Još jednom pozdrav svima od novajlije. Želeo bih da podelim sa vama moje iskustvo od pre nekoliko dana, možda nekom bude poučno.
Dakle, krenuo sam na svoj prvi "duži" put motociklom (Yamaha Virago 125). Beograd - Loznica, oko 140 km. Lep dan, lepo vreme (subota 30.8 ) i za oko dva sata vožnje sam bio u Lipničkom Šoru nadomak Loznice. Skoro pola puta je ispred mene bio Audi nemačkih tablica koji je vozio kulturno i bez divljanja. Nakon dva sata vožnje bez pauze, po vrućini i u opremi, koncentracija mi je malo popustila. Na sekund sam pogledao nešto sa strane, i kad sam vratio pogled, video sam da je Audi jako ukočio. U panici sam nagazio kočnice, prednju prejako i došlo je do blokade točka i pada pri oko 60 km/h.
Sve se odigralo u trenutku, ne sećam se kako sam tačno pao ( sećam se da je bilo i klizanja i kotrljanja ). Prošao sam nepovređen, možda malo ugruvan, umnogome zahvaljujući opremi. Nema komada odeće koji nije bio izgreban, od čizmi, pantalona, jakne, ranca... Jedino na kacigi nisam imao ni najsitniju ogrebotinu. Rukavice su se skoro raspale, prsti su mi prošli napred kroz njih usled udara. Dlan sam dobro odrao na jednom mestu, malo me bole kuk i članak - i to je sve.
Nastao je zastoj na putu, a mene blam Trebalo je objasniti svima koji su pritrčali da mi nije ništa..
Motocikl je takođe prošao skoro neoštećen, uz manje ogrebotine. Napukao mi je vetrobran, a gornji kočioni cilindar je izgledao kao da je obrađivan brusilicom. Skinuto je bar 2mm čelika. Pedala zadnje kočnice mi se deformisala, ali sam je korigovao nogom i oprezno nastavio put do Loznice..
Sutrašnji povratak u BG je prošao bez problema
Dakle, šta sam naučio, da nikad više ne vozim bez kompletne opreme (makar i na 40°C), da držim distancu i ne kočim kao sivonja , i naravno maksimalna koncentracija! Ovaj put sam imao ludu sreću...
Pozdrav svima i ugodna vožnja