Jump to content

Moto Zajednica

protector

BJB Putopisci
  • Broj tema i poruka

    2374
  • Pridružio se

Odgovori koje je postavio član: protector

  1. ...

     

     

     

     

    Spaljen od sunca i već pomalo nagluh od turiranja Manxova i starih Bavaraca, odlučujem da je dosta klasike za danas i da je vrijeme da uposlim svoju Talijanku ... izvlačim se iz pustare Pannoniaringa, ubacujem se na državnu cestu 84 i pravac Balaton. Cesta je uglavnom podnošljive kvalitete, pejzaži sa strane nisu baš nešto zanimljivi, osim Sumega neke civilizacije baš i nema, no srećom tih 60-tak km do Balatona brzo prođe. Ne kažem da je Balaton neka sreća i ultimativna destinacija, no kad sam već tu i ne žuri mi se doma ... idem lagano okolo clockwise smjerom.

    Prići samoj obali jezera - motorom, jeli - baš i nije svugdje jednostavno, a najčešće nije niti moguće. Ili je privatni posjed, ili je ograđeni kamp, ili već nađu neki način da zainteresiranog putnika drže podalje od vode. Ah ... skoro bih zaboravio spomenuti prugu ... željeznička pruga između ceste i jezera je - od Badacsonyja dalje na istok - glavna prepreka silaska motorom do obale. Ne kažem da apsolutno nije moguće, no nije baš da me oduševljava ideja da vrebam mjesto gdje bih se nekako prebacio preko pruge i barem na pet minuta odmorio uz obalu. Kakogod bilo, iskoristio sam priliku i u Badacsonyju zastao da se malo odmorim i potegnem mlaki izotonik iz bočice u gepeku. Plavo nebo, bijeli labudovi, zelena voda ...

     

     


    Iduće mjesto gdje sam se zaustavio tek je 35 km dalje na istok cestom broj 71 ... poluotok Tihany. Tek tamo sam skontao da je i lokalcima ovdje špica sezone i da je to razlog neugodne gužvetine i na cesti i uz cestu i svuda okolo. Svi Mađari kojima je bilo frka doći na Jadran došli su u Tihany ... odlično, meni paše. Na Tihany poluotoku nalazi se i mjesto Tihany ... e tek tu je cirkus. Gledam kako da se izvučem iz njega i spustim se na obalu, sve uz jaki miris lavande koji me prati već nekoliko zadnjih kilometara. Spuštam se na obalu - vrlo fina cesta - i radim drugu pauzu. Pada mi na pamet da bi ovdje trebalo navratiti ili u petom ili u devetom mjesecu ... možda bolje u devetom pa se usput i bućnuti u Balaton, neke plaže na ovom dijelu obale izgledaju sasvim pristojno.

     

     

     

    Najbolji nastavak puta iz Tihanyja bio bi malim trajektom prebaciti se na drugu stranu jezera i cestom broj 7 pravac Letenye i Horvátország ... no nekako mi je još rano i odoh ja skroz okolo Balatona ... Balatonalmádi, Balatonkenese, Balatonvilágos, Balaton ovo, Balaton ono ... dosadna ravnica i loša cesta do Nagykanizse i onda još malo i eto me doma. Sve skupa sitnih 720 km, no ukupan dojam sasvim OK. Idući puta kupujem vinjetu i vraćam se doma autobanom ...

     

    8)

     

    • Sviđa mi se 4
  2. ...

     

    Sve je te večeri bilo lagano ... lagana šetnja Sarvarom uz obilazak dućana iz popularnog trgovačkog lanca (trebalo je spremiti zalihu vode i izotoničnih sokića), lagana večerica u Bricks Bistrou, dva lagana Sopronija (domaće pifce iz nedaleke pivovare), a bome se nakon svega i lagano zaspalo ... do sedam ujutro idući dan kada je vrijeme za doručak, a prisjećam se nešto da mi je prilikom registracije na recepciji simpatična recepcionerka spomenula da bi za doručak možda mogla biti manja gužva. Usput je spomenula i neku nogometnu ekipu koja se trenutno nalazi u hotelu ... možda je spomenula još poneki detalj ali je nekako nisam pozorno slušao. Bit će da sam procjenjivao bili joj više odgovarala uloga u rimejku klasika iz 80-tih "Backdoor to Hollywood" ili možda ipak nešto karakternije poput bezvremenskog "The Opening of Misty Beethoven" iz sredine 70-tih.

     

    AM-JKLVv4pcp_Sc_EZV46vdYcGCCWd0U176IBG2n

     

     

    Uglavnom ... ujutro sam malčice protegnuo noge Sarvarom i nepunih desetak minuta prije osam sati pojavio se na doručku. Taman sekundicu prije nego se oko "švedskog stola" počela grupirati ekipa nogometnog kluba Vasas SC iz Budapest, Hungary.

    O suncetižarano ... hoće li uzeti krišku lubenice, ili možda ipak malo zobenih pahuljica s niskokaloričnim jogurtom. Ili kriškicu sira i malu kiflicu s kimom ... ili ipak treba riskirati pa na tanjurić staviti tanki slajsić prešane šunke i malu marmeladicu od jagode. I dok po tanjurićima natežu taj tanki zalogajčić ili dva, ne ispuštaju telefone iz ruku ... kao da su srasle s njima. Jeli se lajkaju s frendačama s fejsa, ili postaju kriškicu lubenice na Instagram, ili tvitaju o malim putrekima na kiflici s kimom ... niti znadem niti me zanima. Bitno da se one zabavljaju ... ja ionako već razmišljam kako ću nakon doručka još malo skoknuti do Pannoniaringa, a zatim - oko podne recimo - nekim zaobilaznim putem doma. Jesam li možda zaboravio spomenuti da mi društvo za doručkom radi mlada ženska nogometna ekipa FC Vasas iz Budapest, Hungary?

    A na Pannoniaringu ne posustaju ... iako je blizu 40 celzijevaca, ekipa runda kao da ne postoji sutra. Sve na nekim starim motorićima ...

     

     

     

     

    ...

     

     

    • Sviđa mi se 3
  3. ...

     

    Baza u Sarvaru bio mi je hotel Viktoria, nasumično odabran iz ponude putem popularne tražilice smještaja, no ispalo je da je hotel - više motelskog tipa - sasvim pristojan i na odličnoj lokaciji ... u samom centru Sarvara a malo povučen od glavne mještanske ceste. Ima svoje veliko dvorište koje se koristi kao parking, tako da je bukvalno moguće parkirati motorić ispred prozora ... što sam ja i napravio. Hotel je zapravo na malenom trgiću s fontanom koja se uvečer blesiće obasjana šarenim LEDicama ... i sa respektabilnim voznim parkom za rentanje. Bilo je tu i Ferrarija, nekoliko Jeepova, neka velika limuzina ... i nekoliko motorića. Bio sam u iskušenju da se malo provozam Dorsodurom, no zov obližnjeg bistroa (Bricks Bistro) ipak je bio jači. Zgodno je napomenuti da se po restoranima bez problema može plaćati Eurima.

     

    AM-JKLX-g0I6SVv7mTMTq_0AymC8buNWJV2mjMDe

     

    AM-JKLVZ7ZVd8IotLI-MPEwatwxdJxUagSFH9_K6

     

    AM-JKLXgLL9IOLG0o2ML3qNSjKIKdEfTjoyKPYou

     

    AM-JKLV2Ykk3sRhwGzqoPdoCOVvPXNKzshfRR1LS

     

    ...

     

     

    • Sviđa mi se 2
  4. ...

     

    Civilizacija najbliža Pannoniaringu zove se Sarvar ... fini gradić, rekao bih banjskog tipa, ima sve šta treba nekome tko se tu odlučio zadržati dan ili dva. Palo mi je na pamet da u nekoj situaciji ne bi bilo loše zadržati se u Sarvaru i koji dan duže ... bazeni s toplom vodom, odlična hrana, poneki đir motorićem ...
     

    AM-JKLVz4ZHAYmJHemtsq-8onrYDbe-7BD0Bnhp_

     

    AM-JKLUxsAJO48XTCOwM3J5uEUQhlIMNbWQ6O9bb

     

    AM-JKLX4fMw7ezTbJnWbrWYc1kfK-yM9gtgJ1Nhv

     

    ...

     

  5.  

    ... do susjedne i uglavnom prijateljske Mađarske

    Ne zato što je meni Mađarska nešto specijalno atraktivna, ni zato što je hrana dobra i jeftina, niti zato što su Mađarice na glasu kao odlične karakterne glumice ili nedajbože zbog mađarskih drumova koji su savršen poligon za testiranje svih parametara ogibljenja ... nego zato što je na Pannoniaringu bio nekakav event gdje se sredovječna gospoda uparadirana u kožne oblekice međusobno naganjavaju na sredovječnim motorićima. Ovakvima ili još sredovječnijima ...

     

     

     

     

    ...

     

     

  6. ...

     

    Riječ o ovom i riječ o onom i vrijeme je da se krene ... natrag, u bazu Omišku. Bilo je već prošlo četiri sata popodne i znali smo da vozimo u sunce, tako da je i tempo bio bitno laganiji i opušteniji nego u dolasku ... uz izuzetak nekoliko finih zasjenjenih dionica. Kupanjac taj dan nismo preskočili, šteta bi bilo ne iskoristiti situaciju kad na plaži više nema gotovo nikoga a more je idealne temperature.
    Dok smo čekali da se raščisti plaža opušteno smo raščistili pifce ili možda dva ...


    Večerom taj dan baš i nisam najzadovoljniji - tuna steak je bio presuh, a nekako i nisam najsigurniji da je baš "prava" tuna u pitanju. Izbor piva je također ispod svake kritike i taj me restoran više ne bude vidio. Restoran je od onih "turističkih" ... nisam se sjetio na vrijeme pitati lokalce kamo oni idu pojesti nešto pošteno. Sa suzom u oku prisjetio sam se tunjevine u restoranu u Tučepima prije dvije godine. Idući puta u Omiš dolazim pripremljen. Ako netko ima korisnu informaciju, feel free to share ...

     

    I nedjelja ujutro je vrijeme da se krene ... natrag, u bazu, ali sada u Zagrebačku. Ali ne prije poštenog kontinentalnog doručka i kafce/čajića u plažnom kafiću. Za divno čudo, ne sjećam se da je na ovom kafiću na plaži pisalo Beach Bar ... ili možda i jest, ali sam već oguglao na bič-bar natpise svud okolo.
    Za prvu etapu povratka doma bile su dvije opcije ... lijevo od mosta i uzbrdo po D70, uz periodički pogled na Cetinu; ili desno od mosta na onu lokalnu cestu koja vijuga uz Cetinu i tamo oko Zadvarja prištekava se na D1. Već sam prije odvozio i jednu i drugu tako da sam izbor prepustio kolegi, koji je - iz razloga potrošnje vremena - izabrao prvu opciju. OK ... i to je lijepa cesta s koje se dade baciti fini pogled, kao što smo i napravili s one krivine iza Gojsalićke.

     

     

     

    Po D1 smo se došlepali do Gornje Ploče, prebacili se na A1 i lagano (koliko se lagano dalo) do Karlovca. Od Karlovca do Raspjevanih Kokoški stigli smo superlokalnim putićima preko Pisarovine i Brezovice ... taman da nadoknadimo izgubljenu tekućinu i prokomentiramo ova tri dana i 1200 kilometara.

     

    8)

     

     

    • Sviđa mi se 6
    • Hvala 1
  7. ...

     

     

     

    Da je netko pogledao na sat, lako bi uočio da je već došlo i tri popodne, a to je već krajnji rok da se počne ozbiljno razmišljati i još ozbiljnije djelovati po pitanju prehrane. Da, sve je okolo nas lijepo i krasno ... fina pješčana plaža, plitko i toplo more, kajtsurferice utegnute u svoje kajtsurferske oblekice, lagana mjuza i sveopće dobre vibracije ... ali ništa od doživljaja ako si gladan. Kad si gladan nisi svoj. Kažu naši južnjaci da se selimo desetak minuta jugoistočnije, u nešto što se zove Chill Beach Bar. Stvarno nije daleko ... trebalo se samo iskopati iz pijeska, vratiti se cca kilometar i pol uskom cestom uz Neretvu zatrpanom kamperima i karavanima, još cca dva kilometra do ušća Male Neretve, prijeći most preko Male Neretve, i još samo dvjestotinjak metara raskopanim makadamom ... i eto nas.


    Pješčani poluotočić, sprud, štaveć ... i na njemu drvena konstrukcija kojoj široke platnene trake stvaraju sjenu, nekoliko udobnih "sjedećih garnitura", po sredini visoki stolovi sa stolicama koje su zapravo ljuljačke ... i kuhinja. E to zadnjespomenuto je i najvažnije ... ovdje spremaju prilično dobre burgere. A mi smo ovdje došli upravo radi tih prilično dobrih burgera.

     

     

     

     

    ...

     

     

    • Sviđa mi se 3
  8. ...

     

    Most izgleda skoro pa gotov ... što se nikako ne može reći za prilazne mu ceste ... vidi se da su neki dijelovi obale raskopani, no od prilaznih puteva nema još ništa. Ajde ... most na stranu, da vidimo šta je dalje na rasporedu. Dubrovnik više nije daleko, no niti jedan od nas nije baš previše zainteresiran za gnjavažu s prelaskom dva granična prijelaza (kad je ono puštanje mosta u promet?). Čujemo se s južnjacima i kažu oni da će za pola sata biti u Blacama ... ima i tamo beach bar, pa neka navratimo da se vidimo. OK ... Blace, pa to je tu blizu ... moramo se vratiti komadićak puta po magistrali na sjever i na onom semaforu na dugačkom ravnišu prije Opuzena skrenuti lijevo. I onda piči do kraja ... dok ima ceste.


    OK ... vratili smo se komad puta nazad na sjever, na semaforu skrenuli lijevo i lagano gasiramo uz Malu Neretvu ... usred smo delte Neretve i pejzaži izgledaju kao da smo u močvarama Floride ... krokodila nema, no ukupna atmosfera je tu negdje. Skrećemo desno dok pratimo cestu ... pojavljuju se prvi kamperi uparkirani uz cestu, pijesak svud okolo a ima ga u trakama i preko ceste ... još kampera, kombija i karavana, šatori izniču uz desni povišeni rub ceste ... i u daljini se počinju ukazivati šarene kupole kitesurfera. Najprije snimim dvije, pa ih je odjednom bar desetak ... opa, pa njih tu ima čitava kolonija. Kraj puta, skrećemo lijevo prema jatu šarenih zmajeva ... količina kampera i karavana raste.

     

    Zadnji kilometar ceste uvlači me u atmosferu američkih filmova iz 60-tih ... jedino su vozila nešto novija i u pitanju nisu surferi na valovima nego surferi na vjetru. Na kraju krajeva nalazi se beach bar ... drvena građevina dijelom iznad plitkog mora, prilaz je uskom drvenom stazom pokrivenom tonama sitnog pijeska. Ulaz u bar je direktno s mokrog pijeska uz more ... nekoliko stolova, bačve s jastucima imaju ulogu stolica, ljuljačke u kojima sjediš s nogama u moru ... DJ pušta mjuzu preko ne preglasnog razglasa ... gdje sam ja to došao? Ženske čeljadi utegnutih tjelesa ne manjka ... ne sjećam se da sam još od fakulteta vidio toliku koncentraciju finih oblina ... taj kitesurfing mora da je solidno fizički zahtjevan. Kao da sam prošao kroz vremenski procijep i upao u Kaliforniju prije 50 godina ... tek da napomenem, delta Neretve često se i naziva "Hrvatska Kalifornija" ... no to je zbog mandarina, ne zbog ovih utegnutih surferica.

     

     

     

     

    ...

     

     

    • Sviđa mi se 3
  9. ...

     

    Konzultacije su kratke, jednostavne i precizne ... tu negdje još malo niz magistralu treba skrenuti na lokalnu cestu, gdje se uz malo krivudanja može doći do malog rtića na kojemu je nekakav beach bar, a s njegove terase puca odličan pogled na novi Pelješki most u izgradnji. OK ... eto nekoliko odličnih razloga da se odvezemo još nekoliko kilometara prema jugu, pronađemo beach bar, ulijemo u sebe neku tekućinu, a usput bacimo detaljan pogled na novi most.


    Beach bar smo pronašli iz drugog pokušaja, motore smo uparkirali iz prvog pokušaja ... a i osvježenje smo također uspješno naručili iz prvog pokušaja.

     

    AM-JKLWmr_zApiy00QQ2WbvBJ99lD5_Blri_cBnp

     

     

    Novi most ... da se mene pita ja bih tu već prešao na Pelješac.

     

     

    ...

     

     

    • Sviđa mi se 5
  10. ...

     

    Sobu smo uzeli s balkonom, naravno ... gdje bismo inače osušili pola tone nasaftane garderobe? Sva sreća pa ovaj hotel ima poštene balkone, a ne one golubinjake od pola kvadratnog metra. A na balkonu smo složili veći cirkus nego na sajmu u Veroni ...


    Uglavnom ... petak je kasno navečer, kafići rade, restorani rade, a rade bome i "roof top" klubovi. Iz jednoga od tih krovnih klubova, relativno nedaleko od hotela, čujemo da netko pušta stare stvari Bijelog Dugmeta. S pola uha čujem muziku preko balkona, i dok na telefonu gledam vremensku prognozu za sutra, a usput sam pogledao i koje su prometne kamere na našoj sutrašnjoj trasi, polako shvaćam da ono s terase dopire živa svirka ... netko bome fino skida stare stvari Bijelog Dugmeta, a i vokal je neobično dobar ... bit će da je u pitanju neki "tribute band" ili šta već. Uglavnom, nisu loši ... i tako smo se uz Bijelo Dugme lagano i ugasili.


    Postojala je neka lagana ideja da se ujutro ubacimo na kraći kupanac - dok na plaži uglavnom nema nikoga - no buđenje iza osam sati ovu je ideju poništilo i mi se na autopilotu spuštamo na doručak. Ne bih to zvao "švedski stol", jer više liči na švedski otok ... zapravo dva otoka. Na prvom topla kontinentalna hrana, na drugom hladne stvari, riba, sirevi i ostalo što nas slabo tangira ... kako smo na prvom otoku snimili pečena jaja, omlete i pečenu slaninu, dalje zapravo i nismo gledali.
    I tako ... dok ja rezuckam drugu rundu pečene slanine, moj se kolega lagano nagne prema meni, i prozbori prigušenim glasom: "Eno ti Bebek sjedi iza leđa ..." OK, riješili smo misteriju starih stvari Bijelog Dugmeta i neobično dobrog vokala ... sad možemo do onog kafića na plaži, da odguštamo netko crni čaj a netko kavu s hladnim mlijekom, i da usput zaključimo kako je plan da plana nema. Idemo na jug prema Pločama i gledamo da negdje dođemo što bliže Neretvi.


    Iz Omiša izlazimo nešto iza deset sati, iako je subota gužve još nema no potpuno smo sigurni da će je biti, i to prilično dobro znamo gdje će je biti ... i pokazalo se nešto kasnije da smo dobro pogodili. Prolazimo uz plažu Ruskamen, prolazimo kroz Mimice, lagano i tek uz povremene sitnije kolonice prolazimo i kroz Brela i Bašku Vodu ... i kroz Promajnu ... a onda dolazi naglo buđenje iz idiličnog kruzanja obalom uz tek povremeno obilaženje sitnijih smetala na cesti. Sve stoji ... i desna traka i lijeva traka ... na prilazu smo Makarskoj i znali smo da će ovdje biti gadno. Šta sad?

     

    I dok stojim na kraju kolone i procjenjujem koje mjere poduzeti, pokraj mene prozuji netko na skuteru i nestane između dvije nepokretne kolone ... dvije sekunde kasnije prozuji još jedan skuter s dvojicom lokalnih momaka u bermudama i japankama. Nisam čekao da se pojavi treći ... treći sam bio ja ... uletio sam za onom dvojicom i ništa mi nije falilo. Tu i tamo pogledam u retrovizore da vidim prati li me kompić i ne dopuštam onoj dvojici na skuteru da mi pobjegnu ... držim se na dva do tri automobila razmaka od njih. U međuvremenu su se kolone opet pokrenule, tako da je ova vožnja po sredini postala maksimalno nepredvidiva i trunčicu nervoznija ... naročito dok smo prolazili kroz Makarsku s nebrojeno puno ovih koji nisu sigurni trebaju li skrenuti lijevo ili desno ... ili uopće ne trebaju skrenuti. Šećer pred kraj je semafor na izlasku iz Makarske na križanju s bajkovitom cestom D512 ... on ne radi, a nema plavoga da maše oblizalom i komandira ... cirkusi Medrano i Kolorado zajedno nemaju toliko klaunova.


    Do Tučepa promet je bio skoro normalan. Pa smo i nas dva odlučili da je vrijeme za kraću pauzu i razmjenu poruka s dijelom poznate ekipe koja se također pukim slučajem mota ovim južnim krajevima ... moguće je da upriličimo kakav susret negdje i u neko doba. To je dovoljno precizna informacija i mi gasiramo dalje na jug. Prolazeći kroz Živogošće primjećujem da je prometa skoro potpuno nestalo ... eto prilike da se neke dionice ove krasne ceste odvezu i ponešto nadahnutije. Veselje se širi na sve strane ...


    Iduće skretanje s magistrale je u Zaostrogu ... to je ono mjesto u čijem je autokampu svojevremeno Moke odrađivao treću smjenu. Skrenuli smo se u lokalni špeceraj po zalihu vode i ostalih energenata, evocirali uspomene na Pišonju i Žugu, prošli uz obalu skroz do južnog izlaza i živahno odmaglili prema onom čarobnom komadu ceste kod Baćinskih jezera ... Ploče su odmah tu iza ugla, a s njima u kompletu ide i Neretva. Prolazimo kroz Ploče, prelazimo preko Neretve, a na brdu s dobrim pogledom stajemo na konzultacije ...

     

    AM-JKLXAZsMbgDQh4kyYtiZYHkBij0-FhrD96E_h

     

    AM-JKLV27euc_SMT9IEjvUbRS-abhbDN6ilpCKfD

     

     

     

     

    ...

     

     

    • Sviđa mi se 6
    • Hvala 1
    • Haha 1
  11. ...

     

    Još od Zadra vozimo kao časne sestre svjesni da tu skoro svako selo ima svoju kamericu s pripadajućim radarom ... a taj lagani tempo nam čak i odgovara jer se već nakupilo dosta sati za guvernalom. Brodarica, Primošten, Rogoznica ... fulamo skretanje u centar Trogira no prije Divulja ipak hvatamo lokalnu cestu, tek toliko da brojimo table od svih sedam Kaštela ... besposleni popovi, šta da se radi. Ovo sa cestom kroz Kaštela baš i nije bio najgenijalniji potez ... ajme kakvih tu sve avanturista ima ... uključujući i tetku u crnoj Škodi Superb. Sa kaštelanske ceste izlazimo nazad na magistralu ... i ulećemo u dvije kolone koje stoje. Idućih dva-tri kilometra osjećamo se kao doma ... lagano po sredini i pazi na ove veseljake koji se naglo odluče prebaciti u drugu traku. Samo dva nagla bemzanja odličan su prosjek.


    Iz nekog neobjašnjivog razloga, meni se nekako sviđa dio magistrale od Stobreča pa dalje prema Omišu ... i baš tu smo odlučili stati, uzeti neku tekućinu za osvježenje i prodiskutirati o smještaju. Konzultiramo popularnu tražilicu smještaja i ona kaže da u Omišu - do kojeg nam treba manje od deset minuta - imade fini hotelčić. I još sa slobodnim sobama, što bi do prije dvije godine u ovo ljetno doba bila nemoguća situacija. Niti jedan od nas dvojice nije uopće znao za taj hotel pa nam se učinilo zgodnim da ga obiđemo i upitamo za detalje. Nepunih pola sata kasnije eto nas na recepciji gdje rezerviramo smještaj i odlučujemo da ovdje ostajemo dvije noći ... i da sutradan budemo lagano otperjali do doline Neretve. A dolina Neretve je dalje prema jugu što se savršeno uklapa u naš nepostojeći plan.
    Brzo raspremanje, brzo osvježenje, brza odluka da plažu odgađamo za sutra, i još brža potraga za večerom. A nakon večere nazad na hotelsku terasu ... tek da pitamo šta imaju od energetskih napitaka.

     

    AM-JKLXHrEelQlpXKqZw7BaODd1h79Is6k8Hts2B

     

    AM-JKLXxcqWKcP9oDzbDc8Y1V9-jc_HF6ZtHGjIG

     

     

    ...

     

     

    • Sviđa mi se 3
    • Hvala 1
  12.  

