Jump to content

Moto Zajednica

Hrvatska 2010 - Bez koncepta i cilja

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

Pozdrav,

 

Vlada#4 i moja malenkost smo prošle godine smislili kako bi bila odlična ideja da letnji odmor provedemo vozeći motore po Hrvatskoj. Što se tiče planiranja destinacije...ostalo je na tome...bukvalno do polaska. Ovo sam hteo da naglasim da bismo izbegli pitanja tipa - što niste ovo, ili ono, što niste 'vamo ili tamo. Napominjem, mi nismo imali pojma gde ćemo!  :D Zato smo sve ostale pripreme odradili. Testirali smo motore i vozačko umeće i izdržljivost na Reliju oko Srbije mesec dana pred polazak (što se delimično pokazalo kao besmisleno, jer sam ja promenio motor sedam dana pred polazak  :D )

 

Elem, od opreme smo nosili sve što smo našli kao preporučeno u svim mogućim temama (bar ono od opreme što je moglo da se nabavi, u razumnim granicama). Tu se izmedju ostalog nalazilo kompresor za gume, rezervne unutrašnje gume, GPS navigacija, utičnice za struju, radio veza, produžni kabl....i još hiljadu i jedna stvar koja nam možda i nije trebala...ali i mnogo njih koje su nam trebale!

 

Elem...da ne dužimo...

 

Polazak planiran u 08:00h 13.07.2010. (krenulo se u 08:30 jer sam ja kasnio  ;D ) Cilj za taj dan je bio mesto Otok, kod Varaždina. Oko 400km.

 

Posle nekih sat ili malo više smo doručkovali u pekari u Novom Sadu i nastavili ka Bačkoj Palanci. Odatle smo nastavili ka Odžacima gde pijemo poslednju kafu u Srbiji i granicu prelazimo na prelazu Bogojevo. Prelazak je protekao bez ikakvih problema. Službenik na granici nam reče da stižemo do mora za tri sata...ali mi smo imali druge planove!  ;)

 

Od granice idemo ka Osijeku, prolazimo obilaznicu i tu nam se dešava situacija koja je trebala da nam simbolično predoči šta nas čeka u Hrvatskoj. Vladi je u vožnji uletela osa/pčela u rukav od jakne. Stajemo sa strane da je izvadimo. Posle dvadesetak sekundi iza nas se zaustavlja automobil. Izlazi tip, četrdesetak godina, ćelav, tetoviran, nagruvan...i pomislismo, eto prvih problema. "Bok, dečki! Imate problema? Ja sam Davor iz M.K. Osijek. Jel vam treba nešto?" Toliko o problemima!  :) Popričasmo sa čovekom dve-tri i nastavismo dalje.

 

U Našicama pravimo pauzu za ručak i kafu oko 13:30h. Posle pauze dolazi popodnevna kriza. Mislio sam da ću zaspati na motoru. Putevi u Slavoniji su užasno ravni i dosadni. Par stotina metara pravca pa blaga krivina, pravac par stotina metara pa blaga krivina...i tako u nedogled! Ne stajemo dobrih 200 km, odnosno bar 3h. Dolazimo na pumpu u Ludbreg i tu od moje rodbine dobijamo instrukcije kuda dalje.

 

Nebo se naoblačilo...onako...praaavo. Hvata nas surovi pljusak i stajemo da obučemo kabanice. Usput odlučujemo da ne vredi nastavljati jer se ne vidi na više od 10m zbog pljuska. Sestričina kolima dolazi do nas i kada je kiša počela da jenjava pratimo je do kuće.

 

Prvi dan prešli smo oko 420km, i stigli oko 18:45h. Veče provodimo u prijatnom ćaskanju sa mojom rodbinom i nagovaraju nas da ostanemo još jedan dan, odnosno da ne krećemo odmah ujutru...što nama i nije bio problem...obzirom da nismo imali konkretan plan!  ;D

post-6771-12879088187818_thumb.jpg

post-6771-12879088188523_thumb.jpg

post-6771-12879088189688_thumb.jpg

post-6771-12879088190503_thumb.jpg

post-6771-1287908819149_thumb.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

Dan drugi. 14.07.2010.

 

Obzirom da su nas moji ubedili da ostanemo dan duže, taj dan smo rešili da potrošimo na Dravi, na kupanju. Ono što nas je šokiralo samo par dana kasnije je da su u Slavoniji, u istoj toj Dravi, upecali piranu!!! Ok, upisan je još jedan podvig...plivali smo u reci sa ribama mesožderkama!  :D Šalu na stranu, da se to desilo pre našeg dolaska, ne znam koliko bih se usudio da zaplivam.

 

Još jedan radni zadatak za taj dan je bio i generalna proba u sklapanju šatora. Pošto ni Vlada#4, ni moja malenkost nismo imali prethodna iskustva u kampovanju i sklapanju šatora, a šator smo dobili par dana pred polazak. Šator je stigao u naš posed nesebičnim potezom prijatelja koga smo upoznali tek mesec dana ranije...da, da, Ogromno Hvala našem drugu Tomislavu! Sklapanje i rasklapanje šatora je proteklo bez najmanjeg trzaja, kao što je Toma i obećao. Na slikama se vidi samo konačni proizvod, jer dva tipa u kupaćim gaćama koji sklapaju šator verovatno bi bili banovani sa foruma za vjek i vjekova!  ;D ;D ;D

 

Tu smo se još vozali biciklama...šetali po Varaždinu, prelep grad na severu Hrvatske...i pre svega odmarali, jer je prethodna nedelja bila paklena i za Vladu i mene, i nismo baš najodmorniji startovali na ovaj put.

 

Dogovor ostaje da sutra zapucamo preko Zagreba i Karlovca do Umaga...kad već nismo stigli da se zapljunemo tamo sa svima ostalima, da svrnemo i vidimo oko čega se digla tolika galama!  ;)

post-6771-12879088289927_thumb.jpg

post-6771-12879088290839_thumb.jpg

post-6771-12879088291669_thumb.jpg

post-6771-12879088292719_thumb.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

Dan treći. 15.07.2010.

 

Polazak je bio planiran za 08:00h izjutra. Ustali smo jako rano da bismo imali vremena da doručkujemo i popijemo kafu sa mojim rodjacima.

 

Pokazuje se da nam organizacija vremena sve bolje ide, te na put krećemo ravno u planirano vreme. Starim putem ka Zagrebu, zatim se kod Setgo Ivana Zeline uključujemo na autoput, po preporuci mog zeta, da bi izbegli gužvu u Zagrebu. Obilaznicom oko Zagreba prolazimo već oko 09:30h. Tu nalećemo na zastoj na autoputu zbog neke saobraćajke, ali se opreznim manevrima izmedju vozila provlačimo i prolazimo za desetak minuta, zgodan trik iz beogradskog saobraćaja.  :D Kod Lučkog se isključujemo sa autoputa i nastavljamo starim putem ka Karlovcu.

 

Malo posle Lučkog pravimo prvu pauzu, gde na pumpi kupujem odličnu i preciznu kartu Hrvatske. Jedina mana je ta što je karta iz komada, pa je presavijanje svaki put bila prava mozgalica. Kod Vrbovskog pauziramo za doručak. Parkirani pored puta, kod neke napuštene kuće, pregedavamo dalji tok dana, i uživamo u sendvičima koje nam je moja sestričina spremila. Bilo je pomena da sendviče i ne ponesemo...ali taj predlog srećom nije prošao!  :D

 

Nastavljamo put i u Delnicama menjamo domaće evre u domaću valutu. Starim putem sve vreme pored nas promiče prelepa priroda, i pred nama se posle Delnica ukazuje Lokvarsko jezero. Predaleko da bismo tražili spuštanje do dole bacamo pogled, fotkamo, i idemo dalje.

 

Pred Rijekom se ukazuje skretanje za stazu "Grobnik". Wooow, nisam ni znao da je ovde...tantuz!  :D Dajem gas da Vladi signaliziram da skrene, ali već vidim da mu gori desni migavac. Tako je lepo putovati sa nekim kome ne moraš previše da objašnjavaš. Na stazi smo se osećali kao u hramu motociklizma. Nas dvojica i nismo neki ljubitelji brze vožnje, ali pratimo Moto GP, i određena doza adrenalina struji kroz naše vene dok smo na stazi. Nažalost, nismo mogli da obidjemo djir, ali je bilo momaka koji su vredno trenirali na plus hiljadu i jedan...možda i neki budući Vale...

 

Posle Grobnika smo brzo u Rijeci. Nalazimo se sa našom drugaricom Ninom, aka Bella. Njoj smo jedinoj javljali da dolazimo, osim rodbine. Nismo želeli da gnjavimo ljude sa foruma našim dolaskom...to bi i njima i nama stvaralo dodatnu obavezu. Sedamo na kafu...posle kafe, ručak...posle ručka, odmor... Kada smo shvatili da od odlaska u Umag nema ništa, rešili smo da bar obezbedimo smeštaj za to veče. Ninin brat nam je preporučio kamp u okolini Crikvenice, te krećemo na tu stranu. Posle desetak kilometara nailazimo na kamp Oštro, pa smo sreću okušali tu. Smeštaj pogadjamo za 20€ za obojicu, i ostajemo tu.

 

Napokon more!!! Kada smo rastavili šator, spustili smo se na plažu u kampu i osetili da je Jadran i dalje slan. Kratko kupanje i odmor na plaži...zar je već mrak? Pa ovde dani zaista prebrzo prolaze!  :D Prva noć u kampu je mogla da bude jako zanimljiva jer smo obojica prvi put spavali u šatoru, ali smo bili toliko umorni da smo zaspali kao klade posle 5 minuta.

post-6771-12879088449025_thumb.jpg

post-6771-12879088450962_thumb.jpg

post-6771-12879088452521_thumb.jpg

post-6771-12879088454193_thumb.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

Dan četvrti. 16.07.2010.

 

Krenuli smo iz Oštrog već oko 08:30h. Pošteno platili smeštaj i pošteno su nam vratili pasoša. Nije loša fora kao garancija plaćanja, nisam siguran samo da je potpuno po zakonu...doduše, ni mi svakako nismo!  :D Doručak i kafa su ovaj put bili zacrtani u Crikvenici. Prelepo mesto! Nas dvojica smo još uvek pod utiskom da smo napokon stigli na more...a plan za taj dan je bio poseta Plitvičkim jezerima, znači ponovo put u kopno.

 

Posle kafice, i uživancije na obali spremni da krenemo...ali..."gumi defekt"!  :( Srećom, na Vladinom motoru!  ;D ;D ;D Šalim se, ali da je bilo na mom, bilo bi čupavije. Za njega smo poneli dve unutrašnje gume, a ja sebi nisam stigao da kupim kit za krpljenje tubeless guma. Zbog toga je najveći zicer bio da upravo meni pukne guma. Elem, tu u tandemu nastupaju kompresor i ispravljač za struju, i iako nije mogao da naduva dušek prethodno veče, ispostavlja se da mu guma nije ni najmanji problem. Pošto na pumpi par kilometara dalje ustanovljavamo da guma i dalje pušta, odnosno da se nije samo "ispuhala", upućuju nas na prvog vulkanizera. Vožnja do njega je svakako bila lakša, nego da smo motor morali da guramo (čitaj: Vlada da ga gura  ;D )

 

Pošto je Vlada imao spremljenu unutrašnju, nije bilo izvlačenja...dečkić je za desetak minuta promenio gumu, i mi nastavismo dalje magistralom. Kod Senja skrećemo ka Otočcu, i dalje ka Plitvicama. Nisam bio oduševljen što napuštamo obalu, jer sam kao dete bio željan mora, ali su nam rekli da MORAMO videti Plitvička jezera. Put se isplatio...najmanje zbog jezera.

 

Opšti utisak (nas dvojice  :D ) je da je bilo 50 stepeni. Meni se na karti ukazuje znatno kraći put pored Plitvičkog Ljeskovca. Bilo mi je samo maaaalo čudno što toliko kraći put nije izabran kao primarni kada su radili infrastrukturu. Na odgovor nisam čekao dugo!  ;)

 

Plan za to veče je bio da se spava negde u šumi, van kampa. Kada smo skrenuli na put ka Plitvičkom Ljeskovcu, bilo je šume koliko voliš. Jako brzo je sve bila samo šuma! Nije bilo šanse da sam omašio put...ali izgleda da se autor karte i dan danas smeje što je taj put ucrtao u kartu. Prešli smo 15 km za pola sata. Nemam previše iskustva po neobeleženim putevima, ali ono je bio pravi offroad sa asfaltom. Kliza zadnji, kliza prednji...ja se zahvaljujem Bogu što imam dobre gume...a onda mi kroz glavu prolazi Vladina golgota na Keeway-u. Svaki čas gledam u retrovizor, ali Vlada se junački drži. Svejedno mi je zabavno, odsečeni smo od civilizacije i pravila saobraćaja...nema nigde nikoga. Vozim se i desnom i levom stranom...gde god je ravnije  ;D Stajem da pokupim salvu psovki ili pohvalu za rutu. Vidim osmeh ispod Vladine kacige. Dobro je, i njemu se svidja!  :D Neuništiv je!  :D

 

Izlazimo na glavni put posle pola sata...Gde se plaća karta? Neeee, ne za jezero! Za još jedan krug!  :D

 

Parkiramo motore kod ulaza i pravac klopa i pivo! Videli smo par mesta usput gde vredi razapeti šator, što znači da je vožnja za taj dan gotova. 'Ladno Velebitsko, i pola pileta...bolje ne može! Gospodje do nas dobacuju: "Carino...chiquito..." Ne znaju ni reči srpskog, ni reči engleskog....odlično!  :D Nažalost, uvereno gaze sedmu deceniju...  ;D ;D ;D Ispričasmo se sa njima, i odlazimo da većamo kako ćemo ostaviti motore i stvari dok smo na jezeru. Pored nas promiče sivi GS1200, i sa njega povik: "Šta je Srbi!? Šta ima?"  ;D ;D Upoznajemo Slovenca Zdravka. Zdravko je na proputovanju, kao i mi. Samo on istog dana ide na Pag. Nama je Pag u planu sutradan. Zdravko se čudi što smo tako malim motorom krenuli na ozbiljan put...oduševljen je našim entuzijazmom: "Vidimo se tamo, ako se vidimo, pozdrav!" Rastajemo se sa Zdravkom i pravac jezero...šta je to što se ne sme propustiti.

 

Ulaz preskup...cenim prirodne lepote, ali 110 kuna!!!  ??? Standard, jbg! Možda kad bi imali neku posebnu tarifu za nas Srbe, i standardnu za sve ostale strance...  ;D Usput sam bar 5 (pet) puta opomenut da je kupanje strogo zabranjeno...šta vam je ljudi, peškir i kupaće ja nosim i u Beogradu pod pazuhom!  :D Na domak jezera shvatam da nema ključeva od motora!  :o :o :o Šta sad!? Vraćati se neću...silazak je bio naporan, kakav li je tek uspon?  :-\ Rendžeri su uredno javili na parkingu da je ostao motor sa bg tablama sa ključevima u bravi...imamo i rezervne...ali ako motor ispari, voziće keeway dvojicu direkt do Beograda!  ;D ;D ;D Ostala je nedoumica da li je u pitanju parking 1 ili 2...pa nek zarade i Rendžeri deo svoje plate, mi smo ulaz regularno platili.  ;)

 

Jezero je prelepo! Tu nema dvojbe! Bili smo preumorni za ceo krug, i propustili smo vodopade za koje kažu da su najlepši deo. Djavo nam nije dao mira da se što pre vratimo do motora, i proverimo da li je sve ok. Kratko kupanje usput...jbg, niko mi nije rekao da je zabranjeno!  ;D ;D ;D Dogovor je da ipak odmah odemo na Pag, da ne bi gubili dan u putu sutra, opet se ništa nećemo stići okupati...stižemo tamo oko 21h, ako pogodimo tempo...

 

Na penjanju do parkinga staje lik pored nas na nekom dvotočkašu, pomislih, gdi li nas je prepoznao!?  :) Kaže: "Ej, pa nije tebi motor na kecu!" Već ja vidim Vladu i sebe kako silujemo keeway-a ka Srbiji... "Na dvojci je!", kaže. Ma idi bre, čoveče, u p... m...!, ljubazno se zahvaljujem gospodinu!  ;D ;D ;D

 

Na parkingu pravac informacije! Mojih ključeva tamo nema. Ok, pokušavam na prodaji karata...i tamo ćorak! Na motoru ih nema...ali u bravici je zakačeno parče papira... Zdravko mi saopštava da sam zaboravio ključeve u bravi kofera i da ću ih naći kod gospodje na grill-u, samo ako je zamolim. Bajkerski pozdrav i poziv da se vidimo na Pagu. Ostavio je i broj telefona. Dogovor pada da se javimo čim stignemo i popijemo piće, i ispričamo se natenane.

 

Spuštanje do Paga prolazi u blagoj napetosti. Trka sa vremenom mi nikako ne prija, ubija uživanje u vožnji. Ipak sve protiče kako treba i hvatamo tempo koji nam garantuje minimalno vreme vožnje po mraku. Negde na pola puta javlja se zov prirode. Stajem da obavim šta se mora. Vlada je nastavio, nisam uspeo da mu signaliziram da ću ga stići... Stajem, i parkiram motor uz ivicu puta. U žurbi nisam obratio pažnju na odvodni kanal u kojem stojim. Motor na ćopavu, silazim sa njega...sila gravitacije dolazi po svoje. Motor se izvrće u desnu stranu, i ja sa njim. Pad u grmlje...nervoza...smeh... Ustajem i gledam motor...on sa stvarima ima mnoooogo kilograma. Ok, razmišljaćemo o tome kad obavima osnovno!  :D U tom dolazi i Vlada i gleda me preneraženo. Ja vać vrištim od smeha i nemam snage da mu objasnim šta se desilo. Pošto je shvatio da je sve ok, dižemo motor. Ovaj put na centralni. Oblačim se, spreman za polazak! Guram motor da sklizne sa centralnog, gravitacija se ponovo javlja, povlači motor u desno i on me ponovo povlači za sobom!  ;D ;D ;D Vlada je čuo poslednje reči: "Pa dobro, morali smo imati i jedan pad!"  ;D ;D ;D Ponovo podižemo motor...ovaj put je porinuće proteklo bez problema! Tragovi na motoru su zanemarivi...na meni tragova nema!  ;)

 

Sledeća stanica Pag, Novalja! Mesto je Hrvatski pandan Ibici...znači skuuuupo!  :D U kampu je cena 40€ za jednu noć za nas dvojicu. Ok, znači ne spavamo u kampu! Gde ćemo? Ne znamo!  :D Zovemo Zdravka da vidimo šta on ima u planu. Čovek putuje sam, možda zna nešto što mi ne znamo...

 

Sa Zdravkom se nalazimo na šetalištu i sedamo na piće. Tu su Zdravkova ćerka i bivša žena. Zdravko je razapeo šator u kampu i nije pitao za cenu...kaže platiće ujutru. Nudi nam da prespavamo tamo, a on će kod žene i ćerke, pa da on plati ujutru. Ne dolazi u obzir...mi imamo, ali ne damo!  ;D  Spavaćemo "negde", i ujutru idemo za Makarsku...Novalja nam definitivno nije toliko zanimljiva!

 

Raspričasmo se...Zdravko podasvuda putuje. Sam. Kaže tako mu najviše prija. Vlada#4 i ja se gledamo: "Hmmm...samo kad bi mi se ovaj skinuo sa grbače, gde bih ja sve stigao!"  ;D ;D ;D Zdravko kaže da mu je u Engleskoj prijala vožnja. Kampovi po smešnim cenama, kultura vožnje na visokom nivou...čak ga i kiša zaobišla. Pa ništa...moraćemo da probamo!  :)

 

Rastajemo se. Naš dogovor je da nadjemo neki parking, zabačenu ulicu ili slično i prespavamo pod otvorenim nebom u urbanim uslovima...da ne rizikujemo sa zmijama u okolnom kršu. Posle desetak minuta vožnje pronalazimo parking pored neke firme, i postavljamo kamp tu. Motore na dva parking mesta. Vlada spava izmedju na vreći za spavanje, a ja na GPZ-u (taj trik sam naučio dok sam vozio skuter za jednu beogradsku kurirsku službu  ;) ). Budimo se kada neko prodje...svaki put sa sve manje cimanja. Oko 4:15h budi me zvuk VW golfa koji stoji iza nas. "Momci, razlaz! Ovo je privatan parking!" Ok, ok, odosmo...ali ko još dolazi na posao pre 5h izjutra? Ajme mene!!!  :D :D Tražimo novi štek odmah, još je prerano da krećemo ka Makarskoj, zaspaćemo usput...

 

Izlazimo iz Novalje i posle kilometar, ili dva hvatamo makadamski putić, koji naizgled vodi nikud. Baš takav nam treba!  ;) Posle 100-200 metara, napuštena građevina od kamena nam izgleda više nego primamljivo. Malo proširenje na putu koristimo da parkiramo motore. Vreće su prostrte, spavanje u roku od 2 minuta! Jeeeeej!!!  :D Cimam se na Vladino: "E, jbg!" Šta sad nije u redu?! niz put dolazi reno 4!?!? Neće valjda sad odavde da nas otera?! Pomeramo noge koje uveliko zaprečavaju prolaz. Čova gleda...ne izgleda previše iznenadjeno...nastavlja dalje... Laku noć!!!  :D

post-6771-12879088542354_thumb.jpg

post-6771-12879088542977_thumb.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 486 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kawasaki GPZ 500s - Ferdinand

Dan peti. 17.07.2010.

 

Lagano budjenje pod vedrim nebom pored puta. Odavno je svanulo, prošlo je 08:00h, ali nije mi vrućina, sunce ne probija glavu. Naša kamena kućica, koliba, tor, ne znam ni kako bih je nazvao, pružila nam je savršeni hlad. Polako ustajemo i pakujemo se. Sa motora smo prethodno veče (jutro  :D ) skinuli samo vreće za spavanje. Na sledeći put definitivno krećemo sa daleko manje garderobe i ličnih stvari...pakovanje svako jutro ubija u pojam!  ;D Dogovor je da na obližnjoj pumpi promenimo Vladi ulje, jer je vreme...naravno poneo je litar za zamenu iz Beograda!  :D Posle toga ćemo se spustiti na Zrće, da vidimo oko čega je tolika fama, a oko podneva krećemo ka Makarskoj. Svi kažu da je Makarska prelepa, a mi smo već umorni od svakodnevnog pomeranja. Uštedeli smo dan time što smo prethodan dan direktno došli na Pag sa Plitvica. Odličan potez! Pag, odnosno Novalja nam ne prija toliko. Scene drogiranih i od pića utrnulih likova koje smo videli jutros kada smo tražili "smeštaj" nam se nimalo nisu svidele. Kombinovano sa time da i dalje nemamo smeštaj odlučujemo da isti dan nastavimo dalje i u Makarskoj provedemo bar dva dana.

 

Menjaž ulja i odrađujemo na brzinu i pravac plaža. Na plaži doručak. Riba iz konzerve i hleb...ipak toliko je vruće da nismo pojeli ni po pola konzerve. Na plaži nigde prirodnog hlada. Snimamo jedan suncobran slobodan, i zauzimamo teritoriju. Voda je prilično topla u odnosu na ono što smo imali prilike da se kupamo u Istri. Kombinovano sa time da imamo utisak da smo na obali mora u pustinji, osećaj vrućine se povećava. Ostaci žurke od prethodne večeri bauljaju po plaži, dezorijentisano, onoliko more ne mogu da pogode.  ;D ;D Nije da ih ne razumem!  :D  Ima dosta otpadaka i po plaži i u vodi. Ok...to definitivno nije naša ideja zabave! Dolazi neki momčić da nam naplati suncobran...ok, mnogo nam je, pomerićemo se  :D Ako nastavimo da trošimo pare ovim tempom, vratićemo se u Srbiju sa više para nego što smo krenuli!  ;D ;D Oko 12h krećemo ka Makarskoj...

 

Sa Paga izlazimo na autoput da bi zaobišli Zadar, Šibenik i Split koji su nam svi preporučili da izbegnemo. Mada sam hteo da taj deo puta odvezemo magistralom, nismo baš preveliki deo puta do sada vozili uz obalu. Pre izlaska na autoput na Pagu se mimoilazimo sa nekom političkom delegacijom, svugde policija pored puta. Niko ne gleda brzinu, oni obezbedjuju rutu delegacije. Iz krivine izlazi policijski BMW pri bar 100 km na sat. Vlada kaže da ga je oborio, maltene da je kolenom dodirivao asfalt. Stvarno bre izgledaju impresivno!

 

Na autoputu kao na autoputu...pravo i gas! Stajemo na pumpi Ina-e, i da se osvežimo i odmorimo motore...vrućina je paklena! Devojka na ulazu deli promotivni materijal za one koji plate VISA karticama. Rekoh Vladi da idem da joj objasnim kako mi u Srbiji preživljavamo...  ;D "Ćao, izvini, a jel možeš ti meni nešto da objasniš? Ja već dva dana plaćam gorivo VISA-om na vašim pumpama, i niko mi ništa nije dao...i sad kad meni ne treba ništa, ti ovde deliš...i šta ja imam od toga?"  ;D ;D ;D Uz osmeh mi je tražila račun sa prethodnih sipanja, i ljubazno nam dala dva "ručnika".  :D još jedno stajanje i silazimo sa autoputa kod Šestanovca. Zadovoljstvo na autoputu je koštalo po 40 kuna...nije ni malo...ali nije ni da ne vredi. Još par kilometara i eto nas na Makarskoj rivijeri.

 

Dogovaramo se da ostanemo baš u gradu Makarska. Na stajemo da pitamo za kamp. Devojčica koja pere šoferke nas upućuje da se vratimo 100 metara i da tu ima kamp. Prošli smo ga? Ma jok! "Vlado, jel smo prošli sad jedan kamp?" "Nismo", kaže Vlada. Ok, ako nas ona već zeza, pitaćemo nekog drugog. Tiho prilazim pumpadžiji na drugom kraju pumpe, i pitam ga za neki kamp. Kaže ima jedan, 100m nazad.  ;D Ok, ok, ili nas cela Makarska z.... ili smo mi uspeli da omašimo!  ;D

 

Vraćamo se 100m i nalazimo kamp. Pogadjamo cenu za otprilike 20€ za noć. Videćemo se koliko nam se svidja i koliko ćemo ostati. Ovde nam niko ne zadržava pasoše, samo unose podatke u sistem i vidimo se kad krenete. Izgleda da smo se već upristojili. Razvlačimo šator i pravac plaža! Vreme je za malo opuštanja!

 

Na plaži žurka u obližnjem kafiću. Preumorni sedamo taman toliko daleko da nismo tamo, a opet imamo pogled na sve te vesele i razigrane ljude. Ok, ovde je već taman po našoj meri! Sunce, plaža, voda, ima i hlada...ostajemo dan-dva...

 

Po povratku u kamp neki lik nas moli da pomerimo motore. Već su nas pomerali pre toga, i ja već pomalo iznerviran pitam za razlog. Momci u šatoru do nas su zamolili. "Znate, oni uveče dodju pijani i plaše se da će ih slučajno oboriti u prolazu...!"  ;D ;D ;D ;D Ok, ok, pomerićemo motore!  ;D ;D ;D Za večeru gulaš iz konzerve...dobro podgrejan! Ajaoj, koliko nam fali kuvana hrana!  :)

 

Spavanje, i vidimo se ujutru! Momci u šatoru do nas dolaze u neko doba noći, i uveravamo se da se nisu šalili po pitanju toga da dolaze pijani. Deru se i puštaju glasnu muziku iz kola....ma ništa nam ne smeta! Vidimo se! Over and out!

post-6771-12879088745064_thumb.jpg

post-6771-12879088745984_thumb.jpg

post-6771-12879088747185_thumb.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja