Pre 12 godina, kada je ova tema otvorena ( i davno zaboravljena), nisam mogao da učestvujem, jer sam tada vozio neki sasvim drugi motor a ne volim da pričam o stvarima koje ne znam. Sada je drugačije jer sam na svom HD-u prošao nekih desetak hiljada. Po meni dovoljno za razgovor o temi. Neću ponavljati sve ono što su ovde ljudi davno napisali, nego ću vam ispričati moju priču.
Davne 1977 odem kod jednog druga da se igramo a njemu u goste stigla sestra iz Zapadne Nemačke. Riba došla sa tipom na motoru. Pogađate, motor je bio Harley i to čoperčina sa produženim viljuškama, kendi bojama, majmunski guvernal, kožne bisage i svašta nešto. Sestra od mog druga riba ko* avion. Crna kosa do dupeta, visoka u kožnim tesnim pantalonama i Boga mi, baš onako, širokogruda.
Onaj njen tip bradat, kosat, istotoviran, blago je reći da mi je izgledao strašan za ono vreme. Na sebi je imao teksas prsluk i trodelne boje na leđima nekog njihovog "MC" Sećam se neke mrtvačke glave sa cilindrom (šeširom) i valjda su se zvali "Lordovi" ili tako nešto.
Elem, sedimo mi tako i balavimo nad onim motorom, jer u to vreme na putevima su se vozili MZ-ci, Če Ze , poneki stari BMW i Tomosi. Tek po neki japanac da prođe jednom u 10 dana, HD je postojao samo u Holivudskim filmovima.
Gledamo mi u onaj motor i divimo se. Ja priđem u jednom trenutku i pomilujem ga po rezervoaru. Vidi to švaba i pita me da li hoću da me provoza. Meni ucaklile oči i klimam glavom. Nagazi tip na kurblu i zemlja se zatrese. U meni sve drhti od uzbuđenja. Auspuh otvoren, reži i brunda ona zver. Sede on na motor i pokaza mi rukom da sednem iza njega. Krenusmo niz ulicu, a ono trese, udara... Meni adrenalin skočio do neba. Sve mislim poletećemo. Provoza on mene 10 minuta i vratimo se nazad. Kad je stao a meni zubi cvokoću, noge mi se tresu, ne mogu da siđem sa motora. Svi misle uplašio sam se i smeju se a ja pobrljavio od uzbuđenja.
Pita me švaba da li mi se dopala vožnja a ja njemu ko* iz topa "Ja, kada porastem, voziću ovakav motor!"
Od tada, pa do mog prvog Harley Davidson, je prošlo više od 40 godina. Put je izgledao ovako: Prvo sam navario osovinu na guvernal i produžio viljuške na pony bicikli (da liči na čopera ) Posle sam dobio prvi moped Pony Expres, APN 4, T-14, Elektronik 90, ..... japanci, japanci,... Godine su prolazile, stvorio sam porodicu, pravio kuću, školovao decu i sve po redu.Nije bilo para da se kupi ono što sam od uvek hteo. U međuvremenu sam zeznuo kičmu, jedna operacija, druga operacija, jbg. Više ne mogu da vozim duge ture koje sam obožavao. Moj domet je sada 100-150km ali guram. Ove sezone sam na Harliju prešao više od 9.000km. na kratkim svakodnevnim relacijama.
Meni HD nije samo motor, meni je on san koji sam sanjao i koji sada sanjam. I nema veze što trese na leru (a trese mamu mu j....) Nema veze što je skup (a skup je ) Nema veze što ima boljih i savremenijih (a ima) Nijedan i nikada za mene neće biti bolji od Harley Davidson! Za mene on ima "TO". Puno pozdrava svima i uživajte u vožnji onoga što imate. Ajd* pa tako...