    U tri dana ... do ušća Neretve

     

    Koliko moraš biti opaljen da se u špici jadranske turističke sezone odlučiš otići provozati magistralom prema jugu? I kolika je vjerojatnost da se oko iste ideje slože dvojica takvih opaljenih? Statistički gledano - a u statistiku se razumijem kao Mara u krivoga - niti znadem niti me briga. Isto tako nije mi poznato niti kako smo došli na ovu ideju, mada nagađam da gadna vrućina i fini pšenični Erdinger mogu imati neke veze s tim ... nagađam, ne mogu trvrditi da je tako. I stvarno smo krenuli ... u petak točno u devet sati izjutra. Kao, idemo prema Zadru ... budemo zajahali autoban od Lučkoga do Žute Lokve, tamo se uhvatimo magistrale i gasiramo na jug.


    Ako ćemo pravo, neke naročite gužve po magistrali i nije bilo ... što ne znači da nije bilo sitnijih kolonica od po 5-6 vozila, a sve su bez izuzetka bile inducirane našim "srednjoeuropskim" gostima. Svaka im čast, ali ne bih ja njih puštao u HR južnije od Varaždina. Ako im je do kupanja imaju tamo po Međimurju i oko Varaždina nekoliko toplica i nek se kvase ... šta imaju bezveze potezat ovako daleko na jug.


    Ok ... Zadar je došao, Zadar je prošao, ali nitko od nas ni uhom da makne. Tek negdje iza Zadra, moguće da je Sukošan u pitanju, zaustavljamo se kod nekog restorana zato jer ima natkriveni parking. Iduća dva sata lamentiramo o tome kamo smo zapravo krenuli i usput kljuckamo jadranske lignje i rižoto sa škampima. Ništa Erdinger, ništa Paulaner ... to ostavljamo za period dana nakon večere.

     

    AM-JKLXcXAZdAMHoiwL8uUsRIQYG-J25KG6PUto_

     

     

    Odlazimo iz restorana i dalje bez ideje kamo idemo ... samo nek je prema jugu i sve bude bilo dobro. Kada onako izdaleka počnemo osjećati da smo malčice umorni, e tada stajemo i gledamo kakav smještaj se nudi u krugu od pola sata. Iduće zaustavljanje je kod šibenskog mosta, tek toliko da se potegne malo mlake vode i da se baci oko na šibenski kanal.

     

    AM-JKLW3CbtML84xmViQJpg-m_G6U2wYr4d9sQpn

     

    AM-JKLVMqYcVl1Y1g7ISdIWWfqAHnrxpWes8KFd3

     

    AM-JKLUw-UxYhd65CQkm8DB1DGaGiEt9NAaBq0ik

     

    ...

     

     

    • Sviđa mi se 8
    • Hvala 1
  13. 5 minutes ago, K_A_W_A said:

    Gorane druze, kao i uvek, PRELEPO :)  Blago vama. Daj Boze da sto pre otvore granice, pa onda idem pravac Istra, a posle obavezno i Dalmacija. :jee3: Pre Istre svracam ponovo kod tebe u Zagreb na Zagorske Strukle :) 

     

    OK ... štrukle idu na kraju. Najprije moramo nešto masnije i konkretnije.

     

    Spomenuo sam hranu ... sad je vrijeme da se i Jovica javi ...

     

    • Hvala 1
  14.  

    Nigdje nikoga vol.2

     

    Osim što fali stotinjak metara asfalta na prilazu naplatnim kućicama - a i oko njih su neki radovi - nikakvih drugih prepreka za doći na Krk nije bilo. Prometa preko mosta nije da nema, no čim se zagazi na otok sve se nekako umiri i svaka aktivnost misteriozno nestane. Nije da mi je smetalo.


    Krk, Punat, Stara Baška, cesta do plaže Zala, Baška, Vrbnik, Soline i Čižići, cesta do Biserujke, nazad do Petrola kod Malinske pa usput i đir po Malinskoj ... i doma.

     

    Ty_CqI6TMrbMZ8kRsKcI4HclwvigaRSWZ3BsBnzx

     

    NE_s9QF1y7-_-9B50e8_pN1bOajyHV05hOW-T73R

     

    DucxgjVb3p4SlrTfNt2hqms8qQWijsNWDGGjSuni

     

    2hbWpeg91OXj2Wn1b4GPV_0dKLVXEGqWnxJ1tUDy

     

    ...

     

     

    • Sviđa mi se 2
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja