Upisani: Boban Zemun, stojkor6, Slaninar, Nandy, sparco i gixxer thou macedonia. Update: sparco, quasaar. Napomena: imamo dva Nenada Stanojevića - zmajčić i stojkor6. Pozdrav: svima.

I meni bi trebale dobre zimske rukavice (ali tanje, ako tako nešto postoji) i grijači za koljena, tako da dajte neke informacije da ne otvaram novu temu. Pozdrav.

Niko ne spori da među taksistima ima dobrih ljudi, ali i svakojake druge vrste (da ne konkretizujem). Bezobrazluk u saobraćaju je na generalno visokom nivou i tu taksisti prednjače. Ima finog svijeta koji poštuje i saobraćajne propise i druga vozila, ali je većina bezgranično bezobrazna. Lično sam u taksi sjeo 5 (pet) puta u životu i to kad sam baš baš baš morao. Inače sam se i u Kumodraž, i u Jerković, i na Crveni Krst (gdje sam ranije živjeo) i sad u Krnjaču uvijek vraćao ili busom ili pješaka.

Samo da ti kažem da ti je komplet Metzeler Roadtec Z6 oko 30000 dinara u Keleni... Ne znam gdje ima jeftinije, a zanima me. Guma je ok, mada nemam ja pojma... Barem ne još... Dosta stranih sajtova i vozača je nahvalilo Metzeler-ove baš ove pneumatike. Jedina napomena je da moraš da uzmeš komplet Z6, jer su šare tako pravljene da prednja izbacuje vodu sa puta zadnje. Ako pogledaš bolje Z6 zadnju gumu, primjetićeš odmah da je ona po gaznom sloju po sredini praktično slik.

Upisani: Aku, BlackKnight_NS, DENIS i Vladimir J. Hvala na podacima: vasa. Pozdrav: svima... ;D

Upisani - idanijel, mevdza, Cune, vasa, mibuone. Zamolio bih slijedeće članove da mi dostave nedostajuće podatke: tiberije - prezime i ime munja - prezime i ime ZUMBUL - prezime i ime Sailor - prezime eddie - prezime i ime Bata - prezime i ime tiniauto - prezime The Kum - prezime i ime vasa - prezime i ime mibuone - prezime Ako može nas 149 da ostavi puno ime i prezime, a ne nadimke, onda smatram da možete i vi. Ne boli, vjerujte mi. Podatke možete da mi pošaljete kao privatne poruke, da bi tema mogla da ostane čista... Hvala na razumijevanju. Pozdrav i dobar put svima.

Ako me sjećanje ne vara, UVEX ima i u Markosu.

Evo novih dešavanja... Bilo je svega, i lijepog i ružnog... Vozilo se i padalo... Bukvalno svega... Nego da krenem od početka. U srijedu ili četvrtak, 15-16.08.2007. sam u Guevari kupio jaknu Spool Drake. Jakna je crno-siva kombinacija, Cordura 600D, all-season "narodna" nošnja. Uostalom, ovdje je link ka specifikacijama, da ja nešto ne pogriješim. Cijena 15990 dinara, veličina XL. Poslije sto godina, odlučim da odem u rodni kraj, da obiđem grad (Petrinja) u kome sam živio do 1995. proklete godine, a i da se vidim sa porodicom. Burazera iz ćaletovog prvog braka praktično nikad nisam vidio, a i želja da se vidimo, kao i želja da odem do rodnog kraja su bile toliko jake da sam jednostavno morao da idem. Kontakt je uspostavljen, vrijeme vikenda je odgovaralo jednom i drugom - i - ostalo je samo da se krene. Praćenje vremenske prognoze zbog želje izbjegavanja kiše je postavilo, tj. nametnulo određene izmjene u planiranju (koje će se ispostaviti nepotrebnim) putovanja. Tako sam u prošli petak, tačnije 17.08.2007. godine, izašao sa posla u 12 sati, da bi imao lufta da se spakujem i krenem najkasnije u 14 sati. Ipak, pomalo umor (kasno lijeganje na spavanje me ubi), malo Beer Fest i malo raspored obaveza su učinili svoje, a kad se još usporeni film od cure doda, u dva se ne može krenuti, pa da jebe rak raka (što se kaže). Razvlačenjem i natezanjem, ipak se postiglo da se krene u 15:40. Na jedvite jade. Krenuo sam nervozan i nabrijan samo tako. Svratio do druga da se pozdravim i do drugarice da uzmem telefon sa HR brojem, pa na Zmaja na piće za mašinu i pokret. Od opreme sam imao ranac u kome je bila flaša soka, zimska podstava za jaknu, Louis kišno odijelo (ono žuto), komplet sijalica, donji veš, iPod, komplet baterija za fotoaparat i isti, fleševe i 2.5" USB HDD. Ispod sica je još bila prva pomoć, alat i reflektujući prsluk. Sve u svemu, nekoliko kg tereta. Za slijedeći put, upola manje. Do sada, kad god sam putovao automobilom i to još autoputem, bilo mi je dosadno do zla boga. Sada je sve bilo drugačije. Sve se gleda iz druge perspektive. Sad se vidi i ono što nisam ni primjećivao da postoji. Nije to ništa drastično, ali dosta više stvari se vidi. Obzirom da sam skoro kupio motor, odlučio sam da nema potrebe da forsiram i zbog toga sam i mislio da krenem u dva sata. Ipak, krenulo se kad se krenulo, ali nisam želio da mijenjam tempo vožnje. Stalno sam se vrtio oko 120 km/h. Na momente sam išao i 170, ali je to na naked-u uzaludan posao. Vjetar te bacaka kako hoće. Kad pretičeš kamion to je posebna priča. U svakom slučaju dosta opreza treba da se ima, kao i malo hladnog razuma. Jesam se i ja u jednom momentu napalio nakon kolone od desetak strana koji su kraj mene na 120 prošišali sa 170-180 km/h, pa sam ga i ja malo odvrnuo, ali nema pri toj brzini efekta uživanja u vožnji, jer moraš stalno da gledaš ispred, iza, sa strane jedne i druge, da vodiš računa o previše stvari na koje malo možeš da utičeš. LM, 5 kilometara nakon silaska sa autoputa u Popovači, počinje kiša. Tu počinjem da proklinjem od nemila do nedraga, da psujem i sva ona nervoza koja me držala od Beograda do Popovače je pojurila van, da iskoči iz mene, da nađe zadovoljenje negdje vani. Nije bilo druge opcije, nego stati sa strane i obući kišno odijelo. Pomišljeno - urađeno. Sjedam na motor i nastavljam dalje, bijesan, ali i to se stišava. Približava se 20h. Spušta se mrak, počinje opet nervoza da me hvata. Nervozan sam kao puk nervozne vojske. Ipak, obuzdavam se da ne zavrnem gas iz samo jednog razloga - ne želim policiju za vratom. Poštujem ograničenja rigorozno. Ipak, do ulaska u Sisak, skoro do samo centra je ograničenje 70! Ipak, vozim oko 50 km/h. Što zbog sebe (tačnije, svog neiskustva sa motorom, kako uopšte, tako i posebno na mokroj podlozi), što zbog okolnog saobraćaja. Provlačim se kroz Sisak, dolazim u Petrinju. Prva stvar je odlazak do ulice u kojoj sam odrastao, odlazak do zgrade i kraja u kome sam proveo najljepše dane djetinjstva. Zatim grubi presjek, okrećem se i pičim u selo (Vlahović). Na potezu od Hrastovice prema Zelenoj dolini, za one koji možda znaju (a ima Siščana na forumu koji znaju), ima krivina u lijevo, brdašce na kome je pruga i onda blaga krivina u desno. Kiša propaduje. Kao da se premišlja da li da otčepi iz pune snage ili da prestane. Asfalt se "dimi". Isparava voda. Da je bilo malo hladnije, bilo bi kao u horor filmovima u kojima su glavni problematici zombiji. Cesta se ne bi vidjela. LM, vozim se opušteno. Srce kao mjesec. Nervozan, ali mnogo manje. Vozim se cestom koju sam u životu, a i u snovima i mislima prešao ne znam ni ja koliko puta. Znam svaku krivinu. Svaki zakrpu na cesti, maltene. I onda - pljaaasss!!! Prešao sam prugu, odmakao možda pola metra zadnjim točkom od pruge i pružili se nas dvoje kao na plaži. E onda sam popizdio. Da mi je neko bio tu - zapalio bi ga (nisu mi Topalovići ništa u rodu)... Ja završio na desnoj strani ceste, motorino na lijevoj. Jedino što obadvoje ležimo na desnoj strani, a razlika je ugrubo za 90 stepeni (motor je za 90 stepeni zarotiran u odnosu na mene). Točkovi motora su okrenuti ka meni, do moje lijeve strane. Oderao sam koljeno (malo, ali boli do Boga i nazad povremeno), ulubio desnu bedru i malo odvalio zadnju stranu ramena. Kombinezon poderan na koljenu, ramenu (sa prednje strane, od ranca) i na desnom boku/bedri. Na motoru je pukao desni slajder, oderani desna plastika ispod sica, nosač slajdera, desni tegić, nosač retrovizora i retrovizor, nosić na ručici prednje kočnice, i malo, ali malo desna strana rezervoara i instrument tabla na gornjem desnom ćošku. Sva sreća pa niko nije naišao. Ustajem, pipam se, gledam se - sve ok. Boli koljeno, ali ništa ispod nije poderano. Prilazim mašini, samo svjetla na njoj. Na tabli, prokleta greška 30. :( Dižem motor, vraćam se na svoju stranu ceste, palim ga, sjedam i krećem. Sve ok sa mašinom, nema ništa da se rasulo osim slajdera (hvala prethodnom vlasniku na istima). Stižem kod kumića u selo, parkiram motor i poslije pozdravljanja krećem u površnu inspekciju. Uglavnom ono što sam i primjetio. Ujutro, opet pregled, ali sve ostalo isto. Najviše me brinulo da nije nešto na samom agregatu puklo i da ne pušta ulje. Ali, sve je ok. U nedelju, povratak. Krećem za Jabukovac i Petrinju potom, svraćam na tri mjesta i palim na autoput. Prolazio sam tim putem gdje sam pao. Stao sam, parkirao motor i našao pola slomljenog slajdera. Drugi dio me mrzilo da tražim. Pičim dalje, izlazim na autput i opet isto, lagan tempo - oko 120 od 140-150 km/h. Pokret oko 2 i nešto, stigao u Beograd oko 8 i nešto. Nakon, dolaska kući i razgovora sa ćeletom, ni dan danas mi nije jasno da sam 400 km prešao za 7 sati tamo i za 6 sati nazad. Ja jesam stajao 4-5 puta i u odlasku i u dolasku, ali to su bile stajanja od 3 minute max. Ne znam. Ne mogu ni da pretpostavim. Putem i mašinom sam zadovoljan u potpunosti. Sve je proteklo ok, osim te budalaštine od pada. To je prvi dio dešavanja... Drugi dio se dešava neko veče, tj. u srijedu. Obzirom da, otkako sam kupio motor, isti koristim kao svoje glavno prevozno sredstvo, onda sam stalno na njemu. Koristim ja i ćaletov Polo, ali motor, pa motor i samo motor. U srijedu uveče, draga došla kod mene, ja je oko 11 vraćam kući. Relacija Krnjača - Voždovac. Išao sam tuda bezbroj puta. Vraćam se ja i ispred mene Mercedesov džip. Crni. Strane tablice. Uredno se ponašam u saobraćaju. Držim rastojanje. Prolazimo zadnji semafor u Vojvode Stepe prema Autokomandi i na prvoj raskrsnici poslije tog semafora džip naglo koči, bez žmigavaca i staje na pješačkom prelazu. Meni nema druge nego zbog saobraćaja u suprotnom smjeru da stanem iza njega. Stanem ja i svirnem. Jednom. Između nas nekih metar, metar i nešto prostora. Ja stojim negdje na pola puta između lijevih točkova i uzdužne sredine samog džipa. I onda u sekundi - rikverc i unazad pravo na mene. Bez upozorenja, bez gledanja, bez žmigavca ili bilo čega. Bum! Tras! Vroooommmm! (moje Yamahe) Nisam imao vremena da odreagujem nikako! I onda kreće izlaženje. Izlaze njih dvojica iz džipa. Ja stojim pored motora i ne mogu da vjerujem i to ponavljam deset puta. Moram da priznam da su momci bili veoma korektni. Prvo su pitali jesam li ja ok? Je li sve u redu samnom? Da li sam povrijeđen? Ja samo stojim i ponavljam kako ne mogu da vjerujem. U međuvremenu se tu parkiraju još dva ili tri džipa. Izlaze momci, pitaju jel' ima problema. Rekoh, sad će da pljusnu batine samo takve. Jedan pita šta se desilo. Ovaj jedan iz džipa odgovara: "Ma videli smo dve ribe. Stali da ih pogledamo i krenuli da ih "malo bolje" pogledamo i onda udarili ovog dečka." Ja tek onda ne mogu da vjerujem šta se dešava. Došlo mi je da ih zapalim zajedno za džipom (ponavljam, Topalovići mi nisu u rodu ). Ali, ajde... Smirim se. Uzmem od jednog momka podatke iz lične karte i razmijenili smo broj telefona pa da se čujemo i dogovorimo za popravku blatobrana (sitne ogrebotine na lijevom deklu nisu strašne, uglavnom se poslije pranja neće ni primjetiti), pošto sam imao suludu sreću da je samo on stradao u "naletu na mladost". Palim motor, sjedam i vozim kući. Vidno potrešen, nervozan i iznad svega uplašen, stižem kući i pakujem se u krevet. Te noći su zečevi u poređenju samnom bili carevi spavanja. Epilog ovog dešavanja je blatobran koji će mi dečko nabaviti za koji dan nekim svojim kanalima (ostaje da vidimo) i tako povrijeđena sujeta i napadnut ego da počinje da boli. Isto tako, bolno plaćene lekcije jedan i dva. Jedna je da sa nervozom se ne ide ni metar od kuće sa motorom, a kamoli na put od nekoliko stotina kilometara, a druga je da iako ja kao vozač pazim na druge koliko i na sebe, ima ogroman dio onih koji ne mare nizašta. Ovo je samo potvrda tome. Na motor samo hladne glave i bez nervoze, inače se "mušica u sranje pretvori". Čak i kad imaš kacigu... Eto... Bilo mi je teško u proteklih nekoliko dana. Ponajviše da shvatim da niko nije kriv osim mene (u prvom slučaju), kao i da sam mogao da prođem bez svega ovoga (u drugom slučaju). Ipak, prihvatio sam poraz od samog sebe i nastavio dalje. Vozim se normalno, mada se još uvijek bojim da možda nešto nije ipak u redu sa motorom, ili se barem pokušavam normalno voziti. Padalo mi je na pamet i da prodam motor i da ga mijenjam za nešto drugo, jer možda vuče neku lošu sreću. Ali, prihvatio sam sve tako kako jeste i ponosno nastavljam dalje. Pozdrav i čuvajte se drugari. Drugi neće paziti na nas.

Malo sam imao love, malo sam posudio i malo sam uzeo kredit. I od svih ovih varijanti mi je najgora ova sa posuđivanjem love, jer te onda stalno neko priupita dokle si stigao sa vraćanjem. Kredit je najbolja opcija, jer te niko nikad neće ništa pitati pod uslovom da ispunjavaš svoje obaveze prema bankarskim lihvarima... U mom slučaju, motor je bio davnašnja želja još iz doba predškolskih dana (mislim na osnovnu školu), kao da sam oduvijek znao. Čiča je jedno vrijeme (1992-1994) derao Hondu CB400, sa 80ak konja (bila je spremana kao za superbajk, uradilo se sve što je moglo). Išla je 215. Istina, poslije nekoliko km pravca, ali je išla kao sumanuta. Zagrepčani bi možda mogli da znaju kako se čuje Shakal izduv. Majko mila, pa i sad mi to reži u ušima. Mislim da je to zvuk koji nikad neću zaboraviti. Koji Akrep ;D? Shakal je izduv... Ljudi, to izuva... Svašta sam čuo, ali mi je taj Shakal ipak bio najupečatljiviji... Ja sam tad imao 15-16 godina... Tada sam se natezao sa čičom da mi da Hondu da se vozam, sa njim ili solo. Ma, nije bilo šanse. Ne da pa to ti je... Koju godinu prije toga, ćale obećao motor za završetak 7og razreda osnovne škole. Oči kao dvije lubenice, upiljile se u APN6, a dobijem rusku Mini Rigu... 49 kubika, tri brzine - prva, ler i druga... Majko mila, oduševljenje nije bilo, ali sam se malo vozao. Plafon - 40 km/h... U najboljem slučaju... Bilo je i biciklista koji su me preticali.... I od tada, svaki put kad čujem neku mašinu kako se izdiže zvukom iz gradske vreve i krkljanca, kako "pokorava" sve ostale točkaše oko sebe, ja sam sebi (i svima oko mene) govorio: "Imaću ga i ja. Kad-tad. Pa makar na jedan dan. Makar se skršio u prvoj krivini, ali ću ga imati.". Od svega toga je prošlo dosta vremena. Vrijeme je neumitno teklo. Život je prolazio onako kako je morao... Morale su druge stvari da se rješavaju - škola, posao, fakultet, viša škola, vojska... Kuća i ostalo... Bilo kakva podrška okoline je izostajala. na svaki spomen motora je bila ista reakcija: "Ti nisi normalan! 'Oćeš ti da izgineš? Ne dolazi u obzir! Nemoj da te đavo nanese da mi dovezeš motor kući! Jasno!?". Onda ove godine mi se svidi Aprilia Sportcity 250ie. Skuter k'o bombona... I ono što mi je bilo važno - dupli disk napred... Spremio lovu (moju i ono što sam posudio), otišao kod Ivana u Skuter Centar i uplatio. Dolazi za 10 dana. Pa za 10 dana. Pa dok ga nađu... Popizdim, uzmem lovu i pričekam Ernesta (tj. Cveleta) sa mora, odem, vidim i uzmem Yamaha-u FZ6n. Kad sam došao kući, bilo je raznoraznih komentara koji su vremenom prerastali iz pokuda u pohvale. Ne dam je nizašta. Jedino za šta bi pristao da je mijenjam jeste nova i crna. Ništa drugo ne dolazi u obzir. Dugo vremena omiljeni motor mi je bila Honda CBR900RR i to ona zadnja serija prije povećavanja kubikaže na 929, pa na 954 ccm. Crna kao noć, sa sivim aplikacijama... To je meni bio vrh motor. A onda isto Honda CBR 1000 RR Fireblade, naravno... Na Repsol sam dušu puštao... Sad pomalo i zavidim npr. Charugi na tom motoru... ;( Ali, bolje je ovako... Ne bi ja mogao da izdržim torturu na ručnim zglobovima... Ostalo je istorija... Vozim se i uživam... Što želim i svima koji već imaju ili će tek da imaju motor. Pozdrav. PS: Isti treba imati radi sebe, radi uživanja u putovanju, a ne prevozu, radi pokazivanja, društva ili ribica.

kiro, peacemaker, Djusi_998, dejang - upisani. @ dejang - postavi ispravan broj telefona, jer imaš 8 brojeva... @ svi - hvala ljudi, drago mi je da ima koristi i da vam se sviđa. Pozdrav.

Pa brate slatki tebi je onda jakna velika... ;D ;D ;D

Ipak je onaj B(e-a)-King ljepši od V-Max-a... Bez uvrede, ali su je usrali na više mjesta, dok Suzana ima samo prednji kraj prenatrpan...

Tebi Djuro sve što nosi naljepnicu Zuzuki izgleda do džadža... ;D ;D ;D ;D NHF...

Auuu, svaka im čast! Mada mi nekako djeluje spljošten ili sprčen na prednjoj strani...

Nove vijesti: Yamaha je na svojim sajtovima dozvolila skidanje Owner's Manual-a za svoje motore... Ja juče skinuo za moj - PDF, 4.5 MB... Kome treba, sad zna gdje će naći... Valjalo bi da tako postupe i ostali proizvođači, a možda će to da se i desi... Pozdrav.

Zero_Cool, lacika, SAAB93 - upisani... Pozdrav.

Dex, cifra je za all inclusive. Ali, "boli" me činjenica da su samo ruke 70 eura. E, sad, drugi je par opanaka koliko je tu realno bilo posla. Možda je motor bio gotov za dva sata, ali oni su mene zvali tek u 16:10. Nije ni bitno kada su me zvali, u krajnjoj liniji. Uostalom, možda si ti Dex i u pravu. Odem, platim i ne razmišljam. Ali, opet sa druge strane... Ja 2000 km, u trenutnoj situaciji obrnem za mjesec dana. To znači da mi slijedeći servis na 12000 km doazi za tri mjeseca. Da ne spominjem da će 1000+ km da mi pojede odlazak u rodni kraj i vožnja od drugara do drugara iz osnovne škole i na taj način će period do slijedećeg servisa značajno da skrati (barem 15 dana). A za ovih 2000 km, sam dao samo 100 eura za gorivo. Kad se pogleda sa te strane, pitanje je da li bi servis, mogao/trebao/morao manje da košta? Ali je i problem da dobar serviser treba da se plati. Jedino je problem što ja neću da plaćam ime, već ono što se uradi. Ime neka mu plati žena koja nosi njegovo prezime... ;D Nije mi logično da zamjena filtera i ulja uz samo pregledanje električnih/mehaničkih/motornih sklopova košta 120 eura. Ali, kao što Paganini kaže - ma nemam ja pojma... Nego, ja sam krenuo da postavim dvije slikice koje sam već stavio u jednu temu, ali sam odlučio da ih stavim i ovdje. Radi se o naljepnicama... Videći kako se sva ova radnja oko naljepnica odvija, gledajući te naljepnice i imajući "bolju" ideju, odlučim ja da sam smislim i napravim naljepnice za moju mašinu. Kao što se vidi na slikicama ispod, imaju dvije naljepnice. Logo BJB je na rezervoaru, a pisanije sa nick-om je na repu ispred stop svjetla. Drugar mi je to isjekao na kateru... Problem je što kod malog slova "b" (iz adrese sajta) dolazi do raspadanja samo gornjeg spoja i što se kater mučio da isječe pravilno sve ivice (da ne kažem krzavice) na slovima za nick. Jedini problem, koji mi se dosada pojavio, a naljepnice su postavljene već nekih 15ak dana, je taj što se oštru uglovi na logou počinju odljepljivati od rezervoara... Za sada mi ne smeta, a kad se odlijepi više, onda ću sve odlijepiti i zalijepiti novu... Pozdrav...

Evo novih stvari. Za početak, galerija slika је online. Mijenjali su mi server, ali sada je ok i radi. Dalje, za ovih mjesec i kusur sam prešao oko 2400 kilometara. Juče sam se sa drugarima vozao malo po gradu, pa smo išli i da gledamo za jednog druga motor. Obzirom da se to nalazi na vrh brda prema Bubanj potoku, morali smo i da produžimo do Bubanj potoka, pa nazad u gradu. Juče sam se prvi put vozio, onako brže malo od moje obične vožnje. Inače, po gradu sam to do 80-90 mh/h maksimalno, 100-ka na autoputu. E, a juče sam ga natjerao do 150, možda koji km/h preko toga... Obzirom da je bilo vjetra na autoputu, malo je bio problem voziti tom brzinom, ali... Nagnuo sam se napred nekih 10-15 cm (pomjeranje u visini kacige) i praktično našao skoro savršen položaj. Naravno, fizika je odradila svoje, pa nisam imao problema sa zglobovima šake zbog naginjanja, ali ni sa upotrebom snage zbog držanja za ručice i otpora vjetru. Takođe, shvatio sa koliko je u brzoj vožnji, ali i u vožnji uopšte, bitno naginjanje kako bi se spriječilo proširivanje putanje. Juče mi se desilo dok sam ispod Brankovog mosta se penjao na isti, da idući krajnjom lijevom trakom, ubrzavanjem odem u krajnju desnu i to skroz do ivičnjaka... Samo zato što sam se bojao nagnuti se još malo... Ipak, to su rutina i skustvo koji mogu da se steknu samo vožnjom. E, da. Bio sam na servisu. Obaveze su me natjerale ili ostavile kod Spaleta. Odvezao sam motor prema dogovoru, 01.08. ove godine, oko 4 sata. Čekao sam njih dvojicu do 17:15 i onda sam im tek predao motor, jerbo nisu bili u svom office-u. Servis je bio prema dogovoru - da se pretrese cijeli motor, zamijeni ulje i filter i da se sipa Motul 300v. Što sam tražio, to sam i dobio, jedino što sam morao da izdvojim 20 eura više, tj. ispade servis 140 eura. Šta, kako i zašto, nisam imao previše interesovanja da pitam. Od tada, motor drugačije radi i nekako se preciznije ponaša mjenjač. Pratio sam Dex-ove postove, pa sad čekam da okrenem 1500 km od servisa da vidim da li će se vratiti luft mjenjača na staro stanje (da povremeno upadne u ler umjesto u drugu brzinu). Nešo mi je rekao da je opran filter za zrak, da je preštelan injection i da je motor NOV i da je moja dužnost da ga redovno hranim i vozim. Ono što sigurno znam je da više kod njega na servis neću ići, osim ako se ne daj Bože nešto iskvari... Pu, pu... Previše je brate slatki. Na stranu ovlaštenje, znanje i sve, ali je previše. I opet još nešto. Ne prestajem da budem zadovoljan sa motorom i jednostavno ne osjećam potrebu za boljim, bržim, jačim... Kako napredujem u savlađivanju tehnika vožnje i korišćenja motociklistike, tako uživanje u vožnji postaje sve veće. Hvala svima na podršci i savjetima da uzmem ovaj motor. Znam da se nisam prevario. Pozdrav.

Zekazmaj, The Kum i Mina - upisani.

Svaka čast Jasminko. Idi odmori i lagano se pripremi za početak, pa da onda lagano kreneš u nove pohode. Lijep odmor i dobar provod.

Pa 300 dinara za dva točka i nije neka viška lova...

Pa dobro ljudi, 'oće li neko da kaže da punim ili da ne punim? ;D

Nemam ja želju nikome da trljam nos sa bilo čim... Samo, jednom se mora krenuti. Mora da se napravi prvi korak, kao što Blacky ima u potpisu - A journey of a thousand miles begins with a single step (Put od hiljadu milja počinje sa jednim korakom). Nemam ja želju isto tako, da bilo koga tjeram na bilo šta. Ali, očigledno je da se moraju neki ljudi dodati i dobiti "funkcije". Da se mora objelodaniti postojanje BJB-a. Uostalom, dovoljno ste pametni i sami znate šta želite da uradite sa svime ovime. Ja ću samo da kažem, nadam se u ime svih, a ako ne svih, onda u ime velike većine, kao što je rečeno, da imate podršku svih nas u svemu što radite. Jer da nije bilo vas ne bi bilo ni svega ovoga. Pozdrav.

Vidi, Dexx, čini mi se da si se malko ogriješio na ovog čovjeka, jer on ni jednom svojom riječi nije podržao održanje ovog nelegalnog stanja niti se zalaže za nepoštovanje propisa, zakona i svih ostalih regulišućih akata države. Blacky je samo predložio da BJBikers kao community istupi u javnost kao udruženje, zajednica vozača/vlasnika, pa ako hoćeš i kulta obožavaoca motornog prevoza na dva točka i da se javnosti stavi do znanja nekoliko stvari. (1) Da nisu svi bajkeri isti, da nisu svi ludi i da ne voze svi 200+ u gradu. (2) Da se zalažemo za legalnost onoga što imamo, ali i da od održave očekujemo da učini nešto za nas. (3) Da, jednostavno, postojimo i da nemamo namjeru da nestanemo. Ja sam njegov post, tj. postove, tako shvatio, ali mi nije jasno zašto si "napao" čovjeka. Upravo to što si ti napisao u svome postu, je čovjek i rekao/predložio da treba da se kaže. Ali u javnosti, a ne ovdje. Svako ko ovdje provede 3 dana može da shvati da je ova zajednica skup ljudi koji vole i uživaju u motorima nevezano od vrste, modela, brzine i količine konjskih snaga. Da ova zajednica nudi "utočište" i drugarstvo koji su povezani samo istom željom i istom ljubavi. Motorima... Podržavam Blacky-jev prijedlog. I treba učiniti odgovarajuće korake da bi se određene stvari stavile do znanja javnosti i okolini. I treba da se sprovede u djelo prijedlog kolega iz teme "Marsovac na asfaltu". I to skoro, jer će kao što je neko primjetio, čovjek da izađe iz bolnice i biće do njega teže doći. Nije problem da se sazna adresa i da mu se ode na kućni prag, ali mislim da to ne treba da se radi. Imaćemo kao zajednica više "poena" u očima javnosti ako to odradimo dok je čovjek u bolnici. Eto. Toliko. Just my 2 cents. Pozdrav.

Evo svježih informacija iz prve, tj. druge ruke. Drugar mi ima problematičnog Liberty-ja oko kojih je izbila sva ova frtutma. LM, drugar je bio danas do pandura i pogodite šta? Oni nemaju pojma šta će da se dešava... Dakle, rečeno mu je da je ukupno oduzeto do sada 54 komada i da se ne zna šta će sa njima biti. Pitao je da li može da preregistruje motor - napravi novi tehnički, plati sve što treba da registruje motor od 125ccm normalno. I šta mu je žena u SUP-u rekla? Javite se vi u petak, MOŽDA ćemo tada nešto znati... Inače, akciju je "potegao" Uni-Promet sa dopisom koji glasi nešto ala slijedeće: "... sumnja se da je određeni broj skutera kojima broj šasije počinje sa XY registrovan na 50, umjesto na 125 kubika" i tu je dostavljena određena sekvenca karaktera kojima počinju ti problematični brojevi šasija... Dakle, šta reći više... Ko je ovdje lud?