Jump to content

Moto Zajednica

honda silver wing

Članovi
  • Broj tema i poruka

    86
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Reputacija u zajednici

129 Excelent

1 Pratilac

O članu honda silver wing

  • Rank
    MOTO ADVENTURE PRIJEDOR
  • Rođendan 14.02.1975.

Profile Information

  • Pol
    Muškarac
  • Lokacija
    PRIJEDOR
  • Motocikl
    MOTO ADVENTURE PRIJEDOR

Poslednji posetioci profila

2443 profile views
  1. honda silver wing

    ITALIJA I FRANCUSKA 2018 Azurna obala-Toskana

    hvala svima a i mi jedva cekamo lijepo vrijeme da se krene u nova istrazivanja
  2. honda silver wing

    ITALIJA I FRANCUSKA 2018 Azurna obala-Toskana

    Kod ovog KLE-a ne mozes pogrijesiti, kolege su sa njim presle dosta kilometara bez ijednog kvara, a i potrosnja je minimalna pa na 100km uzme u prosjeku oko 5l, tako da slobodno uzimas.
  3. honda silver wing

    ITALIJA I FRANCUSKA 2018 Azurna obala-Toskana

    hvala vam za lijepe kometare !
  4. honda silver wing

    ITALIJA I FRANCUSKA 2018 Azurna obala-Toskana

    pa i nije loš prijedlog evo neka se i ostali izjasne da li da Nemanja ostavi bradu ili da je zapalimo , poslušaćemo većinu, možda mi griješimo
  5. honda silver wing

    ITALIJA I FRANCUSKA 2018 Azurna obala-Toskana

    hahahh pred nama je, a prati sledeće godine putopis pa ćeš vidjeti hoće li imati bradu ili ne
  6. honda silver wing

    ITALIJA I FRANCUSKA 2018 Azurna obala-Toskana

    na krov se i danas može penjati a mora nešto ostaviti i za sledeci put ;).
  7. honda silver wing

    ITALIJA I FRANCUSKA 2018 Azurna obala-Toskana

    hvala vam puno
  8. honda silver wing

    ITALIJA I FRANCUSKA 2018 Azurna obala-Toskana

    MONAKO Sledeći dan krećemo u obilazak Monte Karla. Tu je nekoliko nas dolazilo ranije uglavnom turistički, autobusom i kao po već ustaljenoj praksi , iskrcate se na jednom mjestu, vodiči vas odvedu na dvije tri destinacije i to je to. Moramo reći da je ovo sasvim drugačije, jer u grad ulazimo iz drugog pravca, obišli skoro svaki dio grada i tek onda shvatili o kakvom bogatstvu i raskoši se radi. Koliko se vodilo računa o svakom detalju da je pomalo i nestvarno da tako nešto postoji. Našim obilaskom smo nastojali zabilježiti svaki detalj a ovo je jedno od mjesta gdje riječi gube smisao jer će slike puno više ispričati, pa zaključite i sami. Ulazak u Monte Karlo od strane Mentona. Glavna kockarnica u koju se uz malu nadoknadu može ući, a skoro svaki put možete vidjeti ozbiljne igrače sa ogromnim ulozima na stolu, ali baš zbog toga nismo ulazili da se ne bi razočarali i da ne pokvarimo ovo naše skromno a opet na svoj način bogato putovanje. Ostvaren još jedan cilj Ovaj hotel naspram kockarnice je napravljen za njene potrebe, a za njega se veže jedna interesantna priča. Kad je kockarnica počela sa radom dešavalo se to da bogataši izgube sav novac, a pošto su obučeni u skupocjenu graderobu često se dešavalo da izgube i nju sa sebe. Onda su tako samo u donjem vešu, razočarani, tumarali okolo što je u velikoj mjeri negativno uticalo na ugled i poslovanje same kockarnice. Tad su došli na ideju da naprave taj hotel, a onima koji izgube sav novac kockarnica je davala besplatnu luksuznu sobu, a ujutru su imali pravo na auto koje ih je takođe besplatno vozilo i do 200km od kockarnice. Ovo pravilo vazi i dan danas. Nasuprot hotela nalazi se takođe jedna manja kockarnica u koju je ulaz besplatan i namijenjena je samo za turiste koji hoće da oprobaju sreću. Tu smo ulazili a pokazalo se da su Mlađo I Dario imali najviše sreće jer su zajedno na ruletu dobili 20e. I pored toga što je fotografisanje zabranjeno uspjeli smo zabilježiti njenu unutrašnjost, praveći se neuki i da ne razumijemo sta piše ali poslije samo nekoliko slika bilo je jasno upozorenje od strane obezbjeđenja koje smo razumjeli Pauza za ručak i sumiranje mnoštvo utisaka, a onda nastavljamo dalje. Već smo rekli da čitav grad odiše čistoćom i bogatstvom i da su sa izuzetnom pažnjom birali svaki detalj a, ono što je nama zapalo za oko da su u asfalt stavljali nekakve kristale pa kad vozite ulicama imate osjećaj da i on odiše tim bogatstvom. Provozali smo se i čuvenom stazom kroz Monte Karlo gdje se održavaju trke Formule 1. Ono parkiranje kad se u momentu raspete pa za koji minut opet svi zajedno Nakon obilaska Monte Karla idemo u kneževinu Monako koja se uzdiže iznad grada odakle se pruža odličan pogled. Monako sa gradom Monte Karlo zauzima malu teritoriju i određnim dogovorima koje ima sa Francuskom ne može da se širi na kopnu nego samo ka moru. Zbog toga se neprekidno nasipaju dijelovi mora da bi na njima gradili objekte, a kako je grad načičkan i nema prostora za parkove, stanovnici su se dosjetili da na vrhovima zgrada, gdje je god to moguće sade zelenilo. Na kraju našeg obilaska naravno ide šlag na sve to, obilazak restorana naše sad već legende Novaka Đokovića . Ukoliko bude nekog interesovalo nije teško naći jer svi znaju i odmah će vas uputiti gdje trebate. I evo ga restoran “Eqvita”, lokal se u tom trenutku renovirao ali čim smo se parkirali iz njega je izašao čovjek koji je ljubazno objasnio da Nole nije tu i da se možemo fotografisati bez problema. Laja pokazuje koliko kontrasta u jednoj naizgled običnoj fotografiji može biti, a pokazuje kako je 5 običnih ljudi došlo u toliko bogat grad , kod bogatog čovjeka, sretni i zadovoljni bez obzira što će samo nekoliko trenutaka kasnije, gore iznad Monte Karla, otvoriti po paštetu i uzeti ovaj kruh sa Nemanjinog motora, koji je odmah tu uz njegove čizme J. Eeeee Nole, Nole gdje si da ovo vidiš . NICA U povratku idemo u Nicu čisto da napravimo krug pokraj “Engleskog šetališta”, centar svih zbivanja u tom gradu, tu ćemo napraviti koju fotografiju i idemo nazad jer je bilo isuviše kasno, a ujutru ustajemo rano i krećemo za Kan. Noćni život u Nici KAN Sledećeg dana ustajemo sa posebnim ushićenjem jer krećemo za Kan. Prilikom svakog planiranja rute uglavnom imate polaznu tačku i krajnju koja se neformalno nameće kao krajnji cilj odakle vaša ruta kreće povratnom putanjom. I po nekom nepisanom pravilu, kad se počnemo približavati toj krajnjoj tački počne se javljati dodatno ushićenje kao da prolazite kroz “finish” prilikom trke. E naš današnji plan je obilazak Kana u tu krajnju tačku našeg putovanja, zbog čega smo odvojili čitav dan kako bi na pravi način uživali u tom našem prolasku kroz “cilj”! A ova slika najbolje pokazuje tu radost Nakon kraće vožnje stižemo u Kan i nalazimo parking nedaleko od dvorane gdje se održava filmski festival. Trebalo je da po dolasku idemo u obilazak grada ali kad smo vidjeli ovu plažu i more koje mami, otišli smo na jedno dobro kupanje i tako obilježimo dolazak ovamo. Treba reći i to da je u Kanu u toku godine preko 300 sunčanih dana i da je to jedan od velikih razloga zbog čega je tolika turistička najezda. Pored kruzera, bezbroj turista i lijepog mora u Kanu se često mogu vidjeti rijetke vrste delfina A to je Laja Svašta taj čovjek zna…. Evo ga uvijek smireni Dario koji sve konce drzi u rukama, inače njegova funkcija u našoj grupi je “moralista”, smiruje usijane glave kad se pojavi nervoza nakon naporne vožnje i sl… A kad smo kod funkcija moramo reći da je i Neco od ove sezone proglašen za našeg službenog fotografa . Nastavljamo sa istraživanjem grada a ujedno tražimo i kakvo dobro mjesto za ručak. Odmah na samom početku uočavamo mnoštvo detalja koji vas neprekidno opominju da je Kan jedan od najvećih promotera filma. Idemo polako glavnim bulevarom “La kroaset” koji se proteže duž obale. Sa jedne strane su plaže, a sa druge strane najpoznatiji hotelski brendovi u koje dolazi samo svjetski džet set provodeći svoje ljetovanje. Ekspanzija gradnje ovih luksuznih hotela se najviše povezuje sa održavanjem poznatog “Kanskog festivala” . Jedna interesantna Honda sa automatskim mjenjačem i možda počnemo o ovakvim mašinama razmišljati za naredni period (naravno kad penzionerski dani dođu ). Pored plaža i poznatih hotelskih brendova ovo je najveći krivac što je Kan dobio toliku popularnost. Na samo pominjanje Kana odmah vas asocira na crveni tepih te Kanski filmski festival, sad već planetarno poznat brend sa svojom nagradom za film “Zlatna palma”, a sama tradicija dodjele ove nagrade datira od 1946. Godine. Ovo je taj “cilj” na ovogodišnjem putovanju na koji smo trebali doći… Šetajući glavnim bulevarom, nedaleko od dvorane sa crvenim tepihom, u jednom momentu Laja se saginje i na trotoaru nađe 50e, pa ko je sretan sretan je. Naravno i to je kao onih 20e iz kazina išlo u zajedničku kasu, a taj trenutak smo ovjekovječili na glamurozan način. Kasnije smo se malo smijali na ovaj račun i komentarisali šta znači bogato mjesto pa ljudi izgube i po 50e, a kod nas kad nađeš novčanicu na putu to obično bude najsitnija kovanica pa ti se i ne saginje Ovako to naš službeni fotograf radi Nakon toga idemo potražiti čuvene otiske ruku poznatih filmskih umjetnika kako bi svako od nas pronašao svog idola. Mlađin idol Polako je pala noć, nakon što su popaljena ulična i dekorativna svjetla, grad išetalište se transformišu dobijajući sasvim drugi izgled. To se najviše vidi uz more jer ovde svaki hotel ima svoj dio plaže gdje su smješteni njihovi restorani na otvorenom. Svaki je lijep na svoj način, a pojedini skroz nestvarno izgledaju. Zato ostajemo do kasno uveče kako bi na pravi način doživjeli ovo mjesto. Jedan od najpoznatijih hotela u Kanu je hotel “Carlton”, ispred njega se održavaju razne manifestacije, a izuzetno je popularan kao mjesto gdje elita dolazi zbog vjenčanja u bijelom, gdje se čitava plaža hotela zatvori i posebno dekoriše za te prilike. U Kanu postoji ulica koj nosi naziv “Srpska ulica” (Rue de Serbes), mala ulica ali kažu da je jedna od ljupših i nalazi se na samom bulevaru u najelitnijem dijelu grada. E sad kako je i zbog čega dobila ime našao sam jedno interesantno objašnjenje na internetu : “U toku Prvog svjetskog rata u kansku luku uplovio je brod sa srpskim ranjenicima. Sa broda, zaprežnim kolima, ranjenici su prevoženi do bolnice, koja se nalazila na kraju ove ulice. Vijest se brzo pročula po gradu. Građani Kana su masovno izašli na ulicu, stvorivši špalir duž cijelog puta do bolnice. Klicali su hrabrim srpskim vojnicima. Sa sobom su ponijeli hranu, vodu, garderobu i naravno cvijeće za srpske heroje. Nisu se razišli dok i posljednji srpski ranjenik nije smješten u bolnicu. Za vrijeme boravka naših ranjenika u bolnici, građani Kana su ih često obilazili donoseći im poklone, iskazujući svoje divljenje za njihovu hrabrost i čineći sve da im boravak u Kanu učine što podnošljivijim.” Ujutru puni utisaka krećemo nazad kući, a plan je da kratko navratimo do Milana i Verone. Već smo na početku naše priče napominjali kako su auto putevi u na sjeveru Italije preskupi e upravo je ovaj od Đenove ka Milanu i Veroni jedan od najskupljih. Ovde se cijena potrošnje goriva i putarine po kilometru skoro izjednače. Isto tako, mala je razlika pa skoro i nikakva da li ideš motorom ili autom, cijene su van svake pameti. Iz tih razloga preporučujemo svima koji planiraju putovanje ovim destinacijama da idu lokalnim putevima, više će vidjeti u svakom slućaju a i ostaće im nesto vise novca za druge potrebnije stvari. Dario na svojoj vatrenoj mašini Pauza prije Milana MILANO Stižemo u Milano, kažu jedan od najljepših italijanskih gradova koji spada u najrazvijenije gradove Evrope. To se može vidjeti od frekfecije auta i kamiona na auto-putu koji se kreću od Milana i prema njemu pa do gradske infrastrukture i bogatstvu u samom gradu. Ne gubimo puno vremena nego idemo ka našem odredištu, a to je Milanska katedrala i uži centar grada. Nakon vožnje ulicama Milana, više dignute glave zvjernjajući, dolazimo do jedne raskrsnice gdje navigacija pokazuje da smo nekoliko stotina metara udaljeni od glavnog i najvećeg Milanskog trga Duomo, gdje se nalazi istoimena katedrala Duomo. Odmah tu pronalazimo mjesta za parkiranje pa krećemo ka njoj. Idemo polako i gledamo kud nas vodi “Google maps” kad se iza jednog ćoška odjednom ukazuje katedrala Duomo. S obzirom da taj prizor još nismo očekivali jednostavno smo zastali bez riječi diveći se nekoliko trenutaka neverovatnoj veličini i detaljima, a onda kreću naši pozitivni komentari… Katedrala Duomo je druga po veličini katedrala u Italiji, građena je u gotičkom stilu u periodu između 14. i 19. vjeka, a svojom raskošnosti, bijelom fasadom i veličinom svakog ostavlja bez daha. Pored katedrale u blizini je poznata “Galerija” pa je zbog toga ovde najveća koncentracija turista gdje se u svakom momentu nalazi po nekoliko hiljada ljudi. Već smo rekli da se u neposrednoj blizini katedrale nalazi poznata “Galerija” napravljenja u čast Vitorija Emanuela II prvom italijanskom kralju. Tržni centar sagrađen je u 19. vijeku i sav je natkriven staklenim krovom, a u njemu se nalaze luksuzni brendovi, kafići i restorani. Pored šopinga brendiranih marki turistima je posebno interesantan podni mozaik na kome su prikazana četiri simbola i to Milana (zastava sa crvenim krstom), Rima (vučica), Firence (ljiljani) i simbol Torina (bik). A upravo je simbol Torina taj koji privlači turiste, a običaj je da se petom desne noge stane na testise bika i tako se okrene tri puta za sreću. Na kraju dana idemo na kebab(doner). Od Milana krećemo ka Veroni, vrijeme idealno, raspoloženje na nivou . Nemanja je uspio sebi kupiti cipele za motor, a izdržao je voziti cijelih 20km i onda ih je morao obuti , ko će dočekati sledeće putovanje (tome su kumovali Darko i Mlađo). VERONA Evo nas i u Veroni gradu “ vječne ljubavi”. Gradić sa dušom kao i dosta italijanskih gradova ali po našem mišljenju ne toliko koliko je priča o toj ljubavi naduvana. Naravno na pomen Verone isti momenat misli idu na balkon Romea i Julije i priča o njima. Pa iz tog razloga naše prvo stajanje je upravo ovde. Kako krenete po starom gradu nije potrebno gledati u kartu da bi našli čuveni balkon, samo pratite grupe I grupe turista koji se kreću i tu ste pod balkonom Romea i Julije. Na samom ulazu nalaze se veliki zidovi ispunjeni ljubavnim porukama ljudi iz cijeloga svijeta s imenima zaljubljenih parova . Gradske vlasti su više puta pokušavali prekinuti ovu tradiciju ali jednostavno nije bilo moguće. Komunalne službe sad redovno skidaju te poruke, a turisti dolaze i taj ciklus se neprekidno ponavlja. Kod ovog lijepljenja je najveći problem što svi koji stavljaju ceduljicu to rade sa već korištenom zvakaćom gumom, koja im služi kao ljepilo. Upravo je ovaj nehigijenski detalj bio jedan od osnovni razloga da se to zaustavi. Nakon par metara ispred vas se ukazuje Julijin kip, iznad kojeg se nalazi i njen balkon, preko kojeg je navodno Romeo ulazio u njenu sobu. Po našem skromnom mišljenju turisti se više zadrže kod kipa, nego gledajući i uživajući u pogledu na balkon. Isti slučaj je bio i sa nama, a pored interesantne poze prilikom slikanja, gdje uhvatite Juliju za desnu dojku , privukla nas je legenda koja to objašnjava. Naime, postoje dvije legende hvatanja njenih grudi. Prva je, u slučaju da ženska osoba uhvati Julijine grudi, njene će se povećati za onaj broj kojeg zamisli. Drugo vjerovanje je da se Julijine grudi hvataju kako bi se ostvarila sreća u ljubavnom životu. Na našu zalost i ovde su žene u prednosti jer im se ispunjavaju dvije želje, mi smo se kao i mnogi okretali i okretali sve u zelji da nadjemo i Romeov kip ali na žalost ništa od toga ostaje samo jedna zelja….. Koju li je on želju zamislio …. Poslije izvjesnog vremena nailazimo na jedan trg na kojem se snimao film. Tu smo zastali nekoliko minuta ne bi li ušli u kadar ali nas nisu htjeli uzeti za glavne uloge Komunalna služba grada Verone Veronu pored Romea i Julije smatraju gradom ljubavi zbog romantičnog mnostva. Svaki je za sebe umjetničko djelo I kažu da je najljepši Ponte di Pietra. Iz Verone krećemo za Hrvatsku. Odlučili smo da zadnji dan odemo ne jednu od prelijepih plaža negdje oko Crikvenice i tu ćemo naći smještaj. U dosadašnjim putovanjima kod izbora smještaja nismo imali skoro nikakve uslove izuzev da bude čisto ali ovaj put smo tražili smještaj koji ima roštilj jer smo htjeli da ostatak dana provedemo odmarajući na plaži, a kasnije da proslavimo našu avanturu na pravi način. Ova slika ima neko posebno mjesto u putopisu jer je u njoj sažeto sve zbog čega ovo što radimo ima smisla, a to je put bez kraja , potpuna sloboda, mir, rasterećenost i sve što ide uz to. Mala pauza pa nastavljamo. Odmor nakon puta, a onda sve po redu kako smo i dogovorili (roštilj, piće..). Nakon večere na spavanje i sutra polako do kuće. Toliko od nas za ovaj put, nadamo se da ste uživali čitajući ovaj putopis i posebno bi bili sretni kada bi on podstakao pojedine bajkere, pogotovo one mlađa, da putuju i obilaze različite destinacije upoznajući nove ljude, kulturu i sve što ide uz to. Naše avanture u budućem periodu ćete moći pratiti i putem Instagrama (motoadventure_prijedor), a što se tiče planova za sledeću godinu već imamo određene ideje za novu rutu, koja će nadamo se isto tako biti interesantna kao i ova, a do tad veliki pozdrav ! Prijatelji koji nas podržavaju Na početku putopisa smo rekli kako ćemo ovaj put posvetiti posebno mjesto našim prijateljima koji su ranije, a posebno ovaj put podržali sve naše avanture. Moramo naglasiti da među njima ima iskusnih bajkera, a ima I onih koji nemaju veze sa tim ali su shvatili smisao onog što radimo pa su htjeli na bilo koji način biti dio toga. PROZORI POTKOZARJE “JOKĆ” - Mirko Jokić “BRAĆA SAVIĆ”d.o.o. ­- Mile Savić “LIGNO –PROGRES” - Deraženko Antonić “NAŠ MARKET” - Ranko Stojaković “JANJOŠ-COMPANY” - Janjoš Draško “MiM- CARS” - Momo Lajšić “VB PROGRES” - Vjekoslav Bašić PKL MUNCHEN” - Duško Petrović SVADBENI SALON “KNEŽEVIĆ” – Vlado Knežević KAMENOREZAČKA RADNJA “BRANKO GRANIT” - Branko Arežina RESTORAN “PAPA JOE” - Darko Dakić ROŠTILJNICA “BOJIĆ” - Bojan Bojić KAFE “INTERMEZZO” - Goran Radaković FRIZERSKI SALON “TMT” - Igor Mršić Z.R. “ALUTERM” - Goran Latinović NISKOGRADNJA “MARJANOVIĆ” – Goran Marjanović “Top Mont” - Miloš Topić RESTORAN “GOGI” – Mićo Kljajić CAFEE BAR “GREEN” - Dario Bucalo “2M STIL” - Mitan i Pušac NISKOGRADNJA I VISOKOGRADNJA “UNIJET-M”d.o.o. - Mladen Unijat CVJEĆARA “DAM” - Aleksandar Radić Pored onih koji imaju logo firme tu su i oni koji nemaju a isto tako su doprinijeli kroz veliku logističku podršku : Dario Stupar “Moćni tetak” ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- ZAHVALNI LJUBITELJI MOTO-PUTOVANJA PRIJEDOR: “MOTO-ADVENTURE PRIJEDOR” Dario, Baja, Mlađo, Laja, Neco, Peđa.
  9. honda silver wing

    ITALIJA I FRANCUSKA 2018 Azurna obala-Toskana

    Veliki pozdrav od sad već stare ekipe . I ove godine smo napravili jednu avanturu koju smo upakovali u interesantnu priču kako bi i na vas prenijeli bar dio onog sto smo prosli i vidjeli na našem putovanju. Pored zelje da podijelimo naše iskustvo i korisne informacije onima koji planiraju obilaziti ove destinacije, isto tako postojala je i “ potreba” da se malo pohvalimo poduhvatom , jer ako ne kažemo, onda kao da nismo ni išli.. . Naravno to je šala jer pisanjem putopisa, mi još jednom uživamo presabirajući svoje utiske i listajući slike kako bi izdvojili one najbolje. Kao i svaki put izradili smo majice gdje smo na prednju stranu stavili naše velike prijatelje koji su podržali našu ideju na sve moguće načine, a na zadnju stranu postavili smo logo sa ucrtanom rutom kretanja. Ovako pripremljenje majice sa jasno vidljivom rutom, ucrtanim mjestom polaska i krajnjim ciljem, pokazala se kao dobra i korisna jer vas svi doživljavaju mnogo ozbiljnije, u šta smo se uvjerili nebrojeno puta. Time se vidi da imate određen cilj/poduhvat koji planirate ostvariti, samim tim na neki način vam svi izlaze u susreti i trude se pomoći, kako bi taj cilj ostvarili. Našu avanturu, isto kao i prethodnih godina, započinjemo iz Prijedoru i ide preko Trsta, Firence, Đenove, Nice, Kana, Monaka, a onda preko Milana i Verone nazad u Prijedor. Tako da ćemo jedan dio provoditi u Toskani, po mnogima najljepšoj regiji u Italiji, a drugi dio nastavljamo vozeći po Azurnoj obali, takođe, dobro poznatom biseru Francuske o čemu ne treba puno pričati i objašnjavati. Zbog obaveza, par nas putovanje je na žalost moralo trajati nešto kraće nego prethodnih godina i sve je trebalo upakovati u 6-7 dana. Planirano je da bez većih zaustavljanja vozimo do Trsta u kom cemo odmoriti i nakon toga krenuti u pravcu Venecije gdje imamo rezervisan smještaj. Moramo napomenuti i to da je odmah po polasku vrijeme bilo loše i da je kiša neumorno padala prva dva, tri dana, zbog čega smo izgubili dosta vremena i živaca zaustavljajući se svakih nekoliko kilometara kako bi oblačili kišna odijela. Na sve to odijela su počela propuštati što je unosilu dodatnu nervozu pa su mnogi razmišljali da sve prekinemo i krenemo nazad kući. Ali na našu sreću vrijeme je u nastavku puta bilo idealno pa smo ove kišne dane brzo zaboravili. Pošto smo napravili mali uvod u rutu, sad lagano da počnemo … Pored svih rituala praktikujemo da se svi zajedno sastanemo veče prije kretanja kako bi popili koju u čast našeg druženja i naravno za sreću u predstojećem putovanju. Taj dan došao je i Peđa iz Novog Sada pa smo samim tim imali i dodatnih tema koje smo “obrađivali” zajedno u našem omiljenom lokalu “Intermezzo”. Ove godine imamo dvije promjene u našoj ekipi. Prva je da smo dobili novog člana. U ranijim putopisima spominjali smo jedanog od naših prijatelja Laju (Aluterm), čovjek koji je podržavao naša putovanja, a uz to imao je i veliku želju da nam se pridruži, ali zbog poslovnih obaveza jednostavno nije mogao da se uklopi i da nađe slobodno vrijeme (a nije imao ni motora ). Ovako je to bilo kada smo mi odlazili a on ostajao … Svaki put kad bi se vraćali sa naših avantura dolazili bi sa sve ljepšim pričama, pa kad bi prepričavali naše dogodovštine možda smo malo određene stvari i preuveličavali sve u želji da Laja “prelomi” i uradi ono što smo i očekivali . I tako… kupi Laja motor…, ode u Austriju po opremu i evo ga sa nama kao jedan novi član kojem smo se iskreno obradovali, a upravo ovakvi ljudi daju smisao avanturama kroz zdravo druženje. Laja dobrodošao !!! Druga promjena je naš drug Nemanja sa novim imidžom, samo da se zna, jer bi mnogi pomislili kako imamo dva nova člana. Ovaj čupavi I bradati je ustvari naš Nemanja (Neco). Svi smo se jednoglasno složili da ćemo ga ošišati i obrijati, a ukoliko nam ne pođe za rukom na miran način, onda ćemo mu u jednom od sledećih putovanja zapaliti bradu. Pa pogledajte iz čega se on pretvorio u ovog bradonju E ovo je onaj naš Nemanja iz ranijih putopisa, fin dečačić, obrijan, ošišan i sve kako treba , slika je sa putovanja na Siciliju 2016 godine . Pošto smo sve rekli možemo krenuti sa našom pričom. Okupljanje i polazak ispred kafe “Intermezzo”. Prvi dan prelazimo granicu i prvo stajanje planiramo u Sloveniji. Prelazimo hrvatsko-slovenačku granicu nakon čega pravimo pauzu. Prvo prolazno vrijeme u vožnji i konstatacije da se Laja odlicno uklopio, a vidjeli smo da je i on odusevljen i zadovoljan, ko zna možda smo u onom preuveličavanju govorili da vozimo 200km/h pa je čovjek bio pod pritiskom kako će izdrzati taj tempo ;). Ovaj osmijeh puno toga govori… TRST Popodne stižemo u Trst , idemo u odlazak glavnog trga “Trg ujedinjene Italije” , sagrađen negdje u 18. ili 19. vijeku, dok je Trst bio glavna luka austro-ugarske monarhije. Navodno ovaj trg i danas ima bitnu ulogu u društveno-političkom životu pa su tu smješteni vitalni objekti poput Gradske kuće, guvernera i kancelarije mnogih velike privatnih kompanija. Najljepša zgrada na ovom trgu je Gradska kuca, koja impresivno izgleda sa svojom fasadom , a pored nje na trgu posebnu pažnju privlači fontana koja predstavlja četiri kontinenta koja su u to vrijeme bila poznata . Nakon kraćeg obilaska grada odlazimo u poznati tržni centar “Europa” , tamo ćemo ručati pa nastavljamo u pravcu Venecije, gdje je rezervisan smještaj. U Trstu smo bili svi po nekoliko puta tako da nismo gubili puno vremena, a u tom tržnom centru bilo je više zanimljivosti nego u gradu :). Parkiranje motora kod tržnog centra i ova fotografija me podsjetila na to kako je neko u jednom putopisu opisao parkiranje po dolasku na željenu destinaciju. Tu stoji kako bajkeri idu sa jedne destinacije na drugu vozeći u koloni, uredno grupisani, a po dolasku na destinaciju u momentu se raspu tražeći slobodan parking. To se svaki put i kod nas dešava , nigdje nikog, par minuta se ne zna gdje je ko, a onda nakon nekoliko minuta , jedan isakče sa ove strane, jedan sa one I evo opet svi tu :). Kao što rekosmo, bilo je u tom tržnom centru raznovrsnog zabavnog sadržaja za naš uzrast “Njemanja” Dario Peđa … i tako svi Jeli smo dobar kebab, a kad smo tražili vodu, čovjek iznese bokalčić s vodom Završna fotografija u Trstu i nastavljamo do smještaja nedaleko od Venecije. VENECIJA Sledećeg dana ustajemo ranije, plan je obići Veneciju i do uveče stići u Firencu gdje je sledeći smještaj rezervisan. Ujutru ustajemo i imali smo osjećaj da je loše vrijeme iza nas, međutim, nakon kraćeg obilaska Venecije nailaze tamni oblaci i vrijeme se u momentu preokrenulo u takav pljusak, zbog čega sve prekidamo i bježimo prema motorima jer smo ostavili kacige na njima, tako da smo uspjeli vidjeli samo dio grada. I evo ga Dario sa onom čudnom spravom kojoj smo se uvijek smijali, a sad je redovan rekvizit FIRENCA Na putu ka Firenci po ne znam koji put, ponovo počinje kiša i stajemo ispod nekog nadvožnjaka gdje smo iskoristili priliku da jedemo. Pašteta, riba u konzervi, gotovo jelo... ali tako slatko uz dobro društvo i rasterećenom glavom, a kako to izgleda najbolje znaju kolege bajkeri. Moramo ovaj put skrenuti pažnju i sebi i drugima da je ovakvo zaustavljanje na prometnim auto putevima izuzetno opasno, prvo zato što se vozi prebrzo, a ispod ovih nadvoznjaka vidljivost je dosta smanjena, drugi razlog je taj što se i mi nakon izvjesnog vremena opustimo pa prilazimo motorim da uzmemo potrebne stvati i tako postoji velika vjerovatnoća da dođe do neželjenih problema. U večernjim satima stižemo u Firencu, nakon što smo u hotelu ostavili nepotrebne kofere, krećemo do centra da upotpunimo današnji dan kojeg je više od pola propušteno zbog lošeg vremena. U prolazu nailazimo na dobru piceriju gdje večeramo i onda nastavljamo dalje. Nemanjina burna reakcija na čili koji mu je sipao Mlađo u picu dok se ovaj okrenuo da nešto “fotografiše” (ispuši cigaru ). Nakon toga Nemanja jede i plače, a kad više nije mogao evo ga…i Laji je ljuto al čovjek ćuti. Plače al jede . Ovde su vješali ljude i tako ih ostavljali da vise sve dok… naravno šalimo se Kako smo ušli u stari dio grada i krenuli sa obilaskom ostali smo bez riječi, Firenca se ne može opisati riječima niti pokazati slikama, to teba doživjeti. Znali smo da je kroz vjekove glasio za jedan od najbogatijih gradova u Italiji, tako je ostalo do današnjeg dana. U centar se sliva nekoliko ulica i svaka od njih je načičkana svjetski poznatim markama, a ono što posebno privlači pažnju je to da u Firenci, u odnosu na druge gradove, tih brendiranih radnji imate na svakom ćošku. Nešto kasnije stižemo do samog centra starog grada gdje nas dočekuje impozantan trg Duomo sa istoimenom katedralom, po kojoj je trg dobio ime. Katedrala je visoka 73 metra i isto toliko godina je trebalo da se sagradi. Žao nam je što u vrijeme naše posjete katedrala nije bila otvorena jer kažu da je kupola katedrale tako oslikana da je jedna od najljepših u Italiji. Katedrale su se u to vrijeme gradile iz tri dijela, a sastojale su se od odvojenih dijelova katedrale, krstionice i zvonika. Sva tri dijela su izgrađena od bijelog, zelenog i crvenog mermera, a kad se posmatra sa strane izgleda stvarno nestvarno, veliko i po našem mišljenju jedna je od najljepših koje smo do sad vidjeli. Krstionica Duomo Građevine su tako velike da je teško naći odgovarajući ugao kako bi se uslikale. Katedrala Duomo Odlazimo do čuvenog mosta Ponte Vehico, čisto da vidimo gdje se nalazi i kako noću izgleda, a njegov detaljniji obilazak planiramo ujutru, jer je bilo kasno i radnje na njemu su bile zatvorene. I to se pokazalo kao dobra ideja jer smo vidjeli određene detalje i ukrase na radnjama koji se ne mogu vidjeti preko dana kad su radnje otvorene. Prilikom obilaska Firece, iskreno, nismo ni slutili koliko je grad prepun svega i o kako velikom kulturološkom i istorijskom mjestu se radi da bukvalno svaka građevina, ćošak i spomenik imaju svoju nevjerovatnu priču i jedan je od gradova kojem se jednostavno prepustite da vas vodi. Palata porodice Mediči. Kad smo kod bogatstva treba reci i to da je Firenca u jednoj od najljepših oblasti u Italiji (Toskani) i samim tim ona ima sve ono sto opisuje čitavo ovo područje. Firenca je bila na vrhuncu svoje moći od 14.-17-vijeka kada je njome vladala poznata porodica Mediči. Poznata bankarska porodica pa je onda lako zakljuciti odakle svo to bogatstvo koje se može vidjeti na svakom ćošku. S obzirom da su raspolagali tako velikim novcem imali su mogućnost da angažuju i neka od najpoznatijih imena poput Mikelanđela, Leonarda , Davinči, Rafaelo, Donatelo ... čija djela se mogu vidjeti na svakom ćosku. Istina, ne možete se uvijek toliko pripremiti prije putovanja da znate bas sve u gradu tako je slučaj i ovde bio gdje smo mnoga djela obišli, fotografisali se pored njih, a da nismo ni znali o čemu se radi. Tek smo kasnije saznali da je riječ o neprocjenjivim djelima pomenutih umjetnika. Tako je bilo i sa ovim skulpturama na fotografiji. Na njoj se vidi skulptura mikelanđelovog Davida, a pored gradske kuće (Mediči), nalazi se tzv. “Baraka”, gdje su u to vrijeme spavali vojnici, koji su čuvali porodicu Mediči. Sad je to galerija na otvorenom , tu se nalaze razne statue poznatih umjetnika, a najpoznatija je statua Perseja dok odsijeca glavu meduzi koja ima zmije umjesto kose. Evo još jedna poučna fotografija, pred kraj večeri onako umorni prolazimo pored jedne slastičarne smještene na samom trgu u “neposrednoj blizini” katedrale Duomo. I kao da nas neko ubaci u nju , uzmemo po sladoled, ljubazna radnica pita odakle smo i govori kako ima drugaricu koja radi sa njom iz Srbije, nama drago, e sad račun, a kad je rekla cijenu nama se jezik ukočio ;). Mislim dobar je i kvalitetan sladoled ali ne uzimajte na trgu nego iza ćoška, znali smo za ovo pravilo u Italiji, ali eto …. Narednog dana idemo u obilazak mosta Ponte Vehico gdje je mjesto najvećeg okupljanja turista u Firenci da detaljno završimo onaj obilazak od sinoć. Kako smo pročitali to je jedan od 9 mostova u Firenci i jedini koji nije porušen u Drugom svjetskom ratu. Već smo rekli da u Firenci sve odiše bogatstvom po dolasku na most ponovo je potvrđeno već viđeno. Tu su smještene samo zlatare i prodavnice dragulja svjetski poznatih imena. Ranije su na mostu bile mesnice, kovačnice i druge zanatske radnje ali zbog buke i lošeg mirisa koje su stvarali donešena je odluka se zabrani njihov rad. Ovo je ujedno i jedini mosti , mozda u Italiji na kome se nalaze i kuce. Nailazimo na jednu radnju ispred koje stoji interesantan rekvizit Evo ga i čuveni moto šop gdje smo došli kao u hram da kupimo kišna odijela kako bi skinuli to prokletstvo sa sebe. Ovde smo kupili odijela i znali smo da poslije toga kiša više neće padati i tako je bilo … A ovako je to rađeno do tad, svakih malo skini, obuci, pa je na kraju postalo i smiješno, a tako smo uvježbali i usavršili tu radnju da smo jedan drugog bukvalno isterasli iz njih I taman kad se oblaci raziđu mi se malo razigramo i kiše eto opet . Nakon duge vožnje redovno istezanje Dok su neki pili kafu Laja je legao da odmori malo, mada ovde izgleda kao robot na nekakvim aparatima za punjenje Na jednom mjestu pravimo pauzu i Peđi prilazi jedan gospodin da ga nešto pita, a mi ni do dan danas nismo saznali o čemu su pričali. PIZA Odmah po dolasku u Pizu, kao što to biva kod svih turistickih destinacija u Italiji, salijeću nas “lokalni” prodavci koji nude torbice, kaiševe, suvenire u obliku slonića za sreću itd … Ali ovog puta nisu imali sreće jer potrefiše na nas . Oni nude, a mi: koliko? , oni: 10 e, mi: ma daj šta ti je 2e, oni: vi ste ludi, mi : ne mi smo iz BiH i Srbije , nema tu para, morate da prodajete onima iz Njemačke, nakon toga smijeh i naravno OK, može po 2 e , iako je naš ekonomista Mlađo uspio da kupi srećnog slonića za 1 e . Mlađo na djelu Prije dolaska u Pizu mogli smo čuti od mnogih koji su išli tamo da i nije nešto posebno i da se osim krivog tornja ne može ništa interesntno vidjeti. Međutim, bez obzira što smo došli sa tim ubjeđenjem nakon posjete uvjerili smo se u potpuno suprotno. Piza jeste malo mjesto i vjerovatno mnogi koji dolaze u Pizu idu preko Firence, koja je prepuna svega, pa kad dodju ovamo onda se sve svede na jedan manji gradić gdje se ciljano obilazi krivi toranja i to je to. Zbog toga ljudi ostavljaju negativne komentare koje smo i mi čitali. E sad par riječi o tome kako smo mi dozivjeli Pizu. Prvo katedrala je iz približno istog perioda kao i katedrala Duomo u Firenci i ona je građena iz tri odvojena dijela krstionice, zvonika i katedrale. Izgrađena je od bijelog mermera i ova građevina je kao i ona u Firenci impresivnog izgleda. Naravno posebno iznenađenje je krivi toranj zbog čega smo i došli, a fotografije koje smo gledali prije dolaska ni približno ne mogu oslikati stvarno stanje njegove iskrivljenosti ni veličine kao kad ste u neposredenoj blizine tornja. Ta iskrivljenost je puno veća i kad se posmatra kao građevinski objekat sa svom svojom visinom i težinom, onda je stvarno zapanjujuće kako se još uvijek nije srušio. A još interesantnija činjenica je ta da su Italijanski stručnjaci uspjeli zaustaviti njegovo dalje padanje pa su čak u određenim procentima počeli da ga ispravljaju. Pošto smo se načudili tornju i prije nego pređemo na obilazak grada, moramo jos nesto reći. Ko god da je došao u posjetu ovog objekta vraćao se sa samo jednom fotografijom na kojoj se vidi taj neko kako digne ruku i kao “zaustavlja “ padanje tornja J. Zbog toga smo rekli sebi prije kretanja da tih forografija neće biti da ne budemo kao svi ostali i baš zato što to svi rade. Ali kad smo došli na trg “Čudesa”, kako se zove trg oko katedrale i tornja te vidjeli, pa po nekoj slobodnoj procjeni i do hiljadu, dvije turista, kako bar njih 50-tak stoji dignute ruke pa drže i zaustavljaju toranj, upiru se guraju, a on stoji jadan i sve to gleda i gleda, e kako onda i mi da odolimo tome (kud svi tud i mali Mujo ) Evo prvo Daćko .. Pa Laja i svi ostali Puni lijepih utisaka nastavljamo dalje prema Đenovi gdje smo rezervisali smještaj. LA SPEZIA Nakon kraće vožnje od Pize ka Đenovi izlazimo na more i nastavljamo voziti ka La Spezia, tako se zove I nacionalni prak kroz koji prolazimo. O ovom mjestu smo čitali prije kretanja na put te uglavnom je opisivano kao živopisno mjesto sa puno lijepih predjela zbog čega slikari i fotografi dolaze iz čitavog svijeta. Ono što nismo očekivali je to da smo naišli na jedno od najekskluzivnijih ljetovališta u Italiji. Nismo mogli doći sebi koje bogatstvo je sliveno u ovaj dio primorja. Na sve strane luksuzne kuće, vile, a plaže i objekti uz njih su tako urađeni da imate osjećaj kako ste negdje na američkoj obali. ĐENOVA U večernjim satima dolazimo u Đenovu i tu smo imali jedan od naluksuznijih smještaja, stan je bio kao iz kakvih španskih serija. Na prošlim putovanjima smo imali problem sa Nemanjom, jer je zbog njegove ljubavi prema cigaretama morao stajati svakih nekoliko kilometara, za to vrijeme mi odemo, onda nas traži pa mi njega... Zbog toga smo nabavili ove sprave za komunikaciju pa ga ni u većem stanu nismo ostavljali bez stalnog kontakta (Bluetooth komunikacija). Ujutru ustajemo, nismo planirali obilazak Đenove izuzev par detalja, jer destinacije na koje idemo su puno sadržajnije ( Monako, Nica i Kan). U Đenovi kao i u mnogim italijanskim gradovima ima šta vidjeti, to je jedan prelijep lučki gradić i žao nam je što nismo imali više vremena da mu se posvetimo na pravi način , ali ćemo se sigurno vratiti neke druge prilike.. Uz kraće zadržavanje uspjeli smo obići čuveni brod “Neptun”, repliku piratskog broda koji je izgrađen do najsitnijih detalja za potrebe snimanja filma (Pirati od Romana Polanskog), napravljen je u Tunisu i dugačak je oko 60 m. Nakon snimanja ostao je u luci i sad je jedna od omiljenih turističkih atrakcija. Pored broda tu je i lijepo ukrašena palata Sv. Đorđa u starom Portu odakle se otisnuo čuveni Kristofer Kolumbo u pronalazak novog svijeta. Njena namjena kroz vremena se mijenjala, a jedno vrijeme je bila i zatvor u kome je bio zatvoren Marko Polo nakon rata između Venecije i Đenove Nastavljamo dalje prema Monaku MENTON Nešto kasnije prelazimo u Francusku a zatim stižemo u gradić Menton, smješten oko 6 km od Monaka, tu će nam biti baza za sledeća dva dana odakle ćemo obilaziti Monako, Kan i Nicu. Prilikom odabira ove lokacije trudili smo se da nađemo neko mjesto koje bi imalo prihvatljivu cijenu smještaja a da bude što bliže Monaku. Kad smo stigli bilo je šta vidjeti, gradić je prelijep i savršeno sređen. To je donekle bilo i za očekivati jer se njegova plaža bukvalno naslanja na Monako. Pa ako je tamo onako sređeno i bogato morali su se i oni potruduti da ne odudaraju puno. Ovo mjesto preporučujemo svakom ko bude dolazio u Monako jer je smjestaj dosta jeftiniji a tu ste u neposrednoj blizini svih dešavanja. Zadovoljni jer je blizu ostvarenje onog našeg krajnjeg cilja Dario se sprema ovjekovječiti ovu ljepotu a iza njih se vidi prelijepa plaža gradića Menton na kojoj se zbog stalne žurbe i malo vremena nismo uspjeli ni okupati. Nakon obilaska Mentona krećemo za Monako. ....slijedi nastavak...
  10. honda silver wing

    RUMUNIJA-MAĐARSKA

    Onda smo igrom slučaja uboli pravo vrijeme, na to nismo bas puno obracali pažnju
  11. honda silver wing

    RUMUNIJA-MAĐARSKA

    Krenuli smo početkom avgusta , a mislim da je početak septembra idealan
  12. honda silver wing

    RUMUNIJA-MAĐARSKA

    2200km se moze preci za 5 dana a nase putovanje je trajalo oko 8 dana, ali u svakom slucaju je najidealnije manje kilometara sa kojim danom vise.
  13. honda silver wing

    RUMUNIJA-MAĐARSKA

    Hvala svima na lijepim rijecima i savjetima i sigurno ce biti druga tura kojom cemo obuhvatiti propusteno. A zbog čega smo pojedine stvari propustili i zbog čega nismo obisli kako treba i ono sto smo posjetili su nenormalne vrućine koje su pokvarile dosta toga. Prosječna temperatura tokom citavog putovanja je bila u prosjeku 45 C, a sve govori nogar na motoru koji je u Budimpesti utanjao u asfalt. Sama vožnja tokom dana bila je naporna da smo zbog toga povremeno gubili volju za bilo šta
  14. honda silver wing

    RUMUNIJA-MAĐARSKA

    A ovog zgodnog bradonju na sve načine pokušavamo ubijediti da ostavi cigarete al ne vrijedi
  15. honda silver wing

    RUMUNIJA-MAĐARSKA

    Hvala svima a drug sinoc sam gledao solanu Turde, nismo uopste znali za nju a to je nesto sto stvarno treba vidjeti, ali taman si dao dobru ideju i sigurno ce jedna od sledecih tura biti Transfagarasan i solana Turda :). L.P.
×

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja