za njih trebati vremena. Pozdrav!
  4. Aspen. Da me je neko samo ‘bacio’ tamo i da pritom ne cujem engleski i hispano jezike, pomislio bih da se nalazim u St. Moritzu ili nekom slicnom fensi skijaskom mestu smestenom na Alpima. Mesto je prepuno ‘high end’ , ‘fine dining’ restorana, galerija skupih umetnina, butika visoke mode, antikvarnica... Svi dobro poznati hoteli visoke kategorije su tu – Ritz, Hyatt, St. Regis, Marriot itd. ali oni na Aspenu nisu u obliku megalomanskih zgrada vec su to gradjevine sa ukusom koje se uklapaju u ambijent Aspena koji se sastoji od uglavnom niskih objekata. Aspen ‘lezi’ na 2400m nv. Na planinskim obroncima oko Aspena krije se veliki broj luksuznih privatnih vila ciji su vlasnici ‘svetske face’, proslavljeni sportisti, glumci, razna TV lica, vlasnici ogromnih kompanija. Aspen je najskuplje mesto za kupovinu nekretnina u USA. Kriminal na Aspenu gotovo da ne postoji.U vazduhu se oseca da treba imati novca ako hoces da boravis ovde i budes pripadnik Aspena. Porez na Aspenu je veci u odnosu na ostala mesta u Coloradu. Aspen znaci ‘breza’.Velika je posumljenost brezama u tom podrucju, pored cetinara, naravno.Nekad je bio rudnik srebra, a danas ‘igraliste’i ‘second house’za bogate i slavne. Osim za bogatase, Aspen postaje dom mnogih sezonskih radnika koji rade u restoranima, hotelima i sl. Aspen je bio i moj dom naredna 3 Meseca. Rekreativno se bavim snowboarding-om vise od 10 godina, a na Aspenu sam proveo 3 letnja meseca. Eh zivote.. Jednog dana nadam se da cu i ja osetiti Aspenski ‘fresh powder’- svez sneg koji napada je kao prah a to je prava stvar za ljubitelje free-ride skijanja i snowboarding-a. Evo i jednog GS-a, ipak je ovo bajkerski forum Shonetovo radno mesto – Casa Tua (povremeno i moje) http://casatualifestyle.com/aspen/ Javni toalet i to kakav. Napaja se preko solarnih ploca na krovu. Unutrasnjost moderna. Mirise jos malo pa kao u parfimeriji. Neverovatno. Vatrogasni dom – nisam skontao da li je u funkciji ili je satro samo muzej.Vatrogasna vozila su old-timeri u perfektnom stanju i cine mi se da sluze samo za izlozbu Znam da sam slikao kad su kapije doma podignute ali ne mogu da iskopam slike Zardjali objekat koji stoji na ulazu vatrogasnog doma je deo World Trade centra unistenog u (navodnom) napadu na NY 11.09.2001. Sada par reci o poslovima koje smo radili i o smestaju u kom smo boravili. Ovaj deo nije tako sjajan, ali su se kockice na kraju sklopile. Posto mi svesno nismo otisli u selendru u North Carolina-i gde smo ugovorom bili vezani za posao i na osnovu tog ugovora dobili vizu, desilo se ono sto smo ocekivali. Nas status u USA je bio kompromitovan jer je poslodavac obavestio nadlezne da se mi nismo pojavili na poslu i da se nadalje vodimo recimo kao imigranti ‘na crno’. Resenje je u tome da se u vrlo kratkom roku nadje posao na Aspenu i da se napravi ugovor sa poslodavcem. Ugovor se salje nadleznoj agenciji koja stupa sa poslodavcem u kontakt koji treba da potvrdi da smo mi zaista njegovi zaposleni. Ovo uopste nije bilo lako. Takodje postavljalo se pitanje smestaja jer nismo mogli sve vreme da budemo na grbaci drugu koji je ziveo sa jos par cimera. Smestaj na Aspenu je jako skup, jer prakticno ne postoji los smestaj.Te prve dve nedelje su zaista bile mucne. Isli smo od vrata do vrata trazeci bilo kakav posao, gledali svakodnevno oglase nekretnina. Sto se tice smestaja, svi uglavnom iznajmljuju smestaj na min 6 meseci. Meni je drug sredio probni rad u restoranu u kome radi. To je bilo haoticno iskustvo. Pojavio sam se u kosulji i pantalonama (po uputstvu druga) u restoran na razgovor. Posle par reci na ‘drhtavom’ engleskom sa menadzerom restorana , rekao mi ja da istog trenutka pocinje probni rad. ‘’Radices kao back-server’’. Pomagaces serveru(konobaru). Odradili smo brzi ‘walk through’ restorana objasnjavajuci mi gde sta stoji, kako sta funkcionise(redosled narudzbine hrane, pica, sta se radi ,po takoreci etapama, od dolaska gostiju do odlaska i jos milion stvari) Osecam ogromno opterecenje. Razmisljam u sebi kako u zivotu nisam casu i tanjir podigao sa stola, a sad bi trebalo da radim u fensi restoranu. Brifing pre pocetka otvaranja restorana. To se inace radi svakog dana. Menadzer saopstava koliko rezervacija imamo, na koje goste da obratimo posebnu paznju, koji gosti imaju odredjene zahteve, koji server i back server su u paru i sl. Saopstava osoblju da imaju potencijalnog novog radnika i da se danas ocenjuje moj rad. Upoznajem se sa ekipom koja radi – Ameri, Argentinci, Srbi. Drug mi rece pre pocetka da niko od mene ne ocekuje mnogo, samo da ga pratim i slusam, da pokusam da ne razbijem nista i bice ok. Rece mi da menadzer, inace Amer nemackog porekla, mnogo ceni Srbe jer smatra da su vredni i pouzdani. Zato je i prihvatio (po preporuci druga) da me primi na probni rad.Taj radni dan je nekako prosao, menadzer me je isplatio za taj dan i rece da ce mi javiti da li da dolazim na posao. Tako veliki psiho-fizicki umor odavno nisam osetio. Mislilo sam da nikad necu moci da radim u restoranu takvog tipa. Nista lakse nije bilo ni Mihaeli i Shonetu koji su i dalje lutali od vrata do vrata trazeci posao. Polako ocajavamo. ‘’Sta li nam je ovo trebalo’’ ?? U medjuvremenu je nadjen smestaj.Morali smo da platimo rentu sva 3 meseca unapred.Pare nam pozajmljuje drug. Dakle trebalo bi da zaradimo dovoljno para da vratimo drugu + novac kojim je placen program + ostali troskovi da bi smo bili na 0. Sve preko toga ostaje za putovanja. Totalno nerealno u tom trenutku. ‘’Okej, ako nista drugo, barem imamo djakuzi i bazen u sklopu smestaja .’’ Our home! Smestaj nismo nasli na Aspenu, vec u Snowmass Village-u. Snowmass Village je takodje popularno skijaliste smesteno nedaleko od Aspena, i najvece je od 4 povezanih skijalista koje pripadaju kompleksu pod nazivom Aspen Snowmass. S leva na desno ta skijalista (4 venca) su: Aspen Mountain, Snowmass, Aspen Highlands, Buttermilk. Prevoz od Snowmass-a do Aspena je potpuno besplatan i to shuttle busevima na elektricni pogon. Put traje 30ak min. Predeli koje vidimo voznjom od SM do Aspena. Ceo ovaj kraj je za motore raj - asfalt perfektan, dosta krivina, okolina fantasticna! Teritorija Snowmass-a je prekrivena terenima za golf. Mozete li da pretpostavite koliko nula na racunu morate imati da bi ste postali clan Snowmass kluba?! http://www.snowmassclub.com/ Posao. Cekajuci na poziv menadzera, nastavio sam da trazim posao na drugim mestima. Inace gde god trazili posao svaki poslodavac je duzan da vam dA aplikaciju koju popunjavate i koja ostaje kod njega u arhivi. On po zakonu svaku mora da uzme u obzir ako planira nekoga da zaposli. Yeah Right.. Uglavnom, posle nedelju dana javlja mi drug da me je menadzer ubacio na raspored za tu nedelju! (mozda vas datum buni; nisam bas imao sliku prvog rasporeda inace ovaj je iz 2012 god. posto sam i sl leto radio u istom restoranu) Euforija i trema! ‘’Ma naucicu da radim u je*enom restoranu, nije to ‘rocket science’ ! ’’ Ubrzo su i Nenad i Mihaela nasli posao u restoranima. U pocetku sam bio spor, nesiguran, ali posle nekog vremena sam usao u stos. Menadzer je video da se trudim pa mi je davao sve vise smena. U medjvremenu smo svi nasli ‘second job’ tako da je kinta polako ali sigurno pocela da se gomila. Najvise novca mi je donosio restoran – Ellina. Iskreno, para je bilo neverovatno dobra za nas pojam! Kako smo radili u fine-dining restoranima, gosti su uglavnom bili imucniji ljudi. Baksis (Tips) se smatra obaveznim u USA, a kod nas u restoranu se podrazumevalo da gost ostavi tips min 15% od iznosa racuna! Mnogi su ostavljali i mnogo vise! Pored baksisa, imali smo i solidno placenu satnicu! Radili smo mnogo. Od ranog jutra pa sve do ponoci Iz dana u dan, iz nedelje u nedelju. Ponekad smo uzimali slobodno prepodne ili popodne za prekopotreban odmor. Ne valja biti rob novcu, ali smo tu samo 3 meseca pa zelimo da zaradimo sto vise da bi posle mogli da potrosimo na uzivanje. Ellina. http://www.ellinaaspen.com/ Par mojih i par slika pozajmljenih sa neta. Paklena kuhinja! U svim restoranima na Aspenu u kuhinji rade uglavnom Mexikanci; eventualno sef kuhinje je Amer ali i on uglavnom zna spanski. Posle svakog uspesnog dana, u kuhinji se pila domaca mexicka tequila i meksikansko pivo ‘Modelo’ Inace kad su probali rakiju koju sam doneo iz Srbije, mislili su da hocu da ih otrujem Neki su se posle ‘navukli’ tako da su rezerve rakije brzo popijene Gosti su nam cesto bili poznate face kao npr. Karlo Anceloti, brojni vlasnici bejzbol i nba klubova, Mark Cukerberg i recimo ovaj skromni covek Tako je Shone fino procaskao sa Romanom Abramovichem, cestitao mu na uspesima sa Chelsea-em, prodiskutovao o ceni nafte i gasa na svetskom trzistu, poslao pozdrave Banetu Ivanovicu i savetovao ga da kupi FC Partizan To bi bilo to za ovaj deo. Nadam se da vam prija ovo sto citate i gledate Kontam da ce sl. nastavak biti o izletima u blizoj i daljoj okolini Aspena, a okolina je zaista zivopisna i mislim da vredi videti sve to! Uskoro se bacam na posao! Pozdrav
  5. Uhuhu Bas mi je drago da sam vas zainteresovao! @spanta - Upravo se vratih sa staza, zubi su sanirani za danas Rad na nastavku je u toku. @aca-pn - Hvala, iskreno mislim da hocu @kawa - I ja sam to radio pre odlaska u USA a i dan danas gvirim u razne krajeve sveta preko Google mapa i mastam o nekim novim avanturama. U pravu si da itekako tamo nije sve divno i krasno; bilo je trenutaka gde sam se osecao kao da sam pogresio zato sto sam se usudio na ovaj potez i u tim momentima mi je Srbija neverovatno nedostajala. Ipak na kraju iskustvo koje donosi boravak tamo je nezamenjljivo i svakako bih opet to uradio. I jesam 2012. godine sam opet otisao putem Amerike, ali to je tema za mozda neki drugi putopis. @prof. miomir - samo napred, preporucio bih svakom @hard_rock - To je bila i nasa ideja. Taj novac bih svakako potrosio negde, tako da nismo uopste stedeli na putovanja. @caja - neplanirani troskovi uvek postoje, valjda je to tako kad zivis u Srbiji ili na Balkanu Nadam se da ce te ovo sto pisem motivisati da i ti jednog dana posetis USA Kontam da sl. deo izbacujem najkasnije sutra uvece. Pozdrav!
  6. Na pocetku da kazem da nema mnogo motora u ovoj prici.Mozda ce ova moja pisanija nekome posluziti u slucaju da planira obilazak Severne Amerike.Ako nista drugo, posluzice nadam se za razonodu u ovim jesenjim danima.Cesto dolazim ovde trazeci neko fino stivo za citanje, jer meni mnogi putopisi ovde sluze kao knjiga pred spavanje. Iako nemam velike sposobnosti literarnog izrazavanja a ni pravljenja vrhunskih fotki, nadam se da ce vam se sve ovo svideti. Krenuo sam da pisem jednostavno zato sto ne bih voleo da zaboravim taj lep period mog zivota. Pozdrav! USA 2011 ‘’Brate, hocemo li u Ameriku’’? Kad cemo ako ne sad?! – pitao je mene, pre vise od 3 godine moj tadasnji cimer i jedan od mojih sadasnjih najboljih prijatelja Nenad. U to vreme, bili smo studenti Stomatoloskog Fakulteta, univerziteta u Krajovi(Rumunija). ‘’Hocemo, idemo’’!! Te 2011. Godine, prijavili smo se na ‘’Work and Travel’’ program. Od prijavljivanja na program do odlaska u USA nas je delilo par stvari: nalazenje sredstava za celu tu avanturu, polaganje dobrog broja ispita, odlasci u ambasadu na razgovore, nalazenje posla I smestaja preko agencije i jos nemali broj stvari. Posto je ovo ipak putopis, gde cu se koncentrisati na mesta koja smo obisli, necu mnogo o tome kako nije bilo lako sve to postici. Bilo je tu dosta stresa i cimanja oko gomile stvari, ali kad se nesto zeli, volja nadvladava sve ostalo. Nas plan je bio da 3 meseca radimo i onda poslednjih mesec dana napravimo jedan lep krug po Americi. Ugovorom nam je bio obezbedjen los i ‘tuzan’ posao u nekoj selendri u North Karolina-i. Smestaj skup i los. Prevoz do i od posla takodje. Mogucnosti za drugi posao - 0. Videli smo koliko ima sati i jos pre odlaska u USA (za vreme frke oko ispita) odlucimo da se tamo ne pojavimo nego zapalimo dalje – Aspen (Colorado). Ljubitelji zimskih sportova sigurno znaju o kakvom mestu je rec. Drug radi tamo u restoranu i rece da ne bi trebao da bude problem da nam pomogne da nadjemo solidan posao. OK, idemo na Aspen. Dan polaska. Istog dana polozen je i poslednji ispit. Prtljag spreman. Uz poneko pivo srdacno smo ispraceni od strane naseg drustva. Vidimo se za 4 meseca! Taxi>Zeleznicka stanica>Bukurest>Aerodrom ‘Otopeni’, i uvece 29.06.2011 odletesmo putem Severne Amerike! Let Bukurest-Rim-New York. Do Rima nekih 2 sata. U Rimu cekamo na let ka NY par sati. Pricamo, malo cutimo zamisljeno, opet pricamo. Ekipa - Nenad(Shone), Mihaela i ja. Let do NY prolazi brzo I lagano. Osecanja se mesaju, u glavi se svasta vrzma. Sta li nas sve ocekuje naredna 4 meseca? Prvi put na Americkom tlu. Na aerodromu John. F. Kenedy (mislio sam da je aerodom u Frankfurtu veliki ) nas docekuje moj kum Dejan. Radi kao programer. Kancelarija mu je u samom srcu Menhetna. On sa suprugom i sinom zivi u lepom i mirnom kraju u New Jersey-u, ‘’prekoputa Menhetna, sa druge strane reke Hudson. O New Yorku cemo kasnije, posto nam je to bila jedna od destinacija za putovanje na kraju programa. Prolazimo kolima kroz Queens. Ne mogu da ne primetim da je klima na MAX , sto sam kasnije primecivao i u ostalim delovima USA.. Nebitno da li je to supermarket, automobil, picerija, klima uredjaj je uvek ‘’u fulu’. Sutradan letimo za Denver( Kolorado) za koji nam je moj kum rezervisao let jos ranije, kad smo mi odlucili vec da nam je cilj Aspen. Uvece je organizovana fina sedeljka u znak dobrodoslice za nas i u znak odlaska moje sestre od ujaka, koja se sutradan vracala u Evropu.Bila je u NY na praksi, u to vreme student pedagogije u Swiss. Lepa prilika da se ispricam sa nekim sa kim sam delio detinjstvo.Inace kum iz hobija proizvodi vino i pivo. Nisam veliki poznavalac, ali mi nije trebalo mnogo da shvatim da je neverovatnog ukusa i jedno i drugo. O tome cemo opet kasnije Zao mi je sto nemam slike od te veceri. Ok, budimo se, opet na aerodom ali ovoga puta – La Guardia. Pozdravljamo se sa kumom, jedva cekamo da se vidimo za 3 + meseca i upoznamo New York. U Denveru nas ceka Nenadov zet Vlada. On je covek, prosto receno - naucnik. Zavrsio je fiziku u Beogradu, i resio da krene van granica nase zemlje. Radio je neko vreme u Zenevi. Sad radi u nekom institutu i bavi se istrazivanjem u oblasti solarnih celija, energije sunca i sl. ako sam dobro shvatio. Aerodrom u Denveru je gotivan. Krov se sastoji od velikog broj kupola bele boje kroz koje prolazi velika kolicina svetlosti. Na svakom koraku mozete da vidite ineteresantne statue , makete aviona, murale na zidovima. Zanimljivo stvarno. Inace Denver ima nadimak Mile-High City, nalazi se na visini od jedne milje iznad nivoa mora. Nocimo u Goldenu, finom i tihom naselju smesteno u blizini Denvera. Denver smo posetili kasnije u toku naseg boravka u USA i bice reci i slika o tome.Provodimo ceo jedan dan sa Vladom i to se svodi na rostiljanje, bazen, djakuzi, pivo. Not bad! Svanulo je novo jutro. Krecemo na Aspen. Vozi nas Vlada. Tamo cemo provesti naredna 3 zanimljiva ali radna meseca.Pre glavnog velikog putovanja na kraju tog tromesecja imali smo vremena za poneki izlet van Aspena, koji su bili vrlo interesantni. Od Denvera do Aspena nas deli oko 200 milja voznje, sto je smesna miljaza za americke standarde.U toku voznje sve vreme gledamo u Rocky planine (popularno Rockies) - najveci planinski lanac u Severnoj Americi koji se proteze od British Columbia-e (Kanada) na severu, sve do dalekog juga – New Mexico(USA). Prolazimo i kroz EisenHower tunel - jedan on najvisih tunela na svetu, namenjen drumskom saobracaju. (3,401 m) Ono sto mi je bilo zanimljivo je to da pored puta postoje trake za kamione (Run away truck rampes) kojima otkazu kocnice. Te trake su u stvari uzbrdice kako bi kamion mogao da uspori tj stane. Inace pravci koji idu sve vreme nizbrdo su stvarno dugi pa verujem da je veliko opterecenje na kocnicama. Ako me neko nije razumeo - http://en.wikipedia.org/wiki/Runaway_truck_ramp Aspen! Stigli smo. Nastavak sledi… P.S. Uvod je mozda malo bio konfuzan. Ipak se sve to desilo pre 3 godine. Na kraju tog ludog i radnog leta’odradili’ smo road trip gde smo posetili i upoznali Moab Desert u drzavi Juta(Utah), Grand Kanyon(Arizona),Las Vegas, Los Angeles, provozali Highway 1, koji ide tik uz prelepu obalu Kalifornije i smatra se jednim od najlepsih puteva za voznju; posetili Santa Barbaru, Santa Monicu, Monterey, cuveni San Francisco. Naravno za kraj smo ostavili NY. Nastavak sledi.. Pocetak je malo nespretan ali tu je cisto da zagolica mastu.Evo par fotki kao sneak peek necega sto vas ocekuje nadalje
  7. Prodajem: Nikon D5000 (25000 snimaka) Objektivi: Nikon 18-55mm i Nikon 55-200mm Blic SB600 Battery pack + 4 baterije za telo (2 potpuno nove) Punjac Daljinski okidac Torbice za objekiv i blic. Perfektno ocuvan i koriscen u studiju. Cena: 600e Pozvati na 063 409 741 ili 064 15 44 359
  8. Bravo, decko, bravo!
  9. Borko87

    Balkanezija

    Svaka cast momci!! Skroz me oraspolozilo ovo
  10. Danke, danke! Ajde ja cu reci ovde naziv nove teme, a zaduzeni neka lepo postave novu temu.. Muljaz, jesi smeker, glasao si za moju fotku Nova tema : " Stres "
  11. Hvala! Slika je samo resizovana, dakle nikakva obrada.. aparat Canon A580is. Slikano u Francuskoj.. Skijaliste Auron.. Cek' sad bih ja trebao da zadam novu temu ili?
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja