Jump to content

Moto Zajednica

leonta11

Članovi
  • Broj tema i poruka

    273
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Sve što je postavio član: leonta11

  1. Javi se 062263298
  2. Album sa slikama... https://www.facebook.com/pg/LeontijevicPhotography/photos/?tab=album&album_id=1281488735219871 Video iz Crkve
  3. Slike sa osvestaanja... https://picasaweb.google.com/109322597707260130915/6277391889455126833?authuser=0&feat=directlink
  4. Moto Žurka - Tip Caffe Ušće 05.09.2015 Vas poziva na druženje, moto igre, bajkerski pasulj, defile, nagrade i rock svirku. ** PRAŠINA BEND LAZREVAC ** - Start od 16h - Piće po bjakerskim cenama - Ulaz 200 rsd. - Prijatelji žurke MK Obrenovac - Info telefon: 063/535-177 DOBRODOŠLI !
  5. Evo slika i od mene. https://plus.google.com/photos/109322597707260130915/albums/6152764152371379537
  6. Video... NIje bas sjajan ali moze da se gleda
  7. DAN PETI Ujutru se budimo u cik zore, napolju magla i prohladno a mi mamurni i ne naspavani. Ove noci Nikola nije cvokotao ali je hrkao kao medved. Bilo nam je zao da ga budimo jer predhodne dve noci nije spavao. Odlazimo na cuvene cevape kod Senca i put pod noge… Marshuta je klasicna i vec svim bajkerima dobro poznata. Preko Zlatara i Zlatibora ka Pozegi i Divcibarama. Na kraju nase avanture da sumiramo utiske: Sobzirom da je tura na brzinu izplanirana proveli smo se ekstra. Vreme nas je super posluzilo samim tim je i voznja bila odlicna. Predeli i priroda su nas jos jednom odusevili a vise od svega je vrhunsko zezanje i glupiranje. Motori su nas dovezli do kuce u jednom komadu. Verovali ili ne sami su se popravili (Ljubi se dopunio akumulator a hladanjak na Aprili je sam od sebe prestao da curi, a jedino Nikolina Pan Erotika je ostala sa kvarom njoj i dalje nije radila uticnica 12volti koja je na turi crkla). Presli smo 1700 km i uz to potrosili po 200 eura (sa sve gorivom, kaznama, klopom i provodom). Do sledeceg putopisa puno pozdrava od Obrenovacke ekipe.
  8. DAN CETVRTI Ujutru standardna procedura, posle cvokotanja umivanja u moru krece pakovanje guranje Ljubinog motora i polazimo put Trebinja. Na granici sa Bosnom upoznajemo Nikolinog rodjaka za koga ni on nije znao da radi tu. I onda to cuveno Trebinje i Platani. Posle uzivanja u platanima vozimo se hrapavom bosanskom magistralom preko Bileckog jezera, Cemrnog i Tjentista ka Foci. Uzivamo u krivinama i predelima tako da se nismo mnogo odmarali. Prvu duzu pauzu pravimo nareci Sutjesci gde se rashaldjujemo u ledenoj vodi. Na ulasku u Focu svracamo u lep restorancic da pojedemo nesto sa kasikom (bosansku corbicu) od silne budimske dobili smo zatvor… U foci smo se kratko premisljali kojim cemo putem kuci kada je nikola predlozio da voznju nastavimo preko Gorazda i Pljevlja ka Durmitoru do Bijelog Polja kako bi posetili njegovu familiju koja nam je uz svaku posetu Crnoj Gori pruzala prenociste. Od Gorazda idemo preko malo poznatog granicnog prelaza Metaljka (koriste ga iskljucivo kamiondzije koji vuku drva i kamen iz planine). Od cele rute koju smo do sada odvozali jedino smo zbog ove deonice zazalili i pozeleli da je nismo ni vozili. Put je u raspadu, rizle ima toliko da se afsalt jedva vidi, rupe ko krtateri u toj meri da je i Maretu bio zao endure motora. Na samom granicnom prelazu carinika ni od korova. Taman kada smo mislili da damo gas i nastavimo iz obliznje kafane dotrcava carinik. Na standardna pitanja (koliko moze da razvije) dajemo odgovore i nastavljamo dalje. Nakon agonije od tumbanja ugledasmo i Pljevlje. Tu smo od muke zapevali pesmu “Pljevaljski tamburasi” cestitali jedan drugom pregledali motore da nije nesto odpalo i trijumfalno se slikali… Vozimo dalje ka Durmitoru i Djurdjevica Tari gde nas vec hvata prvi sumrak. U spustanju niz Durmitor nailazimo na prelepi vodopad. Po mraku stizemo kod Nikoline familije gde se raspakujemo klopamo na brzaka. Nikolini burazeri zeljni provoda vode nas u grad gde smo zaginuli do kasno u noc.
  9. DAN TRECI Celu noc smo lose spavali, manjim delom zbog umora a vecim delom zbog Nikolinog cvokotanja i psovanja slojevitog oblacenja. Ujutru nam je priznao da se smrzao ko guzica i da je celu noc mislio na ruskinje sa Kravica i topli zagrljaj gazdarice iz Sarajeva. Nikola “Multi layer” Jutro u Boki nas ostavlja bez teksta.. Prvomajski uranak pocinjemo jutarnjim brckanjem. Posle Kravica, more nam je doslo kao djakuzi i ako su nas mestani cudno gledali. Kako dolikuje Prvom maju okrenuli smo cuvenu Budimsku kobaju na suncu a posto je praznik imali smo i dezert Mesni narezak sa rotkvicama. Posle prebogate trpeze odlazimo do Kotora na kafu. U Kotoru skupa kafa velika guzva a devojke jos nisu pocele da nose kupace kostime. Dovoljan razlog da pobegnemo u planinu. Put nas vodi ka Lovcenu i Njegosevom mauzoleju. Otvara se hrapav put u tri dimenzije, lakat krivine u nedogled. Navedena kombinacija lose utice na Mareta (shvatamo zasto mu je nadimak “Fitilj”) i Aprilia se stavalja na testiranje. Prve tri serpentine vidimo kako Aprilia kliza na sve strane propinje se na tocak i polako nestaje. Naredne cetiri serpentine culi smo samo Leo Vince kako prdi i odjekuje. Nakon dvadesete serpentine ugledasmo Mareta pored puta. Mrkog pogleda i obliven znojem je gledao u Apriliju koja je bila okupana antifrizom. Brzim pregledom hladnjaka i dekla ustanovili smo da je doslo, na svu srecu, samo do izbijanja cepa na prelivnoj bocici od antifriza (u Dubrovniku smo malo preterali sa dolivanjem piva i vode). Uspon se nastavlja i stizemo do proplanka na Lovcenu gde srecemo jos jednu grupu bajkera. Do mauzoleja nismo mogli da se popnemo motorima jer je snezna lavina zatrpala put. Nikola koji je bio u letnjim patikama a i nije neki ljubitelj pesacenja i uspona samovoljno je ostao da cuva motore i grudva se sa klincima na parking. Marko i Ljuba krecu “kracim putem” Kraci put se pretvorio u uspon od pola sata po snegu i kamenjaru a kada su se ukazale stepenice koje vode u nebo Mare sa olaksanjem predao stafetu (Nikon) Ljubi i otpevao mu pesmu “putuj putuj sreco moja” ili za bajkere Led Zeppelin – Stairway to haven. Spustamo se do grada Lovcena na brzi pitstop u kombinaciji pica, toceno pivo i saldoled. Dan je jos bio dug a Rijeka Crnojevica nas je cekala. Oaza mira i lepote. Opet smo uhvaceni nespremni ali ne i Nikon. Uz hladno niksicko pivo upoznajemo i niksicane bajkere. Kada smo videli da niksicani hoce da nas uzmu pod svoje bezimo ka Budvi i pjeni od Mora. Na kraju dana desilo se ono sto Ljuba nikako nije mogao ni da predpostavi a mi smo samo cekali kada ce da se desi. Na povratku u kamp u Tivtu nas hvata ogromna guzva i kolona koji uzimaju danak Ljubinoj salauki. Farovi i konstantan rad ventilator su iscrpeli akumulator. Posle duzeg guranja i rucnog punjenja akumulatora salauka se vraca iz mrtvih i bez svetala kao fantom stize do kampa. Do kasno u noc sedimo pored mora, sabiramo utiske i deremo pivo…
  10. DAN 2… Nikola I Marko sutradan su mnogo vise rasplozeni i orni za dalji nastavak puta za razliku od Ljube koji je slomljen i emotivno rastroje od ne prespavane noci. Uz kafu i jutarnji dorucak dogovaramo da danas idemo u pravcu Mostara i Hrvatskog primorija. Prvu pauzu pravimo u mestu Konjic Put ka Mostaru se otvara krivine se nizu tempo se pojacava. Puna linija i ogranicenje za nas ne postoje sve dok nas Bosanski saobracajci nisu presreli. Tu krece diplomatija. Oni nam traze 150 maraka po coveku mi im pokazujemo cleave gume, oni traze 100 po coveku mi pokazujemo pocepanu opremu. Prelomni trenutak je bio kada je jedan saobracajac objasnjavajuci tezinu prekrsaja tuknuo na rakiju, tu smo znali da je nas. Nakon upoznavanja sa geografskim poreklom rakije iz nasih kofera dolazimo do obostranog kompromisa koji je iznosio 50 eura za svu trojicu. Uz srecan put dolazimo do Mostara. Na letnjih 45 stepeni jedva nalazimo besplatan parking, krecemo u razgledanje starog grada i silazimo na rashaldjivanje u Neretvi. Koristimo naivnost kineskih turista koji su lokalnom skakacu dali 50 eura za skok sa mosta. Nismo se dugo zadrzavali u pregrejanom Mostaru i krecemo put vodopada Kravice. Prilaskom vodopadima nismo se nadali takvoj lepoti i osvezenju u vidu vodene magle. Do sada smo se kupali u mnogim rekama jezerima I potocima ali ovako hladnu vodu kao na Kravicama nismo nikad osetili. Taman kada smo hteli da odustanemo od kupanja dve ruskinje su nam postavile izazov. Dopingovane alkoholom su u vodu usle bez kvasenja. U nama se bude zivotinjski instinkti I u grcu ulazimo u vodu. Posto nas je hladna voda iscrpela okrepljujemo se budimskom kobajom I rotkvicama koje smo poneli od kuce Nastavljamo voznju ka Hrvatskoj granici gde nam se desava i prvi peh na Markovoj Apriliji, hladnjak je resio da proplace. Odlucujemo da ne diramo nista snabdevamo se sa flasama vode i nastavljamo dalje. Usledila je jedna od lepsih deonica za voznju Jadranska magistrala od mesta Metkovic ka Neumu i Dubrovniku. Asfalt crn, hrapav, prelepe krivine a pored nas sunce i more. Gume se tope ko zvaka.Malo smo se zaneli u toj voznji tako da pause nismo pravili do Dubrovnika. Dubrovnik je prelep ali je i preskup za nas budzet tako da nastavljamo ka Crnoj Gori. Strateski smo zakazali na ovom delu puta sto nas je dovelo do voznje na isparenjima goriva. Hvatali smo vakum iza autobusa a nizbrdo i gasili motore. U Crnu Goru ulazimo u ponoc I sa suzama radosnicama nailazimo na pumpu. U neko doba noci nalazimo napusteni kamp u Bijeloj I po mrklom mraku razapinjemo satore. Prvo smo se namucili oko Markovog satora koji je inace za 3 osobe ali nakon nase montaze Marku su iz njega virile noge. Tu je I Nikola shvatio da je zaboravio vrecu za spavanje I poceo da se slojevito oblaci. Nastavak uskoro sledi...
  11. IRON BUTT -TRADICIONALNA PRVOMAJSKA VOZNJA…. Postala je vec tradicija da se za prvomajske praznike organizuje neka voznja “Beg u divljinu” a i “beg” od zena i bracnih obaveza. Stara ekipa je ponovo na okupu: Marko – Leonta Ljuba – Afrikanac Nikola – Crnogorac Pocetak pisanija ce mozda ici traljavo jer su promili tek u porastu, nadamo se da ce pivo I rakija uciniti svoje a nama se jezici odvezati… DAN PRVI Nakon zimskog pregovaranja oko predstojece ture nije doslo do dogovora. Umesto toga resili smo da ovaj put krenemo ka Bosni i Sarajevskim cevapima a dalje kuda nas put ponese. Tura je kao i sve do sada voznje planirana u LOW BUDGET varijanti (pare za gorivo I pivo) Masine su nam uglavnom spremne za provod I putesestvije, malo ulja, antifriza, goriva i krecemo… Zene vec naviknute na sled dogadjaja, daju nam po 10 evrica i po pakovanje prezervativa (nemamo tako libelarne zene – morali smo sami da ih kupimo) i namerno nas polivaju kofom vode za sretnog puta. Prva deonica puta je manje vise poznata. Idemo preko Sapca, Loznice, Zvornika ka Romaniji i Jahorini. Vozimo pored Drine i uzivamo u krivinama ali ubrzo stajemo i pravimo pauzu jer nas hvataju grcevi u guzicama. Bobanovo sediste nije urodilo plodom, ili je zima bila duga i mrsna… Nakon odmora smo stisli guzove i udarili po gasu preko Romanije i uzivali u krivinama i prelepim predelima (nije bilo vremena za fotke) i tako sve do Jahorime i ne nadanog grudvanja. Na spustanju od Jahorine ka Sarajevu nalazimo jedan vidikovac koji koristimo za kraci foto session. U popodnevnim casovima stizemo u Sarajevo i posle dvocasovnog trazenja smestaja i ubedjivanja oko cene, postizemo dogovor sa slatkom i sarmantnom gazdaricom od 65 godina kojoj obecavamo masazu I pedikir za ucinjenu cenu. Mozda je matora koka htela da nas primi za dzabe, ali mi nismo bili spremni da podnesemo takvu zrtvu. Nakon presvlacenja i pazuhiranja mrtvi gladni odlazimo do Bas Carsije na cevape kod Zelje. Cevapi su bili vrhunski pa su se dizna za pivo i apetit za zenske otvorili Za razliku od Sarajevskog piva (presli smo na Ozujsko). Sarajlijke su opravdale ocekivanja i bas nam je bio merak. Mrtvosani odlazimo u smestaj gde smo odmah komirali a jedino Ljuba – Afrikanac nije bio te srece, gazdarica mu je cele noci kucala na prozor i nudila popust!
  12. Slike Obrenovackih Amfibija SLIKE GOOGLE +
  13. Evo slika ko ne moze da otvori face Slike na GOOGLE+
  14. Ne znam konkretno kako se cuje ali tu moze da bude dosta stvari ja tipujem da nisi doboro namestio spojnicu lanca. Moze da bude i prednji lancanik ako nema onu gumu za ublazavanje udarca. Moze da bude da se pojela ona lplastika na koji lanac naleze na ramu motora. Moze biti i da ti je roler gornji ili donji meni je on vise puta stradao. Mozda nisi dobor namestio zadnji tocak, mislim na to da nije u pravcu. Ima i onaj metal ispod plasticnog branika na prednjem lancaniku ako nisi provukao dobro sraf on hoce da udara u lanac.... Javi sta je bilo ako nadjes
  15. Moja zivotna zelja! Srecan put i neka te ovih 10.000 km a mozda i vise posluzi puno srece, zdravlja, da te dobro sluzi motor i zena, dobro vreme i dobar put... Jos jednom Srecan put!!!
  16. Poznajem pre svega vlasnika a posle i motor, mogu da kazem smo reci hvale tj mogu da preporucim motor koji je redovno odrzavan servisiran tj mazen i pazen. Prava kilometraza dosta dodatne opreme spreman za dug put i uzivanje... Idealan kome treba motor sa minimanom cenom odrzavanja sa relativno malom potrosnjom (moj trosi 4,5 pod punim gasom ) Srecno sa prodajom, Moje preporuke svakom
  17. U Boru pravimo predah u lokalnoj kafani gde sumiramo utiske sa mini Off Roda tt Race.. (Snimak POCETAK) Na Borskom jezeru pravimo kamp i zurku na plazi. Organizujemo nocno kupanje i upoznajemo se sa lokalnim ribarima sa kojima razmenjujemo tekucine mi njima Stublinke oni nama piva i ribe (Snimlk: 4:05 min) Ujutru posle jos jedne neporospavane noci zbog zaba a i zbog naseg Grizlija krecemo put Dunavske magistrale. Prvu pauzu pravimo u Donjem Milanovcu gde svracamo na cuvenu riblju corbu (Snimak 7:45) Nezaobilazna Golubacka tvrdjava i poziranje za obozavateljke sa BJ Bikersa Ljuba se nije slikao P.S. Pokusava da smanji konfekcisji broj.. I konacno poslednje jezero na ovoj turi Srebrno Jezero koje nam se i najmanje svidelo jer je njavise urbanizovano i pretvoreno u vasar. Posle Srebrnog jezera prolazimo kroz Smederevo gde nas u gradu hvata neopisiva guzva i vrucina. Stajemo na Dunavu, pijemo po Guaranu i druzimo se sa macorom. Posle krace pauze nastavljamo prema Beogradu i Obrenovcu krajnjoj i pocetnoj destinaciji nase ture.... Putovanje i predeli kroz koje smo prosli su ispunili nasa ocekivanja jos bolje od svega je sto je ekipa bila brojnija za dva nova stara clana koji jos treba da se dokazuju u novim avanturama... Pozdrav od iscelitelja Afrikanaca koji su me vratili u zivot njima samo poznatom metodom.. Redakcija putopisa: MotoLjuba, Nikola 1, Leonta11, FreeBird, FreeRider
  18. Danasnji plan je da se preko Stare planine stigne do Borskog jezera uglavnom neznanim i zabacenim putevima.. Usput nailazimo na Izletiste Bigar potok izmedju Babusnice i Pirota Sledi hladjene motora i tela a i prirodno hladjenje Stublinke... Voznja se nastavlja preko obronaka Stare planine , Zajecara do Borskog jezera (Snimak 7:40 min) a do 7:40 kupanje i uzivanje u vreloj vodi
  19. NASTAVAK KONACNO :givemebeer: Afrinkanci nisu mogli da trpe moju bolest pa su mi dosli sa carobnim napitkom u posetu. Carobni napitak cine neki mnogo cudni sastojci koje sam saznao tek nakon konzumacije :gaa: Limun, beli luk, komovica, djumbir, magarece mleko, izrendani beli bubrezi , gushchija mast.... Sto je najcudnije pomoglo je tako da nastavljamo putopis Nakon predaha u podnozju Kopaonika put nastavljamo do Blaca gde posecujemo Bobinu i Ducinu familiju iz Shvedske, nakon dve rakije krenula su glupa pitanja "Rodjo znas lu ti onog Gost Ridera, jesi li ga kad vido'". Dalje tece prica: kako je kod vas, ladno ali standard. Jel istina da su kod vas u sve zene Helge i da imaju velike kike a jos vece sise :Sloper: Nakon desetominutnog blamiranja Boba dize ekipu, vice da je vrerme za polazak... Zbog velike usput stajemo da se osvezimo na malu recicu. Ovde nam se desila i prva neprijatnost. Danak neiskustvu placa KUM Boba (nije se ugledao na njegovog kuma koji ne nosi burmu). Hladna i brza voda odnela je burmu i nadu da ce kuci stici negrdjen. HIT: Skini prsten sdesne ruke da ti mladost ne uvene BY AFRIKANCI (Film: 2:00 min) Konacno stizemo na Vlasinsko jezero krajnu destinaciju toga dana ... Nakon nabavke u lokalnoj piljarnici (Luk, salama, majonez, i PIVO ) Ovaj put smo se pocastili i kupili smo alpsku salamu Postavljamo satore i palimo logorsku vatru.. Kako pada vece tako nam i padaju zalihe piva a atmosvera na nivou :na_glavi: Aprilia pokazuje svoju pravu namenu tj sluzi nam kao agregat za razglas sa pojacalom (leonta gedzet freak). Od komsija kampera koje smo oterali svojom dobrotom, dobijamo kobaje, pivo i naravno toalet papir koji je uvek u deficitu (FILM: 5:20 min). Posto smo spavali po dvojica u satorima meni je zapao Nikola zvani Grizli sto se tice hrkanja. Hteo ne hteo ustao sam u 5 ujutru (napolju je bilo samo 10 stepeni) iz razloga sto nisamo mogao oka da sklopim a i ujedno da napravim koji snimak i fotke. Nikolino hrkanje (predhodni snimak 7:30 min) Jutarnja idila:
  20. Bravo momci, ekstra putopis, mnogo mi je zao sto nisam isao sa vama ali sve se da ispraviti. Veliko divljenje devojkama sto su izdrzale i trpele ceo put.
  21. Polako polako vracam se u zivot Putopis se USKORO nastavlja.
  22. Ne mogu a da ne primetim malu neistinu. Koliko vidim pise da je rok neogranicen. Kako to kad je flasa od 1 litar? Promenicemo nalepnicu "Rok trajnja posle otvaranja 20 min"
  23. Polako polako bice puunnooo uzbudjenja
  24. DRUGI DAN Plan je da se u 9 nadjemo na "granici" gde cemo se dogovaramo gde i ko ide dalje... Deo ekipe se vraca kuci ( papucari ), deo ekipe odlazi u Uzice na moto susret a vecina nastavlja preko Kopaonika (SNIMAK 4:40 MIN) Posle kraceg predaha na Kopaoniku na stavljamo ka Leskovcu (SNIMAK 10:00 MIN) gde nesmotreno na nagovor LJube obilazimo policiju, koja uz zvuk sirene negoduje :goodluck: :dexterr: Prilikom spustanja niz Kopaonik tempo je bio malo zesci pa su nekima i kocnice otkazale... (SNIMAK 13:20) NASTAVAK SLEDI USKORO
  25. Bike-Rock Momacka Tura 2012 I DEO Nakon prvomajske voznje koja je protekla bez zena i nasih i tudjih, odlucjemo da idemo na Vidovdan do Kosovske Mitrovice (gde se organizuje koncetr i druzenje) u nadi da ce nam se posreciti. Rezervni plan (u slucaju da tamo nista ne uradimo) da potrazimo zene u toplesu po jezerima zapadne Srbije. Kao i uvek inicijatori ove akcije LJUBA LEONTA I NIKOLA Vece pred polazak, skupljamo se kod Leonte da uz koje ladno pivo razradimo marsutu ali smo se setili da Aprilija nije spremna i servisirana za put. Na brzinu resavamo problem celavih guma, istrosenih plocica i istegnutog lanca.... Posle servisa, piva je nestalo a ideje su stizale pa prelazimo kod LJUBE na domacu krusku inace Bajker proizvodjac FENOMENALNE kruske zvane STUBLINKA Dolazimo na ideju da uz pomoc markera i majica od crvenog krsta odradimo unikatne majice koje ce obezeiti ovu turu. POWERD BY LJUBA Svaka majica simbolizuje jednog od nas uz primese pijanstva (sreca te nam je nestalo markera inace bi bilo svasta PRVI DAN Skup druzine je u lokalnoj piceriji kod Dace Maratonca, gde uz zajbanciju, dodlelu majica i uz nezaobilaznu Stublinku za srecna puta nazdravljamo i krece puteshesvije... Mazge natovarene, praznih rezervoara, grla podmazana krecemoooooooooooo Nako pocetne euforije za 20 min stizemo na pumpu Zmaj u Beogradu gde naredna 3 sata cekamo u redu da nam udele malo goriva Autoput ne komentarisemo iako se drug Pedja hvalio da je vozio 200kmh (a stigao je poslednji), a kolega Srki sa coperom se zapalio negde kod Starog Hrasta (preunio kanistere besplatnog benzina)... U Kragujevcu svracamo kod druga Nece na hardcore hladjenje (SNIMAK: 7:00 MIN). Vozimo dalje kroz Dolinu Jorgovana do Raske gde se deo ekipe odvaja za Goliju a deo nastavlja ka Mitrovici. Afrikanci protestvuju i krecu ka Goliji gde im se Aprilija pridruzuje uz utehu da ce nesto biti na jezerima.... Na Goliji spavamo kod LJubine rodbine gde nas ljudi docekuju sa domacom prsutom kajmakom DOMACOM RAKIJOM, sirom.....
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja