DAN 5 Budimo se u svitanje, uvece smo se spakovali,smestaj u Sarandi rezervisali, kako dolikuje sa domacinom pozdravili, ostalo je samo na Suncu da izadje i da zarolamo ka Ulcinju tj.granici. Odlucili smo se za rutu Drac-Valona-Saranda. Praznim, lepim, vijugavim putem brzo stizemo do prelaza gde nas doceka albanac na malom "radnom" skuteru i na tecnom albanskom poce nesto da mi prica, a gestikulira kao da ga neko juri. Sreca pa sam kao mali igrao dosta pantomime i shvatih da nas upucuje na kapiju pored kucica koja je namenjena nama i nama slicnima. Dok smo se cudili nacinu prolazka, granicari se malo obacivase nasim dokumentima i eto nas u Albaniji. Moram priznati cudan ali izuzetno praktican nacin da se udje u drugu drzavu. Do Draca sve manje-vise uobicajeno, Drac mi se ne urezuje u pamcenje, verovatno nema ni po cemu ali mi se zato deonica Drac-Valona urezuje. Kao autoput pun kruznih tokova, semafora, bocnih (makadamskih) ukljucenja, po malo sludjenih Albanaca. Jedan ispred nas je u punoj brzini pokusao da skrene na jedan makadam, pa je valjda shvatio da ili nece uspeti ili da to nije njegov put, onda se uz skripu guma i filmski drift pokusava vratiti na autoput, e tu je ili izgubio kontrolu totalno ili shvatio da ni to nece uspeti i na kraju zakacio malo off-a pre nego sto se uz zemlju i busenje definitivno vratio. Bilo kako bilo tom trasom bih opet samo u slucaju nuzde. Posle svega toga dolazi Valona koja odaje utisak jednog jako uredjenog, prijatnog, ozbiljnog turistickog mesta. Tu se iznenadjeni prizorom zaustavljamo radi hrane i kafe. Bilo je dosta ljudi, plaza, setalista, kafici, palme, hoteli, sve je onako kako bas treba biti, po mom ukusu, mozda malo manje guzve, ali ok, ne moze sve bas biti potaman. E onda sa zadovoljstvom hitamo ka Sarandi, zadovoljstvo nam pruza to parce puta koje izgleda kao da su sh20 prebacili pored samog mora. Zaista je sve na mestu, asfalt, pogled, krivine, sve sem jedne koze koja je ocigledno imala nekih problema, nevezano za nas, i kao opaljena nam skocila pod motor, tj.glavom udarila pravo u prednji tocak. Ali ok, sve ok sem soka, mi u soku, vidim i koza sokirana, mi nastavljamo nepovredjeni, ona gleda za nama zacudjeno. Stizemo u Sarandu, pomocu navigacije lako se priblizavamo smestaju ali ga ne mozemo naci posto nikakvog obelezja nema. Dok cvakam telefon da bih dosao do kontakta vlasnika apartmana, izlazi covek iz kafica prilazi nam poluzabrinut, i ponavlja "help". Prvo pomislih e jbg ode bubreg, salim se, nisam stigao nista ni da pomislim covek vec razgovara sa nasim domacinom, i na neki, ali uspesan nacin nam govori da ce za min doci po nas. Tako i bi, dodje jako prijatan i kulturan momak, na dobrom engleskom nam objasni i ponudi sve, gde da jedemo lepo, gde skupo, gde obilno, gde jeftino, put do mesta koja trebamo videti nece da objasnjava jer ce nas, ako to zelimo, veoma rado odvesti autom, posto kaze da veruje da nam je motora preko glave. Za kraj kaze da nam je za bilo sta dostupan 24h i ode, svaka cast,kazem zeni ovako se to radi. Rasteretismo motor i kaljenje moze da pocne...