Jump to content

Moto Zajednica

Bato ADV

Članovi
  • Broj tema i poruka

    258
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Sve što je postavio član: Bato ADV

  1. Aleksandre, HVALA i ovde, javno! To je velika stvar i takva podrška mi puno znači!
  2. Hvala..hladnjak je u povratku kroz Hrvatsku počeo intezivnije da pušta, pa sam čim sam stigao u NS poručio novi u BMW-u.. Stiglo posle nedelju dana, namontirao, odradio komplet servis..zasluzio je.. inace, taj motor vozi sada moj prijatelj i i dalje radi kao singerica, kvarova bez..Mislim da je spreman da ode opet do Afrike i nazad, a sada i zna put..
  3. Hvala svima na komentarima, vidim da se većini svidelo..
  4. Pozdrav..za cenu i kilometre sam gore odgovorio.. Planinarenje (vodiče) nam je prijatelj Rašid završio za nekih 40tak evra jer je vidio da smo odlučni da idemo sami, pa je molio neke prijatelje da daju neku simboličnu cenu.. Inače vodiči deru planinare sa 150, 300 do 500 evra za uspon! Ostalo se ništa ne plaća , nikakve takse i slično.. naravno u selu smeštaj po izboru, svaka kuća izdaje krevete..nije skupo selo.. Ako neko ide, mogu dati kontakt našeg Rašida, dobar je drug i kod njega je bezbedno. Maša je boravila u njegovoj kući sama uz puno uvažavanje..
  5. Hvala.. Ukupna kilometraža od mog polaska iz Novog Sada je bila blizu 12000 kilometara, s tim da sam ja se vozao intezivno i po Srbiji i Crnoj Gori nekih 5,6 dana dok sam sačekao Mašu i Maria..Ja sam potrošio nešto oko 2200-300 evra, a Maša i Mario dosta više jer je njih dvoje pa smeštaj i hrana sve duplo izađe.. može to dosta jeftinije a može i skuplje. Gorivo i trajekt je isti trošak za sve, a hrana, smeštaj i ostalo je već individualno..
  6. Hvalaa.. oni su veći divljaci, veruj.. ali na momente jeste bilo nerešeno, priznajem.. Pozdrav za KV!
  7. Hvala Mile.. Inače, na Sardiniji smo letos ti i ja imali blizak susret u krivini..daaa, to sam bio ja.. al nadam se da smo zakopali ratne sekire.. Pozdrav iz Novog Sada..
  8. Udbaši na mopedima su brinuli o nama za vreme boravka u Fesu i Merzugi, a ovamo ka ''fake Imlilu'' izgleda ni udba ne zalazi.. Možda nisi pročitao, radi se o nekoj ekstremnoj zatvorenoj zajednici...uglavnom, ne idite tamo ni po danu..
  9. Hhaha, daa..piše STOP.. Zanimljivo nam bilo..ima još takvih znakova koji su enigmatični..
  10. Nažalost.. Ne moraš da prevodiš, sve jasno..Dešavalo se toga i pre tamo kako sam kasnije saznao.. Pozz
  11. Ja se slažem da Maši treba dati orden! Ona ima puno povrenje u svog muža Maria, tako da ne pravi pitanje kuda i kako, retkost je to, a znam da joj sigurno na momente nije bilo lako jer žene imaju mnogo zahtevnije potrebe od muškaraca i po pitanju higijene i svega...
  12. Naravno da se sećam tog susreta..bivši policijski RT si vozio ako se ne varam.. Haha, mogli smo zajedno, samo ne znam dal bi RT izgurao offroad, al ne znaš dok ne probaš.. Pozdrav druže..
  13. Hvala Pavle.. Daaa, bili smo smešteni u istom hotelu... Veliki pozdrav!
  14. Hvala.. Da znaš da je Maša najveća carica, šta je sve prošla sa nama, teško da bi koja druga žena joj parirala.. A za put imaš moju podršku, nikad nije kasno...a i ova tura se može mnogo lakše i bezbednije odraditi nego što smo to mi radili. Ako čovek ne ide van ruta kuda idu turisti i ako boravi u malo elitnijem smeštaju, onda je to dosta bezbedno.. e sada, što se tiče njihovog saobraćaja, treba biti jako oprezan jer su nepredvidivi i voze polu ispravna vozila..ali sa tvojim iskustvom, tu problema sigurno neće biti.. Veliki pozdrav!
  15. Hvala..ja krećem u Junu za Mongoliju i za Pamir..pa ako im je zanimljivo, mogu me dodati na Fejsu BJELANOVIC BATO i na Instagram Bato ADV, pa će im nadam se koristiti moja tada sveža iskustva..
  16. ..I tako jedne večeri vozimo nazad preko Fruške Gore..Srećni što stižemo kući, uželeli smo decu, a tužni što se rastajemo i što se završava ova moto avantura.. Do sledećeg putopisa, ekipa vas pozdravlja, vidimo se na cesti!
  17. ..Ne dođoše meni glave ni Sahara ni Atlas ni rabojnici, već palačinke u Španiji..narednih dana vozimo pretežno autoputevima, dosta velike kilometraže prelazimo, a mene tri dana boli stomak od palačinki..nezgodna situacija, mogu vam reći.. Žao nam što napustismo Afriku, al nam opet da se ne lažemo prija ova ''sigurica'' po Evropi.. Kampujemo celo vreme..ljudi nam prilaze i raspituju se odakle dolazimo i kakav je to pesak u flaši Mariu na motoru.. Kada čuju da je pesak iz Sahare, govore nam da ih ne zajebavamo.. Tek tada shvatamo koliko je to ljudima neverovatno da smo bili motorima po Sahari.. Obiđosmo mi u povratku Valensiju, lutasmo po Milanu, te odosmo malo van rute u Pulu na kupanje..
  18. ..Dobismo mi informaciju, ima noćni trajekt ka mestu Tarifa u Španiji..može.. Jurimo mi slalom iz Tangera ka luci, kasnimo mi, ali kasni i trajekt..Kupismo kartu, žao nam što napuštamo Afrički kontinent, ali nakon ukrcavanja počesmo da prepričavamo šta smo sve proživeli i preživeli prethodnih danaa..KAKVA AVANTURA, sami sebi ne verujemo.. Stigosmo u neke kasne sate u prelepi turistički, Grad Tarifa..spavamo pod vedrim nebom na nekoj lepoj plaži..samo su nas policajci probudili da sklonimo motore sa pešačke zone, ali su nam napomenuli da oni tu patroliraju i da su nam motori i oprema potpuno bezbedni..tako i bi.. ujutru doručak, palačinke u nekom surferskom baru pored plaže..
  19. ..Ujutru se vozamo po Kazablanci, tražimo neke igračke da kupimo klincima, jedemo najbolju picu na ovom putovanju.. Polazak za Rabat.. Grad Rabat obiđosmo motorima..nismo nigde posebno svraćali.. Grad je lep i uredan za razliku od Kazablanke..mnogo lepih, elitnih kvartova sa niskim kućama..To je administrativni centar, te nema nekih posebnih zanimljivosti, ali nam je ostavio lep utisak.. Plan je da pođemo sada već nazad ka Tangeru i da se raspitamo da li ima neki trajekt ka Španiji..
  20. ...Krećemo ka Kazablanki..Ako se ne varam nekih 300 tinjak kilometara..Put je pun iznenađenja, kamikaze na sve strane..pada mrak, dosta njih vozi bez svetala..Uzbuđeni smo što ćemo videti čuvenu Kazablanku.. ii stižemooo.. Dugački bulevar..stajemo prvi na semaforu..jedan auto me zaobilazi i staje ispred mene..Obraća mi se da skinem GoPro kameru sa glave..Zašto, nije mi jasno? On još jednom jako ljubazno kaže: ''Skini molim te, ovde ne samo da će ti ukrasti kameru već će ti otkinuti glavu zbog te kamere!!'' Uhhh, dal je ovo moguće..nismo hteli da ispitujemo dalje, stadosmo odmah posle semafora i sklonismo telefone, kamere, navigacije.. Noćna vožnja kroz Kazablanku..vidi se da ima dosta grupica sumnjivih likova..nebezbedan grad..Rešismo da nađemo neki smeštaj sa čuvanim parkingom..Posle malo lutanja, nađosmo neki solidan hotel, te se iscenkasmo za trokrevetnu sobu za 50evra i dva evra za čuvanje motora..Hotel se zove MANAR. Ne noćite u Kazablanci bilo gde, dok sam boravio tamo, naslušao sam se raznih priča, jako opasan grad. Nakon smeštanja u hotel, pođosmo mi u šetnju koja je potrajala..Kazablanka ima elitni deo, koji je nalik na evropske gradove, puno luksuznih hotela i kazina, a ostatak grada prljav i ne ostavlja baš dobar utisak..bili, videli, nemamo želju ponovo.. Držimo se zajedno..slika nemamo mnogo, jer svuda ima sumnjivih grupica pa ne vadimo ni aparate..
  21. ..Odlaze Maša i Mario malo po starom gradu u šetnju, a ja ostajem u bašti jednog lepog kafića da odmaram..ima wi-fi, kafa dobra, valja iskulirati malo ponekad. Doobro ustadoh i ja malo da prošetam, ko zna kad ću opet biti u Marakešu..
  22. ...Stigosmo mi do Marakeša..Trenutna temperatura 42 stepena.. Konačno civilizacija, konstatovasmo..nakon što to izgovorismo, dva momka na skuteru voze živu ovcu.. pa doobro, tako treba , čisto da ne zaboravimo na kom smo kontinentu.. Vozimo se po gradu..gužva, haotičan saobraćaj..Grad je mešavina Evropske i Afričke kulture.. Idemo do Medine, starog grada..obilazimo motorima.. Ulice oko starog grada uske, makadamske uglavnom.. Mario ide ispred mene 30tak metara, vozimo dosta sporo..Odjednom iz neke sporedne uličice nenormalnom brzinom izleću dvojica na skuteru, ja kočim sa obe kočnice, ne mogu da izbegnem, udaraju u moj prednji točak, oni padaju na šoder, ja se zanesoh u desno malo i nekako se održah na motoru, reagovao sam kao da sam ih očekivao..nisam pao al sam se baš prepao jer se sve jako brzo odigralo..razmišljam sigurno su mi uništili motor..na skuteru polomljen blatobran, kriv korman i vise plastike, a momci u šorcevima krvavi, izguljeni.. ja silazim sa motora i idem ka njima, pitam ih da li su dobro.. Oni me izbezumljeno gledaju, zaverglaše skuter i brzinski se sa polomljenim skuterom udaljiše sa lica mesta.. u tome se Mario vraća, a ja zatečen ne mogu da verujem što pobegoše tako..ili su drogirani ili su negde ukrali taj skuter..Pregledamo moj motor, ima samo jednu tačkicu na samoj osovini točka, udarili su me gde sam najtvrđi..GS maltene bez oštećenja.. Zaslužio sam kafu..šta samo kafu, daj tanir voća da se povratim malo..
  23. Ustajemo rano...Nemamo upalu mišića, ma kakvi.. Nemamo kad vam kažem.. Doobro, možda malo.. jedva se penjemo na motore.. pozdravljamo našeg dobrog domaćina Rašida..gass..Rašid nam je rekao da obavezno posjetimo selo Urika Vali..turističko mesto koje ima kaskadne vodopade..idemo.. Stižemo u mesto Ourika Valey..to vam je nešto kao naše Sutomore.. Nalazimo jedinog čoveka koji dobro zna Engleski..ime mu je Muhamed Bella..zovu ga, kako on sam kaže ''čuvar turista''..kod njega ostavljamo motore i svu opremu skidamo sa sebe..kaže ovde ima mnogo lopova, te će nas čuvanje koštati dva evra..ali kaže da mu platimo tek kada se vratimo po motore.. Kaže da ako nam bude bilo šta falilo, ne moramo da mu platimo... Smejemo se mi i pružamo mu ruku..Samo naša oprema koju smo ostavili košta par hiljada evra, tako da pošteno zvuči pogodba da ne moramo da mu platimo dva evra ako nestane oprema.. Hahah, nemamo izbora, a ovaj deluje kao pošten čovek.. Krećemo mi po selu, trgovci nas vuku da nam prodaju razne džidže..gde su ti vodopadi? Kažu par stotina metara uz brdo...Štaaa? Mi jedva hodamo, ne penjemo se danas ni na trotoar! Maša ima želju da vidi, al ne može sama.. Trpi ona zbog naše pređašnje avanture.. Planinari šampioni se sa teškom mukom spuštaju 20-tak metara do reke, tu su neki ''restorani''.. Ajmo mi da pojedemo Tadžin...
  24. ...Ostasmo mi neki sat, sat i po vremena na vrhu Severne Afrike..vodiči već zadnjih pola sata nam sugerišu da dolaze oblaci, sprema se nevreme, mora se krenuti.. Šampioni su se brzo popeli, ali kada smo krenuli niz planinu..uhhh...KOLENA BOLE, BAJKERI ZNAJU ZAŠTO...pauzu pravimo svakih 10 minuta..teže nizbrdo, breee.. Dolazimo nakon ko zna koliko vremena do kampa..mora se nešto pojesti i popiti.. Počinje kiša, Mario trenutno zaspa na nekoj klupi.. Predlažu nam da tu zanoćimo.. Neee, idemo mi kod našeg Rašida.. Već su shvatili da imaju posla sa tvrdoglavim ludacima..Nabaviše nam neke jednokratne improvizovane kabanice tu u kampu..Pokret..Planinu ne možemo da prepoznamo..na sve strane se slivaju potoci vode..to traje par sati..vodiči nas uporno požuruju, kaže pada mrak uskoro, a mi teško mrdamo..ali mrdamo.. Stala kiša, pao mrak..Bez njih se ne bismo uspeli vratiti, niti bismo u tim uslovima znali kuda..Hvala Rašidu što nam nije dao da krenemo sami. Ulazimo u selo, ako se ne varam oko 21h je.. nepoznati ljudi nam prilaze da nam čestitaju..Mi se osećamo kao neki heroji, ali oni ranjeni..Naime, jedan od vodiča je počeo da telefonira zadnjih sat vremena, čim je uhvatio signal i izgleda razglasio celom selu da su se neki amateri popeli i sašli u jednom danu...dobar je osećaj kada vidiš da ti lokalci zaista poštuju naš podvig, jer ko zna ako oni ne znaju šta je Atlas.. Heroji ranjenici jedva stižu do Rašidove kuće, a tamo nas čeka zabrinuta Maša.. Rašid već dobio info da smo uspeli.. NE POKUŠAVAJTE OVO KOD KUĆE! Ja sigurno više neću praviti toliku visinsku razliku u jednom danu, a Mario je rekao da više neće da se penje ni na Frušku Goru! A bilo je moćno..
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja