Pero, Bog dao, Bog uzeo, sudbina, kako god, jedina uteha i jedina mogucnost da prihvatimo i prezivimo, je da skruseno prihvatimo stvari, bar one na koje ne mozemo da uticemo. On je, siguran sam, na boljem mestu sada, a posebice sto i dalje zivi u srcima ljudi koji su ga voleli i vole i pamte! Evo vec dve godine svedoci smo tvoje tragedije, ali, nadam se da necu biti shvacen pogresno, imao si srecu da je bio tvoj sin, da si ga znao, imao je i on srecu da je imao takvog oca koji je u stanju toliko da ga voli, nazalost sudbina je odlucila koliko ce to trajati, ali opet i to je sreca u zuvotu, u danasnje cudno i isprazno vreme...
Mir i pokoj Nikoli, molitva za utehu i olaksanje Peri, koliko je to moguce