Jump to content

Moto Zajednica

Bato ADV

Članovi
  • Broj tema i poruka

    258
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Sve što je postavio član: Bato ADV

  1. ..Posle nekoliko desetina kilometara, nailazimo na pumpu..majstore, toči do čepa.. Radnik na pumpi pokušava da nam sipa benzin.. neće..uzima kofu sa vodom i poliva po pumpi, pa još jednu kofu donosi, pa još jednu..ništa nam nije jasno.. uzima opet pištolj, toči polako benzin..dobro je.. na kraju nam na lošem engleskom odgovara da se pumpa bila pregrejala jer je danas bilo 50 stepeni, pa on tako ohladi pumpu i onda ona proradi..žao mi što ovo nisam snimio, ali nas je ''procedura točenja'' iznenadila i nasmejala..
  2. ..I tako mi stigosmo u neko selo i ne samo da popismo kafu, već i ručasmo..na meniju je bilo ''ovo''..stoji na suncu, na plus 40stepeni i visi pored prašnjave ulice..jedu ljudi, jedemo i mi pa šta nam Bog da.. i račun smo dobili.. (il smo mi bili mnogo gladni, il je ovo bilo jjjako ukusno..)
  3. ..Odmaramo pored puta..mislim da sam čak i na trenutak zaspao...ustajem naglo i kažem Maši i Mariu.. AJDE VODIM VAS NA KAFU! Hahaahha, opšti smeh, kakva kafa nigde žive duše.. Krećemo i posle pola sata vožnje nailazimo na ovoo.. Ne verujemo, ali se ja pravim važan..PA JESAM REKAO DA VAS VODIM NA KAFU..
  4. ..U sred smo ničega..predivno.. Pravimo pauzu, ne verujemo svojim očima..ovo treba doživeti..
  5. Verovali ili ne, počinje pljusak..Nismo stigli da navučemo kišnjake, gde da staneš..Jak pljusak traje desetak minuta..Mokri skroz.. Nakon samo deset minuta od prestanka kiše, suvi smo skroz..i put suv kao da kiša nije ni padala.. tek tada shvatamo koliko su visoke tempersture..ali mi smo se istripovali da smo Afrikanci, pa nam ni visoke temperature ne smetaju..ignorišemo ih..
  6. ..Nastavljamo..počinje prava Afrika.. nije bio pogrešan brod.. Vozimo kroz predele koje sam gledao samo na slikama na adventure sajtovima.. Prelepa pustoš..
  7. ...Krećemo iz Fesa ka pustinji Sahari..Nekih 520 kilometara daleko od Fesa (našom rutom)..Dobili smo informacije od lokalaca da postoje hoteli koji se nalaze u samoj pustinji, te smo mi odlučili da tražimo onaj koji je najdublje sakriven u pustinji, kuda je nekada išla Paris Dakar ruta..Dakle ka mestu Merzuga, pa dublje ka pustinji dokle se može.. Usput svraćamo u mesto Ifran, lepo mestašce koje ima i uređeno jezero.. Dalje nastavljamo prelepim putevima ka parku-selu majmuna..ili kako oni nazivaju Monkey vilage..družimo se sa majmunima, strašna zahebancija.. lude životinje..
  8. ...Svi u gradu Fes su nas upoznali..mada, nerviralo nas je to što su bukvalno na sve načine tražili novac od nas..hoće da nam naplate parking za motor i ako smo samo zastali, hoće da nam sve pokažu ako im damo koji dirham i td.. Grad FES treba obvezno obići..To je Grad koji ima istoriju i ni jednog trenutka tokom boravka nije nam bilo dosadno..naravno, obilazimo znamenitosti, ali idemo i u kupovinu kožnih proizvoda, jer se tu nalazi fabrika kamilje kože..
  9. ...Ujutru rano ustajemo..razmišljamo da li će nas čekati motori.. Dočekuje nas u holu onaj isti momak od sinoć, sada je prenaglašeno ljubazan..kaže nam da ostanemo i da će nam on napraviti doručak, ne treba ništa da platimo..(inače doručak nije bio uključen u cenu)... Na licu ima jednu veliku modricu, neko ga je sinoć pretukao izgleda.. I gle čuda, motori na mestu ne fali na njima niti jedna sitnica, a onaj momak kome smo obećali dva evra sedi pored njih..da li je moguće, sedeo je celu noć tu.. Idemo da nađemo drugi smeštaj, jer planiramo u tom neobičnom gradu Fes da se zadržimo još par dana.. Saznajemo da i ovde ima hotel Ibis, cena manja nego u ovom prevarantskom hotelu, 17 evra po osobi sa doručkom, a sve čisto i uredno..imaju i obezbeđeni parking.. Nakon smeštanja u hotel, idemo u obilazak grada..ceo grad želi da se druži sa nama, a dosta njih hoće na svaki mogući način da nam izvuče neki dinar.. Pojavljuje se neki lik koji se predstavlja kao Muhamed i obraća mi se veoma ozbiljnim tonom..ČOVEK KOD KOGA STE SINOĆ SPAVALI JE MNOGO ZAO ČOVEK, IMALI STE VELIKU SREĆU.. ALI OD SADA NE BRINITE.. Ja sam se u trenutku naježio..iz razgvora sa njim sam zaključio da zna svaki detalj šta nam se sinoć dogodilo..izgleda da se radi o bezbednjaku.. nakon ovog ''slučajnog'' susreta sa Muhamedom, gde god bi pošli u okolini Fesa, on bi se pojavljivao niodkud na nekom malom mopedu i samo nas pozdravio i pitao da li je sve u redu..osećali smo se veoma bezbedno..čak nam je pomalo i postalo smešno da je bukvalno svuda gde smo mi..
  10. ...HOTEL U FESU ZOVE SE RIAD DOHA. Nipošto ne noćite tamo! Radi se o teškoj prevari i pljačkanju turista! Evo ukratko i moje priče.. Smeštamo se u hotel..mračno, prljavo.. Umorni smo i nemamo baš velikog izbora, a i platili smo unapred u celosti.. Nakon što smo se raspakovali, lupaju nam na vrata od soba i kažu ljutito da se spustimo dole u glavni hol.. primećujemo da smo jedini gosti u tom nazovi hotelu.. Momak koji nas je primio uporno se dere i kaže da platimo ..ja pokazujem na mobilnom izveštaj iz banke da smo platili, a on postaje još više neprijatan...situacija traje jako dugo, na vrata od hotela se skuplja nekolicina momaka.. i ako naša fizička sprema i tehničko znanje nisu za bacit, jasno nam je da ako dođe do fizičkog sukoba, teško da ćemo živi izaći iz ovih zidina..a sa nama je i ženska osoba.. mozak ubrzano radi pod naletom adrenalina.. Da smo u Srbiji, znali bi smo, udri prvi, pa šta Bog da..ali.. Ja kažem Mariu da ni slučajno ne vadimo novce, jer ne smemo popustiti..tenzija.. Nakon određenog vremena desetak momaka je već tu ispred vrata.. Odjednom jedan rekao bih najstariji prilazi momku koji nas je primio i nakon toga on kaže da je u redu da ne moramo da plaćamo ništa i da se vratimo u naše sobe.. Auu..razmišljamo da ostavimo stvari i da izjurimo napolje..teško da bi mogli proći živi zid ispred.. vraćamo se u sobe, ali sedim obučen sa nožem u ruci..san me na kraju ipak savladao.. na slici je hol hotela gde se događaj odigravao, a ova druga slika je moja mračna prljava soba..
  11. ...Gde god da prođemo, glavna smo atrakcija.. temperature su visoke i današnjih 350 kilometara pređenih mi je najteže palo od celog putovanja.. kačimo se negde na WIFI i rezervišemo preko nekog sajta hotel..plaćam karticom..daju informaciju da je u samom centru FESa..Ali, predveče stižemo i.. hotel se nalazi u zidinama starog grada..neka zgrada stara nekoliko stotina godina..motori mogu samo do zidina, a nakon toga 200 metara peške uz strme stepenice! Motore moramo ostaviti na ulici! Nalazim nekog momčića koji natuca engleski i obećam mu dva evra ako nam čuva motore do ujutru..tarifu je on odredio.. Već sam se bio oprostio od motora, ko zna šta će nas ujutru sačekati..
  12. A.J. kako se taj heidenau scout pokazao? interesuje me odnos asfalt-off posto vidim da su motori natovareni. koliko km izdrzi, i kako se ponasa po pokrom asfaltu? Scout se pokazao kao jako dobra guma za ovakav tip putovanja.. Na asfaltu je neverovatno dobro držao, a na offroadu je skroz ok (uostalom kao i GS), nije za neki težak off, ali sasvim zadovoljavajuće.. Guma na kiši zna malo da klizne, mora se biti oprezniji u odnosu na klasičnu cestovnu, ali smo mi bili teški pa ni to nije mnogo izraženo.. Mora se staviti malo jači pritisak na onn i drži odlično.. Mi smo prešli blizu 12000km, prednja je i dalje bila jako dobra, a zadnja je mogla još par hiljada..Ove godine planiram put za Mongoliju i namontiraću opet Scout. P.S. odgovaraću na pitanja na kraju, da ne kidam putopis..
  13. ..možda ću preskočiti koji dan i dosta događaja, ali pišem po sećanju i po nekim skromnim beleškama..verovatno kada bi Maša i Mario sada bili tu, priča bi se sklopila malo detaljnije... Vozimo ka gradu Fes, gde ćemo se zadržati tri dana.. vrućina je velika, još uvek se nismo klimatizovali.. duva tako jak vruć vetar, da sam morao da vežbam neku tehniku vožnje tako što jako nakrivim motor i vozim nekako.. nezgodno je kada vetar naglo stane, ili naglo počne jako da duva, jedva se održavam da ne padnem..stajemo na neku pumpu da se sklonimo od vetra.. Ležimo u hladu i gledamo u motore.. Primetih da je na Mariovom motoru mastan kardan..curi negde..kazah to naglas, ali se ni je ni Mario ne uzbudjujemo mnogo..stigli smo do Afrike, boli nas uvo i smejemo se.. Maša se ozbiljno zabrinula i pokušava da sredi kardan vlažnim maramicama.. Nakon pauze, konstatujemo da je pustila malo podloška na šrafu za ispuštanje ulja na kardanu, te pritegnusmo isti i gass dalje..dok curi znači da ima..:)
  14. ..Grad Tanger veoma lep..rekao bih da je mešavina Evrope i Afrike.. vozikamo se po gradu..kidnapuje nas Afričko pleme McDonalds, teraju nas da jedemo BigMc sendvič i da pijemo šejkove.. Jesmo li u Africi, da ne pogrešismo brod?
  15. ..Međutim, ulazimo u grad Tanger i prosto ne verujemo svojim očima.. Moderan grad, dosta veliki..vozimo defanzivno jer je saobraćaj haotičan, a mi se još nismo prilagodili..(trebalo nam je par dana da se ubacimo u njihov režim, a posle smo bili pravi Afrikanci)..Stajemo u centar grada, glavna smo atrakcija..malo smeta što nas svi vuku za rukav, traže novce, nude maramice i sto džidžabidža.. prilazi nam opet neki dobri Marokanac i kaže da je i on bajker i da će nam pokazati jeftin hostel..Umorni, ali srećni, odlazimo u veoma pristojan hostel..Hostel Ibis nalik na Evropske..parking obezbeđen..da li smo u Africi?
  16. ...Nastavljamo mi sada lagano i gledamo ono što smo i očekivali..
  17. Krećemo od granice-luke ka samom gradu Tanger..asfalt loš, puno rupa i kolotraga, put nepoznat, sumrak.. Vozimo lagano..međutim, velikom brzinom nas sustižu i pretiču dva Marokanca na GOLDWINGU 1800, gas do daske, muzika, svetla na njemu kao u Las Vegasu i naravno, ne nose nikakvu opremu, bermude, kaciga bez.. E ovde kreće zaplet ponovo.. Pošto to ranije nisam naglasio, sada ću.. Mario na putovanju ne dozvoljava da ga pretekne ništa što ima dva točka! Ekstremno dobar i iskusan vozač, ali ekstremno lud! Znao sam šta sledi.. Namerno još usporavam, ali Mario kreće za Marokancima! Marioo, u Africi smo..blicam, sviram, ali ne vredi.. narednih pet minuta Mario juri Afričkim nepoznatim putevima neke lokalce koji znaju svaku rupu na putu.. UHHH, nije mi bilo svejedno i ako u njegovu vožnju verujem kao u svoju.. Nakon 5,6 minuta sustižem Maria.. Marokanci su srećom skrenuli pre Tangera u neko naselje.. dobro je..Dakle, to nije Mario, to je Super Mario, protiv sebe ne može..
  18. .. Već su nam na trajektu dali da popunimo neku neophodnu dokumentaciju za ulazak u Maroko nas i motora, te bi tako spremni trebali lako da prođemo granični prelaz.. Iskrcavanje..Carinik nas pregleda i nalazi Mariu nož..Hoće da ga oduzme, a Mario ga ubeđuje da mu treba za jelo i da mu je to jako draga uspomena i pustiše nas nekakoo.. AFRICAAA.. MAŠA, SUPER MARIO I JA STIGLI NA AFRIČKI KONTINENT! RADOST!
  19. ...Rampa od trajekta se spušta, mi palimo motore..i onda nastaje dramaa.. Maša ili Mario(nije utvrđeno ko:) ) su negde ispustili neki papir koji dobijate uz kartu, a odnosi se na prevoz motocikla.. nikako im ne dozvoljavaju ulazak na trajekt bez tog dokumenta.. Tenzija, šta da se radi..ja kažem da se ne nerviraju, sutra ćemo opet kupit nove karte, pa ka Africi.. Maša obilazi ceo taj parking i tu se pojavljuje neki dobri Marokanac i trči ka motorima.. slučajno je našao taj dokument i ukapirao da je neka gužva oko motora i etooo.. idemooo...u zadnji čas.. Hvala mu!
  20. ...Pred put je bilo polemike da li da rezervišemo trajekt putem interneta.. odlučili smo da ipak to ne radimo, da ne nabijamo sebi bespotrebnu tenziju do kada treba stići i slično..što se ispostavilo ispravno..Stižemo u mesto Algeciras(jer smo čuli usput da je povoljnije nego iz mesta Tarifa), raspitujemo se okolo i neki Marokanci nas nauče da kupimo karte za neki trajekt kojim Marokanci idu za Tanger..putuje umesto sat i po, tri sata, ali je skoro duplo jeftiniji.. karta za motor i jednog putnka 84evra.. Radosni smo kao mali majmuni..Africa, here we come! Prije ukrcavanja stajemo u jedan supermarket i punimo motore svim i svačim..voda, sokovi, jela...greška! Ispostavilo se da Afrika nije baš bez vode a i da je sve puno jeftinije tamo.. Probijamo se kroz kolonu i stajemo na čelo kolone za ukrcavanje..euforični smo.. za tri četiri sata ćemo biti na Afričkom kontinentu.. Neki odmaraju na motoru, a neki (Super Mario i ja)bukvalno pevamo i igramo tu na parkingu..
  21. Hvala svima na komentarima.. drago mi je da vam se dopada, jer prvi put pišem putopis..naravno mnogo toga se dešavalo usput zanimljivog, ali neću moći zbog vremena da detaljno pišem, a i dosta se toga zaboravi, jer je ipak prošlo dosta vremena i dosta toga je voženo u međuvremenu..Nakon što završim putopis, raspoložan sam i da odgovaram na pitanja, kako bih pomogao u planiranju nečeg sličnog.. Da, pravili smo solidne kilometraže do tamo i nazad, jer smo većinu destinacija do juga Španije vozili i ranije.. Daa, bilo je još par reportaža o samom polasku, emitovali su na Exploiziv Prva TV..valjda ima još uvek na youtube negde..idemo dalje..
  22. Sviće važan dan.. Mario i ja odlazimo da upakujemo i pregledamo motore, a Maša po doručak.. kako smo znali da Maša mora proći nekom uličicom, Mario seda na sred ulice i glumi prosjaka..Možete zamisliti Mašinu facu kada ga je ugledala.. a on joj kaže, šta ti je Mašo, treba nam para za Afriku..hahah, to nije Mario, to je Super Mario, čovjek pun energije i ludih ideja!
  23. Vozikamo se tako mi tog dana i pređosmo po mojim beleškama nekih 1100 kilometara.. Stigosmo u lijep turistički gradić Granada.. I ako je uveliko pao mrak, ptičice i dalje cvrkuću i proizvode neku prelepu melodiju..Nailazimo na prelijepe komunikatvine Španjolke, al ja slabo zborim Španski, a one slabo Engleski.. Maša se doduše služi solidno Španskim, te nam izdejstvova solidan hostel za neke male novce..Ovde treba ponovo doći..
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja