Jump to content

Moto Zajednica

Tara za jedan dan, sitno seckano molim!

Recommended Posts

  • Teoreticar ..., 12091 postova
  • Lokacija: Lazarevac
  • Motocikl: BMW R1200GS Adv

Tara u meni uvek izaziva jaka osecanja. Posebno sam vezan za tu planinu, kazu najlepsu u Srbiji. Kao dete od desetak godina ovde sam leti provodio po mesec dana od letnjeg raspusta. Cini mi se da nema drveta sa kog nisam skidao letece tanjire i loptice badmintona. Svaki odlazak na Taru, u kasnijim automobilskim godinama, je danima sa uzivanjem pripreman. I sam put preko Debelog brda i Bajine Baste je svojevrsno uzivanje. Od Lazarevca do Tare ima oko 120 km, i to se ne moze preci bez 2 sata voznje. Bar ja nisam uspeo. Pa ni ovog puta. Od kako sam kupio motor, mastao sam o odlasku na tu planinu. Sticajem okolnosti, stalno je nesto drugo dolazilo na red. Odlazak gore motorom morao je biti nesto specijalno, jer je to kombinovanje dva velika zadovoljstva. Zato mi je bilo drago sto sam gore isao sa covekom koji tamo nije nikad bio, a zna da ceni lepotu predela kroz koji prolazi.

 

Pauk (Nenad) je dosao ranije nego sto sam ocekivao, tako da se isplatilo to sto sam i ja ranije ustao. Popili smo kafu, malo diskutovali o predstojecem putu i nekim vaznim zivotnim problemima. Za to vreme sam ja ugurao poslednje stvarcice u kofer i bili smo spremni. Neverovatan je taj osecaj polaska na celodnevni put, za koji znate da ce donositi samo zadovoljstvo. Pocetne kilometre smo gustirali, vozili dosta lagano, nebi li taj osecaj trajao sto duze. U takvoj opustajucoj voznji smo stigli do Valjeva. Na ulasku popunismo rezervoare Frivinda i Afrike i prebacismo se u Tesnjar na burek. Bili smo puni pozitivne energije i to se osecalo, jer smo sa ljudima u pekari razgovarali kao da ih vec dugo poznajemo. Sijali smo od srece, mada ja izgleda malo vise jer je burek sa sirom bio masniji. Od pekarice starom kaldrmom krecemo ka izlasku iz Valjeva prema Pocuti. I uhvatismo se puta za Debelo brdo. Ovde jedno upozorenje. Nekoliko kilometara iza Valjeva se na obe kolovozne trake puta nalazi neka crna skrama, kao da je neka vrsta ulja zalepljena na asvalt, tacno po kolotecinama. To je toliko glatko da sam u povratku gledao na toj povrsini svetlo reflektovano sa znakova. Zato se mora pazljivo voziti uskom trakom izmedju crnih tragova.Dolazimo do gradilista brane, gde obilaznica krece desno novom trasom puta. Dan divan, nebo tamno plavo, brda okolo zelena. Asvalt iz snova, oivicen belim linijama. Krivine blage, brze. Pravca skoro da nema, jednostavno se motor prevaljuje iz jedne krivine u drugu, osecaj kao da sam na skijama. Posle desetak kilometara takvog puta nova deonica se vraca na staru trasu. Od tog mesta treba biti oprezan, jer smo vec u planinskom delu, voda na mnogo mesta prelazi preko kolovoza, ima odrona, kamencica, sitnih rupa... ali moze lepo da se vozi. Zastajemo na prvu pauzu posle Valjeva, znate kako je :) Predeo neverovatan, na tom mestu stajem kad god prolazim.

 

u0Deg_picture0051024x768ux2.th.jpg Bbjml_picture0061024x768bv6.th.jpg xtJTy_picture0071024x768df0.th.jpg SmzTV_picture0091024x768mz3.th.jpg qNP9n_picture0111024x768yy6.th.jpg

 

Ovog puta tu pasu bikovi, jedan pod rucnom, drugi ne skidajuci oka sa nas. Ogromno drvo prosto mami da se sedne u hladovinu i blene u plavicastu daljinu... Uzivanje u voznji se nastavlja sledecih dvadesetak kilometara, uz stalno puckanje u usima zbog penjanja na visinu. Dolazimo do malog planinskog mestasca, Pasna ravan. Neko kaze Pasina, neko Pasna ravan. Kazu, Slovenci greskom odstampali natpise na putokazima kao Pasna ravan, mada je tu bilo mesto nekog pase. Posle rata u Bosni, plaseci se ko zna kakvih razloga, mestani se dosete da se tu ipak napasaju goveda i da naziv koji su Slovenci greskom odstampali moze da ostane. Elem, prodavnica, benzinska pumpa, kafanica, cesma sa hladnom vodom preko puta. Mesto moli da se zastane i popije kafa, koju narucujem jos silazeci sa Afrike. Nenad kosultuje konobaricu i saznaje da nas u sledecim kilometrima ceka najvisa tacka puta Valjevo-Basta. 1092 mnv. Ja sam to naravno znao od ranije :)

 

404.jpg 6yYwa_picture0161024x768dc4.th.jpg

 

Od te tacke, krece spust ka Bajinoj Basti, prekidan povremenim uzbrdicama, tek da se, na njihovom kraju, baci pogled u daljinu. To nas cesto usporava, jer mnoga mesta zasluzuju fotografisanje. Asvalt opet lep, odrzavaju ga cuveni uzicki putari. Afrika sama ide iz krivine u krivinu, koci, daje gas... ja se tu mnogo ne mesam, vec gledam okolo. Jedno mesto ipak zasluzuje vise paznje, nadam se da slike pokazuju bar malo zasto.

 

JPoUR_picture0221024x768ut0.th.jpg 9UdiM_picture0201024x768oh5.th.jpg 1eIkR_picture0241024x768kp8.th.jpg Ck21E_picture0261024x768lh7.th.jpg IEOXr_picture0321024x768kh7.th.jpg OfUGn_picture0331024x768hn2.th.jpg

 

Malo kasnije, ulazimo u prave serpentine, prolazeci kroz zaseok Todorovici. Veci deo vidika je u stvari Bosna, jer je Drina prirodna granica, uglavljena tu negde duboko dole. U svakoj krivini ocekujem da je vidim, kao kada se pri odlasku na more ceka kada ce se plavetnilo ukazati negde daleko. Konacno penusavi smaragdi Drine se pojavljuju, i mi stajemo da to ovekovecimo. Pri tom, Nenad je prosao kroz nesto sto je takodje bilo zeleno i veeliko, a obicno se koristi za djubrenje.

 

QaWhL_picture0351024x768la5.th.jpg bT23z_picture0401024x768pm7.th.jpg oFkha_picture0411024x768wm6.th.jpg

 

Serpentine se nastavljaju ali vise nisu oivicene borovima vec topolama. Stizemo do Rogacice i nastavljamo ka Basti. Stajemo kod Krivog vira, gde je skela za prelazak Drine. Mesto idealno za kupanje, pod uslovom da se iz hidrocentrale ne pusta bas tad hladna voda. Mestani su mesto zaista uredili, tako da je tu i zidani rostilj, i cesma i drveni stolovi sa klupama svuda okolo. Tu smo u plicaku primetili jednog malog plivaca, koji je dognjurao skoro do nasih nogu! :)

 

R5rb1_picture0441024x768ej5.th.jpg gf1zB_picture0451024x768tt3.th.jpg LJ0Tw_picture0501024x768gn3.th.jpg  1mU3s_picture0551024x768ih0.th.jpg Hd9W9_picture0571024x768fb5.th.jpg

 

Malo dalje, ka Bajinoj Basti:

 

dHZIV_picture0611024x768ds5.th.jpg

 

Nedugo posle, vec smo u gradu. Ulazimo u centar, kad iznenada neko vice "Lalajkooo!" Stajemo, i upoznajemo se sa Krcetom, ili Ere031 sa foruma. Malo popricasmo i dogovor je da se vidimo po nasem povratku sa Tare, u bajkeskom kaficu.  Neposredno iz Baste, sa puta za Taru, odvajamo se za manastir Racu.

 

"Tokom Drugog svetskog rata u mastiru Raca  je u periodu april 1941. – 8.jul 1943.god. cuvana najdragocenija knjiga srpske književnosti – Miroslavljevo jevandelje, koje predstavlja najstariju sacuvanu knjigu pisanu na srpskom književnom jeziku. Nemci su 1941.god. opljackali manastir, a 16.oktobra 1943.god. bugarska kaznena ekspedicija je ponovno opljackala manastir i spaljeni su konaci."

 

Obilazimo, slikamo, konstatujemo da nema nigde nikog i da pored manastira postoji vodenica. Vise o manastiru Raca na http://www.bbasta.org.yu/manastir_raca

 

72gnf_picture0641024x768jp5.th.jpg Ae9ys_picture0681024x768de7.th.jpg 404.jpg xnt5J_picture0701024x768fz8.th.jpg Uypcx_picture0721024x768ni0.th.jpg jrUNu_picture0761024x768bo7.th.jpg bGyg1_picture0801024x768pt3.th.jpg

 

Nenad prilikom pripreme za polazak neoprezno stavlja kacigu na sediste, tako da ova u jednom trenutku pada pored motora. Sitne ogrebotine su malo oneraspolozile Pauka, ali sta je tuje, nastavljamo.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Teoreticar ..., 12091 postova
  • Lokacija: Lazarevac
  • Motocikl: BMW R1200GS Adv

Vracamo se na glavni put i odlazimo na poslednjih 16 km do Kaludjerskih bara, jugositocnog dela planine. Put je nekad bio od granitne kocke, i busom se dosta dugo i mucno truckalo do gore. Sada je to lep put, sa dosta sirokih serpentina i odlicnim asvaltom. Prvo sto moram da uradim je da kupim vuneni pulover, ovde su specijalisti za to. Mali trzni centar u blizini hotela Omorika, je idealno mesto za kupovinu. Pri kupovini mi pomaze Nenad, a i sve prodavacice okolo. Jedna je posebno navalentna, pri tom se interesuje za motocikle. Izjavljuje da hoce da sedne na jedan. Pitam je hoce li na onaj lepsi ili na Nenadov. Kaze da joj se Frivind vise svidja jer je manji. Na Afriku se popela, ali nije mogla da je pomeri iz mesta (na srecu). Zato je presla na Suzuki i sa njim je vec bilo lakse, uspela je da ga podigne sa copaka, ali je pri tom sa retrovizora (opet) spala Nenadova kaciga. Ovome je to bila kap previse. Dobro, malo kasnije, posle ispusene cigare smirio se i sve je bilo OK. Nekako u ovo vreme me zove Squirrel, cuo je da je neko pao na Debelom brdu, pa se uplasio da nismo mi. Kasnije smo saznali da se radi o nekom momku iz Valjeva, koji je lakse povredjen.

 

qnY3o_picture0821024x768ze2.th.jpg 404.jpg pgr2I_picture0861024x768ty0.th.jpg JoyvA_picture0901024x768go3.th.jpg 06EGP_picture0961024x768vz9.th.jpg

 

 

Spustamo se nesto nize do restorana Jeremicak, koji se nekada, do izgradnje hotela zvao Omorika. Tu je mala prodavnicica u kojoj zelimo da resimo pitanje klope. Ostao je samo jedan hleb, rezervisan za vlasnika susednog lokala. Posle malo sale i zezanja, covek nam ustupa hleb, a vlasnik prodavnice nam se zahvaljuje sto smo ih uveselili. Zatim pravimo mali predah na terasi Jeremicka, jer sam ja tu kao klinac cesto odsedao, valja se. Ljubazni konobar nas je snabdeo artiklom kojeg na celoj Tari nismo nigde nasli - paradajzom. Kako se Nenad osecao, vidi se sa fotografija!

 

jfgqY_picture0981024x768kw2.th.jpg LhkCq_picture0991024x768hs3.th.jpg 4ZVFb_picture1011024x768in7.th.jpg

 

Nisam hteo da mu kazem, planirao sam da ga vodim na jednu od najatraktivnijih lokacija na Tari - stenu Vidikovac. Prethodno obilazimo jos neke "mora se videti" lokacije: Planinarski dom, hotel Beli bor, prolazimo pored mini etno sela. Beli bor su pocetkom pedesetih zidali zatvorenici IBovci. Gradnja je stigla do krova, kada su radovi napusteni. Prakticno zavrsena zgrada je propadala, u podrumima je niklo drvece, cobani su cuvali ovce u prizemlju a mi kao klinci smo uzivali jer je na spraovima svako imao svoje sobe. Pocetkom osamdesetih, nekom je dunulo u glavu i hotel je zavrsen. Nesto dublje u sumi, tvrdim kamenim putem stize se do male crkvice. Tu ostavljamo motore i krecemo peske do Vidikovca. Udaljen je oko 1km, ide se kroz gustu, mracnu sumu, kojom ne voli svako da ide, pogotovo ako ima crvenu kapu na glavi. Stena je prilicno opasna, treba biti pazljiv prilok izlaska, jer nisu svi delovi ogradjeni, a ispod je zaista ponor. Slike govore dosta.

 

WUIvB_picture1041024x768wp0.th.jpg jk8TP_picture1071024x768pf9.th.jpg lh4el_picture1091024x768sp7.th.jpg 404.jpg Ku7tx_picture1161024x768vj7.th.jpg KFfoV_picture1171024x768sm0.th.jpg eg1yE_picture1181024x768iq6.th.jpg 75Qb5_picture1191024x768kc4.th.jpg

 

 

Uspon nazad je druga prica, ide se uzbrdo. To je dodatno ispraznilo i onako prazne zeluce, to se po tom pitanju moralo odmah nesto uraditi. U tu svrhu je dobro posluzio kameni sto u crkvenom dvoristu, na kome su se brzo nasle dve pastete i stap cajne. Ubrzo smo dobili drustvo u vidu jednog bernardinca, koji je uporno cvileci dobijao parcice hleba i pastete i poneko parce kobasice :) Ma mogao je da pojede sve sa stola (ukljucujuci i neizostavne ljute papricice) a i nas pride.

 

Popodne je vec bilo na izmaku.

 

vYCyO_picture1281024x768no7.th.jpg

 

Moralo se krenuti dalje, ka Mitrovcu. Na izlasku sa Kaludjerskih Bara prolazi se pored najstarijeg hotela na Tari, hotelu koji nosi ime planine i sagradjen je cak 1935-te. Put do Mitrovca ide kroz zaista jezivu sumu. Ne znam postoji li negde duze parce asvaltnog puta a da ide kroz onakvu prasumu!? Do tamo smo sreli samo dva automobila, pa ne znam sta bi se desilo da se neko u sred nedodjije pokvari... pu, pu, pu. Sam Mitrovac smo samo letimicno obisli, tako da za sledeci put ostaje poseta Zaovinskim jezerima, Tepih livadi i Kozjoj steni. Spust do Perucca zaista nije za svacije nerve. Put ide obodom brda tako da je sa desne strane sve vreme ponor. Ali odmah, posle dvostruke bankine. Cak ni to nije dovoljno, na mnogo mesta stoje rupe, i naravno spomenici. Evo jednog od takvih mesta.

 

404.jpg OdS3D_picture1311024x768zs8.th.jpg SCANj_picture1351024x768qq1.th.jpg

 

Posebno je interesantno videti lakat serpentine koje idu kroz tunel. Jako sam srecan sto smo ovo parce presli pre potpunog mraka, mada, kao sto se vidi jesenje vece se vec spustalo...

 

t89pT_picture1411024x768qh3.th.jpg bVlB3_picture1451024x768ft5.th.jpg

 

U samom Peruccu treba posetiti restoran Vrelo, gde je specijalitet pastrmka. Ispod samog restorana je, normalno, vrelo male recice dug 365 metara, pa je neki zovu Godina :) U Basti pozivam Krceta i saznajem da je vec na putu za Uzice, pa svracamo bez njega u bajkerski kafic. Tu upoznajemo Slobu, vozaca jednog DR800, ali ipak eRovca u dusi :)

 

t2jrg_picture1471024x768lz5.th.jpg

 

Mene je malo zahvatio umor, pa mi je kafa bas prijala, ali sam se ipak pitao kako cemo preci najopasniji deo puta... Zaista ne znam koliko je sati bilo kad smo krenuli dalje, ali smo se dobro ususkali,sipali gorivo i krenuli na mracno Debelo brdo. Posle par kilometara sam se rasanio, i do Pas(i)ne Ravni smo brzo stigli. Stajemo na pumpu da predahnemo, skidamo kacige kad momak iznutra vice "Hocete li jos jedan hleb?" Nadjem se u cudu, odkud zna? Ispostavi se da je covek sedeo jutros pored nas kad smo pili kafu, da je on i vlasnik male prodavnice na Tari gde smo kupili onaj poslednji hleb, da nam se zahvalio sto smo ga razveselili, i evo treci put za danas se srecemo.  Sjajan covek, Proka. I on je bajker, ima Jawu 350 koju je kupio osamdesetih godina, novu. I ova prodavnica u Pasnoj ravni je njegova, pa, posto smo ga opet obradovali resio da nas casti Guaranom. Moram priznati da sam ja to pice ovom prilikom prvi put popio i da je zaista dobro! Mogao sam da vozim do jutra, bez problema! Put do Valjeva smo presli rutinski, interesantan detalj je bio tip na motoru kojeg smo sustigli. Vozio je dosta brzo, samo sa prednjom pozicionom sijalicom.

 

Valjevo, Lajkovac, Lazarevac. Nenad je morao da predje jos tih dodatnih 50km do Beograda, sto me je malo brinulo jer je i on sad vec umoran. Ugovorene obaveze :) inace je mogao da prenoci kod mene.

 

Dan proveden za desetku, lepo od prve do poslednje sekunde. Mislim da ce Pauk ovo ubrzo reprizirati, ukoliko vreme dozvoli. Mada ce biti tesko sa vremenom jer smo vec ugovorili neke voznje u potpuno drugom smeru.

 

clhsn_mapaon1.th.jpg 404.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 309 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Piaggio Beverly 200

Afrika sama ide iz krivine u krivinu, koci, daje gas... ja se tu mnogo ne mesam, vec gledam okolo.

 

Extra recenica  :) :)

Ja bas ne bih smeo tako da se prepustim uzivanjima...zato vodim Ivanu da slika dok se vozimo, inace nikad ne bi nigde stigli ako bi stajali svaki cas i slikali. Priroda u Srbiji je fenomenalna!!!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Teoreticar ..., 12091 postova
  • Lokacija: Lazarevac
  • Motocikl: BMW R1200GS Adv

Dobro sta bi sa prodavacicom jel kaznjena zbog obaranja kacige i samostalnog uzjahivanja motora :)

 

To moras da pitas Pauka, njemu je oborena kaciga! :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 898 postova
  • Lokacija: Paracin
  • Motocikl: Honda forza 250

Eh,sta da dodam jos pored ovakvog Lalajkovog(Draganovog) izlaganja...Extra dan,extra tura,extra drustvo...Lalajko je stvarno fenomenalan lik,covek je ziva enciklopedija na dva tocka,ima nepresusnu energiju i zelju da svoje znanje prenese drugima,stvarno sam polaskan sto sam imao cast da jedan dan provedem sa pravom ljudinom u svakom smislu i pravim bajkerom Draganom.Fasciniram sam celim danom,svakom provedenom sekundom,naravno po ko zna koji put se dokazalo koliko je BJB zajednica velika i Lalajko zajedno sa njom.Dragan je imao par poziva ljudi,prijatelja bajkera koji su znali za nas pravac kretanja,koji su culi da je na tom putu  neki bajker imao saobracajnu nesrecu pa su zvali da provere da li je sa nama sve ok!!!Sta reci,da li je potrebno vece saznanje od toga da,kao sto je rekao Lalajko, i kada si sam na putu-nisi nikada sam!Pored mene,Dragan je svuda gde smo je mogao zabavljao ljude i terao ih na smeh,kako rece Proka,pomenuo ga je Dragan,gde god da je usao i dosao sa sobom je nosio pozitivnu energiju.Izgleda da je ta pozitivna energija posebno uticala na jednu prodavacicu suvenira na samoj Tari,koja je bez nekog ustrucavanja pokazivali svima koliko je odusevljena Draganom,mislim da je pala cak i razmena brojeva telefona,ili mozda i nije,nisma siguran ;D.Svoju ljubomoru i bes zbog mog vremena provedenog sa Draganom ispoljila je na mojoj kacigi,koju je namerno oborila sa motora na put!!!Kakva zena,pa ja i kada sam bio u skolskim danima se nisam toliko zaljubivao na prvi pogled!Dobio sam obecanje od Lalajka da ce on da naplati nanetu stetu tako da je princ na beloj africi spasao svoju princezu ;D ;D ;D ;D

Lalajko me je zamolio da napisem par recenica o njemu i da ga ishvalim kako bi bio jos veci i bolji u ocima bajkera sa naseg sajta,sto sam mu ja ispunio,a ako bude zadovoljan obecao mi je da cu i ja dobiti na sledecem putovanju malo hleba,kobasica,paradajza,papricice...tako da Lalajko nadam se da si zadovoljan :o :o :o :o

Ja cu utiske sa ovog putovanja sredjivati jos dosta dugo u svojoj glavi,i pored zaista fenomenalnog Lalajkovog izlaganja nemam da dodam nista osim jos par slika!

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1465 postova

Pozdrav,

 

sjajno, Lalajko lagano uspostvalja cvrste vlastite standarde tako da je vecina tema ciji je autor milina za citanje, narocito ovakve putopisne. Vise vremena je najdeficitarnija roba u mom zivotu ali cu ga deo svakako naci za neki provod sa Lalajkovim Vozi-sam motorom :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • BMW GS is waiting for You...what are You waiting for????, 822 postova
  • Lokacija: YU jos uvjek u 36-oj...
  • Motocikl: Wee 650

Sta reci a ne zaplakati?

 

Svaka cast za ovu voznjicu........i Lalajkov gard...lici mi da ga tjera da klekne....mmmmmm sta li je bilo onda!?!

 

Hteo bi da pitam nesto al' da u isto vrijeme ne ispadnem "Glup U Drustvu":Jestel' to majketi ponijeli maceve od kuce...il sta gore napravili na brzinu?????

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja