juče sam imao udes kod sava centra na skuteru kymco xciting 250. vozač automobila je kasno skapirao da bi hteo da se isključi pa se isključio direktno u mene pri čemu smo motor i ja nastavili da klizamo po asfaltu odvojeno. on je odmah stao i baš se smorio jer me nije video, prilazio mi je par puta da pita da li sam dobro dok je njegovoj ženi skoro pa pozlilo od šoka. odmah nakon pada je pritrčao momak na yamahi fazer, zaboravih ime, ukoliko čita ovo hvala mu puno
od povreda sam zadobio naprsnuće gornje kosti u levom stopalu (ne razumem se pa da kažem stručan termin) jer samo se nekako sve vreme "obrtao" na levu stranu dok sam leteo po asfaltu, te sad nosim gips na levoj nozi. ovo je prvi put, a nadam se i poslednji, kada sam na svom primeru mogao da vidim koliko oprema znači. delovi tela koje su štitili jakna, kaciga i rukavice su praktično netaknuti (ugruvao sam se na par mesta) i tvrdim da mi ni stopalo ne bi napuklo da sam nosio čizme, ali nekako me je mrzelo da nosim čizme na posao, možda promenim tu praksu kada se oporavim. skuter je pao na levu stranu i nastavio da kliza po asfaltu, ćale je kasnije došao i najnormalnije odvezao skuter kući, plastike su samo izgrebane,ništa nije puklo.
međutim, iz cele priče mi je najveći smor stanje našeg zdravstvenog sistema. hitnu sam čekao bar 20 minuta, panduri su me savetovali da ne skidam kacigu jer nisu bili sigurni da li imam povrede glave te sam se tu dodatno nervirao i kuvao. u urgentnom standardna gužva i panika a najveći utisak na mene je ostavila činjenica što na nivou celog grada (koji ima oko 2 miliona ljudi, jel'te) radi 1 (rečima JEDAN) skener za glavu pa sam samo kod neurohirurga čekao oko 2,5 do 3 sata. stoga, pokenjam se i na novi most i na busplus i na sve slično gde se troše i kradu milioni, obezbedite ljudima osnovna sredstva za život!