Jump to content

Moto Zajednica

DjordjeMijailovic

Članovi
  • Broj tema i poruka

    1613
  • Pridružio se

Sve što je postavio član: DjordjeMijailovic

  1. Hvala svima koji su se ukljucili u temu. Posebno hvala @abarth_maniac koji je pozvao odmah telefonom i razjasnio neke stvari. Nije covek dzabe vitez foruma
  2. A evo, ćale mi već kaže: super staju džakovi izmeðu navoza. Dakle očekujem da se selo snaðe i 3 ovce da ušanuje na nju. Zaboravio sam na dovitljivost našega naroda...
  3. Resio ipak da uzmem poplocanu moto prikolicu. Za druge namene ne zelim ni da bude jer ce stajati kod mojih na selu, pa ce je jahati i kurta i murta. Danas doterana kuci. Za sad zadovoljan kako se ponasa, tovari i istovaruje, sa jednim polu-motorom.
  4. Ovo je otprilike max i po kilazi i po mestu. 3 polunormalna motora
  5. Deo 5: A sad malo ozbiljnije! Stara Planina Već je malo kasno za pisanje, pa ću umesto toga, okačiti jedan intro snimak u ovu vožnju, a pisanje nastavljam uskoro. Nastaviće se...
  6. Još jedno mesto vredno pominjanja u ovoj deonici je prvi spomenik Gvozdenom puku u selu Igrište. Nisam imao planova da stajem ovde, ali zastadoh tek toliko da me Života i Nada Jevremović, ljudi koji brinu o tom spomeniku (i svemo što ga okružuje) doviknu na kafu i rakiju. To se ne odbija! Pri tom poče i kiša, pa se kafa i rakija pretvoriše u ručak, istorijsku lekciju i mini muzejsku turu. Doobro provedenih 3 sata! Velika preporuka za sve koji prolaze tuda da svrate i da se ne stide da pitaju za rakijicu! O gvozdenom puku ćete čuti dosta, a ima se šta i videti. Tu je zbirka fotografija, kao i izložba predmeta vezanih za puk. Ukratko, reč je o spomeniku i memorijalnom centru podignutom od strane skupine ljudi u čast celog puka, a posebno 17 mladića iz tog malenog sela koje simbolizuje 17 omorika u parku oko spomenika. Ovi ljudi iako su u 8. deceniji života, i dalje ručno kamen po kamen grade ovaj centar. Kako se vreme popravilo, rastadoh se sa domaćinima i pravac Đavolja Varoš i Vlasovo na Radan Planini. Ovaj put preskočiću priču o Đavoljoj Varoši. Napomenuo bih samo da je put od Varoši do sela Gornji Gajtan i Vlasovo izutezno lep za vožnju (offroad zna se). TET ne vodi u Vlasovo, ali moja mala misija da nađem koleginicinu familiju me vodi u to selo. Misija je ispunjena, a nagrada - zna se - rakiica! Boje Radana i mutnog modrog neba taj dan ne umem da opišem. Srećom, snimak ume! Evo dole dva snimka koji zaokružuju priču o ovoj vožnjici - dalekoj ali vrednoj! Deo od Kopaonika (Brzeće) do Kuršumlije: I deo oko Radan planine:
  7. Prva značajnija lokacija vredna pomena je čuveni toplički skadar na Bojani. Bar tako lokalci zovu branu, tj akumulaciju Selova. Ime dobija zasluženo jer je u izgradnji od pre 40 godina. Od izgradnje se ne odustaje, te svako malo bude to tema za slikanje raznim političarima. Nisam ni ja ništa manje vredan od njih, te se motam okolo tražeći dobar kadar za fotku. Evo jedna fotka sa zgradom i prelivom. Sama brana se nalazi iza zgrade. Zanimljivo je što motorom možete i ispod brane sići. Postoji put.
  8. E ujutru već druga priča! Vreme sjajno, putevi tek malo blatnjavi da začine vožnju. Prvi deo tracka vodi brdima, a pogled na Kopaonik i obližnje planine puca na sve strane! Narednim kilometrima, pejzaž sličan ali dovoljno različit da vas drži zainteresovanim. Vozački ništa izazovno, ali zato za dušu lek! Jedna raskrisnica mi bila posebno lepa jer se nalazi u starim malinjacima.
  9. Deo 4: TET-om od Brzeća preko Kuršumlije do Leskovac Još smo u Junu. Na poslu pritisak. Sveže razigran suvoborskom vožnjom. Svrbi me motor. Prošle godine, @maxx i ja stadosmo sa vožnjom srpskog TET-a na Kopaoniku, što ste pročitali u prošlom putopisu. Koleginica mi već neko vreme priča o svom selu Vlasovu na Radan planini blizu Đavolje Varoši, a baš pored tog sela prolazi TET. Sve mi nekako govori da ovaj vikend treba da vozim tu deonicu. Nije blizu od novog sada. Posebno ne na malom motoru sa čupkavim gumama, ali kad ako ne sad? Krećem posle posla ka Brzeću. Stiže me mrak. Stiže me kiša. Ima šta da se slika, ali nisam bio spreman. Te večeri je bio cilj stići živ do smeštaja. Gromovi su pucali neprijatno blizu. Svetlo na CRF-u ne pomaže mnogo po kiši. Od te večeri imam samo jednu sliku kada skriven u nečijoj garaži na putu navlačim kišno odelo. Već u noć, stižem do Brzeća i u smeštaj. Stariji objekat, ja sam u njemu i domaćin. On nekako neraspoložen, nekomunikativan. Smeštaj istrošen. Pogled kroz prozor govori mnogo toga. Imam osećaj da je dobro ako ne izgubim bubreg večeras. Paranoja prestaje nakon prve rakijice u obližnjem restoranu gde provodim veče sa dve vrhunske ribe. Krkanluk popravlja raspoloženje. Dvoumim se šta sutra da doručkujem hemeneks ili bekendeks. Forhendeks nisu imali. Šteta...
  10. Moja pretpostavka je da se ta ekipica kuvara razisla. Nema ni novih videa na kanalu. Ta koliba izgleda menja vlasnike cesto.
  11. Google мапе MAPS.APP.GOO.GL ★★★★★ · Ресторан Tu je, ali mislim da vise ne rade. Isti momci su vodili i restoran u planinarskom domu na Rajcu, međutim sledeći put kad sam bio ovo na poljanici nije radilo, a u planinarskom domu je radio neko drugi. Svakako treba proveriti, jer ako radi, sjajno je mesto za klopanje.
  12. E da, da ne zaboravimo sad već obavezan prateći video uz ovu pričicu gore. 2024. je! Ne može se bez snimanja!
  13. Deo 3: Maljen i krivina "na lakat" Polako mi se moto život vraća u normalu. Posledice februarske tragedije još uvek nosim u vidu nervoze na putu. Razmišljam o tome često. Previše. Iako je već Jun. Sutra je dan dan kada Kum i ja vozimo, ali ne zajedno. On je na svojoj asfaltnoj Strom turi po Sloveniji i kojekuda. Ja se spremam za sutrašnji odlazak na Suvobor - Maljen. Iako sam tamo bio dosta puta nije mi svejedno zbog svega toga što se desilo. Voleo bih da nisam sam taj dan, jer kruto i loše vozim posle toliko meseci izbegavanja motora. Veče pred polazak na tu vožnjicu, zvoni telefon. Zove Kum. Držim telefon u ruci, gledam, ne javljam se. Kao neka zloslutna baba, bez i meni jasnog razloga, pomišljam da nešto nije u redu. Govorim sam sebi da se trgnem iz tih baksuznih misli i javljam se. Prve reči koje mi @maxx izgovara su "Dobro sam". Još uvek pod utiskom februarske tragedije, staje mi disanje, telo ulazi u grč. Znam da je on dobro - čujem ga, ali šta onda nije dobro? Zašto bi mi to rekao? Stefan je sa njim, setih se i zgrčih još više! "Šta je sa Stefanom?", pitah ga jedva. Kaže Kum: "I on je OK". Tu već počinjem da razmišljam racionalnije i smirujem se. Dobijam od njih snimak pada sa motora u krivini. Kum proklizao, Snimak zvuči i izgleda stravično! Iako su svi dobro, nije bilo ni najmanje prijatno proživeti to veče posle pogledanog snimka. Sad, sa bezbedne vremenske distance, mogu malo da okrenem na sprdnju i ovo. Kum je opet doslovno shvatio "lakat krivinu"! Bukvalista... Koga zanimaju detalji, neka baci oko na njegov putokliz, pardon, putopis. Ležem, spavam. Ujutru ka Suvoboru! A tamo, prva stanica, tradicionalno (drugi put) svraćam na batak u kolibi na brdu. Klopa jednostavna, ali preko potrebna i dobra. Šta više, neobično dobra! Jedem, pijem sam u tišini. Prija mi. Priznaću, pala je i rakijica (psst! Dupla!) Sve što je potrebno da se telo malo opusti pred izazovniju deonicu. Da me ne osude strogi Internet moralisti, pijem samo kad vozim van saobraćaja! A to nije retko. Da dan bude još bolji, iza ćoška iskoči poznato lice. Gledam ga da proverim jel' to on. Jeste jbt! Pa baš sam se nagledao njegovih snimaka veče pred polazak. Neverovatno! Sad mi je jasno što upravo jedem najbolje belo meso na svetu! Pa ovo parče raja zapravo vodi mlada Internet kulinarska zvezda! Obavezno fotka, jer će vredeti milione jednog dana! A možda i neće - zamro im je kanal izgleda. Srećom snimci nisu, pa ko voli neka baci pogled ispod. Ako negde sretnete Miloša, pozdravite mi ga! Sve ovo je doprinelo da taj dan ipak vožnja bude normalna. Čak jako opuštena i prijatna. Sve ovo mi je jako važno jer posle svih ovih negativnih stvari, vreme je da počne opuštanje. Krećem dalje. Jedino stajem da proverim kakvo je stanje u Bosni sa Kumom i Stefanom. Biram mesto sa dobrim pogledom da ih nazovem. Kažu SVE OK!. Idemo onda dalje konačno opušteno! Pravac
  14. Možda jednog dana @maxx i @nafetS provale da je sve ovo zavera smišljena da se napravi posla za @abarth_maniac. Ajde baš da vidimo možeš li ih popvravljti, Abart Manijače, brže nego što ih ja lomim Mali hint: Kum vežba bočno parkiranje (na Ceru. OK tek što sam rekao da neću pominjati Cer više). Doslovno je parkirao bočno. Bukvalista. Stefan trenira za prvi trial turnir Stromom:
  15. Deo 2: Cerom protiv odustajanja od motora Počela godina jako, ali se nastavila kilavo. Gotovo da se nismo ni vozili do proleća. Loše stvari su se desile tog Februara. Baš loše. Nije mi bilo do motora. U stvari jeste ali može se reći da sam osetio strah, čak gađenje ka istom - a treba mi. Mesecima pokušavam da povratim volju. Po lokalu se još i vozim, a dalji put, asfaltom, nikako. Tek u Aprilu polako dolazim sebi po pitanju vožnje. Ne znam šta mi bi da pitam suprugu da ide sa mnom na, pogađate, Cer . Ne zna ni ona šta joj bi da krene sa mnom. Kaljavo. Na CRF oni amortizeri napravljeni za 50 kila azijata sad moraju da nose nas dvoje. Ja ukočen, ona se na decu izvlači ne bi li preživela vožnju. Pred svaku baru borba dal da se siđe sa motora ili da se vozi. Najnedinamičnija vožnja u karijeri, ali jedna od najsimpatičnijih - bar nama. Evo jedan video od tog dana, pa da polako prelazimo na glavno jelo ovog putopisa (nešto što nije Cer). I još jedan, sa Kumom i obećavam neću više nikad pomenuti Cer! Nikad! (ako mi verujete?)
  16. Jedno konkretno pitanje. Vidim da ova ima kipovanje. Koliko je to korisno za tovarenje motora u praksi?
  17. Hvala puno na ponudi! Resio sam da kupim da bude koliko toliko pri ruci, posto se prilike za voznju ukazuju iznenada i dok se organizujem da iznajmim/pozajmim prodje me i volja. Vec vidim neke probleme i sa isplativoscu i sa logistikom oko prikolice, no kajanje za propustene voznje me ubija Kupim, probam, ako ne ide, prodam.
  18. Pozdrav svima, Razmatram kupovinu prikolice za motor. Vozice 1-3 uglavnom manja motora. Nemam iskustva sa ovim ni najmanje. Upale su mi u oko (a i budzet) dve prioklice, pa me interesuje misljenje iskusnih koja je pouzdanija/cvrsca/kvalitetnija/cenovno efektivnija i slicno. Dakle ovo su dva modela koja me zanimaju, pa molim za savet sta uzeti. I neke druge prikolice su ok, samo ne bih nikakve varijante koje moram da prepravljam (npr klasicnu prikolicu u moto i slicno). Svako misljenje je dobrodoslo. Hvala Auto prikolica Vesta Moto 750 3 - KupujemProdajem WWW.KUPUJEMPRODAJEM.COM Nova auto prikolica, toplo pocinkovana, torziona „ knott“ osovina, ta prevoz motorcikala, sa prednjim pomoćnim točkićem. .. kompletna dokumentacija, ostaje samo... ili Temared MOTO 3b POPLOČANA WWW.POLOVNIAUTOMOBILI.COM Temared MOTO 3b POPLOČANA, 2023. godište, Za prevoz motocikala, Subotica. Cena 950 € - Prikolice i poluprikolice - Polovni Automobili
  19. Deo 1: Kalja(e)nje Stroma Dakle, drugi je Januar 2023. U normalnim godinama, ovo bi bio dan za sneg, a motori bi bili zavučeni duboko u garažu. Međutim, godina je bila naklonjena nama koji živimo samo kad je temperatura u plusu. Zapravo, toliko je vreme bilo dobro da pada dogovor da @maxx (u daljem tekstu Kum) dođe iz Novog Sada do Šapca pa da se malo vozamo po Ceru. Međutim, Kum ne dolazi sam. Sa sobom dovodi i gospodina čije je srednje ime "može strom!" a ono poznatije ime mu je @nafetS. Ime je dobio po tvrdnji, koju ponavlja na dnevnom nivou, da je Strom motor koji može apsolutno sve! Sad je došao to i da dokaže. Nalazimo se na benzinskoj u Šapcu. Dve tri reči i krećemo! Do planinarskog doma na Ceru nema mnogo dešavanja. Asfalt, krivine, lep put. Tak malo rizle na njemu da se ne može preterati u gasu. Od planinarskog doma ka Krstovma put je već "lošiji". Tucanik i zemlja. @nafetS ustaje i tera Stroma bez greške (nije pao) Kum ide iza i snima. @nafetS se dobro drži, za razliku od njegove glatke gume. Tako je bilo sve dok nismo došli do samih Krstova. Ko je bio, zna da sa glavnog puta morate pod većim nagibom izrovanim putićem da odradite finalni uspon. Podloga peskovita, mekana i izrovana. @nafetS ne odustaje. Zaleće stroma bez mnogo razmišljanja, ali prc! Zna se ko razmišlja u ekipi kad su ove stvari u pitanju - Kum! Pošto i sam ima Stroma, u deliću sekunde vrši proračune nagiba, mase, trenja, obrtaja, cene delova i lečenja i dobro poznatim potezom zaustavlja Stefana. Od tog dana ovaj snimak postaje simbol za kumove zdravorazumske zabrane koje nam često izdaje. Tako se popesmo gore bez Stroma. Za sad. Kafica, pričica, slikanje i idemo dalje! U nastavku puta, Stefan cepa stroma, ne možeš ga ni stići na deonicama! Valjda ga Kum iznervirao sto mu je uspon zabranjen? Nema prepreka! Samo gas! Međutim, posle svega izvozanog, reklo bi se da je Cer ipak malo potrosio Nafetsa što se videlo u njegovom radovanju asfaltu! Da bismo čoveka povratili u život, vodimo ga da obnovi energiju (u stvari vodi on nas jer zna kafane bolje u mom kraju od mene). Velika zahvalnica za Mali Balkan u Šapcu što as je primio unutra u stanu u kom smo bili. Ovim je prva vožnja 2023. privedena kraju, a sledeća stiže već sutradan! Za više detalja, a i za one koji vole video format, evo snimka iz tog dana: Vidimo se sutra!
  20. Kume, iz fotelje ćemo te izvaditi ove godine, da ne presediš kao prošle! E kad ste mi se namestili obojica tu, onda ćemo tako i da počnemo priču! U stvari, da, kod vas dvojice je priča i završena prošli put pa je red da se tu i nastavi. Pre toga, moram malo da vam dam teaser da mi ne napustite putopis prerano! Dakle, evo nekoliko slikica čisto za reklamu, a onda ide piskaranje. Biće tu malo lokalnih vožnji (Cer) Malo Stare dobre Planine I malo doživljaja iz komšiluka, tj Crne Gore A i verovatno jos po nešto usput. Nastavak sledi uskoro.
  21. Jeste li još tu? Izvinite što kasnim! Neće se ponoviti! Prošle godine smo radili rekapitulaciju sezone već prvog januara, a sad se malo odužilo. Jbg... Biću iskren. Nisam ni plairao da pišem, ali onda se desio niz malih ali stimulativnih okolnosti i eto me! E sad na šta će da liči, to ćemo da vidimo, jer kao i prošli put, pojma nemam kako ću da vodim ovu priču, posebno zbog toga što ovaj put pišem suvog grla (zbog anestezije - sveže ušiven i zavijen) - a to nije dobro. Mala napomena: Računam, ako ste već ovde, da se već poznajemo. Ako se ne poznajemo, tj. ko nije pročitao prošli putopis, odmah da ode tamo da se upoznamo ili da zatvori ovu temu! Sad kad smo postavili niska očekivanja od autora i visoka očekivanja od publike - možemo da počnemo! Inače, za ovaj tekst posebno su me podstakli Pamela Anderson, Ministarstvo zdravlja, a i @severian. Pre nego što pomislite da nisam normalan zbog ovog uvoda, koliko god bili u pravu ili krivu, dužan sam malo objašnjenje. Pre dva dana, tj večeri, iz krajnje dosade (ili zavisnosti od ekrana) palim Netflix. Tražim, listam, klikćem... Naslovi koje mi nudi me navode da preipitam svoje mentalno zdravlje. Danas, algoritmi za pretragu sadržaja vas bolje poznaju od rođene majke ili supruge. Tako razočaran jer Netflix dijagnostikuje da nešto sa mojim ukusom nije u redu, malo je falilo da ugasim TV, kada niotkuda, između nekih horora i svemirskih neostvarenja, iskoči ona! Ko nije pogledao - topla preporuka! Ima sisa u filmu. Međutim, nisu grudi i guzice to što je dalo podsticaj da vam danas pišem. Moglo bi se ovo pretvoriti u analizu ovog dokumentarca, ali nećemo ići toliko duboko u filozofiju. Ukratko rečeno, gospodjica, sad već u lepim godinama, je u dokumentarcu podelila mnogo svojih uspomena u vidu snimaka (da, i onih snimaka) i tačno se vidi da su joj ti zapisi pomogli da svoj život živi više puta kroz njih, a upravo zato meni putopisi i snimci služe. Nisam baš njenih godina, ali u moje vreme ona je stvorila svoja najvrednija dela kad je reč o zapisima svojih avantura. U mom rekapitulacionom putopusu neće biti seksa na čamcu, niti seksa bilo gde - bezbedni ste! Susret sa TV drugaricom iz detinjstva je bio korak broj jedan da se latim tastature. Sasvim slučajno, već sutradan, tj danas, nalazim se u čekaonici kliničkog centra, sa istim onim osećajem u stomaku kao kad stojite motorom ispred nekog nesavladivog brda i spremate se za uzlet bez znanja šta će sa vama biti do gore, i čekam da me prozovu na plastičnu hirugiju. Ne ne, nije me Pamela inspirisala na plastičnu hirurgiju! Slučajnost je, Majke mi! Bilo je zakazano još od ranije. U čekaonici, kao što možete pretpostaviti, je bilo svakakvih slučajeva. Od onih koji su doneli mladež u čaši jer je sam otpao pre operacije, do onih koijma nije ostalo mnogo života, a opušteniji su od nas koji smo došli za sitnice. Na pripremu pred zahvat je ušlo nas sedmoro od jednom. Obučeni u čiste ali ofucane zelene mantile iz '42. godine (piše broj 42 na mom), sedimo u liniji poslagani uza zid. Medicinske sestre dolaze, opipavaju nam masna tkiva. Jedan medicinski buraz drži krpu na glavi. Šaljivdžija, ali pomalo lud rekao bih. Pitam se gde li sam to došao, i planiram bekstvo. U tom me prekinu sasvim kulturna fina opuštajuća muzikica koju je taj šašavi brat iznenada pustio i počeo da pevuši. Opuštajućo se uz to, mozak se odlučio da ipak ne bežimo. Sedim, čekam i gledam kako moji saborci jedan po jedan izlaze ispod noža zavijeni. Imam vremena da previše razmišljam i zaključim koliko smo i Pamela, blesavi bolničar, stariji gospodin sa ogromnim melanomom i osmehom i ja zapravo slični. Imamo jednu zajedničku stvar - borba neozbiljnošću protiv ozbiljnosti života! Može li se neozbiljnije živeti od zaletanja motora u kojekakve vukoljubine bez ikakvog cilja? A biti takav, pomalo neozbiljan, nema nikakvog smisla ako to ne podelite sa drugima, pa eto, to je bio drugi momenat koji mi je "dao push" ka tastaturi! E sad treći, odlučujući, podsticaj za ovu temu... Pomalo glupavo, bas kao i prethodna dva. Sasvim slučajno, oglasio se telefon. Stigao mail. Otvaram, i vidim @severian postavio temu sa dokazima vožnji i time me bacio u taj režim gde mi se čita i piše po forumu. Ustajem, i evo pišem. BTW, Severianu se izvinjavam na "prozivci". Čoveka nisam upoznao lično, ali eto, kliknuo na forum u pravom trenutku da u kombinaciji sa gore navedenim ubedi moju lenju guzicu da otvori temu. Iju koliki uvod. U mojoj glavi ovo fore napisano je set sasvim logicnih i povezanih događaja, ali neću vam zameriti ako vam ništa nije jasno od onoga što napisah. E sad bi trebalo da se vratimo na temu, a to su motori i vožnja! Pogađate - nema asfalta, ali ima neverovatnih predela, sjajnih ljudi i prelepih iskustava. Ako vam se čita o tome, kliknite na neki lajk na ovoj poruci, čisto da vidimo koliko nas ima, pa da počnemo!
  22. SVE! Cena za sve ukupno je 7600e. Oglas je usluzni za kolegu @nvic. On jos nema pravo da pise u ovoj temi pa mu pisite privatnom porukom ili zovite na 065/233-52-53 .
  23. Motor kaparisan u oktobru 2018 u Euro Sumaru, a preuzet i registrovan u aprilu 2019. Dakle, kupljen nov u Srbiji, Prvi vlasnik. Svi servisi radjeni po preporuci proizvodjaca u ovlascenom servisu (sacuvani svi racuni). Kilometraža: 42.500 km Vecina opreme fabricka, a sva dodatna ugradjena u ovlascenom servisu. Spisak opreme je dugacak, al od bitnijih stvari: 3 OEM alu kofera (sw motech trax adv) + naslon za sediste OEM centralni stender, ralica, stitnici rucki, podizaci retrovizora..) Arrow izduv (+ fabricki) Heed crash bar sa torbama SW Motech maglenke Givi Airflow vizir (+ fabricki) Koso grejaci rucica Givi ST602 tank torba Racetech stitnik fara Scotoiler V-system (najveci rezervoar) Cosmo stitnik hladnjaka i jos mnogo toga... Ukupna vrednost dodatne opreme je preko 3500e. Cena za sve ukupno (motor + sva oprema) je 7600e. Za detalje pozvati na 065/233-52-53
  24. Jedini dobar datum za zatvaranje sezone
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja