U ovome postu sam se i sam prepoznao, mada je moj sin jos mali. Ali kada sam bio tog uzrasta kao on, tada sam se i zarazio ljubavlju prema motorima. Tada su se u mojoj ulici u Šidu okupljali kod Mihaljevic Željka Baje prijatelji, motociklisti. Znao sam sve karakteristike motora koje voze. U toku te dve, tri godine komsija Baja je poginuo na Hondi VF 750, njegov prijatelj Đuđar na Kawasakiju zzr 1100, Macura na Ižu 350. Ova crna hronika je samo kap u moru koliko dobrih ljudi je poginulo zbog motora. Sinu stalno pričam kako su motori opasni, čak razmišljam da Ducatija kojeg vec duže vreme merkam, uopšte ne dovozim kući, ako ga kupim neka je kod jataka, kada ga budem vozio , da niko ne zna da sam to ja. Sinu motor nikada neću kupiti, niti ću ga učiti vožnji istog, jer nam presuđuje uglavnom tuđa glupost. Baja je poginuo na isti način kao Marko.