U prošlu subotu, 31. avgusta, sam imao pad na Navaku. Nije delovalo strašno. Izašao sam iz spore lakat levo krivine, mislio da sam uhvatio dobru putanju, dao gas, shvatio da nisam i da ću izleteti sa staze, krenuo da kočim i u želji da pre silaska na travu usporim što više, pritisnuo sam jače kočnicu i motor me zbacio, a zatim naleteo na mene. Prva zapažanja na stazi su bila ključna kost i bolovi u donjem delu leđa. U Zemunskoj bolnici su mi uradili rentgen, bez skenera i magnetne, postavili dijagnozu da mi je slomljena ključna kost, da je sa kičmom sve u redu, rekli da kupim steznik za rame, da mirujem i otpustili me. U utorak, drugi ortoped pogleda snimke i kaže da mu je sumnjiv pršljen L1 i da dođem na pregled kad me prođu bolovi. U petak odem na pregled, ortoped kaže, ipak je sve u redu sa kičmom, kući i mirovanje. Bukvalno na moje insistiranje uradimo CT skener i on pokaže nestabilne frakture pršljenova T12 i L1. Vidim da se ortoped uplašio, nazvao je načelnika odeljenja za hirurgiju kičme na Banjici i čovek kaže da odmah dođem da me on pogleda. Načelnik pogleda snimke i odredi da ostanem u bolnici do ponedeljka, kada će konzilijum lekara da razmotri slučaj i da mišljenje. Po njemu, kandidat sam za hirurgiju jer je u pitanju nestabilan prelom. Objasnio je da povreda može da se leči i neoperativnim putem (ležanje i fiksiranje putem midera), ali da to ne može otkloniti rizik da će u budućnosti doći do deformacija i krivljenja kičme. Sa druge strane, uplašio sam se te operacije, iako načelnik kaže da ona nije nikakav hirurški izazov. Ne znam još uvek detalje, ali se valjda ugrađuje neka stabilizacija u taj pršljen, da se sve fiksira. Takođe, ništa ne znam ni o rehabilitaciji nakon toga. Odluka će verovatno biti na meni, a ja sam sad skroz sluđen i ne znam šta da radim...